James Brown

Rodno ime   James Joseph Brown
Poznat/a i kao   James
Rođen/a   3. svibnja 1933.g.
Barnwell, Južna Karolina,
(SAD
Umro/Umrla   25. prosinca 2006.
Atlanta, Georgia
Žanr/ovi   R&B, soul, funk
Zanimanje   Glazbenik,Skladatelj,
Vođa sastava, Producent
Instrument   Pjevanje, Udaraljke, Gitara, Harmonika, Bas gitara
klavijature, bubnjevi
Djelatno razdoblje   1956. – 2006.
Angažman   The Famous Flames,
The J.B.'s,
The Soul Generals
Web-stranica   Službena stranica


James Joseph Brown (3. svibnja 1933. - 25. prosinca 2006.), američki je zabavljač prepoznatljiv po svom velikom utjecaju u popularnoj glazbi 20. stoljeća. Zapamćen po svom razornom glasu, uzbudljivom plesu i jedinstvenim ritmičkim stilom.

James Brown za vrijeme života bio je pjevač, skladatelj, vođa sastava i producent. Brownovo osnovno djelovanje u glazbi bilo je u žanrovima gospel i R&B unutar soula i funka. Koristio je još mnoge druge žanrove od rocka, jazza, disko glazbe, plesne glazbe do elektronske glazbe, reggae i hip hopa. Brown je također koristio ritmove afričke popularne glazbe, afrobeat, jùjú i mbalax[1] i otvara put prema go-go glazbi[2].

Brown svoju profesionalnu glazbenu karijeru počinje 1950., a postaje slavan već krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, sa svojim senzacionalnim uživo izvedbama i sa brzim nizom hit skladbi. Unatoč svojim osobnim problemima, Brown neprekidno objavljuje hitove 1980.g. Brown se stalno držao u blizini američke politike, pogotovo u vremenu 1960-ih i 1970-ih posebno zbog aktivizma bijelaca prema afričkim doseljenicima, zbog čega je bio vrlo nezadovoljan. U vrijeme ranih '80-ih, Brown svojim glazbenim ritmom pomaže stvaranju ranog hip hopa, zajedno sa brojnim sastavima koji ga primjenjuju i ispituju u svojim skladbama.

Brown je prepoznat u mnogim poznatim naslovima koji obuhaćaju Soul Brother Number One, Sex Machine, Mr. Dynamite, The Hardest Working Man in Show Business, Minister of The New New Super Heavy Funk, Mr. Please Please Please, The Boss, and the best-known, the Godfather of Soul.

Životopis

Rani život

James Brown jedino je dijete rođeno od Susie (rođena Behlings) i Josepha ("Joe") Gardner Browna u malenom gradiću Barnwell u Južnoj Karolini za vrijeme depresivnog doba. Iako mu je očevo prezime zaista bilo "Brown" (Smeđa) u principu se to shvaćalo drugačije i aludiralo na boju kože. Unatoč tome roditelji su ga pri registraciji imena nazvali James Joseph Brown, Jr. Dok je bio dijete, Browna su zvali "Junior" ili "Mali Junior", a to mu je kasnije kad je postao stariji ostao nadimak. Brown i njegova obitelj žive u ekstremno teškim uvijetima[3]. Kada navršava četiri godine roditelji mu se rastaju jer mu je majka odlučila da će živjeti sa drugim čovjekom[4]. Poslije odlaska majke iz obitelji, Brown nastavlja živjeti sa ocem i njegovom prijateljicom sve do svoje šeste godine starosti. Nakon toga Brown i njegov otac sele se u Augustu, Georgia, gdje ga otac šalje da živi kod tetke u javnoj kući[5]. Brownov život sveo sa na ulicu i život bez kontrole roditelja ili nekog staratelja. Slijedom tih događaja pohađa školu do sedmoga razreda kada biva izbačen iz nje.

Dok je bio dječak, Brown je zarađivao skupljajući pamuk i ugljen, radeći kao čistač cipela, čišćenjem vanjskih trgovina, prodajom i razmjenom starih markica, pranjem automobila i posuđa i pjevačkim natjecanjem[6]. Između zarađivanja i ostalih avantura, Brown počinje samouko svirati harmoniku, koju je dobio od svoga oca[7], uči svirati gitaru od Tampa Reda (on je posjećivao jednu "damu" kod Brownove tetke) i dodatno se upoznaje sa klavirom i bubnjevima. Brown je dobio inspiraciju da postane zabavljač nakon što je gledao Louisa Jordana, popularnog jazz i R&B izvođača u vrijeme '40-ih i "His Tympany Five" kako izvode "Caldoniju"

Kada je odrastao Brown ilegalno mjenja svoje ime iz kojega brise oznaku Jr.[8]. Sa šesnaest godina osuđen je zbog oružanog razbojstva i 1948. poslan je u "youth detention center" (zatvor za maloljetnike) koji se nalazi u Toccoaji, Georgia[9]

Browna dobiva nadimak "Music Blox" i osniva jedan gospel kvartet u vrijem dok je bio u zatvoru. Sastav je imao instrumente koje su sami napravili koji su uključivali, papir i češalj kao usnu harmoniku, set bubnjeva sa konzervama od masti i bas od metli za čišćenje[10]. Brownov kvartet nastupao je u svom i u lokalnim zavorima u okolini.

Za vrijem dok se školuje u zatvoru, Brown upoznaje Bobbya Byrda, koji ga je obožavao od prvi puta kako ga je vidio da svira. Byrdova obitelj pomogla je Brownu da izađe tri godine ranije iz zatvora od kazne na koju je bio osuđen. Prije nego su ga pustili iz zatvora, morao je potpisati izjavu da će prilikom izlaska početi raditi i da se više neće vraćati u Augustu. Jedno kratko vrijeme bavio se boksom i poluprofesionalnim baseballom. Brown takav preobraćen, pun energije okreće se glazbi i njezinom stvaranju.

Glazbena karijera

James Brownova karijera traje nekoliko desetljeća i njegov jedinstveni zvuk intenzivno djeluje na novo istraživanje i stvaranje mnogih glazbenih žanrova[11]. Premda svoji radom i mnogim donacijama puno pomaže svjetskoj glazbi, Brown redovno objavljuje hit skladbe i singlove koje se nalaze na broju jedan svjetskih Top lista[12].

Početak i The Famous Flames

1955. Brown i Bobbya Byrdsa sestra Sarah osnivaju sastav koji se zove "The Gospel Starlighters". Na kraju Brown ubacuje i Byrda u sastav na mjesto vokala i prave promjene u stilu i okreću se vječitom R&B-u. Kasnije sastav mijenja ime u "The Flames" kada potpisuju ugovor sa izdavačkom kućom "Federal Records" (ogranak od "King Recordsa").

Sastav snima svoj prvi singl "Please, Please, Please" (1956). Skladba dospijeva na #5 Top liste i postaje veliki R&B hit koji se prodaje u više milijuna kopija. James Brown je sa tim nastupnim singlom započeo vrlo bogatu i utjecajnu, no i kontroverznu glazbenu karijeru sa mnogo nenadanih obrata. Devet sljedećih singlova koje objavljuje sa "The Flamesima" bili su neuspješni i sastavu je prijetila opasnost od razlaza sa "King Recordsom". Brown je u svom ranom djelovanju bio inspiriran gospelom i R&B-om, pod velikim utjecajem tadašnjih glazbenika Ray Charlesa i Little Richardsa. Druženje sa Richardsom uveliko je djelovalo na Brownov glazbeni rad i njega kao zabavljača. Brown je jednom i rekao kako je Richard njegov idol i da je sredinom 1950-ih sa uličnim sastavom "The Upsetters" i saksofonom svirao funk i rock and roll[13]. Kada je Richard odluči da se prestane baviti sa pop glazbom i da se vrati propovijedi, Brown ga zamoljava da ostane sa njim na turneji do datuma kada budu u njegovom gradu. Nekoliko bivših članova i Little Richard vraćaju se u sastav sa Brownom i nakon toga Richard odlazi sa glazbene scene.

Brown se na Top listu vraća 1958. i to na prvo mjesto R&B-a sa hit skladbom "Try Me". Skladba je objavljena u pravo vrijeme jer su u diskografskoj kući "King Records" već razmišljali o raskidu ugovora sa Brownom, međutim "Try Me" mu je vratio uspjeh i najavio mnoge buduće hitove. "Try Me" bilježi i najbolju prodaju R&B skladbe te godine, nalazeći se na 17 Top lista R&B singlova puna dva desetljeća.[14]. Brown je izradio vlastiti stil sa kombinacijom latinskih i jazz ritmova kao i R&B-ja.

1959. Brown i "The Famous Flames" prelaze u diskografsku kuću "Federal Records", koja je jedan ogranak "King Recordsa". Počeli su se ponavljati konflikti između Browna i predsjednika "King Recordsa" Syda Nathana oko popisa repertoara i ostalih stvari oko izdavanja i snimanja skladbi.

1960.

Vrhunac Brownove rane karijere zabilježen je na iznimnom koncertu Live at the Apollo iz 1963., koji je odmah po objavljivanju dospio na drugo mjesto američke Top liste. Izdavanju albuma protivila se diskografska kuća "King Records", zahtijevajući od Browna da sufinancira dio troškova, pa je zbog toga troškove snimanja preuzeo na sebe. Na albumu, koji je jedan od najboljih uživo albuma, nalazi se materijal zabilježen sa Brownovog spektakularnog koncerta iz 1962.[15]. Album je dosljedno prikazao Brownov izvođački profil i njegovu povezanost soula, R&B-a i gospela. Usprkos očekivanju Syda Nathana, Brown je sa albumom dospio na visoko mjesto Top lista i prodao ga u više milijuna primjeraka i tako postao jedan od najprodavanijih albuma crnačke glazbe ranih šezdesetih.

Sredinom 1960-ih dolazi Brownovo zlatno doba, kada izdaje dva hit singla "Papa's Got a Brand New Bag" i "I Got You (I Feel Good)" iz 1965., koji postaju jedni od najutjecajnijih skladbi u povijesti plesne glazbe. To su njegovi prvi hitovi koji se nalaze na Top 10 pop glazbe, a na R&B-oj Top listi hitova zauzimaju #1 na kojem se zadržavaju više mjeseci. U to vrijeme teško je bilo zamisliti zvukove soula, funka, hip hopa, rapa, house glazbe ili plesnu glazbu bez Jamesa Browna. 1966. njegova skladba "Papa's Got a Brand New Bag" dobiva nagradu Grammy za najbolju R&B skladbu (nagradu je dobio 1968.).

Krajem '60-ih, Brown se prikazuje u novom prerađenom funki stilu. Brown se 1967. nalazi na broju jedan Top liste sa hitom "Cold Sweat", koja mu je ujedno i prva funki skladba na Top listi. Aranžira i obrađuje skladbe "Give It Up Or Turnit A Loose", "Licking Stick-Licking Stick" i "Funky Drummer" u koje ubacuje sekcije roga, gitare, basa i bubnjeva. Ovim skladbama Brown daje značajan poticaj funk produkciji, ritmovima postaju globalna glazbena baština nalazeći se na brojnim skladbama plesne glazbe u osamdesetima i devedesetima. Skladba "Say It Loud - I'm Black and I'm Proud" koja je objavljena 1968., izravno utječe na svijest američkih crnaca, kao i na njihovo promicanje pop kuture.

1970. i "The J.B.'s"

Početkom 1970-ih Brown i Byrd angažiraju novi sastav sa kojim će izvoditi funki glazbu. Sastav su činili članovi, Bootsy Collins na bas gitari, njegov brat Phelps "Catfish" Collins na gitari i glazbeni direktor Fred Wesley na trombonu. Taj novi prateći sastav zvao se "The J.B.'s" i debitirali su na Brownovom singlu iz 1970. "Get Up (I Feel Like Being A) Sex Machine". Brown i "The J.B.'s" obradili su nove obrasce žestokog funka i nametnuli nove standarde u stvaranju glazbe.

1971. Brown potpisuje za "Polydor Records". Iste godine Bootsy Collins napušta "The J.B.'s", a Brown angažira nove članove pa sastav tada čine Fred Wesley, Bobby Byrd, Lyn Collins, Vicki Anderson i Hank Ballard. Do 1974. snimili su niz eksplozivnih funki skladbi od kojih su neke; "I Know You Got Soul" od Bobbya Byrda, "Think (About It)" od Lyna Collinsa,"Doing It to Death" od Freda Wesleya, "The Payback", "Papa Don't Take No Mess", "Stoned to the Bone", "Funky President (People It's Bad)" i "Get Up Offa That Thing". Ipak sredinom desetljeća nije se uspio nametnuti singl hitovima na tržište na kojemu je dominirala produkcija disco glazbe.

1980.

Brown 1981. obnavlja i dorađuje ugovor sa "Polydor Recordsom" i dogovara nove stavke oko snimanja i održavanja turneja. Također se pojavljuje u filmovima The Blues Brothers, Doctor Detroit i Rocky IV., a gostuje u serijalu Miami Vice u epizodi "Missing Hours" (1988.) Godine 1985. objavljuje hit singl "Living in America", koji završava na Top 10 hit singlova, a 1987. dobiva nagradu Grammy za najbolju mušku R&B izvedbu.

Uzletom hip hopa u osamdesetima i njegovom potvrdom kod publike, Brownov eksperimentalni zvuk ponovno je u planu. Ostvaruje suradnju sa Afrika Bambaataauom i izdaje singl "Unity". Ovim singlom Brown pokazuje svoju estetiku koja se temelji na ritmu i njegovom jednostavnom ponavljanju koje je ujedno bio temelj za daljnje poetike hip hopa.

1985. godine objavljuje svoj sljedeći veliki hit "Living in America", koju je skladao Dan Hartman, a izvodio ju je Brown (Hartman izvodi prateće vokale). Skladba je napravljena za poznati film Rocky IV. i nalazila se na #4 "Billboardovoj Hot 100" Top listi. Također se našla i na broju pet britanske Top List hit singlova i pojavljuje se sljedeće godine na albumu Rocky IV sa filmskom glazbom.


Brown 1988. radi na produkciji sa sastavom "Full Force" koji izdaju hip hop album I'm Real, koji sa singlom "Static" zauzima peto mjesto na Top listama. U međuvremenu dodaje verziju bubnjarskog prijelaza u stilu hip hopa na skladbu "Give It Up Or Turnit A Loose" koja je u originalnom izdanju izašla 1969. i uključena je na kompilacijski album iz 1986. In the Jungle Groove, na kojem se nalaze skladbe iz kasnih '70-ih i ranih '80-ih, a koje su popularizirale hip hop[16].

2000.
 
James Brown za vrijeme NBA All Star igre(2001.)

Supruga ga 1988. optužuje za zlostavljanje i prijetnje smrću i tada počinju njegovi osobni problemi i sukobi sa zakonom, koji kulminiraju sa pucnjavom i bijegom pred policijom. Policija ga uhićuje i sud ga osuđuje na šest godina zatvora. Nakon dvije godine je pomilovan kada izlazi iz zatvora i nastavlja sa svojom glazbeni radom[17].

U devedesetima James Brown je koncertno aktivan, a diskografske kuće učestalo objavljuju njegove kompilacije. Jedna od najboljih kompilacija je "Polydorov" box set od četiri CD-a na kojim se nalazi njegova diskografija iz čitavog vremena. 1993. Brown objavljuje album Universal James koji je dao mnoge hitove, "Can't Get Any Harder," "How Long" i "Georgia-Lina", a 1995. izlazi uživo album Live At The Apollo 1995 na kojemu se nalazi i jedna nova skladba "Respect Me" koja iste godine izlazi kao singl.

Brown sudjeluje na finalnom koncertu "Live 8" od projekta "Edinburgh 50,000 - The Final Push", gdje izvodi skladbu "Papa's Got A Brand New Bag" u duetu sa popularnom britanskom zvijezdom Willom Youngom. Također izvodi duet sa još jednom popularnom britanskom zvijezdom Jossom Stoneom u skladbi "Friday Night with Jonathan Ross". Prije svoje smrti, Brown je planirao duet sa Annie Lennox, sa kojom bi izveo skladbu "Vengeance", koja se nalazi na njegovom novom albumu Venus.

Smrt
 
Memorijal Jamesa Browna, Augusta, Georgia, (prosinac 2006.)

Jamesu Brownu je pozlilo 23. prosinca 2006.g., u ordinaciji kod njegovog stomatologa kada mu je ugrađivao zubne implatante. Dok mu je pregledavao zube Brown se osjećao jako loše i zubar umjesto da nastavi sa svojim poslom izašao je van tražiti liječničku pomoć. Ubrzo je prevezen u privatni institut "Emory" koji se nalazi u Atlanti, Georgia gdje 24. prosinca procjenjuju da mu je stanje vrlo teško i stavljaju ga na cjelodnevno promatranje. Prema tvrdnjama njegovog dugogodišnjeg menađera i prijatelja Charlesa Bobbita, Brown je već duže vrijeme bio bolestan i patio je od jakoga kašljanja, koje je kulminiralo poslije povratka iz Europe u mjesecu studenome 2006.

25. prosinca 2006.g. James Brown umire od srčanog udara. Tu vijest su objavili njegov agent Frank Copsidas i njegov prijatelj Charles Bobbit. Prema riječima Bobbita, Brownove zadnje riječi su bile "Ja odlazim noćas" i tri puta ga je još malo duže pogledao, izdahnuo i zatvorio oči.

Diskografija

Detaljniji članak o ovoj temi: Diskografija James Brown

Kopilacije i uživo albumi
Live at the Apollo (1963.) (#24)
In the Jungle Groove (1986.) (#330)
Star Time (1991.) (#79)
20 All-Time Greatest Hits! (1991.) (#414)
Get On the Good Foot (1972.)
The Payback (1974.)
Hell (1974.)

Singlovi
"Papa's Got a Brand New Bag" (1965.) (#72)
"I Got You (I Feel Good)" (1965.) (#78)
"It's a Man's Man's Man's World" (1966.) (#123)
"Please, Please, Please" (1956.) (#142)
"Say It Loud - I'm Black and I'm Proud" (1968.) (#305)
"Get Up (I Feel Like Being A) Sex Machine" (1970.) (#326)

Filmografija
The T.A.M.I. Show (1964.) (dokumentarni)
Ski Party (1965.)
The Phynx (1970.)
Black Caesar (1973.) (filmska skladba)
Slaughter's Big Ripoff (1974.) (filmska skladba)
The Blues Brothers (1980.)
Doctor Detroit (1983.)
Rocky IV (1985.)
When We Were Kings (1996.) (dokumentarni)
Soulmates (1997.)
Blues Brothers 2000 (1998.)
Holy Man (1998.)
Undercover Brother (2002.)
The Tuxedo]] (2002.)
The Hire: Beat The Devil (2002.) (short subject)
Paper Chasers (2003.) (dokumentarni)
Sid Bernstein Presents... (2005.) (documentary)
Glastonbury]] (2006.) (dokumentarni)
Life on the Road with Mr. and Mrs. Brown (2007.) (dokumentarno izdanje)

Izvor: Wikipedia