Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 22:05:30
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 3 4
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Kad je muzika ratovala  (Pročitano 33434 puta)
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Bože pravde
Pesma posvećena kralju Petru I, 1909. postala himna Srbije



Bože pravde
Stihovi: Jovan Đorđević
Muzika: Davorin Jenko
Horska obrada: V. Ilić

Bože pravde, ti što spase
Od propasti do sad nas,
Čuj i od sad naše glase
I od sad nam budi spas!

Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu
Na svak' dičan, slavan rad:
Sloga biće poraz vragu,
A najjači srpstvu grad!

Nek na srpstva blista grani
Bratske sloge zlatan plod,
Bože, spasi, Bože, hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Nek na srpsko vedro čelo
tvog ne padne gnjeva grom,
Blagoslovi Srbu selo,
Polje, njivu, grad i dom!

Kad postupe borbe dani,
K pobedi mu vodi hod,
Bože, spasi, Bože, hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba,
Srpske krune novi sjaj,
Nastalo je novo doba, -
Novu sreću, Bože, daj!

Kraljevinu srpsku brani.
Petvekovne borbe plod,
Srpskog Kralja, Bože, hrani,
Moli ti se srpski rod!

U Narodnom pozorištu u Beogradu, 10. avgusta 1872, u čast punoletstva i stupanja na presto kneza Milana Obrenovića, izveden je komad s pevanjem - "Markova sablja". Autor drame je Jovan Đorđević, Srbin. Muziku je komponovao Davorin Jenko, Slovenac. Tom prilikom čula se i himna vladaru - "Bože pravde".

Godine 1882. Milan Obrenović postaje kralj, a najpoznatija i najlepša melodija ovoga komada - "Bože pravde" -postaje zvanična himna. Ova pesma slavila je i kralja Aleksandra Obrenovića, sve do one noći između 28. i 29. maja 1903. kad su Obrenovići zauvek otišli sa srpskog prestola.

Već 2. juna 1903. srpski narod je izabrao kneza Petra A. Karađorđevića za kralja Srbije.

Iz Ženeve, Petar ú putovao je u Beograd preko Beča. Prva čestitanja dobija od srpskih i hrvatskih studenata. "Živeo jugoslovenski kralj" - orila se bečka stanica. Posle 45 godina izbeglištva, Petar ú prelazi Savski most i stiže u svoju otadžbinu. U džepu, nosio je najdražu uspomenu, od koje se, kako kažu, nije nikada odvajao . Bila je to jedan šarena maramica, na kojoj se video čvor koji je zavezao Vožd svojom rukom i poslao kumu Vujici Vulićeviću u Srbiji, 1817. Crni Đorđe je javljao da će doći iz Rusije i ponovo podići ustanak.

Odmah po dolasku, Petar ú se obraća narodu: "Ja hoću da budem istinski ustavni kralj Srbije". I zatim: "Naučiću srpski narod šta je sloboda".

Ono što se dogodilo u Radovanjskom Lugu, kada su Obrenovići odsekli glavu Voždu, Petar ú Karađorđević je tražio izmirenje dinastija i sabornost srpskog naroda. Svoje govore, često je počinjao: "U vreme Đorđa i Miloša..."

Pesma pobeda

Od 1903. do 1909. Srbija nije imala svoju zvaničnu himnu.
Već 6. juna 1903. iz Beča stiže pesma koja se nudi kao himna. Preko sveštenika Mišića, stižu note i stihovi na adresu ministra prosvete i crkvenih dela akademika Ljube Stojanovića. Bila je to pesma carsko - kraljevskog kompozitora Avgusta Štola, posvećena kralju Petru I.

Bez uspeha prošli su konkursi za himnu Srbije u kojima su učestvovali i Šantić, Kostić, Živković i drugi. Na Petrovdan 1909. kralj Petar ú slavio je 65. rođendan. Himna "Bože pravde" iz doba Obrenovića proglašena je zvaničnom himnom Kraljevine Srbije. Bio je to veliki kraljev putokaz srpskom narodu: zajedno, jedinstveno i demokratski. Kralj Petar ú je često molio boga, voleo tradiciju, demokratiju i seljake.

Kada su 1912. počeli ratovi za oslobođenje i ujedinjenje, himna "Bože pravde",pratila je sve uspehe Srbije.

U toku proboja Solunskog fronta, sa ratišta, stizali su u Solun saveznički oficiri, na dopust. Kod "Bele kule" pili su metaksu iz kafenih šolja, jer je alkohol za njih bio zabranjen. Englez je pušio lulu, zagledan u daljine ratišta. Italijan sluša orkestar. Rus traži "da svi piju za njegovu smrt"! Francuz i Srbin, kao i na bojištu , sede jedan do drugoga. Francuz peva Srbinu "Marseljezu", a naš oficir njemu - "Bože pravde".

Pevali je vojnici

U Odesi 1916. smotra Srpsko-hrvatsko-slovenačkog dobrovoljačkog korpusa i svi zajedno pevaju "Bože pravde", a onda i pesme "Lijepa naša..." i "Naprej, zastava slave", zajedno...

U to vreme, sve velike države Evrope imaju himne koje počinju sa "Bože, čuvaj kralja" ili "Bože, čuvaj cara". To je glavna tema engleske, ruske, mađarske himne. I srpske.

Srpska himna obilazi kasarne. Saveznički orkestri je stavljaju na svoje pultove. Naši đaci u Francuskoj, Engleskoj, Rusiji , sa svojom himnom dobijaju prve nagrade na takmičenjima horova. Međutim, nikada nisam čuo tako toplo i nadahnuto izvođenje srpske himne, kao na onom snimku s francuske gramofonske ploče"Veliki rat". Braća u ratu - Francuzi - osetili su veliku poruku naše himne još u rovovima.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Balkanski Hamlet
Borio se za kulturu Srbije, civilizaciju, pismenost i umetnost

Kada je srpska vojska, potpomognuta dobrovoljcima, oslobodila otadžbinu, kralj Petar ú je rekao: "Sada mi je kao kralju ostala još samo jedna želja: da vidim ceo moj narod, Srbe, Hrvate i Slovence, oslobođene od njihovih ugnjetača i ujedinjene u jednu državu".

Zajednička država dobija svoju "Jugoslovensku narodnu himnu", sastavljenu iz tri dela: "Bože pravde", "Lijepa naša domovino" i "Naprej, zastava slave". Autori su: Davorin i Simon Jenko, Đorđević, Runjanin, Mihanović.

Veliki vojvoda srpske vojske - Živojin Mišić umire 1921. Ali i njegov kralj. Za srpski narod, dve velike tuge. Preko seni kralja i vojvode, razlikuju se himna pomirenja i himna ujedinjenja...

Petar Mrkonjić, iz Nevesinjskog ustanka 1875; Sonino - iz tajnih boravaka u Zagrebu; poručnik Kara sa francuskih ratišta; general Topola - iz solunskih dana; "Čika Pera" - iz najtoplijih narodnih, seljačkih i vojničkih osećanja - kralj Petar ú Karađorđević, vraća se kući. Zauvek. U svoju zadužbinu na Oplencu. Kod dede Karađorđa.

Srbiji ostavlja Jugoslaviju, sina Aleksandra i narod da čuvaju državu i himnu. Otišao je Bogu pravde, koga je često zvao u miru i ratu. I svojim topolskim seljacima koji su i dalje stajali mirno i bez šajkače pred himnom "Bože pravde". U Srbiji, ostali su umorni kraljevi ratnici za koje je Moris Meterlek napisao: "Treba napraviti piramidu do neba, a na njen vrh metnuti jednog vojnika kralja Petra..."

Sve do aprila 1941. slušali smo svoju himnu. I njen početak i kraj s porukom Bogu pravde, kralju, narodu i seljaku. A onda-samo ponekad. I krijući. Bez stava mirno. A stajali bismo...
Šta je dalje bilo - znamo.

Što se bore misli moje
Stihovi: Knez Mihailo Obrenović
Notni zapis: Žarko Petrović

Što se bore misli moje
Iskustvo mi ćutat' veli,
Bež'te sada vi oboje
Nek mi srce govori.

Prvi pogled oka tvoga
Sjajnom suncu podoban,
Plenio je srce moje
Učinio robom ga.

Da te ljubim, o jedina,
Celom svetu kazaću
Samo tebi, ah premila,
Tajnu ovu sakriću.

Tebi ljubav javit ne smem
Jer tvoj biti ne mogu,
A da budeš s drugim sretna
Moliću se ja Bogu.

Mihailo Obrenović, knez Srbije, živeo je od 1823. do 1868. Ubijen je 29. maja 1868. Tom prilikom, francuske novine objavile su tužnu vest: "Umro je balkanski Hamlet"!

Knez Mihailo Obrenović imao je osećanje dubokog patriotizma. Sve je činio i davao za progres i prosperitet srpskoga naroda. Jednom prilikom, čuvaru svojih dobara Pazarcu, rekao je: "Ako Srbija propadne, ne trba ni ja da živim, neka i ja umrem sa njom! Srbija me je rodila, u Srbiji biće moj grob, moj život i sve što je moje, svojina je moga naroda". Knjaz nije samo ovako govorio, on je tako i živeo i postupao - za Srbiju.

Bio pravedan

Knez Mihailo se borio za kulturu Srbije, civilizaciju, pismenost, uređenje gradova, širenje umetnosti u narodu. Bio je vrlo pravedan vladar i ispravljao mnoge greške administracije prema građanima. Kada je došao na presto, Državnom savetu je napisao da ne želi apanažu za dvor (tzv. civilnu listu) "jer je državi ionako mnogo tereta..." Mnogo je radio na ujedinjenju srpskoga naroda. Imao je veliku slabost prema vojsci, i radio je na stvaranju snažne i moderne vojske. Iz svojih ličnih sredstava plaćao je izdržavanje vojske. Jednom prilikom kupio je oružje u Rusiji i, o svom trošku, preko Rumunije, prebacio ga u Srbiju. U njegovo doba, Srbija je bila prva vojnička sila na Balkanu.

Mnogo bi se moglo pisati o životu i radu "balkanskog Hamleta", ali svakako treba podvući i poštovanje one druge, "protivničke" dinastije - Karađorđevića. I tu je knez Mihailo Obrenović bio pošten. NJegov ađutant, na primer, bio je Aleksandar Karađorđević, sin Karađorđev. Često je Mihailo Obrenović znao da se seća Prvog srpskog ustanka, da o njemu govori s divljenjem. Jednom prilikom, govoreći o Karađorđevim vremenima, rekao je: "... Jedna godina službe pod Karađorđem bila je teža i vrednija nego pet današnjih u miru..."

Voleo crkvu

Knez Mihailo je bio vrlo pobožan čovek i, s najvećim osećanjem religije, uvažavao je Srpsku pravoslavnu crkvu. Kosta Hristić, u svojim "Zapisima starog Beograđanina", piše: "... Najčešće, knez je išao u Sabornu crkvu i tamo, nepomično okrenut oltaru, odstajao bi službu na svome postolju sa koga bi silazio pri svečanim momentima liturgije.

Tada bi primao naforu od mitropolita Mihaila i celivao ga u ruku. Krupnim, elegantnim koracima, izlazio bi iz crkve kroz špalir publike, koja bi ga pratila očima, s dubokim poštovanjem i ljubavlju..."

Mnogo i dugo moglo bi se pisati o osobinama vladara i političara - kneza Mihaila Obrenovića.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Četiri velike ljubavi
Kneževa romansa sa šesnaestogodišnjom Marijom Berkhauz

Knez Mihailo je imao još jednu crtu u svom karakteru: voleo je žene, ali i one njega.

Bio je muževan, lep, elegantan, sanjar, sentimentalan, romantičan, muzikalan, vanredan igrač, strelac, jahač.

Uopšte, zanosno otmen čovek, tip kavaljera, džentlmena i dendija - kako su o njemu pisali savremenici i biografi. Dakle, drugačiji od oca. Miloš je prema ženama bio sirov i surov. Kažu da je Mihailo osećanja nežnosti i nostalgije poneo od majke - kneginje Ljubice, koja je bila vrlo osetljiva žena.
Knez Mihailo Obrenović je imao četiri velike ljubavi.

Iz ljubavne romanse sa šesnaestogodišnjom Marijom Berkhauz, ćerkom lekara iz Rogaške Slatine, rodio se sin Viljem-Velimir 1849). Vanbračnog sina knez je priznao, kao i njegovu majku Mariju.

A onda - jedna Nemica, plemkinja, ušla je u život našeg kneza, ali su njeni roditelji bili protiv ovoga braka.

Zatim, zavoleo je kneginju Juliju Hunjadi.
S Julijom, Mihailo je bio u braku devet godina. Knez je voleo Juliju. Ali, Julija, Julija... Saznao je za njenu vezu s knezom Karlom Arenbergom. Jedanaest godina posle smrti kneza Mihaila, Julija se i udala za kneza Karla Arenberga. Umrla je u Beču 1919, u 88. godini.

Međutim, najveći ljubavni jadi kneževi počeli su kada se zaljubio u svoju sestričinu Katarinu. Čaršija i Dvor zgražavali su se nad "rodoskrvnjenjem i nemoralom". U ogorčenju, naročito se isticala Pravoslavna crkva, do koje je knezu mnogo stalo. Skoro tri godine patio je knez i bio u dilemi "biti il' ne biti". Na kraju, knez je i verio Katarinu. Smrt ga je sprečila da se s njom i venča. Ljubav prema Katarini knez Mihailo je odneo u grob.

Voleo muziku

Čovek velike kulture i obrazovanja, knez Mihailo negovao je i umetnost. Najviše je voleo muziku. U njegovo doba, krenule su one "velike muzičke zabave" - uz vojnu muziku, za uveseljavanje publike.

Prilikom svojih boravaka u inostranstvu, često je posećivao dvorane gde su održavane kulturne priredbe. Naročito, je voleo operu. Svirao je klavir. Jednom prilikom kada je boravio u Kragujevcu, odsvirao je čitav klavirski koncert. Iz inostranstva je kupovao note o svom trošku. Gospodina Anastasa Jovanovića molio je da mu iz Beča pošalje celu partituru "Travijate", što je ovaj i učinio.

Od kompozitora, najviše je voleo Mocarta. Žalio je što mu narod nije muzički obrazovan. Pozvao je u Beograd Kornelija Stankovića (1861), koji se nalazio u inostranstvu, da bi kod "Srpske krune" održao tri koncerta na kojima su bili kneginja Julija i knez Mihailo. Zamolio je Stankovića da posle koncerta pođe po Srbiji i da u narodu notno zabeleži srpske pesme i spase ih od zaborava. I u ovom slučaju, videla se "velika žeđ" kneževa za podizanjem kulture u svome narodu.

Veruje se da je knez svoju pesmu "Što se bore misli moje", napisao u Beču. Da li zbog neverne kneginje Julije ili patnje zbog nedozvoljene ljubavi sa maloletnom Katarinom? U životu kao i u ovoj pesmi, knez pati. Razapet između dve ljubavi, ponosa, džentlmenstva, poroka, čežnje...

Ljubavni jadi muče kneza. I rađa se pesma "Što se bore misli moje". Svaka analiza ovih stihova, suvišna je. Jedno pitanje ostaje: Julija ili Katarina? Ili obe? Nije li duševna borba zrelog muškarca i kneza Srbije bila u kontrapunktu duše koja je istisnula ove stihove? To najbolje govore stihovi pesme, iz "srca iščupane" - kako mi je jednom, u dugim noćima vina i toplih razgovora u "Srpskoj kafani", rekao pesnik Branko Miljković.

Ne zna se ime autora muzike na stihove kneza Mihaila Obrenovića. Jedni smatraju da se radi o građanskom nemačkom licu, drugi o staroj herbejskoj melodiji. U njoj ima sinhronizovanog građanstva, plemićke sete i elegancije, Beča i starih beogradskih sokaka. I našeg plemenitog i lepog kneza Mihaila Obrenovića i njegove ljubavi.

Klavirski virtuozno-briljantno i osećajno, na melodiju "Što se bore misli moje", kompozitor Kornelije Stanković uradio je varijacije na tu temu. Prvo u Beču, a zatim širom Srbije i Evrope, Stanković je oduševljeno izvodio ove varijacije, praćen dugim i iskrenim aplauzima.

Osman i Zora

Srpski pesnik muslimanske vere Osman Đikić (1879-1912) predstavio nam se kao pesnik, autor drama, publicista i političar. Neki kritičari književnosti, komentatori politike toga doba, hroničari stvaralaštva i istorije, smatraju da je Osman Đikić tragična ličnost.

Nedorečena i nervozna priroda, Osman Đikić je imao mnogo ličnih, unutrašnjih sukoba u duši, u životu. Bio je to dobar i civilizovan musliman koji se celoga života borio za lepotu i evropsko shvatanje muslimanske vere, a u njemu, duboko, živela i bujala krv Srbina.

Posle rođenja i prvih školskih dana u Mostaru, Đikić se bori za svoju veru i slobodu, protiv one druge, austrougarske. Zatim, odlazi u Carigrad, gde još više biva musliman. Ali, tamo je i istorija naroda njegove krvi, njegovog srpskog naroda. Osman Đikić je u Carigradu još veći Srbin, i on žuri u Beograd. U Srbiji, objavljuje zbirku poezije "Ašiklije", a onda napušta Beograd i radi kao činovnik u Beču, Brčkom, Sarajevu, Mostaru.

Kada je trebalo osnovati porodicu, svoj dom, Osman Đikić i tada ne zaboravlja da je Srbin. Glumica Zora Mihailović, očarala ga je. U Brčkom, govorila je stihove iz "Kosovske balade", pesme o srpskim vitezovima, o "ludim" srpskim ljubavima. Zora je bila iz Trebinja - "malog srpskog Beograda". Ova ljubav Osmana i Zore, iznenadila je ortodoksne muslimane. Ali, Đikić je želeo u svom domu "svoju malu Srbiju". Pre Zore, život mu je bio "nedovoljno srpski".
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Artiljerac Jeremija
Ratnik artireljac Jeremija Krstić služio je u srpskoj vojci od 1914. do 1918. godine

Ja sam ja, Jeremija

Ja sam ja, Jeremija,
Prezivam se Krstić!
Selo mi je Toponica,
Drvena mi dvokolica,
Služio am stalni kadar -
Artiljerija!

Ja sam ja, Jeremija,
Prezivam se Krstić!
Imam sito i karlicu
Imam ženu vračaricu,
Služio sam stalni kadar-
Artiljerija!

Ja sam ja, Jeremija,
Prezivam se Krstić!
Više kuće trijerica,
Preko puta komšinica,
Služio sam stalni kadar,
Artiljerija!

Ratnik-artiljerac Jeremija Krstić služio je u srpskoj vojsci od 1914. do 1918. Bio je i muzičar i ratnik. Od Jeremije, ostala je i ova šaljiva pesma:

"Ja sam ja, Jeremija!
Prezivam se Krstić,
Selo mi je Toponica,
Drvena mi dvokolica,
Služio sam stalni kadar,
Artiljerija!"

Mnoge naše pesme ostale su da žive zahvaljujući tome što ih je zabeležio neki stranac. Pisac Džon Rid, u svojoj knjizi "Rat Srbije 1915", piše:

"...Kasno po podne, zaustavili smo se na jednom sporednom koloseku da propustimo kompoziciju - dvanaest niskih otvorenih vagona krcatih vojnicima u dronjcima od uniformi svake vrste, uvijenih u ćebad najsuprotnijih boja. Počela je da sipi kiša. Ciganin violinista divlje je svirao, držeći svoju violinu za vrat izdeljan grubo u obliku konjske glave. Pored njega, ležali su vojnici i pevali pesmu o porazu Austrijanaca:

"Doš'o Švaba sve do Ralje
A od Ralje nikud dalje,
Ej, kako to?
Ej, zašto to?

Stig'o Švaba sve do LJiga,
A od Ljiga zagulji ga,
Ej, kako to?
Ej, zašto to?

Pamtiće on Raško polje,
Jer tamo je sreo Srbe,
Ej, kako to?
Ej, zašto to?

Doš'o Švaba do Zemuna,
Od Zemuna-vuna, vuna,
Ej, kako to?
Ej, zašto to?"

Kada je Austrija iznenada objavila aneksiju Bosne i Hercegovine, Srbi su, između ostalog, odgovorili Austriji i ovom pretećom pesmom:

"Austrijo, neka, neka
Tebe grozna sudba čeka..."


Tako je i bilo. Posle Cerske bitke, vojska i narod govorili su i pevali svoju omiljenu pesmu iz toga doba, zadovoljni ishodom ove bitke:

"Uz'o Franjo Poćoreka,
Metn'o ga na krilo,
Pa ga pita: "Kako ti je
U Srbiji bilo?"

U Užicu, živeo je nekada harmonikaš Petko od koga sam prvi put čuo mnoge stare pesme, pa i ovu šaljivu pesmu o Franji i Poćoreku.

Kada su srpski vojnici stigli na Krf, gde su se oporavljali posle strašne albanske Golgote i spremali za juriš u otadžbinu, pevali su rodoljubive, nostalgične, zavičajne, ali i šaljive pesme. Između ostalih i ovu:

"Tesno mi ga skroji nane,
Vrhovna komanda..."

Očigledno da je vrhovna komanda donela neke odluke koje su vojnici na ovaj, šaljivi način, komentarisali.

Tri livade, tri livade,
Nigde' lada nema,
Samo jedna, samo jedna,
Ruža kalemljena.

Ispod ruže, ispod ruže,
Zaspala devojka,
Ispod ruže, ispod ruže,
Zaspala devojka.

Ja je budim, ja je budim
U oči je ljubim:
Ustaj, rano, ustaj rano,
Svanulo je davno!

U selu Ravnima, zaseok Vrane, živeli su srpski seljaci - Anđelko i Svetislav. Anđelko je imao dva sina: Milana i Milivoja (moga oca) a Svetislavljevi sinovi su Milorad i Miloje.

Moj deda-stric Svetislav, učestvovao je u ratovima za Srbiju od 1912. Poginuo je u bici za oslobođenje Beograda 1915. Bitka za Beograd bila je produžetak i završetak Kolubarske bitke. Da nije dobijena Kolubarska bitka, ne bi bio oslobođen ni Beograd. Neprijateljska komanda donela je odluku da se srpske trupe zaobiđu s leđa, što bi bilo porazno za našu vojsku. Tada je srpska komanda odlučila da pozove u pomoć Timočku diviziju.

Svetislav je ostao na putu Beograd - Ralja i nikada nije nađen. On je jedan od onih ratnika za čiji se grob ne zna.

- Nije li on, možda, jedan od neznanih junaka? Nije li on baš taj neznani junak koji leži na Avali? - pita se Milorad Jevtić, ratnik, dok sedimo u beogradskoj kafani "Kalenić" i dogovaramo se o proslavi stogodišnjice njegovog života.
piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Pesma kralju
Aleksandar I Karađorđević voleo je epske pesme

Možda se ti, Petroviću, - kaže Jevtić, - u stvari klanjaš svome dedi Svetislavu svaki put kada posećuješ grob "Neznanog junaka".
No, svejedno, dragi Petroviću, tada smo svi mi ratnici bili isti i jedno. Svako od nas mogao je biti neznani junak kada pogine, jer je metež bio strahovit, a cilj samo jedan: pobedi neprijatelja i isteraj ga iz kuće... Ima nas još oko tri stotine živih. Ako vi, mladi, budete hteli, uskoro ćemo svi biti neznani junaci!
- Nećemo - rekoh.

Spomenik krajputaš Svetislavu Petroviću nalazi se u selu Vranama, u groblju okrenutom suncu, "da ga sunce ogreje". U istom groblju je i Petar, otac Svetislavljev, brat Anđelko i moj stric Milan. Ali, Svetislav je u svakom groblju u Srbiji. Onaj Veliki rat, bio je i veliko groblje Srba...

Kada je Svetislav odlazio u rat, sa osoja, čula se pesma "Tri livade, nigde' lada nema..." Seoske devojke ispraćale su ratnike. Mnoge zauvek. I Svetislava.

Svetislav Petrović oslobađao je Beograd. I poginuo. Da je živ, kao njegov drug iz rata Jevtić, imao bi devedeset i šest godina!

Noć. Kafana se zatvara. Kaplar Jevtić skoro salutira: Neka je slava Svetislavu Petroviću!
Slava mu!
Pesma Kralju
Srbijanci i Bosanci,
Potecite žurno,
Jer vas ista sudba čeka,
U to vreme burno...
Glas Viteškog čujmo Kralja,
Aleksandra Gospodara,
Napred stupaj, ura!
Mačem lupaj, ura!
Napred stupaj!

"... Regent Aleksandar Karađorđević, imao je glas vanredno lepe boje i zvuka, topli i duševni..." - pisao je Jovan Dučić o regentu kada su zajedno boravili 1916. u Atini. Tada, Dučić je Aleksandru govorio stihove Sofoklove iz "Edipa na Kolonu", o Sofranima sa sunčanim očima. Kralj je ove stihove obožavao.

Aleksandar ú Karađorđević voleo je epske pesme i često ih izgovarao prilikom mnogobrojnih sećanja na nezaboravne bitke koje su vodili Dušan, Lazar, Karađorđe, Miloš, a u njegovo doba i vojvode, vojska i srpski narod. A 13. juna 1934. kralj je govorio svoj omiljeni stih na proslavi Mišarske bitke:

"Niti ide kulin
Kapetane,
Niti ide, niti mu se nadaj,
Hrani sina pa šalji
na vojsku,
Srbija se umiritş'
ne može"

Bio je zagledan u duboku istoriju svoga naroda, u srednji vek Srbije. Kao i njegov otac Petar. Obožavao je cara Dušana. Pred Solunsku ofanzivu, divio se svojim vojnicima i govori Dučiću: "... Gledajte, na svakoj okuci po jedan naš vojnik na konju, sa šlemom i puškom iznad šlema! Zar ne liči na kakvog Dušanovog viteza kada je zauzimao na svojoj strani Verziju i Voden..." Voleo je kralj da priča o istoriji Dušanovog doba. Najviše je voleo da razgovara sa knezom Pavlom, Ivanom Meštrovićem i Dučićem. I uvek uz srpske epske pesme i njihovo govorenje napamet...

Prilikom boravka u Rusiji 1916. gde je obišao Dobrovoljačku diviziju, vojnici - Srbi, Hrvati i Slovenci, pevali su budućem zajedničkom kralju srpsku himnu "Bože pravde". Regent je zamerio zašto se ne pevaju i himne Hrvata i Slovenaca. Pukovnik Hadžić je zahtevao da se greška ispravi i otpevaju sve tri himne. Svi su bili zadovoljni. Posle ovih himni, vojnici su, zajedno zapevali:

"Ej, vi Česi i Slovaci,
Pohitajte žurno,
Vas ista sudba čeka
U ovo vreme burno.
Glasovitog čujmo
Kralja,
Aleksandra Gospodara,
Napred stupaj, ura!
Mačem lupaj, ura!
Napred stupaj!

U stvari, okupljeni Česi i Slovaci, zajedno sa Srbijancima, Bosancima, Hrvatima i Slovencima - pevali su melodiju koja ih spaja. Aleksandar je voleo pesme koje okupljaju braću. Rado ih je slušao. Svirao je klavir, i to često, sve dok u njegov dom nije stigla rumunska princeza Marija i postala naša kraljica. Vajar Ivan Meštrović bio je oduševljen kraljevim sviranjem u Banskim dvorima u Zagrebu.

Aleksandar je bio u vojnoj uniformi i stigao u salu za prijem pre svih zvanica. Iz sale, odjekivao je klavir. Kralj je svirao. Meštrović je bio očaran. Od kralja, klavir je bolje svirala kraljica! Posle slušanja Marijinog sviranja, kralj se nije usuđivao da sedne za klavir! A što se tiče Meštrovića, kasnije, izdao je kralja i zaboravio sve dobrote koje je Aleksandar činio za njega i njegovu umetnost...

U vreme ratovanja od 1912. do 1918., prestolonaslednik, regent i kralj Aleksandar ú Karađorđević, bio je inspiracija mnogih domaćih i stranih kompozitora. Najviše su za Aleksandra komponovani marševi na srpske motive, ali i sa originalnim temama. Vrlo je dirljiv i nežan marš gospođe Džozefine Bauman: "Marš Njegovog veličanstva Aleksandra I". Kralj je voleo da sluša klavirsko izvođenje ovoga marša...
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Marš "bola i tuge"
Čeh Matjejovski komponovao marš povodom kraljeve smrti 1934.

Za venčanje kralja i princeze Marije, kapelnik vojne muzike Milenko Paunović komponovao je 1922. "Svečani svadbeni marš" i posvetio ga kralju i kraljici. Ovaj marš kralj nikad nije zaboravio, a kraljica Marija, posle kraljeve pogibije, sa bolom se sećala muzike najlepših dana njenog života kraj velikog kralja mlade jugoslovenske države.

"Kralj Jugoslavije Aleksandar ú Karađorđević prosuo je svoju crvenu krv na keju francuskog prijateljskog grada , baš onako kako je francuski vojnik to učinio na snegu Kajmakčalana i obojio ga u mučeničku krv..." - rekao je u jednom govoru na pomenu kralju vladika Nikolaj Velimirović.

Aleksandar ú je voleo "Marseljezu". Kada je stigao na marseljski kej, čuli su se zvuci "Marseljeze" i meci ubice. Kada su mrtvoga kralja doneli iz Francuske u Beograd, opet se svirala "Marseljeza". Najviši predstavnici francuske države došli su na sahranu prijatelju koji je podjednako voleo himne "Bože pravde" i "Marseljezu". Sudbina je htela da ga neke pesme prate do Oplenca i zauvek...

Slovensko carstvo

Kroz najteži deo života, od 1912. do 1918. pratila je našega kralja pesma "Lađa se kreće francuska". Lađe su bile sudbonosne za srpsku vojsku u Prvom svetskom ratu: prevoz i spas preživelih ratnika sa albanske Golgote, francuska lađa koja ih je odvezla na Krf i Vido, potapanje lađe sa srpskim junacima, dolazak srpskih dobrovoljaca iz celoga sveta da pomognu svojoj braći za oslobođenje...

Lađa je bila sudbonosna i za vrhovnoga komandanta srpske vojske i budućeg kralja Jugoslavije. Kada se završio Veliki rat, vrhovni komandant najbolje vojske odlazi u Francusku da poseti najveće prijatelje srpskog naroda. Kreće lađom, iz Boke. Iz Marselja, kralja nove, zajedničke države - lađa vraća mrtvog u otadžbinu. I pesma "Lađa se kreće francuska", koju je kralj voleo.

Na vest o pogibiji viteškog kralja, ujedinitelja, Čeh Franjo Matjejovski, kompozitor i kapelnik, komponuje 1934. marš "Bola i tuge". Nikada nisam čuo tako dirljiv i lep marš. Čeh Matjejovski i njegova žena Mara, Srpkinja, bili su muzičari, potpuno svesni ljubavi ubijenog kralja za srpsku i slovensku slogu. Bol koji je za kraljem zazvučao u ovom maršu preneo se po celoj zemlji.

Kralj Aleksandar ú Karađorđević koji je "bio miran pored bojne linije dok je sve naokolo praštalo od mitraljeza i artiljerije, umeo je od srca da se zasmeje, da se sav zarumeni od uzbuđenja..." - pisao je Dučić. "Četrdesetih godina svoga života, bio je zahvaćen ambicijama Avgusta i Dioklecijana. A pre toga, zamišljao je veliko slovensko carstvo. Sve to, njemu je prirodno proizlazilo iz carstva Nemanjića, manastira, stare muzike, epske balade, pesama ratnika i marševa koji zovu u pobede"... Ali, nažalost i u smrt.
Ovoga oktobra, Srbijom se opet čuje balada o kralju:

Oplenac ćuti. I Šumadija.
I boli.
U konaku Voždovom
Nema roda plemenitog,
Blaženopočivši Vitezu,
Kralju moj.
Oj, Moravo
Oj, Moravo, oj, Moravo,
Moje selo ravno,
Moje selo ravno,
Oj, Moravo, oj, Moravo,
Moje selo ravno!

Kad si ravno, kad si ravno
Što si vodoplavno,
Što si vodoplavno,
Kad si ravno, kad si ravno
Što si vodoplavno?

Kiša pade, kiša pade
Te Morava dođe,
Te Morava dođe,
Te poplavi, te poplavi
Moje selo ravno
I u selu, i u selu
Jovanove dvore...

Srpske pesme, trajne i iskrene, najčešće izviru iz našeg života, krvi, duše, rata, ljubavnih jada i zavičajnih čežnji. Volimo ih uz svoju zastavu, grb, himnu, ćirilicu, patrijarha i državu. Pesme sa ovakvim sadržajem mnogo znače i uvek ih rado slušamo.

Reč je o pesmama: "Poletela dva bela goluba", za koju se tvrdi da je još iz doba cara Dušana; "Što ćutiš, Srbine, tužni" - pesma Davorina Jenka iz doba nacionalnog buđenja Srba; "Ustaj, ustaj, Srbine" - stihovi Sterije Popovića; "Igrale se delije" - koju su pevali srpski vojnici prilikom Stepine opsade Jedrena; "Višnjičica, rod rodila" - za koju se smatra da su je pevali Karađorđevi ustanici; "Jovo ružu kroz sviralu zove" i "Zavičaju, mili kraju" - pesme koje su se najviše čule u Prvom svetskom ratu iz svirale srpskog seljaka - ratnika: "Rado ide Srbin u vojnike", upamćena i po fotografiji srpskih regruta iz sela Aleksandrovca kod Požarevca, prilikom odlaska u pukovsku komandu 1914.

Ove pesme i još mnoge druge, često nam život znače. Volimo ih i "ne damo ih"... Ali i pesmu o Moravi.

Srpska balada

Pesma "Oj, Moravo", živi u svim našim vremenima. NJena melodija, široka i topla, protiče kroz livade i njive, sela i gradove Srbije. Celoga života prati nas njena zelenožuta nostalgija. Kao velike pesme ruskih kozaka ili lađara sa svetskih reka, kao religiozna hebrejska balada. Srpska pesma "Oj , Moravo", ne pripada nijednom žanru. Ona je svoja i svačija: seljačka, građanska, dečija, mladićka, devojačka, pesma bogatih i siromašnih, srećnih i nesrećnih. Ona je i narodna pesma i simfonijska tema. Reka Morava pripada svima. I ne samo na putu svom i svojih rukavaca. Ona Srbe, skoro sebično, drži uz svoje tle, kao majka, i mi često, ma gde bili, zovemo svoju reku: "Oj, Moravo, moje selo ravno..."

Nigde tako konji ne ržu. Nigde toliko raspevanih ptica i sokolova, gostiju i gošćenja, sela i posela, kao kraj Morave. "Kneginja srpskih reka" - kako je Moravci zovu - dežura u svome narodu, da bi rađala i - plavila.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Onamo, 'namo
Ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom bilo je bez glasa protiv

Morava je i radost i rat. Ne živi Morava samo uz manastirski mir.
Prvi Balkanski rat. U bici za bakarno Gumno, srpska vojska forsira reku Šeminicu. Reka nabujala, a mnogi od vojnika ne znaju da plivaju... Mora se napred, u borbu... Vojnici se hvataju za ruke u dugi niz, bore se s nabujalom rekom i glasovito pevaju: "Oj, Moravo, moje selo ravno". Mislili su ratnici na svoju Moravu. Ako srpskim vojnicima treba snage, moliće se svojoj "kneginji reka" i pobediće. Tkao je i bilo.

Prvi svetski rat. U Kragujevačkom selu Jelovik, zvona sa seoske crkve objavljivala su mobilizaciju. Trojica braće Pavlović napuštaju očevo ognjište. Kada su poodmakli nekoliko koraka, Živomir, Milutin i Sava zapevaše:

"Oj, Moravo, oj, Moravo, moje selo ravno,
Kad si ravno, kad si ravno, što si vodoplavno?
Kiša pade, kiša pade, te Morava dođe,
I poplavi, i poplavi Jovanove dvore".

Posle svakog rata, Morava tiho teče. I peva.
Onamo, 'namo
Onamo, 'namo... za brda ona,
Govore da je razoren dvor
Mojega cara; onamo, vele,
Bio je negda junački zbor.
Onamo, 'namo... da viđu Prizren -
Ta to je moje - doma ću doć'! -
Starina mila tamo me zove,
Tu moram jednom oružan poć'.
Onamo, 'namo... sa razvalina
Dvorova carskih vragu ću reć':
"S ognjišta milog bježi mi, kugo,
Zajam ti moram vraćati već!"
Onamo, 'namo - za brda ona
- Kazuju da je zeleni gaj,
Pod kim se dižu Dečani sveti:
Molitva u njih prisvaja raj.
Onamo, 'namo - za brda ona,
Gdje nebo plavo savija svod,
Na srpska polja, na polja bojna,
Onamo, braćo, spremajmo hod!
Onamo, 'namo - za brda ona - Pogažen konjma klikuje Jug:
"Upomoć, djeco! upomoć sinci!
Svetit' me starca svet vam je dug!"
Onamo, 'namo... sablji za stara
Njegova rebra da tupim rez
Po turskim rebrim'; da b'jednoj raji
Njom istom s ruku ras'jecam vez!
Onamo, 'namo - za brda ona - Milošev, kažu, prebiva grob...
Onamo!... Pokoj dobiću duši
Kad Srbin više ne bude rob.

Crnogorski kralj Nikola I Petrović vladao je Crnom Gorom 58 godina. Sve do januara 1916, kada je brodom iz Skadra otišao u izgnanstvo u Evropu. Na rastanku, kralj je još jednom pokušao da ostane i uzviknuo: "Ne dajte mi da idem". Ali, i rekao je narodu: "Doviđenja"! Umro je u Antibi kod Nice, u Francuskoj, 16. februara 1921. godine. Ležao je u San Remu, ali je 1952. prenet u Pijemont u Italiji.

Podgorička skupština, 11. novembra 1918. godine proglasila je ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, bez ijednog glasa protiv. Tom prilikom, pevala se iz svih srpskih grla himna "Bože pravde". Odlučeno je da Crna Gora i Srbija nastave svoj zajednički život pod dinastijom Karađorđevića.

Kralj Nikola I Petrović 1989. godine prenet je iz Italije u Crnu Goru i sahranjen na Cetinju. Velikoj svečanosti prisustvovale su evropske dinastije sa kojima je kralj orođen, a pre svih Petrovići i Karađorđevići. Mnogobrojni narod Srbije, Evrope i Crne Gore, na najdostojanstveniji način, pozdravio je dolazak seni Gospodara svih i s dužnim poštovanjem otpratio u večni dom na Cetinju - velikoj ljubavi i sjaju Crne Gore.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Glasnije nego ikada
Od Kobarida do Italije, austro-ugarski puk peva tu pesmu

I tada, čule su se dve velike pesme: himna "Bože pravde" i "velika kraljeva pesma" - "Onamo, 'namo". I ovoga puta Crnogorci nisu prestali da pevaju "Onamo, 'namo" kao svoju himnu, a kamoli danas kada je Crna Gora sva u pesmi starog osećanja srpstva i svega što je sa Srbima u Srbiji ujedinjuje, pre svega: poreklo, jezik, istorija, vera, pesma.

Nekada, mnogi Južni Sloveni, Englezi, Nemci, Italijani, oduševljavali su se kraljem koji piše romane i drame, ali odjednom, svetom je krenula kraljeva pesma "Onamo, Ł'namo"...

Kapelnik vojne muzike na Cetinju-Franjo Vimer, iskoristio je motive jedne italijanske arije i uklopio u njih kraljeve stihove. Tako se jedan poznati muzičar, Vimer, udružio s kraljem-pesnikom. Pesma se razlila po svim slovenskim zemljama, a i u Evropi. Pevala se i na engleskom jeziku.

Nije samo muzičar Franjo Vimer sarađivao s kraljem Nikolom u komponovanju njegovih književnih dela. Posle Vimera, dogodilo se to i profesoru muzike u Kotoru, a kasnije sekretaru italijanskog poslanstva u Beogradu Denisu de Sarnu. Kompozitor De Sarno napisao je muziku za dramu kralja Nikole "Balkanska carica". To je onaj De Sarno koga je kralj Nikola toliko oduševio, da je i svome sinu dao ime Nikola. Kompozitor De Sarno je autor i jednog od najlepših srpskih kola-"Solunskog kola". Inspiraciju za ovo kolo De Sarno je našao u ratovanjima srpske vojske u Prvom svetskom ratu, logorovanju na Krfu i Solunu, proboju Solunskog fronta.

Tih dana upoznao je jednu od junakinja ovoga rata - učiteljicu iz Užica - Ljubicu Čakarević, koja mu je postala snaha. Svoga sina Nikolu oženio je Ljubicom. Tako se dogodilo da se pored kapelnika vojne muzike na Cetinju - Vimera, još jedan muzičar i diplomata, Denis de Sarno, veže za kralja Nikolu, za njegovo delo "Balkanska carica". Ovo delo, doživelo je i prevode na nekoliko stranih jezika i izdato u inostranstvu. Tako su Rusi ovo delo naslovili "Balkanskaja carica", Nemci-"Die Balkankaiserin".

U balkanskim ratovima kralj Nikola vodio je crnogorsku vojsku koja je s pesmom "Onamo, 'namo" jurišala u pobede. Milorad Prelević, profesor, pukovnik, inače istoričar Vojnog muzeja u Beogradu, ispričao mi je zanimljiv podatak: "Od Kobarida ka Italiji, maršira austrougarski puk. Svi pevaju "Onamo, 'namo". Pukovnik Austrijanac poziva posilnog i traži da vojnici još jednom "ponove tu divnu pesmu". Ali, poručnik mu prilazi i kaže da je to srpska pesma. Razočaran, pukovnik zabranjuje pevanje...

Vojnici ovoga austrougarskog puka bili su Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi, Slovaci, Bosanci, Hercegovci.

Nezaboravna pesma kralja Nikole u naše vreme doživljava još podvučeniji sadržaj, zajedništvo Crnogoraca i Srba i upućuje nas na jednu istoriju, samo jednu.

Pesmu "Onamo, 'namo", kralj Nikola ú Petrović napisao je 1867. godine, a ona živi i nadživljuje sve, pa i jedan deo srpske istorije koja je nepravedno bila protiv njenih stihova. Poruku pesme caru Dušanu i Prizrenu, koji sjaji carskim svetinjama a u isto vreme - "ljubavlju i mačem" - kralj Nikola je dočekao.

Stigao je onamo, njegov vojnik sa Cetinja, njegov narod i unuk Aleksandar.

A onda, povukao se "gorski car" u mirnije krajeve sveta i tamo umro. Kada se, nemoćan, vratio ponovnim suzama svoga naroda, u svoju bivšu kraljevinu, čuo je lelek sestara Batrićevih, da "zemlju mojega cara", opet neko otima.

Sada, kralj je u kovčegu, ali njegov oro ponovo se igra kod Biljarde. Sablje su u balčaku. Miruju. No, nikad se ne zna. Jer, ponekad, čuje se zapomaganje iz daljine. Sa Miloševog groba.

Kralj Nikola ú Petrović je na Cetinju. I pesma "Onamo, 'namo". Glasnija no ikada.
O, Srbijo, mila mati

O, Srbijo, mila mati!
Uvek ću te tako zvati.
Mila zemljo, mili dome,
Na krilu ću svagda tvome
Srećno živit' k'o u raju,
Gde miline večno traju.
U tebi je ono sve.
Za čim srce moje mre.
Kroz dubrave tvoje lesne
Vesele ću pevat' pesne,
Kristal-vodu tvoju piti,
Tebi večno veran biti,
Život i krv moju dati
Sve za tebe, mila mati.
Ti si meni zemni raj,
U kom ljupki cveta maj.
Volim prosti pastir biti
I u tebi sve živiti,
Neg u tuđoj zemlji, mati,
Carsko blago uživati,
Ti si duše moje život,
Ti blaženstva zemna kivot.
U tebi ću srećno tek'
Provoditi kratak vek.
Na čast caru silno carstvo
I njegovo gospodarstvo,
Ti si meni najmilija,
Moje sunce u teb' sija;
Jer u tebi srce bolno
Oseća se zadovoljno.
Na kriocu samo tvom
Uteha je srcu mom.
Trpila si, stradala si,
Teški su ti bili časi
Zbog krivice dece tvoje,
Koja ljubav majke svoje
Nesmisleno pogaziše,
I teško te uvrediše.
Nad razumom gadna strast
Bezumijem ote vlast.
Prosti deci, mati mila,
Što su tebe uvredila;
Prestan' gorke suze liti,
Deca će se popraviti,
Jer priznaju grehe teške
I kaju se za pogreške.
Život i krv daće svi
Da se opet digneš ti.
O, diži se, mati mila,
Da nam budeš što si bila;
Jer si dugo robovala,
Dugo suze prolivala,
Sunce ti se već rodilo,
Koje ti je zašlo bilo.
Kucnuo je mati čas,
Da se i tvoj čuje glas.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Pesma je uspomena i opomena
Navršava se sto godina od smrti Kaćanskog

Ali, slušajući ovu pesmu, njenu lepotu i poruku osećali su i drugi narodi: Hrvati, Česi, Slovaci, Francuzi, Slovenci. Stihovi i muzika ove pesme odzvanjaju nacionalnim osobinama ovog naroda: rodoljublje, nostalgija, briga za brata, ali i razumevanje za svaku drugu ljudsku dušu koja to osećanje gaji z svoj narod. - Za srpski narod, pesma je uspomena i opomena, te tako i deo njegovog životnog sadržaja na koji se ovaj narod mora podsećati da bi i dalje postojao.

Ova pesma je srčana, emotivna, tradicionalna i nacionalna.
Kada čujemo pesmu "Oj, Srbijo, mila mati", imamo osećanje da njeno izvođenje treba da odslušamo - stojeći!

Narodni zbor
(Hej, trubaču, s bujne Drine)

Hej, trubaču, s bujne Drine,
De zatrubi "zbor"!
Nek' odjeknu Šar-planine,
Lovćen, Durmitor!
I nek Drina jekne Savi.
Sava Dunavu,
Dunav bujni Tisi, Dravi:
"U boj! U slavu!"
Nek' se bojni jeci ore
Kroz sve gore,
Čak na more, -
Kroz sve gore čak na more,
Gde viteška srca biju,
Oj, na more, na Adriju!

Hej, narodni barjaktaru,
Razvij barjak tvoj,
Na zborištu na Vračaru
Kupi narod moj!
Sve oružje bojnom vične
Ubojne slike,
Ta narodne naše dične
Hrabre vojnike!
I gde god je jošte koja
U junaka
Mišca jaka,
Neka dođe, - biće boja,
Ljuta boja i mejdana
Od Adrije do Balkana!

A vi, Srbi, sa svih strana,
Kad čujete glas,
Na oružje, na dušmana,
Hajd, u dobri čas!
Sa svih strana na dušmana
Složno, Srbi, sad!
Preko Šare i Balkana
Hajd' na Carigrad!
Nek' se istok sav zatrese
Čak do mora,
Do Bosfora;
Pa nek' ropske lance strese,
Teške lance od Kosova,
Srbadija Dušanova!

Hajde, Srbe, hajde, rode,
Vek je danas tvoj!
Vek je danas os slobode,
Srpski rode moj!
Ne daj da ti dušman pije
Krvi kap po kap,
Za slobodu li', proli'je,
I poslednju kap!
Iz krvi će poniknuti
Slobode čas -
Naroda spas -
A slava će vaskrsnuti
Svekolike Srbadije:
Od Balkana do Andrije!...

Godine 1908. u Srbiji se oseća atmosfera rata koji dolazi. U Beogradu, rodoljubiva omladina organizuje skupove protiv austrijskih namera prema Srbiji. Narod uzvikuje: "Dole prija, Austrija"! S narodom, išla je i vojna muzika. Čula se i pesma "Hej, trubaču, s brujne Drine"!

Prvi svetski rat. Žutocrni džin, jurnuo je na Srbiju. Kralj Petar ú je u rovu. Načelniku Đeneralštaba srpske vojske Radomir Putniku jedan guslar, u predahu borbe, svira i peva:

"Čika Pera, jaše konja bela,
Za njim ide, Srbadija cela..
Do osveti Car Lazara i Kosovo..."

Odjednom, guslar je stao. Vojvoda Putnik ga zamoli da produži i kada su stihovi počeli da govore o srpskoj propasti na Kosovu, on nardi svome trubaču da svira "Hej, trubaču, s bujne Drine... "Vojvoda Putnik je voleo ovu pesmu.

Vreme posle Velikog rata. Kajmakčalan. Stari ratnici u poseti ratištu. Gledaju grobove. Krstovi truli. Spomenici isplakani, ni imena se više ne mogu pročitati, nevreme ih izbrisalo. Iz kapele, pobožna pesma. Odjednom, hor "Obilić", zapeva svoju himnu:

"Hej, trubaču, s bujne Drine,
De zatrubi "Zbor"!
Nek odjeknu Šar-planine,
Lovćen, Durmitor!? I nek' Drina jekne Savi,
Sava Dunavu,
Dunav bujni Tisi, Dravi:
"U boj! U slavu!"
Nek se bojni jeci ore
Kroz sve gore,
Čak na more, -
Kroz sve gore čak na more,
Gde viteška srca biju,
Oj, na more, na Adriju!

I ostale strofe ove pesme, ratnici su saslušali u stavu mirno, ali sa očima punim suza.

Pesnik Stevan Vladislav Kaćanski, "stari bard", autor je stihova "Narodni zbor" ("Hej, trubaču, s bujne Drine"). Navršava se sto godina od njegove smrti. O pesniku Kaćanskom, možda je najlepše rekao profesor, Milan Kašanin: "Bio je jedan od najpopularnijih pesnika, rodoljuba i boraca XIX veka u nas i koji je celog svog života pozivao srpski narod u ratove za oslobođenje i ujedinjenje i čovek čija je sva strast bila što je rod svoj ljubio". Pesma "Narodni zbor" objavljena je 1875.

Kompozicija Josifa Marinkovića na stihove Kaćanskog komponovana je i objavljena 1905. godine, i čekala svoje pravo vreme ratne oluje 1914. koja će sa Drine zatrubiti zbor.

Doba nacionalnog buđenja Srba i ostalih južnoslovenskih naroda u prošlom veku bilo je inspiracija za mnoga umetnička dela. "Pesmom srcu, srcem rodu" - bio je oduševljeni poklič romantične srpske omladine toga doba. U takvom osećanju za svoj narod, Vladislav Kaćanski i Josif Marinković stvorili su zajedničko delo.

Dok religiozna Morava, kao Don, Ind ili Nil, rađa knezove i žito, zeleni livade, a kneginja Milica, kao majka Marija moli za svoj nesrećni narod, dotle Drina, kao i reka Po, Loara, ili Volga, putuju sa splavarima, brzacima i ustanicima i peva o slozi i ujedinjenju, ali i krvari braćom...
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Često je mirisalo na rat
Srpski narod dobro zna šta znači truba sa Drine

Ivo Andrić razli Drinu po svetu. U vreme Andrićevog junaka Ćorkana, Srbi su za opkladu skakali sa mosta u virove i matice nabujale Drine, ne bi li tako zaslužili život. A bio je to skok u smrt. Dole negde, daleko od Višegrada, našao bi ga jednooki i jednonogi skeledžija Jamak i ostavio u blatu da pravi društvo zalutalim gavranovima.

Na obalama Drine, Srbe su, u najkrvavijem ritualu srednjega veka, nabijali na kolac! "Rade, sine, nemoj majke zaboraviti" - odjekivala je ova tragična balada kada su unesrećene majke, krijući se, pratile svoje desetogodišnje sinove u janičare. Vekovima se ova tuga pronosila srpskom zemljom, dok nije stigla u Orašac i odatle - pobednički zatrubila!

U svojoj istoriji, srpska vojna truba nikad nije pozirala na svadbu, veselje. Na žalost, svako trubačko buđenje, povečerje, zbor, često je mirisalo na rat! Srpski narod dobro zna šta znači truba sa Drine!
Želja da u Bosni oslobodi Srbe od Osmanlija, oduševljavala je Karađorđa. I Filipa Višnjića:

Vako Đorđe Drini govorio:
"Drino vodo, plemenita međo,
Izmeđ' Bosne i izmeđ' Srbije!
Naskoro će i to vreme doći,
Kada ću ja i tebeka preći
I čestitu Bosnu polaziti"!

I Vožd topolski, krenu da spoji Drinu s Moravom i sačini njihov zajednički tok u novo doba, u sestrinstvo. Ali mu Hajduk Veljko sa Čegra javi da je u nevolji. I Vožd se vrati.

U vreme Prvog svetskog rata i posle rata, pesme "Što ćutiš, Srbine, tužni", "Bože pravde" (himna), "Zavičaju mili kraju", "Vječnaja pamjat", "O, Srbijo, mila mati", "Rado ide Srbin u vojnike", "Tamo daleko", "Lađa se kreće Francuska", "Hej, trubaču, s bujne Drine" i marš "Na Drinu", sa srpskom vojskom i đacima - ratnicima, obišle su Cer, Kolubaru, Kajmakčalan, Kumanovo, Solun, Krf, Vido, Francusku, Italiju, Englesku, Švajcarsku, Rumuniju, Rusiju.

Drugi svetski rat. Drina opet mutna i krvava... A obale zavađene. Nema Save Nemanjića da miri braću... I bi ponovo reč iz epa: "... I da druga postane sudija..."

Marš Vojvode Mišića

U Srbiji, u selu Struganiku, 7. jula 1855. ispod planina Maljen i Suvobora, Anđelija i Radovan dobili su trinaesto deňe - Živojina. Budući veliki srpski vojnik, rodio se u mirisu jedne šljive ranke - "šeftelije". Toga leta, na selu, domaćica koja prati mužu stoke, zove se planinka. Bila je to Živojinova majka i zato vojvoda kaže da je rođen "u livadi, blizu kolibe". A kolibe su bile dve kuće: jedna za domaćicu, a druga za čobane.

Sredinom prošlog veka, Srbija je žurila u zakone, civilizaciju i rađanje dece. Množila su se srpska domaćinstva, ali i koze i ovce, volovi, krave. U narodnom, patrijarhalnom i domaćinskom ambijentu, rastao je Živojin Mišić. Seljače, čuvar doma srpskoga i seljačkog, opkoljen veselim glasovima braće i sestara, čobana, ovaca i koza, bio je istrajan u životu i junaštvu . Kasnije, jednom prilikom ljutito je rekao jednom kolebljivom saradniku: "Ako ne možete da podnesete, a vama evo revolver i ubijte se. Pravi čovek je dužan i sposoban da živi i umre na dužnosti". Mišić je često izgovarao i pisao svoj moto: "Život je duga i teška borba".

U svojoj burnoj i dugoj vojničkoj karijeri od 1876. do smrti 1921., vojvoda Živojin Mišić dobio je sve pohvale svog naroda, ali i drugih znalaca vojevanja. Tako je Lojd Džordž u svojim memoarima, vojvodu Mišića nazvao: "Jednim od najtalentovanijih generala savezničkih armija..., koji je izveo najznačajnije podâige Prvog svetskog rata"... Veliki prijatelj srpskog naroda - Arčibald Rajs bio je oduševljen vojvodom i o njemu rekao: "... skroman i mudrac, duboko religiozan, povučen, divan starešina. Obožavan od svojih oficira. - Odlično srce, velika energija. - Pravi tip srpskog ratnika"....

Mišićevo shvatanje života i u miru i ratu, bilo je - ići napred. Jednom prilikom u ratu, kadŕ je bila vrlo krizna situacija, prestolonaslednik Aleksandar upitao ga je šta bi valjalo raditi. Mišić je odgovorio: "U smrt, samo ne stajati"!

U Prvom svetskom ratu, srpski vojnici, vojvode i kralj, bili su česta inspiracija ne samo kompozitorima, pesnicima i slikarima. Kapelnici vojne muzike bili su takođe oduševljeni svojim komandantima. Pomenimo samo Biničkog, Pokornog, Radosavljevića, Paunovića, Matejovskog. Bili su oni muzičari i odani vojnici koji će do kraja života ostati u srpskoj vojsci, a kasnije i jugoslovenskoj.

Bez obzira što srpskim vojvodama, pa i Mišiću, "nije bilo do pesme", njihovi oficiri i vojnici u vreme primirja, kao i u najžešćim borbama, govorili su stihove o svojim neuništivim i nepobedivim komandantima "koji ratuju još od Kosova". Pevali su i svirali, makar uz frulu, sve do pobede, svoje nostalgične pesme iz otadžbine ili one stvorene tu, na borbenom položaju - Kajmakčalanu ,Ceru... A onda, ta bi se pesma prenela i na veliki Vojni orkestar kraljeve garde i zazvučala pobednički i trijumfalno.

U Balkanskim i Prvom svetskom ratu, čuo se "Miletićev marš", "Marš 32 klase", "Marš generala Lešjanina" i drugi, koje su izvodili svi orkestri srpske vojske. U Velikom ratu - kako su Francuzi nazivali Prvi svetski rat, stvoreno je mnogo marševa koji su često bili posvećeni kralju Petru, prestolonasledniku Aleksandru i vojvodama - Putniku , Stepi, Mišiću i Bojoviću . Ali i pukovnicima, kapetanima i vojnicima. Najčešće su autori ovih marševa, za teme svojih dela, uzimali motive iz Šumadije, Vojvodine, Bosne, južne Srbije - i obrađivali ih u formi i tempu marša.
Piše: Žarko Petrović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 3 4
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 22:05:30
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.124 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.