Istorija Prijedora

Prvi dokumenti

Tokom bečkog rata (1683-1699) austrijske čete pod komandom grofa Adama Bačamja uspješno su ratovale po Bosanskoj krajini 1693. i 1696. godi-ne sa vojskom bosanskog namjesnika Džafer-paše. Tad se po prvi put spominje Prijedor. Prijedor se spominje u turskim dokumentima uvijek pod imenom Pridor (ime od glagola prodrijeti). Prema predanju Sana je nekada tekla zapadnije, ispod samih brda i naselja Hambarine. Sana je mijenjajući tok prodrijela polje i po tome je nazvan Pridor. Pridor se spominje kao palanka prvi put u popisu onih mjesta u Turskoj što ih poharaše hrvatske čete između 1693. i 1696. godine. Tačan datum postanka Prijedora je nepoznat. Dakle, Prijedor se spominje kao naselje nastalo poslije bečkog rata (1683-1689), naseljeno muslimanskim stanovništvom koje je napustilo krajeve koje su osvojili Austrijanci.

Osnivanje grada - Tursko doba

Prema predanju grad je osnovao Hadži-paša. Musliman iz Like. Stari dio grada razvio se na ostrvu Svinjarici, odijeljeni od kopna Saninim rukavcem Berekom. Na drugom mjestu stoji da je grad stajao na ljudskom rukom načinjenom ostrvu, na desnoj obali Sane. Rubom ostrva Svinjarice podignuto je utvrđenje, sagrađeno od drvenog materijala, između kog je nasut debeo sloj zemlje. Ove su utvrde podizane na mjestima gdje je bilo više šume nego kamena. Grad se sastoji iz jednog izduženog, nepravilnog četverougla, čija je istočna strana duga 130 koraka. Zapadna strana je na vodi, gdje se nalazi samo jedna okrugla, šindrom pokri-vena kula. Prema jugu tvrđava je duga 350 koraka, a sjeverni dio je izdužen u jedan ugao i dug četiri stotine koraka. Opkoljen je dvostrukim zidom, visokim deset i širokim četiri stope. Spolj-ni je udaljen od unutrašnjeg sedam do osam stopa; sklon je podu. Na sjevernoj strani nalaze se samo dvije manje kule. Na uglovima ispunjen je zemljom, podešenom za topovska ležišta. Ugao tvrđave prema jugu čini manju kulu istih osobina kao spomenute, a i jugoistočni ugao je pode-šen za ležišta topa. Oko zida prema Sani nalazi se močvaran rov, dubok pet do šest stopa. Na sjevernom dijelu je drveni most 160 koraka dug, tri i po širok; a na istočnom dijelu devedeset koraka dug, četiri širok, sa dvije kapije. Kasnije je izrađena kamena tvrđava sa tri ulazne kapije, Dizdarevom kulom i Barutanom. Izgleda da je tvrđava izgrađena za vrijeme vlade Sultana Mahmuda 1 (1730-1754). Sa jugozapad-ne strane grad je osiguran rijekom Sanom, sa sjeveroistočne i sjeverne moćvarnom uvalom. Uvala se produbila, zemlja iskopala i nasula među drvenu građu da služi kao odbrambeni be-dem. Kasnije dobi ime Berek (žabljak). Berek se produbi i njim se Sana navrati da zaštiti grad od neprijatelja. Na gradu su se nalazile tri kule. Prva, zvana »Šuplja«, imala'je svod, ispod koga su mogla proći kola. Druge dvije su se zvale »Grozdanića« i »Gradska« (J'81,29). Opravljena je 1768. god., što se vidi po narudžbi eksera i okova izvršenoj u Kruševu i Fojnici. Na kulama su smješteni topovi. Na raskrsnici glavnih puteva u gradu je sagrađena džamija, poznata pod ime-nom Sultan-Mahmuda I (1730-1754). Iznad vrata džamije uzidana je kamena ploča sa natpisom na arapskom jeziku, reljefno isklesanom, veličine 34 x 27 cm. Na njoj piše: »Dobrotvor i dobroči-nitelj sultan Mahmud I. Bog mu ovjekovječio vladavinu, u Šabanu 1160. godine« (1747). Kuće su, kao i džamija, od drveta. Jedino je kapetanov stan utvrđen jednim pedeset koraka dugim, dvije stope debelim i osatn stopa visokim zidom. Podgrađa se sastoji od slabih drvenih koliba građenih vrlo blizu utvrđenja (274,16). Tridesetih godina XVIII vijeka harala je po Bosni epidemija kuge. Poslije tog pomora u Pri-jedoru su ostala samo tri dućana. Taj dio, nazvan »turska varoš«, bio je nekada više odvojen od naselja, kraj obale »srpske varoši« Sredinom XVIII vijeka Prijedor postaje samostalan kadiluk (srez) i obuhvata područje Ko-zarca, Omarske, Prijedora i Ljubije. Nadležnost prijedorskog kadije u početku bila je dosta skučena. Najstariji spomen kapetaniji u Prijedoru, odnosno njenom kapetanu, nalazimo u jednoj tapiji izdanoj 4. oktobra 1757. godine. To je Hadži-Saban, sin bivšeg udbinskog age Ha-dži-paše. Kao kapetan spominje se prvi put 1757. godine. Godine 1767. radilo se ili na popravku ili na dogradnji Prijedorskog grada. 1768. godine opravljena je »gradska« kula. U predstavci sultanu 19. februara 1781. godine moli se pomoć za opravku džamije sultana Mahmuda, koja je nastradala od potresa. Prijedorski grad imao je svoga dizdara i posadu. Prije septembra 1809. premiješten je iz Prijedora dizdar Alija s većim dijelom posade u Dubicu i zbog toga je ostao u Prijedoru mali broj čuvara; to je bosanski vezir Ibrahim Hilmi-paša o tome izvijestio 20. septembra 1809. godine Istambul (Portu) i predložio da se postavi novi aga, zapovjednici i 40 mustafiza (čuvara). To je odobreno budući da je Prijedor važan grad i na udaru. Agi je određena plaća od 55 akči dnevno. Godine 1810. Prijedor je posjetio francuski konzul Furkad Stariji. On je bio i u kući Ibrahim-kapetana za koju kaže da je od drveta kao i ostale u Prijedoru . U Prijedoru su bila u svemu tri kapetana, i to: Hadži-Šaban, sin mu Ibrahim i unuk Mehmed. Godine 1833. bilo je u Prijedoru 15 topova, od toga 2 neispravna. Jedan od tih topova nalazi se danas u Muzeju »Kozara« u Prijedoru. U Prijedorskoj kapetaniji bili su zastupljeni svi rodovi vojske, među kojima je bio i dobrovoljački desni džemat (187,177). Prijedor je od svoga postanka do sredine prošlog vijeka bio u sastavu kadiluka kostajničke bakije, a onda je postao samostalan kadiluk. Prijedor je oko 1850. godine bio jedan od trgovačkih centara Bosanske krajine sa oko 2900 stanovnika i izrađenom čaršijom, mahalom i spomenicima sakralne i profane arhitekture. Rijekama Sanom, Unom i Savom odvijao se riječni saobraćaj i živa trgovina. Polovinom XIX vijeka izgrađena je u Prijedoru srpska škola i crkva. Zemljište za školu i crkvu poklonio je Mehmedkapetan. U to vrijeme počinje krčenje šume i naseljavanje teritorije gdje je danas grad Prijedor. Prijedorski je grad napušten 1851. godine. Od požara 8. juna 1872. godine izgorio je skoro cijeli Prijedor. Pored Prijedora izgrađena je 1873. godine prva željeznička pruga u Bosni koja je išla od Dobrljina do Banje Luke. Izgradnjom pruge počinje širenje grada koji se razvija i raste kao trgovačko mjesto sa dobro razvijenim zanatstvom. U njegovoj bližoj okolini bila su žarišta »Pecijine bune« 1858. i velikog bosanskog ustanka 1875-1878. godine.

Doba Austro-ugarske

Austrijska vojska zauzela je Prijedor 1878. godine. Tvrđava je postojala do austrijskog zauzimanja Prijedora u 1878. godini. 1882. godine velikim požarom nastradao je veliki dio grada, ali je do kraja vijeka uglavnom obnovljen. Godine 1884. podignuta je nova Srpska škola u Prijedoru. Austrijanci su srušili tvrđavu kao nepotrebnu u Prijedoru 1890. godine i od izvađenog njenog kamena popločali su ulice u novom dijelu grada. Nova pravoslavna crkva u Prijedoru sagrađena je 1891. godine. Godine 1896. sagrađena je katolička crkva u Prijedoru. Komunalna osnovna škola u Prijedoru podignuta je 1898. godine. U ovom periodu Banjalučki trapisti otvorili su hotel »Kajzer fon Esterrajh« preko koga su plasirali proizvode i vršili vjersku propagandu u Prijedoru. Hotel je kao nerentabilan uskoro zatvoren.

Doba Kraljevine - Zlatno doba

Godine 1926. izgrađena je prva krajiška tvornica cigle i crijepa. To je prvi industrijski objekat u Prijedoru. Pred početak drugog svjetskog rata počela je proizvodnja keksa.

Drugi sv. rat

Za vrijeme drugog svjetskog rata jedinice Prvog i Drugog partizanskog krajiškog odreda zauzele su Prijedor 16. maja 1942. godine. Prijedor je konačno oslobođen između 6. i 7. septembra 1944. godine. U Prijedoru je 1952. godine podignuta tvornica celuloze i papira. Tu se nalazi i tvornica elektro keramički kombinat, mlinska industrija, tvornica keksa i vafla, tvornica voćnih prerađevina, konfekcija i druge privredne organizacije.

Prijedor za vrijeme SFRJ

U Prijedoru se nalazi muzej »Kozare« i groblje palim borcima NOR-a. Prijedor ima više osnovnih i srednjih škola, pozorište i kulturno-prosvjetne ustanove. Poljoprivreda oko Prijedora daje prinose za podmirivanje potreba stanovništva, sa manjim tržnim viškovima. Na području komune radi 5 zemljoradničkih zadruga i poljoprivredno dobro »Saničani« (ukupna površina oko 1000 ha). Poljoprivredno dobro ima ribnjak na površini od 310 ha. Gaji se šaran i smuđ. Manje količine plasiraju se na domaće tržište, a veće služe za iz-voz. U 1960. godini izvezeno je 40 vagona ribe u Italiju, zapadnu i istočnu Njemačku . OOUR »IMPRO« ima hladnjaču sa klaonicom za klanje stoke i živine. Dio proizvoda ide za izvoz. Godišnje se preradi 22 miliona jaja. Turističke radne organizacije: »Kozaraturist« Prijedor i Nacionalni park »Kozara«. Hoteli: »Balkan« u Prijedoru (D kategorije sa 60 ležaja), »Prijedor« (B kategorije sa 290 ležaja), »Koza-ra« na Mrakovici (B kategorije sa 87 ležaja), motel »Mrakovica«. Restorani: »Ljubija« u Prijedoru, »Gradska kafana«. Putničke agencije: Transportno-turistički biro Prijedor, Turist-biro »Turi-stičkog društva«. Mjenjačnice su u: PBS, osnovna banka Prijedor; TTB Prijedor i u »Jugobanci« Prijedor. Prijedor ima autobusku stanicu, željezničku stanicu, benzinske pumpe »Energopetro-la«, Banjalučkog puta i INE (Đure Đakovića), auto:servise »Autotransporta«, hitnu pomoć u Domu zdravlja. Muzeji: »Kozara« u Prijedoru i Muzej revolucije na Kozari. Pijačni dan je u pe-tak. Trgovine i Robna kuća »Borac«. Auto-dijelove ima »Autotransport« i »Trgoprodaja« Robna kuća »Patrija«. Prema popisu iz 1953. godine, Prijedor je imao oko 10.500 stanovnika, 1961. godine 17.000 stanovnika, a 1972. godine 30.000 stanovnika.

Izvor: Wikipedia