Jim Jarmusch: 'Nikad ne mislim na publiku'
   

'Kako sam nagovorio Sharon Stone? Ma ne, nisam morao glumiti šarmera. Srećom pa glumci imaju dobro razvijen instikt pa mogu skužiti tko ih voli...'
   
   
Ali zato mi mislimo na vas i kažemo: odite u kino pogledati novi film Jima Jarmuscha 'Slomljeno cvijeće'. O čemu je? Pa o računalima i curama, o čemu bi drugom bio?

Gospodine Jarmusch, jako puno ljudi smatra da je film 'Slomljeno cvijeće' jedan od vaših najnormalnijih, da ne kažemo za širu publiku? Jeste li konačno željeli ući u mainstream?
Možda "Slomljeno cvijeće" i jest jako miran i čudan film, no to ne znači da sam se želio dodvoriti publici. Ionako nikada ne mislim na nju, kao što se ne držim ni hollywoodskih formula. No, ako ljudi misle da je to sada neki mainstream, neka im. A to vjerojatno misle samo zato jer u njemu glume Bill Murray i Sharon Stone.


'Kada završim film, nisam više ista osoba koja ga je radila. Upravo zato ih više i nemam potrebu gledati!'   


Je li bilo teško nagovoriti Billa Murrayja za ovaj film?
Billa sam upoznao doslovce na cesti, kada me pozvao na kavu. Zatim ste ga mogli vidjeti i u zadnjoj epizodi mog zadnjeg filma "Coffee and Cigarettes" i zapravo smo se već tada dogovarali o suradnji. Problem je bio u tome što je Bill pročitao jedan drugi moj scenarij i odmah ga zavolio, a ja baš i nisam bio zadovoljan njime, kao što nisam imao volje ni ponovo ga pisati ispočetka. Na kraju smo se dogovorili da ćemo snimiti film po nekoj desetoj ideji. Nakon što mi je Bill rekao da mu se ova priča, naravno tek okvirno, jako sviđa, sjeo sam za stol i dva tjedna kasnije napisao scenarij za "Slomljeno cvijeće".


'Doduše, film se najprije trebao zvati 'Ružičasto pismo', no onda sam se sjetio da doslovni opis i nije nešto što bi mi se svidjelo. Htio sam da bude nekih asocijacija, da zvuči kao japanski film ili francuska pjesma.'   


Ok, to nam je sada jasno, da ste pisali scenarij imajući na umu samo Billa Murrayja, no kako ste se odlučili angažirati dvije zvijezde kao što su Jessica Lange i Sharon Stone?
Jednostavno - svidjela mi se ideja da Sharon Stone glumi udovicu vozača formule koja živi od toga da drugim ljudima organizira ormare. A otkada sam ju vidio u filmu "Casino" Martina Scorsesea ne mogu si iz glave izbiti misao da je ona fenomenalna glumica. Ostalo je sve bilo lako, dao sam Sharon scenarij, a ona je odmah pristala. S Jessicom Lange je bilo slično, s time da ona stvarno nije glamurozna diva kako si svi mi zamišljamo. Na setu sam je, fore radi, zvao 'San Francisco's Acid-Queen 1968.'.


Kako je došao na ideju da Jessica Lange komunicira sa životinjama? 'Vjerujem da životinje imaju dušu i poseban odnos prema čovjeku. Evo, recimo, mačka mog frenda Iggyja Popa točno kuži kada će on doći s turneje, čak iako je to 15 sati ranije!'   


U svim vašim filmovima veliku ulogu igra glazba. Ovaj put je to ona etiopskog umjetnika Mulatua Astatkea. Kako ste došli do njega?
Prvi put sam čuo glazbu koju on radi prije šest godina i otada sam opsjednut njome, tako da sam pokušao doći do svega što je čovjek dosad napravio. To mi se i inače događa s glazbom, a ne samo onda kada moram neku glazbu uvaliti u film. No, istina je da sam za vrijeme pisanja "Slomljenog cvijeća" cijelo vrijeme slušao njegovu glazbu i grčevito razmišljao kako ću ubaciti taj afrički groove u film koji se događa u američkim predgrađima. I tako je Billov susjed postao Etiopljanin. Genijalno, jel' da?

Inače je poznato da sav novac za filmove dobivate iz Europe ne biste li očuvali vaš nezavisni status. No, 'Slomljeno cvijeće' je u potpunosti financirao američki Focus Features. Otkud sad ta velika promjena?
Sve dok mogu s tim novcem činiti što god me volja, uopće me ne zanima otkuda dolazi. Kao što je istina i da se američke producentske kuće tako rado vole petljati u filmove. No, nakon dugotrajnih pregovora s Focusom uspio sam dobiti totalnu kreativnu kontrolu. A to znači da ne želim da mi itko piše neke primjedbe u scenarij, nikakve vizite na setu ili u montažnoj sobi, a film će pogledati tek kada ja to kažem.


Zašto u filmu inače noćne ptice Jima Jarmuscha ima toliko puno danjeg svjetla i ružičaste boje? 'Ah, valjda i ja starim...'   


Što konkretno mrzite u američkim filmovima, tj. što nećemo nikada vidjeti u vašim filmovima?
Nećete nikada vidjeti film koji počinje u kolijevci glavnog lika, npr. s dijagnozom kakve neuroze, kao što su, primjerice, filmovi "Avijatičar" i "Ray". Zatim se redaju dramatični trenuci u životu glavnog lika i film gotov. Ja više želim da moji gledatelji budu kao voajeri kojima ću otvoriti oči za nekakve ništavne i sitne trenutke. Npr. kako prikazati da je glavni lik osjetio najveće olakšanje u svom životu baš kada je vezao cipele?

Kako ste se pripremali s glumcima?
Nikako! Želim vidjeti njihove reakcije tek na snimanju tj. kako reagiraju na pojedinu situaciju. Jedino što sam s Billom napravio za vrijeme jedne šetnje New Yorkom bilo je to da smo malo pričali o prošlosti i je li zdravo žaliti za propuštenim prilikama i starim ljubavima.

Otkuda takva potreba za epizodnim pripovijedanjem i omnibusima?
Vjerojatno u mojoj zaljubljenosti u kretanja i putovanja, budući da su većina mojih filmova filmovi ceste - gdje krenete s jednog mjesta i više se na njega nikada ne vratite. Doduše, nije to ništa novo, budući da je takav stil poznavao i Homer. Imao sam i sreću što sam godinama bio asistent Nicholasu Rayu koji bi mi uvijek govorio: "Kada snimam jednu scenu, onda zaboravljam sve ostale scene u filmu, jer želim da svaka pojedina scena izgleda kao izbrušeni dragulj. Ako budem imao sreće, na kraju ću ih sve nanizati na jednu ogrlicu."


Jim Jarmusch je u tolikoj mjeri opsjednut detaljima da navodno u scenariju možete naći i točnu marku auta, boju odjeće i siluetu vaze   


Čini se da Focus može biti zadovoljan, budući da je film veliki hit u američkim kinima. Jeste li računali s time?
Nikada ne možeš znati što će ljudi voljeti, a što ne, a budući da je "Slomljeno cvijeće" mali nekomercijalni film, naravno da me to jako veseli. Tko će ga znati, možda ljudi baš trebaju neki protuotrov protiv "Rata svjetova" i svih tih velikih stvari kojima su bili bombardirani ovog ljeta. Sve što tražim je to da se ljudima da neka alternativa, i ja sam i više nego zadovoljan. U suprotnom, svi ćemo postati kao oni pacijenti koji svaki dan jedu fast-food - užasno debeli, nepokretni i debeli.

I za kraj, možete li nam možda malo pojasniti svršetak?
Nema tu nekog velikog objašnjenja, osim osobnog razvoja koji prolazi glavni lik koji je u početnim scenama pravi couch-potato koji dopušta čak i ženi poput Julie Delpy da ode iz njegova života, bez da trzne, da bi na kraju ove Odiseje dospio u sadašnjost. A čak nije morao ni studirati s Dalaj-lamom. Da skratim, ma koliko budućnost bila mračna, on je pronašao svoje mjesto u svemiru. Ostalo ćete morati provjeriti sami...


A.O.  26.09.2005.

Izvor: Klik

Jim Jarmusch - fenomenalan tip, fantastican reziser!
Najbolji kog je Amerika ikad imala (po meni).