Stanovništvo

Religije

Kratki osvrt

Gradska slika Istanbula je oblikovana mnogim kršćanskim i islamskim sakralnim građevinama. U nekim četvrtima, primjerice u Kuzguncuku, sakralne građevine različitih religija se nalaze jedna do druge. Daleko najveći dio stanovnika se izjašnjavaju pripadnicima islamske vjeroispovijesti. Važne religijske manjine su grčki pravoslavci, armenski kršćani i sefardski Židovi.

U gradu se nalazi središte Carigradskog patrijarhata, kojem i danas pripadaju mnoge pravoslavne crkve u Turskoj i kome je priznato počasno prvenstvo u pravoslavlju. Ovdje djeluju i nadbiskup turske pravoslavne općine, armenski nadbiskup kao i turski nadrabin.

Prijedlog nekih fundamentalista o ponovnom uspostavljanju džamije u Aji Sofiji - danas muzeju, najvjerojatnije se neće ostvariti u današnjoj sekularnoj Turskoj.

Islam

Muslimani su najbrojnija religijska skupina u Istanbulu, koja je podijeljena u više vjerskih smjerova. Najveći broj muslimana su Suniti. Oko 15% do 30% muslimana se izjašnjavaju kao Aleviti i Alaviti (govornici arapskog).

2. rujna 1925. godine, Kemal Atatürk, osnivač moderne Turske je zabranio tad vrlo brojni derviški red (tarikat). Veliki broj sljedbenika sufizma, islamskog misticizma, od tad djeluje u tajnosti, te i danas imaju svojih sljedbenika. Budući da njihova zabrana vrijedi još i dan danas, većina djeluje u obliku "kulturnih udruga".

Kršćanstvo

Grad je sjedište ekumenskog patrijarhata, kome pripadaju neke pravoslavne crkve, te sjedište armenskog nadbiskupa, kao i nadbiskupa sriske pravoslavne (aramejske) općine. Svakodnevni život Armenaca, Grka i aramejskih manjina koji žive u Istanbulu, je oblikovan poslije Prvog svjetskog rata, diskriminacijom i odmazdom. 1942. godine, uveden je porez na bogatstvo (varlık vergisi) za sve nemuslimane, a u rujnu 1955. godine izveden je teški pogrom pod korumpiranom vladom premijera Adnana Menderesa (Istanbulski ili Rujanski pogrom).

Danas u Istanbulu živi oko 60 000 Armenaca i 2 000 Grka, također postoji i manji broj Bosporskih Nijemaca.

Judaizam

Sefardski Židovi žive u gradu već preko 500 godina. Oni su 1492. godine pobjegli sa Iberijskog poluotoka, od kud su ih protjerali kršćani nakon pada maurskog carstva. Tada moćan sultan Bajazid II. (1481. - 1512.), je poslao veći dio osmanske flote u Španjolsku, kako bi spasio Sefardske Židove. Više od 200.000 Židova, koji nisu željeli preći na kršćanstvo su pobjegli u Tanger, Alžir, Genovu, Marseille, te poslije u Solun i na kraju u Istanbul. Sultan je dopustio naseljavanje 50.000 španjolskih Židova u Osmanskom Carstvu, te su u Istanbulu još i danas opstali Sefardski Židovi, čiji se broj procjenjuje na oko 20.000. Danas u Istanbulu možemo naći 20 sinagoga, od kojih je najvažnija Neve Şalom Sinagogu u četvrti Beyoğlu, koja je izgrađena 1951. godine. U Istanbulu je središte turskog nadrabina.

Razvoj stanovništva

U novije vrijeme u Istanbul su se doselile mnoge nove etničke skupine, te tako u gradu postoje naselja kao: Arnavutköy (Albansko selo), Polonezköy (Poljsko selo) i Yeni Bosna (Nova Bosna).

Broj stanovnika Istanbula je narastao od 680.000, 1927. godine, na 1,3 milijuna, 1955. godine. 1975. godine, u gradu je živjelo 2,5 milijuna ljudi. Danas grad ima skoro 10 milijuna ljudi, što znači da se broj stanovnika u 30 godina povećao za četiri puta. Od 9 797 536 stanovnika, 6 486 993 živi u europskom dijelu, a 3 310 543 u azijskom dijelu grada (stanje 1. siječnja 2005.).

Zbog velike nezaposlenosti u jugoistočnoj Turskoj, mnogo ljudi se je preselilo iz tih područja u Istanbul, gdje živi većinom na gradskim periferijama (Gaziosmanpaşa, Ziya Gökalp). Migranti, većinom iz istočne Anatolije, su stigli u grad u potrazi za kvalitetnijim životom i zaposlenjem, što u većini slučajeva nisu našli. Ovo rezultira novim gecekonduom na gradskoj periferiji gotovo svake godine. Ta područja se kasnije razvijaju u naselja koja se kasnije integriraju u šire gradsko područje.

Muzeji

Najpoznatiji muzeji u Istanbulu su Topkapı Sarayı (bivša Sultanova palača ili Carigradski dvor), Aja Sofija, Crkva Hora, Arheološki muzej, Muzej turske i islamske umjetnosti, Istanbulski muzej moderne umjetnosti i Dolmabahçe Sarayı.

Mnoge pomoćne zgrade raznih džamija su pretvorene u muzeje, te pružaju impresivan dojam osmanskog razdoblja.

Građevine

Bizantski i kršćanski Carigrad do 1453. godine

U današnjem Istanbulu se još mogu naći mnoge povijesne građevine. Mnoge građevine su danas ruševine, te postoji mali broj njih koje su izdržale stoljeća.

    * Hipodrom (At Meydanı), sagrađen 203. godine
    * Konstantinski forum (Çemberli Taş), sagrađen 328. godine
    * Valensov akvadukt (Bozdoğan Kemeri), završen 368. godine
    * Teodezijevi bedemi, završeni 424. godine
    * Morski bedemi, završeni 439. godine
    * razni povijesni spomenici, kao npr. 20 m visok obelisk Tuthmosisa III. donesen iz Egipta
    * Cisterna Bazilika (Yerebatan Sarnıcı) iz 6. stoljeća

Neke crkve su skoro netaknute, preživjele prvo kao džamije, a onda kao muzeji:

    * Aja Sofija (Ayasofya Camii, Crkva sv. Mudrosti), završena 537. godine
    * Crkva Pammakaristós (Fethiye Camii), sagrađena u 11. ili 12. stoljeću
    * kasnobizantska Crkva Hora (Kariye Camii), sadašnjeg izgleda od 14. stoljeća
    * Aja Irena ili Crkva „sv. Irena” (Aya İrini), koja je izbjegla preobrazbu u džamiju, te je služila kao oružarnica

Osmanski Carigrad

Osmanski sultan i njegovi dužnosnici, su odmah nakon osvajanja grad, željeli promijeniti njegov izgled, kako bi demonstrirali svoju moć i vjeru. Budući da su se divili grčkoj arhitekturi grad, za preobrazbu grada su zadužili Sinana (Mimar Sinan), porijeklom najvjerojatnije Grk ili Armenac, koji je razvio poseban osmanski stil gradnje.

Od 18. stoljeća, u gradnji se osjeća utjecaj zapadnjačkih stilova, kao barok (Lâleli Camii), klasični stil i secesija (Kamondo Merdivenleri, Beyoğlu). Za vrijeme Turske Republike, javlja se „Prvi nacionalni arhitektonski pokret”.

Osmanska arhitektura se najviše opaža u:

    * palačama i rezidencijama
    * džamijama i njihovim dodatnim zgradama
    * velikim dućanima, trgovinama i konačištima
    * bazarima
    * namjenskim i ukrasnim zgradama

Rezidencije

    * Topkapı Sarayı (Palača Topkapi) je do 1856. bila dom sultanove obitelji (harem), te sjedište vladara (divan), te stoga i središte osmanske vlasti i moći. Ova, više puta izmijenjena palača, se nalazi na vrhu poluotoka između Zlatnog roga, Bospora i Mramornog mora. Danas je jedna od najvažnijih istanbulskih turističkih atrakcija.

    * Dolmabahçe Sarayı (Palača Dolmabahçe), koja je od 1856. bila upravno središte Osmanskog Carstva, sagrađena je na europskoj strani grada, čime se pokazivala sultanova privežnost Europi. Palača je građena od 1842. do 1853. godine.

Džamije

Kao iskaz vjere, sultani, veziri i mnogi drugi osmanski moćnici, su obično bogato financirali izgradnju džamija. Veliki broj đžamija su građene po uzoru na Aju Sofiju.

Oko prostorije za molitvu je obično izgrađen kružni dvorišni prostor (sprskohrvatski turcizam: avlija, turski: avlu), te je obično izgrađen i külliye zajedno sa medresom, koja je npr. korištena kao osnovna škola (mektep), teološka ili liječnička škola sa prostorom za stanovanje (hücre), bolnica (dar-üş-şifa), hospicij (tabhane), pučka kuhinja (imaret), knjižnica (kütüphane), prenoćište (srpskohrvatski turcizam: karavansaraj, turski: kervansaray), kupelji (hamam), grobnice (türbe), a ponekad je građen i obzervatorij za kalendarske izračune, vezane uz religiju (muvakkithane).

Tipične džamije ovog razdoblja su:

    * iz ranog osmanskog razdoblja
          o Mahmut Paşa Camii, najstarija primljena velika džamija iz 1462.
          o Sultan Beyazıt Camii - najstarija primljena sultanova džamija iz 1506.
    * džamije arhitekta Sinana
          o İskele Camii u Üsküdaru - prva Sinanova džamija iz 1548.
          o Şehzade Camii - Sinanov početnički rad iz 1548.
          o Sultan Süleyman Camii - Sinanovo djelo iz 1557.
          o Rüstem Paşa Camii - dar velikih vezira iz 1561.
          o Piyale Paşa Camii - Sinanovo djelo iz 1578.
    * kasnije razdoblje
          o Yeni Camii - građena od 1597. do 1663.
          o Sultan Ahmet Camii - slavna „plava džamija” iz 1617.
          o Sultan Mehmet Fatih Camii - nova zgrada nakon potresa, 1766. godine
          o Eyüp Sultan Camii - džamija utemeljena 1458., te izgrađena u novom stilu između 1798. i 1800.
    * osmanski barok
          o Nuru Osmaniye Camii - kupolasta struktura, izvorno od bijelog mramora sa polukružnim dvorištem iz 1755.
          o Lâleli Camii - završena 1763. godine, te nakon potresa obnovljena 1783. godine, barokna džamija sa malim bazarom u podrumu
          o Nusretiye Camii - džamija za vojnike, građena uz nekadašnju vojarnu, iz 1826.
          o Dolmabahçe Camii - uz obalu Bospora, građena uz istoimenu palaču, iz 1853.

Napomena: turska riječ "camii" znači "džamija".

Bazari

    * veliki Prekriveni bazar (Kapalı Çarşı), Egipatski bazar (Mısır Çarşısı) i Knjiški bazar (Sahaflar Çarşısı)

    * Valide Hanı i Rüstem Paşa Hanı.

Napomena: perzijska riječ "bazar" (بازار‎) znači "tržnica".

Namjenske i ukrasne zgrade

    * turske kupelji (hamam)
          o Çemberlitaş-Hamam u Starom Stambulu
          o Galatasaray-Hamam u Beyoğluu
    * bunari
          o Čisti bunar (şadırvan), unutar džamijskog dvorišta (avsu), npr. osmokutni bunar u Yeni Cami
          o Bunarska kuća (sebil), npr. Valide Sultan Turhan Hadice Sebili kod Yeni Cami
          o Česme (çeşme), npr. bunar iz 1906. kod njemačkog vrhovnog konzulata
          o zanimljivost je i bunar kod Hipodroma, kojeg je donirao njemački car Vilim II.
    * turbe (grobnice)
          o mauzoleji raznih članova sultanove obitelji i visokih dužnosniga i plemića unutar Süleymaniye Camii, Aje Sofije i Eyüp Camii
    * vojarne
          o Selimiye-Kaserne u Üsküdaru
    * utvrde
          o Yedikule („dvorac sa sedam tornjeva“) na južnom kraju Teodezijevih zidina
          o Rumeli Hisarı i Anadolu Hisarı na Bosporu
    * tornjevi
          o Toranj Galata
          o Toranj Beyazıt
          o Leandorv toranj (Kız kulesi) na bosporskom otoku, kod Üsküdara
    * mostovi
          o stari most Galata, nekoliko puta mijenjan između 1845. i 1912.
    * kolodvori
          o Sirkeci Garı, europski glavni kolodovor
          o Haydarpaşa Garı, azijski glavni kolodvor
    * stambene zgrade
          o drvene zgrade koje se mogu naći u Fatihu i Üsküdaru
          o drveni ljetnikovci (Yali) koje se mogu naći na objee strane Bospora, u novije vrijeme su renovirane
          o boravišne zgrade sa podrumskim radnjama, koje su se otvarale u 19. stoljeću. Danas se mogu naći u Beyoğluu
    * Zgrade veleposlanstava u Beyoğluu, danas većinom konzulati
    * crkve i sinagoge

Pozdrav.

Htio sam otvoriti temu o Istanbulu.
Planiram krajem Jula ići tamo iz Sarajeva, imam relativno jeftin smještaj, dok je avionska karta dosta skupa.

Pa zanima me neko ko je išao, ili ko ima veze sa avio agencijama, itd, da mi kaže kolike su cijene iz Srbije ili Hrvatske, ali onako povoljne, a ne neka ekskluziva. . .  ( u nadi da nece pasti avion, samo to  :D ).

Nekako bi to ukomponovao, odem do istocnih ili zapadnih susjeda par dana, vidim nešto zanimljivo i onda iz nekog grada tu, u Stambol.

Unaprijed hvala na korisnim informacijama.

Sto se tice polazaka iz Nisa - link... povratna karta sa svim taksama je 200e
Sto se tice polazaka iz Beograda - link.... povratna je od 180e i verovatno bez aerodromskih taksi...
Takodje, postoji i autobuski prevoz iz Nisa... pponedeljkom, sredom, cetvrtkom i petkom u 19h, ali nisam nasla info koliko je karta..  broj autobusne stanice je: +381 18 255 177

Sto se tice viza... viza se placa na aerodromu i iznosi 10e

Zahvaljujem lijepo Anea.

Jedina prednost ovdje u BiH je što ne moramo vaditi vizu za Tursku  , tako da ne moram ni iz Bg npr. vaditi vizu sa BiH pasošem, bar mi je to logično.

Ništa, još cu se malo raspitati, ovo bi mi moglo biti od pomoći, pa ću nešto već ukomponovati.