Italijanska kinematografija - predlozi , komentari ...

La Vita E' Bella

uloge: Roberto Benigni, Nicoletta Braschi, Giorgio Cantarini, Giustino Durano, Sergio Bini Bustric, Marisa Paredes, Horst Bucholz, Lidia Alfonsi, Pietro De Silva
scenografija: Danilo Donati
kostimografija: Danilo Donati
fotografija: Tonino Delli Colli
montaza: Simona Paggi
glazba: Nicola Piovani
scenarij: Vincenzo Cerami & Roberto Benigni
rezija: Roberto Benigni
proizvodnja: Melampo Cinematografica/Cecchi-Gori Group/Miramax, Italija, 1997.
distribucija: UCD
trajanje: 122'

Radnja zapocinje godine 1939. kada u zivopisni gradic Arezzo dolazi Guido Orefice (Benigni), kako bi se zaposlio kao konobar kod svog zidovskog ujaka. Cilj mu je zaraditi dovoljno novaca kako bi otvorio knjizaru, ali pravi razlog ostanka u gradu je, zapravo ljubav. Vec na samom dolasku slucajno je sreo Doru (Braschi), skromnu uciteljicu, i u nju se do usiju zaljubio. Problem je u tome sto je ona vec zarucena za lokalnog cinovnika i fasistickog glavesinu. Ali to za Guida i nece predstavljati veliki problem, jer on, zahvaljujuci neodoljivom sarmu i neiscrpnoj domisljatosti uspije ne samo osvojiti "princezu", nego je suparniku doslovno ukrasti ispred nosa. Pet godina kasnije Guido i Dora su bracni par i imaju dijete, drazesnog petogodisnjeg sincica Giosuea (Cantarini). Ali, njihovu idilu sve vise narusava rat i njemacka okupacija Italije. Posto su Guido i Giosue polu-Zidovi, to je dovoljno da ih fasisti utrpaju u vlak koji ih vodi u nepoznato. Iako je ne-Zidovka, Dora se takodjer ukracava u vlak, jer ne zeli zivjeti bez svog supruga i sina. Kada Guido i Giosue dodju u logor, ocu na pamet pada ludjacka ideja kojom bi trebao spasiti ne samo zivot nego i dusu svog sina, te ga zastititi od svakodnevnog uzasa. Svom sinu on kaze kako je njihovo putovanje rodjendanski poklon, kako je logor u stvari veliki zabavni park te kako je sve sto se u logoru desava dio velike igre. Pobjednik te igre, koji bude skupljao bodove drzeci se odredjenih pravila, dobija veliki tenk.

Izvor