''Jугословени'', четници и усташе цепају Боливију

nešto malo o gospodinu branku:

Revolucionar: Hrvat vođa bolivijske oporbe
Autor Sandra Veljković

U ponedjeljak, točno u ponoć vođa oporbe i najžešći protivnik bolivijskog predsjednika Eva Moralesa, sljedbenika Fidela Castra i Huga Chaveza koji želi provesti isto što i njegovi uzori, nacionalizaciju širokih razmjera, stupio je u štrajk glađu. Branko Marinković, sin doseljenika s Brača, gladuje u znak prosvjeda protiv Moralesovih reformi – povećanja poreza departmanima, nacionalizacije, agrarne reforme kojom se privatni posjedi komadaju i vraćaju državi te prijedloga ustava zbog kojeg su u gradu Sucru izbili nemiri u kojima je život izgubilo troje ljudi.

Kao nikada do sada, Bolivija, polarizirana na bogati istočni te siromašni zapadni dio – Altiplano – na rubu je građanskog rata. Marinković je glava bogate i moćne obitelji veleposjednika i industrijalaca iz Santa Cruza. Na tvrdnje da je njegova obitelj jedna od najbogatijih u Boliviji, 40-godišnji Branko, otac troje djece, odmahuje glavom dodajući da oni “teško rade otkad znaju za sebe”. Marinkovićevi roditelji, otac Silvio i majka Radmila, upoznali su se u Zagrebu, gdje su oboje – on s Brača, ona iz Crne Gore – studirali agronomiju.

Politički emigranti
– Emigrirali su zbog očevih političkih problema. Najprije su otišli u Italiju, a onda u Pariz, gdje su boravili šest mjeseci, a 1956. krenuli brodom u Boliviju. Tamo je u to doba već 20-ak godina živio naš djed po ocu. Počeo je kao rudar, ali je u kratko vrijeme uspio otvoriti tvornicu sapuna – kazao je Branko u razgovoru za Večernji list.

Ocu i majci Silviju i Radmili u Santa Cruzu rođeno je četvero djece: Jasminka, Tatjana, Vesna te najmlađi Branko. Okrenuli su se zemlji – kupovali su posjede i sijali rižu, potom ricinus, pamuk, soju i suncokret. – Odmalena smo sestre i ja radili. Dijelili smo sjeme radnicima, poslije pomagali mami oko papira – kaže Branko.

Tvornicu jestivog ulja IOL otvorili su 1967. Tada je u njoj radilo 30-ak ljudi, a danas zapošljava oko 600 radnika. Ulje izvoze u Europu i Srednju Ameriku, a prihod od izvoza 2003. iznosio je 100 milijuna dolara. Danas obitelj Marinković posjeduje po tisuću hektara zemlje pod rižom, sojom, suncokretom i kukuruzom i imaju oko 15 tisuća grla stoke.

Dok se sestre Marinković uglavnom bave biznisom kao dioničarke tvornice, Branko, usto što je predsjednik Banco Economico, godinama je aktivan kao predsjednik Federacije privatnih poduzetnika, a od veljače ove godine i kao predsjednik Građanskog vijeća Santa Cruza, ekonomsko-političkog tijela koje čine predstavnici 225 institucija te regije bogate prirodnim resursima.

izvor: večernji .hr