Kako se pokajati pred curom

Napravio si nešto što nisi trebao, ali sada ti je žao? Za početak, moraš priznati sebi, ali onda i drugima da si počinio grešku, a evo i nekoliko metoda kojima se možeš iskupiti...
 
 
Izvodiš čak i stoj na glavi kako bi pokazao da ti je žao... Ako ti se ovako nasmiješi, znaj da si uspio!
 
 
Kako priznati grešku i pokajati se zbog nje? Nikad lako... Posebno ako su u pitanju ljubavne greške koje bi najradije prešutio iz više razloga, od onoga koji ti govori da je bolje šutjeti nego otkriti nešto što bi moglo imati pogubne posljedice po budućnost tvog ljubavnog života, do čistog 'ponosa' koji ti brani da sebi, a kamoli drugima, priznaš kako, eto, i ti možeš biti u krivu.

No katkada ne samo da se mora, nego je i pametno to učiniti. Sad, pitanje je samo kada i kako te koje greške zaslužuju veće ili manje pokajanje...

Počinimo od vjerojatno najvećeg 'zločina' – preljuba. Što učiniti kada prevariš djevojku, ali to nisi učinio zato što si je prestao voljeti pa šaraš ne znajući kako bi joj rekao da više niste jedno za drugo. Što ako se radilo samo o jednoj kratkoj, prebrzo i prenepromišljeno napravljenoj grešci?

Najbolje je držati jezik za zubima i šutjeti, kažeš, jer ono što ne zna ne može je povrijediti. Ni nju ni tebe, tj. vas. No što ako te osjećaj krivnje nagriza toliko da ne možeš šutjeti? Ili, još gore – što ako ona, bilo ženskom intuicijom, bilo 'tajnim dojavama' ozbiljno posumnja da si je prevario pa sada samo čeka da budeš iskren i da ti oprosti, a ti šutiš i čekaš da te razotkrije sama. A tada će već biti prekasno...

Teško je, znamo, predvidjeti reakciju, ali ako se držimo onoga da u vezi treba biti iskren, možda je najbolje da se pripremiš za ispovijed i pokajanje.

KAKO TO UČINITI?

 
Ako tvoja djevojka ovako izgleda (tj. zvuči) kada je nazoveš...

Nekoliko je stvari jako važno – biti iskren do kraja i pokušati jednako iskreno pokazati da ti je žao. Ne kažemo sad da trebaš glumatati, organizirati klečanje na kukuruzu ili pokoru bičevanjem na pragu curina stana, ali nekakva razvodnjenija forma 'teatra iskrenosti' uvijek dolazi u obzir. S dozom ukusa, naravno.

No što ako tvoje pogreške nisu toliko ozbiljne – hoće li onda filmske fore i pretjerivanja upaliti?

Vjerojatnije je da ćeš lijevanjem suza, klečanjem na koljenima i preisforsiranim pokajanjem postići više ako to prezentiraš kao polušalu u potrazi za oprostom manjih grešaka, tj. ako se dovučeš u situaciju da je razbjesniš tipičnim, svakodnevnim 'bugovima' u sustavu vaše veze, a koji su neizbježni i svojstveni svakome tko ulazi u ljubavni odnos.

Znaš već – tipična kašnjenja, tvrdoglavost, svađe oko gluposti (koje dok traju uvijek izgledaju važnije nego što jesu), svakodnevna natezanja oko sitnica...

 
...možda je vrijeme za ovakvu akciju?

Čovjek najlakše uoči svoje greške kada je već prekasno, tj. malo tko ih je svjestan dok ih čini, a nakon što ih i počini, potrebno je uzeti vremena da se shvati kako bi nešto trebalo poduzeti na njihovu ispravljanju. Za to je potrebno više truda, mašte i taktike nego za njihovo počinjenje.

Ali je zato konačan rezultat daleko zadovoljavajući – katarza umjesto problema, pobjeda istine nad lažima i, na kraju krajeva, prilika da sebi i drugima pokažeš da nisi savršen i da ti se upravo zbog toga može vjerovati više nego ranije.
 
 
 


Izvor: Tportal \ Trigon