Izida

Izida je božica iz drevne egipatske mitologije i slavi se kao idealna majka i žena, zaštitnica prirode i žena, prijateljica robova, grešnika, majstora, koja sluša njihove molitve. Ona je i božica jednostavnosti, "Gospa kruha, piva i zelenih polja". Egipćani su vjerovali da svake godina Izida plače i nastaju poplave Nila. Bogoslužje Izidi se proširilo do Grka i Rimljana. Etimologija imena: "kraljica prijestolja". Izida na glavi nosi hijeroglif za prijestolje. Njezina su svetišta u Gizi, Abydosu i Philaeu. Izidin je kult došao iz delte Nila. Štovana je i u Rimskom Carstvu, u Grčkoj (Delfi), na Crnom moru i u Velikoj Britaniji. Izidin je grčki pandan Demetra. Izida je povezana i sa Heqet.

Saga o Izidi i Ozirisu

Geb, bog Zemlje i Nut, božica neba, imaju četiri djece – Ozirisa, Izidu, Seta i Neftis. Oziris je lijep i tamnokos, Izida mudra čarobnica, Neftis prelijepa, a Set ima crvenu kosu i glavu vuka. Geb je dao Setu pustinje, a Ozirisu plodnu dolinu uz Nil, što je manji dio Egipta. Oziris se oženio Izidom, a Set Neftis. Set i Neftis nisu imali dijete, pa je Neftis, nezadovoljena, otišla Ozirisu i spavala sa njim, te mu rodila boga sa glavom šakala, Anubisa, ali ga zbog izgleda odbacuje. Anubisa prihvaća Izida, njegova teta. Oziris je bio omiljen, pa je Set postao ljubomoran. Ubio je Ozirisa: pretvorio se u vodenkonja ili krokodila, ili kako prenosi Plutarh, Oziris je žrtva zavjere. Prema toj inačici, Oziris je utopljen. Set je rasjekao Ozirisovo tijelo bacivši njegov spolni organ u Nil. Tamo ga je pojela riba. Set je potom zavladao, a Izida i Neftis su potražile sve dijelove tijela i oživjele svog brata. Anubis je napravio njegovu mumiju i Oziris je postao vladar smrti, koji nudi vječni život dobrim dušama, pomoću suđenja u podzemlju, Duatu. Izida i Oziris su dobili sina, boga sa glavom sokola – Horusa, koji je pobijedio Seta i zavladao Egiptom.

Izida izvan Egipta

Kad je Aleksandar Veliki osvojio Egipat, Izida se počela štovati svugdje u grčko-rimskom svijetu. Tacit piše da je nakon ubojstva Gaja Julija Cezara, Izidin kult u Rimu ugašen. Kaligula je dopustio štovanje Izide. Tada je bio i Izidin festival. Za rimske je svećenike Izida bila aspekt Kibele. Herodot još k tome kaže da joj je rimski pandan Cerera, božica žita. U kasnijim godinama, Izida je imala hramove u cijeloj Evropi, Africi i Aziji.


Izida i hrišćanstvo

Izida i Horus se mogu usporediti sa Blaženom Djevicom Marijom i Djetetom Isusom, odnosno, njihovi su kipovi slični. Will Durant tvrdi: "Rani hrišćani ponekad su se klanjali kipovima Izide i Horusa, videći ih kao oblik drevne i plemenite majke po kojoj žena stvara sve, slična je Majci Božjoj." Dakle, Izidn je kult oblikovao štovanje Marije, što pokazuju i mnogi Marijini crni kipovi. Izida se štuje i danas.

Hramovi

Većina su egipatskih bogova bili strogo lokalni, te su se Egipćani klanjali u svom gradu samo jednom božanstvu. Izida je neovisna i popularna od svojih početaka. U Novom kraljevstvu je Izida izjednačena sa Hathor, pa nastaje Izida-Hathor, koja se štuje i u Denderi, u Hathorinom hramu. Posljednji poganski hram u Egiptu bio je Izidin, u Philaeu. Postoje i mnogi grčki i rimski Izidini kipovi iz njezinih hramova. Hram u Philaeu je jedan od najoučuvanijih, a potječe iz doba kad su hrišćani uništavli slike i kipove egipatskih bogova i božica. Mnogo rimskih pisaca svjedoči o obredima i otajstvu vjere koji su slavljeni u Izidinu čast. Izidu su štovali i svećenici i svećenice. Izidin čvor je magični simbol, a svećenici su pleli kosu u čvorove.


Izvor: Wikipedia