Japanski avioni tokom WWII *Predstavljanje* :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Vidi, vidi... zanimljiva tema, i često podcijenjena... Japanski su konstruktori tijekom rata napravili više sjajnih aviona, o kojima se općenito priča puno manje nego što to oni stvarno zaslužuju....

Evo i mog doprinosa ovoj temi, za početak tri najvažnija lovca zrakoplovstva japanske carske kopnene vojske

Nakajima Ki-43 Hayabusa (Oscar)

U prosincu 1938. carska japanska kopnena vojska naložila je tvrtci Nakajima da pokrene razvoj naprednijeg lovca koji će naslijediti njihov model Ki-27 a prvi od tri prototipa poletio je u siječnju 1939. Slobodnonoseći niskokrilni jednokrilac, Nakajima Ki-43 imao je uvlačivi stajni trap sa repnim kotačem, pilot je bio smješten u zatvorenom kokpitu a zrakoplov je pokretao novi motor Nakajima Ha-25 Sakae sa kompresorom snage 975 ks pri polijetanju. Službena ispitivanja prototipova pokazala su da zrakoplov zadovoljava specifikacije no da je pokretljivost tako loša da se u jednom trenutku činilo da vojska uopće neće naručiti novi lovac. Međutim, naručeno je 10 predserijskih zrakoplova i provedene su modifikacije u pokušaju poboljšavanja pokretljivosti. Povećana je površina krila, smanjena je ukupna masa i, konačno, uvedena su manevarska odn. «borbena» zakrilca. Time je riješen problem pokretljivosti pa je naručena serijska proizvodnja pod nazivom Vojni lovac Tip 1 Model 1A Hayabusa (crveni sokol), tvorničke oznake Nakajima Ki-43-Ia. Ova verzija bila je naoružana sa dvije strojnice kal. 7,7 mm i mogla je ponijeti dvije bombe mase 15 kg na potkrilnim nosačima, no dvije podvarijante razlikovale su se u naoružanju, verzija Ki-43-Ib je imala jednu 7,7 mm i jednu 12,7 mm strojnicu a Ki-43-Ic dvije 12,7 mm strojnice. Proizvodnja je krenula u ožujku 1941. a u operativnoj uporabi Ki-43 se pokazao kao daleko najpokretljiviji lovac kopnene vojske i ostvario je prilične uspjehe u početnim fazama rata na Pacifiku. Kad su se pojavili sposobniji saveznički lovci do izražaja su došli i nedostaci Ki-43 što je dovelo do pojave pet ispitnih prototipova Ki-43-II. Uveden je novi, snažniji motor Nakajima Ha-115 a ugrađena je oklopna zaštita za pilota i jedan rani oblik samozaptivajućeg spremnika goriva. Nakon zadovoljavajućih rezultata ispitivanja pokrenuta je proizvodnja prve verzije Ki-43-IIa sa krilima smanjenog raspona, modificiranim pokrovom kokpita, naoružanjem sa Ki-43-Ic i potkrilnim nosačima za 250 kg bombe; kasniji serijski primjerci oznake Ki-43-IIb bili su slični ali s određenim promjenama u opremi, a posljednja verzija Ki-43-II KAI obuhvatila je progresivne promjene sa modela Ki-43-IIa i Ki-43-IIb. Razvoj je nastavljen sa 10 prototipova Ki-43-IIIa koji su bili nalik Ki-43-II KAI osim što su dobili motor Nakajima Ha-115-II snage 1150 ks koji je pružao bolje performanse na većim visinama, i sa dva prototipa presretača Ki-43-IIIb sa motorom Mitsubishi Ha-112 snage 1300 ks i dva topa kal. 20 mm, no niti jedna od ovih verzija nije ušla u serijsku proizvodnju do kraja rata na Pacifiku.

Lovci Hayabusa, kojima je dodijeljeno savezničko kodno ime Oscar, zadržani su u službi od početka do kraja rata na Pacifiku, aktivno su sudjelovali u obrani Tokija i korišteni su u kamikaze napadima. Proizvedeno je ukupno 5919 primjeraka u pogonima tvrtki Nakajima (3239) i Tachikawa (2631) i Vojnom zrakoplovnom arsenalu u Tachikawi (49).

Tehnički podaci za Nakajima Ki-43-IIb
Tip: jednosjedni lovac/lovac-bombarder
Pogon: jedan 14-cilindrični radijalni klipni motor Nakajima Ha-115 snage 1150 ks
Performanse: maksimalna brzina 530 km/h na 4000 m; brzina krstarenja 440 km/h; plafon leta 11200 m; maksimalni dolet 3200 km
Masa: prazan 1910 kg; maksimalna poletna masa 2590 kg
Dimenzije: raspon 10,84 m; duljina 8,92 m; visina 3,27 m; površina krila 21,40 m²
Naoružanje: dvije strojnice kal. 12,7 mm plus dvije bombe do 250 kg na potkrilnim nosačima
Korisnici: japanska kopnena vojska, Tajland

Nakajima Ki-44 Shoki (Tojo)

Čim je Nakajima počela rad na projektu Ki-43 Hayabusa, carska japanska kopnena vojska zatražila je od tvrtke da pokrene projekt novog lovca presretača. Međutim, u ovom su slučaju brzina leta i brzina penjanja imale prednost pred pokretljivošću pa je projektni tim odabrao motor Nakajima Ha-41 snage 1250 ks. Sličnog općeg izgleda kao i Nakajima Ki-43, prototip novog Nakajima Ki-44 također je dobio manevarska zakrilca a naoružanje se sastojalo od dvije strojnice kal. 7,7 mm i dvije kal. 12,7 mm. Nakon prvog leta u kolovozu 1940. Ki-44 sudjelovao je u nizu ispitnih letova protiv Kawasakijevog prototipa Ki-60 sa motorom Daimler-Benz DB 601 i uvezenog Messerschmitta Bf 109E. Rezultati tog natječaja i opsežnih službenih ispitivanja pokazali su da je Ki-44 dovoljno dobar pa je pokrenuta serijska proizvodnja pod oznakom Vojni jednosjedni lovac Tip 2 Model 1A Shoki (demon), tvorničke oznake Nakajima Ki-44-Ia, naoružan poput prototipova. Proizvedena su samo 44 primjerka Ki-44-I, uključujući i manji broj Ki-44-Ib naoružanih sa četiri 12,7 mm strojnice i sličnih Ki-44-Ic sa manjim promjenama.

Kada je Shoki uveden u operativnu uporabu, piloti ga nisu prihvatili sa zadovoljstvom zbog visoke brzine slijetanja i ograničene pokretljivosti pa je uskoro u serijsku proizvodnju ušao Ki-44-II sa snažnijim motorom Nakajima Ha-109. Napravljen je samo mali broj Ki-44-IIa, naoružanih kao i Ki-44-Ia, dok je u puno većem broju primjeraka proizvedena verzija Ki-44-IIb koja je osim novog motora bila identična modelu Ki-44-Ic. Ki-44-IIc dobio je puno teže naoružanje koje se sastojalo od četiri topa kal. 20 mm ili alternativno dvije strojnice kal. 12,7 mm i dva topa kal. 40 mm, kombinacije koja se pokazala jako učinkovitom protiv savezničkih teških bombardera koji su napadali Japan. Međutim, veća snaga motora nije eliminirala razloge zbog kojih piloti nisu voljeli Ki-44, naprotiv, veće opterećenje krila prouzročilo je snažne reakcije prilikom izvođenja oštrih manevara; tek kasnije su piloti počeli cijeniti svoje zrakoplove zbog njihovih presretačkih sposobnosti. Posljednja verzija bila je Ki-44-III sa radijalnim motorom Nakajima Ha-145 snage 2000 ks, krilima povećane površine i povećanim vertikalnim repnim površinama, ali do obustave proizvodnje krajem 1944. napravljeno ih je relativno malo. Verzije su bile Ki-44-IIIa i slična Ki-44-IIIb naoružani sa četiri 20 mm topa odn. dva 20 mm i dva 37 mm topa.

Nakajima je napravila ukupno 1225 primjeraka Ki-44 svih verzija, uključujući i prototipove, i svi su dobili savezničko kodno ime Tojo. Bili su raspoređeni prvenstveno u Japanu no učinkovito su korišteni u ulozi presretača u zaštiti drugih važnih lokacija, poput naftnih nalazišta Palembang na Sumatri.

Tehnički podaci za Nakajima Ki-44-IIb
Tip: jednosjedni lovac presretač
Pogon: jedan 14-cilindrični radijalni klipni motor Nakajima Ha-109 snage 1520 ks
Performanse: maksimalna brzina 605 km/h na 5200 m; brzina krstarenja 400 km/h na 4000 m; plafon leta 11200 m; maksimalni dolet 1700 km
Masa: prazan 2105 kg; maksimalna poletna masa 2993 kg
Dimenzije: raspon 9,45 m; duljina 8,79 m; visina 3,25 m; površina krila 15 m²
Naoružanje: dvije strojnice kal. 12,7 mm u trupu i dvije u krilima
Korisnik: japanska kopnena vojska

Kawasaki Ki-61 Hien (Tony)

Velika sličnost između jednosjednih lovaca Kawasaki Ki-61 i Messerschmitt Bf-109 navela je saveznike na zaključak da su japanski zrakoplovi u stvari po licenci izrađeni slavni Messerschmittovi lovci. Taj je zaključak, međutim, bio netočan, premda je Ki-61 pokretala po licenci izrađena verzija motora Daimler-Benz DB 601A; prvi Kawasakijev primjerak motora, oznake Ha-40, dovršen je sredinom 1941. Pošto se pretpostavljalo da će novi motor biti dostupan u velikim količinama, Kawasaki je dobio nalog da oko motora razvije dva različita lovca; prvi od njih, Ki-60, na ispitivanjima je razočarao pa je njegov razvoj prekinut. Napori su usredotočeni na Kawasaki Ki-61, prvi od 12 prototipova poletio je u prosincu 1941. Prva ispitivanja bila su iznimno uspješna i kada je carska japanska vojska iskušala prve serijske primjerke u lažnim borbama protiv jednog zarobljenog američkog lovca Curtiss P-40E i Messerschmitta Bf-109E uvezenog iz Njemačke utvrđeno je da je Ki-61 nadmoćan u svakom pogledu pa ga je vojska bez oklijevanja uvela u službu pod oznakom Vojni lovac Tip 3 Model 1.

Do kraja 1942. dovršeno je više od 30 serijskih primjeraka Ki-61-I. Bio je to niskokrilni slobodnonoseći jednokrilac sa konvencionalnim repnim površina, uvlačivim stajnim trapom sa repnim kotačem, jednosjednim kokpitom ispod ostakljenog pokrova, pokretan motorom Kawasaki Ha-40 snage 1175 ks. Kada se Ki-61-I pojavio u borbama iznad Nove Gvineje u travnju 1943. pokazalo se da je izvanredan zrakoplov koji se bio više nego dostojan protivnik savezničkim lovcima. Proizvodnja se ubrzavala i Ki-61 se pojavio na svim područjima gdje se borila japanska vojska. Uskoro dobio savezničko kodno ime Tony.

Prvi Ki-61-I bili su naoružani sa dvije strojnice kal. 7,7 mm u trupu i dvije kal. 12,7 mm u krilima ali podvarijante su uključivale Ki-61-Ia sa dva uvozna topa Mauser MG 151 u krilima umjesto 12,7 mm strojnica i Ki-61-Ib sa sve četiri strojnice u kalibru 12,7 mm. Nažalost, pored izvrsnih letnih karakteristika Ki-61-I nije bio lak zrakoplov za održavanje i javljali su se ozbiljni problemi sa motorom Ha-40. Početkom 1944. pojavio se poboljšani Ki-61-Ic, konstrukcija je pojednostavljena i ojačana, a uveden je odvojiv stražnji dio trupa i neuvlačivi repni kotač kako bi se olakšalo održavanje. Malo je teže je bilo riješiti probleme sa motorom, česti lomovi glavnih ležajeva pokazali su se nerješivim problemom i sve manje zalihe motora Ha-40 počele su smanjivati ritam proizvodnje. Neki od novoproizvedenih primjeraka bili su Ki-61-Id koji su umjesto 20 mm topova dobili dva topa Ho-105 kal. 30 mm. Proizvodnja je okončana u siječnju 1945. nakon 2666 napravljenih primjeraka (uključujući prototipove).

Razvoj poboljšane verzije Ki-61 započeo je u jesen 1942. sa osam prototipova Ki-61-II na kojima je uvedeno krilo veće površine i novi pokrov kokpita sa većim vidnim poljem. Motor Kawasaki Ha-140, izveden iz Ha-40, davao je više snage (1500 ks) ali se pokazao još manje pouzdanim od svog prethodnika. Prvi ispitni letovi u kolovozu 1943. bili su katastrofalni; osim ćudljivog motora bilo je i ozbiljnih problema sa čvrstočom novoa krila. Kako bi se riješio problem konstrukcije krila, napravljeno je 30 prototipova Ki-60-II KAI sa starim, prokušanim krilima sa Ki-61-I a kako bi se kompenzirala veća duljina motora trup je produljen za 21,6 cm i povećana je površina vertikalnog repnog stabilizatora. Pokrenuta je serijska proizvodnja u dvije verzije: Ki-61-IIa naoružani sa dvije strojnice kal. 12,7 mm u trupu i dva topa Ho-5 kal. 20 mm u krilima i Ki-61-IIb naoružani sa četiri 20 mm topa Ho-5. Međutim, ispostavilo se da nema pravog rješenja za nedostatke motora Ha-140 i proizvodnja Ki-61-II konstantno je opadala. Između siječnja 1944. i siječnja 1945., kada je američki zračni napad na tvornicu Akashi okončao proizvodnju motora, sastavljeno je samo 99 zrakoplova. Ukupni broj obuhvaća i jedan prototip predložene verzije Ki-66-III sa odrezanim stražnjim gornjim dijelom trupa i loptastim pokrovom kokpita sa bolju preglednost u svim smjerovima, dobivenog pregradnjom jedne verzije Ki-61-II. Kawasakiju je ostalo 275 kompletiranih zrakoplova bez motora, bez sumnje gorko razočarenje, jer da je motor Ha-140 razvijao makar približno od svoje nominalne snage Ki-61-II zasigurno bi se pokazao kao vrlo sposoban lovac na velikim visinama.

Tehnički podaci za Kawasaki Ki-61-Ic
Pogon: jedan 12-cilindrični obrnuti V klipni motor Kawasaki Ha-40 snage 1175 ks
Performanse: maksimalna brzina 560 km/h na 5000 m; plafon leta 10000 m; maksimalni domet 1900 km
Masa: prazan 2630 kg; maksimalna poletna masa 3470 kg
Dimenzije: raspon 12 m; duljina 8,95 m; visina 3,70 m; površina krila 20 m²
Naoružanje: dvije strojnice kal. 12,7 mm u trupu i dva japanska topa Ho-5 kal. 20 mm u krilima; sve verzije ispod krila mogu ponijeti dva spremnika goriva a Ki-61-Ic i Ki-61-IIc mogu ponijeti dvije 250 kg bombe umjesto spremnika goriva
Korisnik: japanska kopnena vojska