Osjetilo bez kojeg bismo se vjerojatno najteže snalazili u svijetu oko nas je vid. Do gubitka vida može doći zbog bolesti ili mehaničkih oštećenja oka. Potpuno slijepi ljudi mogli bi za dvije godine progledati uz pomoć bioničkog oka koje bi tada trebalo biti dostupno na tržištu. Najnoviji uspjeh američkih znanstvenika je umjetna mrežnica oka koja će se početi testirati u SAD-u na stotinjak pacijenata, a ako sve bude u redu mogla bi biti na tržištu 2009. godine, po cijeni od 150.000 kuna.

Bioničko oko sastoji se od tri dijela. Prvi dio je minijaturna kamera smještena u crnim naočalama, koja prenosi slike radioprijemniku koji je ugrađen blizu pacijentova uha.

Signal se nadalje šalje malom mikroprocesoru smještenom na mrežnici oka. Elektrode čipa stimuliraju živčane stanice koje prenose vizualnu informaciju optičkom živcu te dalje u mozak koji stvara sliku.

Dobellovo oko

To revolucionarno tehnološko otkriće, prema mišljenju znanstvenika, u cijelosti će promijeniti živote mnogih ljudi. Ugrađeni računalni čip, koji je smješten iza oka, povezan je s minijaturnom videokamerom koja se nalazi na naočalama, a slike su potom digitalizirane i prebačene na čip koji "prevodi" slike u impulse koje mozak može pročitati.

To će otkriće pomoći velikom broju slijepih čija je sljepoća uzrokovana tzv. makularnom degeneracijom oka, od koje samo u Velikoj Britaniji boluje 500.000 ljudi.

Makula je središnji dio retine oka gdje se fokusira sva svjetlost i mijenja u živčane signale u središtu mozga. Čip koji se ugrađuje u oko sadrži minijaturne elektrode, pa ako se stimulira pojedinačna elektroda, čovjek može vidjeti točku svjetlosti. Tako će ta jednostavna sprava omogućiti slijepima da vide kamo hodaju, da izađu iz zgrade ili pak da nađu vrata ili prozor te izbjegnu razne prepreke. No, za detaljniju sliku, poput prepoznavanja lica, trebat će još mnogo rada.
Ovisno o vrsti oštećenja i stupnju oštećenja znanost nudi nekoliko alternativa vječnom mraku.

Jedna od najimpresivnijih je tzv. Dobellovo oko. Ono se sastoji se od mikrokamere i ultrazvučnog mjerača udaljenosti, koji su postavljeni na posebne naočale. Signali dobiveni iz ta dva izvora obrađuju se u računalu radi čišćenja od vizualne "buke" i filtracije najkorisnijih podataka. Nakon toga su predani drugom procesoru. Taj procesor prenosi podatke u elektroničke impulse koji putem 68 elektroda od platine, usađenih na površinu vizualnog korteksa mozga, dolaze u mozak korisnika. Ti električni signali proizvode vrlo primitivnu sliku u mozgu primatelja.

Izvor

drugi put ovakve teme stavljaj u Vesti i zanimljivosti iz sveta medicine