Sa smrću Milke Trnine 1941. tiho je umro i galantan svijet velike umjetnosti i velikih nada u napredak čovjeka
      
Prošloga ponedjeljka navršilo se 68 godina od smrti jedne od najvećih umjetnica u povijesti opere, hrvatskoga slavuja, pjevajuće Eleonore Duse, božanstvene Milke Trnine. Pedesetak članova Udruge poklonika Milke Trnine jučer je uz plitvički slap koji nosi njeno ime i spomen-ploču položilo cvijeće, a potom je u hotelu Jezero u njenu čast Zagrebački operni studio održao prigodni koncert.

U Parsifalu je prvu Kundry 1882. pjevala Marianne Brandt

Danas njeni ljubitelji, koje predvode muzikologinja dr. sci. Zdenka Weber i dirigent maestro Antun Petrušić, polažu vijence na Mirogoju uz njen grob i obližnji njene najveće učenice Zinke Kunc-Milanov.

Završeno poglavlje
Kada je tog 18. svibnja tiho u Zagrebu umrla diva kojoj su se klanjale i krunjene glave, s njom je u nepovrat otišlo doba u kojemu je ona bila gospodarica najuzvišenije zabave – opere.

Rodila se 19. prosinca 1863. u selu Vezišću u Općini Križ kod Ivanić Grada.

Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s njenom, pogotovo produkcije u Metropolitanu, iako je s njom žarila i palila u londonskoj kraljevskoj operi Covent Garden. Pisani su panegirici o njenoj prpošnoj Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, bila je nenadmašna Leonora u Beethovenovu Fideliu, ali nitko kao ona nije pjevao junakinje monumentalnih Wagnerovih opera.

Njena velika svjetska karijera počinje 1890. u Kraljevskoj operi u Münchenu. Nastupala je u Leipzigu i Bremenu, a preko Velike bare debitirala je s trupom Damrosch kao Brünhilda u Wagnerovoj Walküri.

Redovito je nastupala u Bayreuthu kao idealna vagnerijanska pjevačica i heroina pjevajući vratolomne Wagnerove sopranske dionice.

Provjeravamo kod muzikologinje Zdenke Weber je li točno da je “revolucija u proizvodnji čokolade”, kad je prva mliječna čokolada dobila ime Milka, plod njena javnog obožavanja.

– Nije nevjerojatno, ali je neprovjerivo, iako među poznavateljima slave Milke Trnine, ali i obitelji Suchard, takvo što ne bi bilo neobično. Ostaje pomiriti se+ sa službenim tumačenjem: da je ime nastalo od njemačkih riječi Mil(ch) i ka(kao), glavnih sastojaka čokolade “za narod”.

Prije toga čokoladu si je mogla priuštiti samo elita, onako kako je Verdi stalno telefonirao iz Milana u Met. Vrijeme uzleta industrije i velikih nada u napredak, jedinstvo svijeta. Atlantik se preskakao parnim brodovima, automobili su s ulica istiskivali kočije, a pojavili su se zanimljivi proizvodi, aspirin i coca-cola.

Opera je tada bila prozor u nenadmašno čaroban svijet, a u njemu je pod električnim svjetlom blještala jedinstvena Trnina. Zanos svojom umjetnošću širila je na publiku koja je opijena izlazila s njenih nastupa.

Iz Njemačke u Met
Njen umjetnički živac nije mogao podnijeti da velika Wagnerova umjetnost bude usidrena isključivo u Bayreuthu samo zbog “vještičje” nepopustljivosti Wagnerove udovice Cosime. Odlučila je da je to nepravedno i nakon izvedbe Kundry u Parsifalu u Bayreuthu jedan je primjerak partiture zatajila i odnijela u Metropolitan. U Bayreuth više nije odlazila.

Partiture su bili “originali” od čije su prodaje skladatelji tada živjeli. Trnina je, tako, u današnjem smislu, postala piratica, ali ta je “krađa” dovela do prve Wagnerove produkcije izvan Njemačke.

Je li imala pravo?

Izvor: Vecernji list