Jeste li nezaposleni? :: Psiholog online ~ Burek savetovaliste

Jeste li nezaposleni?

Nezaposlenost je, nažalost, aktualna tema ovih dana. I budući da je aktualna svaki se dan može pronaći poneki tekst na temu „kako prebroditi nezaposlenost“. I većina savjeta i nije loša, jedino što mi se čini da je pisana „s obale“. Onako na način da pisac promatra hladnu vodu i dobro je zaključio da je hladna i nema potrebu ulaziti u nju da bi to potvrdio. A baš to u cijeloj priči nedostaje. Kako se zapravo osjeća onaj koji je igrom slučaja upao u hladnu vodu i što nam on o svemu tome ima za reći? Drže li ti savjeti vodu ili su samo naklapanje? Kao i sve u životu, ako ne probate, zapravo ne znate, nekad doista treba biti u vodi da možeš reći da je mokra, hladna, smrdljiva, bistra, slana, kaljužasta, nekakva..

Nezaposlena sam. Eto jesam. Već nekoliko mjeseci. Nisam mislila da ću ikada biti, osim, eventualno svojom voljom. Ured u kojem sam radila lagano je usporavao iz dana u dan, do toga da smo po cijele dane izmišljali poslove i surfali po netu jer posla nije bilo. Nove poslove nismo uspjeli dobiti. Naplata nikakva. Mogućnost otkaza nije bila iznenađujuća. Ali vas ipak iznenadi. Osjećaj je kao udarac šakom u pleksus, ostaneš bez zraka, šok, strah, bijes. Mene je šefica zvala na kavu u obližnji kafić da mi priopći vijest, slutila sam, i umjesto kave čim sam stigla naručila – jeger.

Nakon toga se nisam odmah vratila u ured, otišla sam prošetati, izluftati se. Odmah sam se javila nekim ljudima koji bi mi mogli pomoći, i da, skurila sam nekoliko cigareta, a jesam, kaj sad ;-).

Kad sam dobila papir na kojem je pisalo da sam „tehnološki višak“ cinično sam se nasmijala, prije dvije godine su me sami vrbovali da pređem k njima iz firme u kojoj sam godinama radila…

Prijava na burzu.. odlagala sam skoro do zadnjeg trena. Nadala sam se da će možda u međuvremenu još uletiti neki posao, a ako se prijavim, tada je to stvarno, stvarno sam nezaposlena, beskorisna, odbačena..nakon 15 godina neprekinutog radnog staža.. ružan osjećaj.

I tako je krenulo.. faze silnog optimizma i pozitivnosti ispresjecane interviewima i testiranjima, faze totalnog besmisla i depresije kad od silnih poslanih ponuda ne dobijete niti „o“ od odgovora u nekoliko mjeseci, ili kako je to moja ex kolegica rekla „faze neimanja posla: tuga / depra / ljutnja / svejednomijefaza / a mogla bi iskoristiti za hobije faza / *ebitesesvivikojiimateposao /pa ispočetka.“

I sad, u svemu tome treba ostati donekle priseban i pozitivan i ne gubiti nadu. To dakako ne znači da je nikad nećete izgubiti i da ćete po cijele dane hodati svijetom s ružičastim naočalama (iako je i to bolje od onih totalno crnih pesimističkih), već jednostavno pronaći način kako se nositi sa situacijom.

Evo nekoliko takvih savjeta:

1. ‘Dobivanje otkaza je šok i dobro bi bilo da djelatnik uzme dovoljno vremena da se odmori i ‘odradi’ sve emocije koje su se pritom javile. Poticajna i ohrabrujuća okolina obitelj i prijatelji pritom će mu biti od velike pomoći. Nakon toga, dobro bi bilo da djelatnik napravi analizu vlastitih znanja i vještina te da istraži što se na tržištu najviše traži. Ako mu neka od traženih znanja ili vještina nedostaju, svakako se preporučuje da ih stekne kako bi i lakše pronašao novi posao’, kaže u jednom takvom tekstu mr. Tanja Pureta, prof. psihologije, specijalist industrijske i organizacijske psihologije.

Odmoriti se, izdivljati, isplakati, izvikati ako treba i mlatiti jastuk. Sad, to je, kao i većina stvari individualno, koliko je kome potrebno za odmor, no svakako nemojte dopustiti da vas komentari drugih kako „treba odmah krenuti“ izbace iz takta i nametnu vam osjećaj krivnje. Da, treba krenuti što prije moguće, ali hodanje na interview dok osjećate strah zbog egzistencije i to se na vama vidi, neće vam pomoći, dapače, može čak i potkopati vaše samopouzdanje. Vjerujte mi na riječ, jer, kako bi rekli Englezi - „been there, done that“.

Svakako napraviti neku evaluaciju što bi mogli raditi i u čemu ste najbolji, prvenstveno zbog sebe, ako to ne znate, kako ćete to objasniti drugima? U tomu vam mogu pomoći i prijatelji i poznanici. Možda oni vide neku vašu osobinu ili vještinu u kojoj ste izvrsni, a koja vam se samima ne čini takvom. Edukacija da, ALI ukoliko si to možete priuštiti i ukoliko izdvojeni iznos neće stajati između vas i sutrašnjeg ručka. Ako je jedini prihod onaj socijalni s burze, ili ga nemate uopće, izdvajanje povećeg iznosa novaca kojeg nemate za edukaciju je ako ništa drugo rizično. Da, da, tu je i rizik-profit izreka, no ipak je možda poželjnija za neka druga vremena i situacije.

2. Prikupite kontakte bivših poslovnih partnera, napravite top listu onih za koje mislite da vam mogu pomoći, obratite im se za pomoć

Već za vrijeme otkaznog roka kontaktirala sam i prijatelje i poznate i poslovne partnere i upoznala ih sa situacijom te zamolila pomoć ukoliko što čuju, saznaju, trebaju, i još uvijek održavam kontakte i sa prijateljima i sa nekim bivšim poslovnim partnerima. Za sada nije ništa upalilo. Možda i neće, no svakako neće odmoći. Povremeno neobavezno druženje uz kavu sa nekim od vaših bivših poslovnih kontakta ili razmijenjivanje mailova i telefonskih poziva pomaže da održite vezu sa stvarnim svijetom i da se osjećate uključenim umjesto da razgovarate sa svoja četiri zida i oplakujete sudbinu.

3. Osvježite CV - definitivno i apsolutno potrebno.

Također preporučujem, da recimo „dozirate“ svoj CV, odnosno ne šaljite svima isti (da znam malo je gnjavaža, ali vremena barem imate, zar ne?). Ovo se odnosi posebno na one sa većim iskustvom koji, najčešće spadaju pod kategoriju „prekvalificiran“. Dobro pregledajte oglas za posao i sročite svoju molbu i CV tako da odgovaraju potrebama poslodavca, odnosno da ističu upravo ona vaša znanja i vještine koja se u oglasu traže.

Ne znam da li će to upaliti. Nikada ne znate. Znam samo da sam najčešće slala jedan te isti i do sada ništa. Pa sam po onoj „Ako način na koji nešto radiš ne daje rezultate – promijeni način“, odlučila pokušati drugačije, a ako ne upali, nešto treće možda?

4. Prihvatite bilo kakav posao. Privremeno prihvatite posao koji nije u skladu s vašim obrazovanjem ili spremom. Nije vrijeme za izbirljivost.

Slažem se. No razmotrimo ovu situaciju i s druge strane. Imam ratu kredita od x kn, isplati li mi se raditi za y kn, ako je y manji od x? Za većinu „bilo kakvih poslova“, dakle onih koji nisu u skladu s mojim znanjem i obrazovanjem, na koje sam se prijavila:

a) Nitko me nije ni zvao niti me na bilo kakav način kontaktirao

b) Dobila sam odbijenicu u kojoj se objašnjava da je to posao koji ne odgovara mojim očekivanjima. (Očekujem raditi i dobiti plaću, halo??)

Ne mogu apsolutno tvrditi da ima veze, no dok sam još bila u otkaznom roku (dakle nisam imala završni datum na zadnjem poslu) pozivana sam na više razgovora. Od trenutka kada sam napisala da je moj zadni posao svršena stvar, jaako malo. Pa sad, ja bih radila nešto ispod mojih mogućnosti, barem privremeno, samo što takvu šansu nisam dobila. Ako vi jeste, prihvatite je, dok se ne otvori mogućnost za nešto bolje.

5. Što kada prijatelji postanu neosjetljivi
U teškim se trenucima poznaju prijatelji. Kada ljudi čuju da ste ostali bez posla, mogli bi vas, bar neki, izbjegavati kao kugu. Nastojite to ne uzimati previše k srcu, možda su samo shvatili koliko su i njihova radna mjesta nesigurna ili jednostavno ne znaju kako reagirati i kako vas utješiti. Takvi vam ljudi ionako ne trebaju. Okružite se pozitivnim ljudima koji će vas poticati i ohrabrivati. One koji vam crpe energiju izbjegavajte što više možete.

Mogu reći da većina mojih prijatelja je ipak uz mene, da, ima i nekih koji nisu, no s njima sam se odlučila ne zamarati, nemojte ni vi.

I što onda radim po cijele dane?

Svakodnevno pratim i javljam se na oglase na portalima i u tisku te održavam kontakte sa nekima od svojih bivših kolega i poslovnih partnera.

Puno čitam. Oduvijek sam voljela čitati, iako sam u nekom periodu to zapostavila. Sad sam jako često u knjižnici. Osim 50 kn godišnje članarine posuđivanje i uživanje u raznoraznom knjižnom sadržaju potpuno je besplatno.

Pišem. Koješta i uglavnom za sebe. Uvijek mi je bilježnica na dohvat ruke pa kad me uhvati inspiracija i neka misao i ideja mi neda mira, zapišem ju. Razmišljam o jednom svom projektu i načinu kako ga ostvariti, pa neovisno da li se radi o tome ili tek trenutku inspiracije, volim uhvatiti taj trenutak i misao.

Idem u duge, brze, šetnje na Bundek ili Jarun, ili odem na vikendicu, u prirodu. Malo skupljanja plodova i rad na zemlji djeluje kao meditacija. Iako su mi ranije išli na živce savjeti tipa „otiđite u prirodu, na zrak“, doista su istiniti, ili barem meni jesu.

Odem na plivanje na bazen. Osvježava, opušta, korisno je i nije preskupo. Vrtim hula-hop kolut dok gledam neki film na TV. Odradim poneku yoga vježbu. Ako ste ikada vježbali yogu, ima doista korisnih i opuštajućih vježbi. A pomaže i bilo kakva druga vrsta vježbanja koju volite.. trčanje, trbušnjaci, preskakanje konopa, teretana (ako si ju možete priuštiti), rolanje..

Družim se sa prijateljima i obitelji, igram se sa nećakinjom.

Ne opterećujem se pretjerano političkom i ekonomskom situacijom, vijesti pratim tek toliko da sam informirana, ali ne razbijam glavu prognozama ekonomskih stručnjaka za slijedećih 5 godina. Idem dan za danom, korak po korak.

Iako trenutno imam samo prihod s burze, tu i tamo si ipak priuštim pokoji „luksuz“ koji sam ranije prakticirala kao normalan, odem kod kozmetičarke (puno rjeđe nego prije, ali ipak) i kod frizera ili na masažu. Ako pratite ponude nekog od portala za „grupnu kupovinu“ možete naći dobrih ponuda po povoljnim cijenama.

Priuštim si i neki (pristupačan) komad odjeće za obnovu garderobe, vremena imam pa mogu obilaziti sniženja i uspoređivati cijene i u vrijeme kada većina radi i nema gužve. Pripremim si i neki luksuzniji obrok, poput lososa, koji volim, a nije baš jeftin. Vodim evidenciju troškova i pazim što ću i gdje kupiti, no mislim da se ne treba odreći baš svega jer se tako osjećam bolje, a kad se osjećam bolje.. sve je bolje J.

Slušam glazbu, raznoraznu, uključujući i ambijentalne opuštajuće kao što su Ocean Waves ili ThunderStorm. Opuštaju me kada mozak počne vrtiti previše nepoželjnih misli kojih se ni na koji drugi način ne mogu riještiti. Napravila sam i svoju insprirajuću play listu, ok nisam sad, već ranije, ali postoji, i uvijek je tu na mom playeru ako zatreba.

Gledam filmove, uglavnom pozitivne, inspirirajuće i meni zanimljive i zabavne.
U nastavku je popis nekih od njih, možda Vam se svide. A možete napraviti i svoju listu, i ako želite, podijelite ju s nama.

Mala Miss Amerike (Little Miss Sunshine)
U potrazi za srećom (The Pursuit of Happyness)
Imaš petlju? (The Bucket list)
Legenda o jahaču kitova (The Whale Rider)
Amelie
Forrest Gump
Machan
Chocolate (Čokolada)
Milioner s ulice (Slam Dog Millionaire)
Mamma Mia
Žene na rubu živčanog sloma
Coco Chanell
Skidajte se do kraja (The Full Monty)
Riba zvana Wanda (A Fish called Wanda)
Društvo mrtvih pjesnika (Dead Poets Society)
Good Will Hunting
Kralj ribara (The Fisher King)
Čarobnjak iz Oza (The Wizzard of Oz)
Miris žene
Prljavi ples
Zapravo ljubav (Love Actually)
Avatar
Dobro došli u Ch`tis

Imam loših trenutaka i dana. Tako da nekada samo ležim na kauču, nekada mi se po cijeli dan plače, pa si dozvolim da je to tako. Neki drugi dan ne želim ni sa kim razgovarati, pa to ni ne radim. Dozvolim si da nisam dobre volje jer, realno imam zašto ne biti, „al’ još se ne dam i još me ima“ ;-).

Eto odužilo se ovo moje pisanje. Za kraj, želim vama i sebi puno sreće, živaca, strpljenja, upornosti i.. novi posao.

Izvor: Psiha