Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan…

Do utajene sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje, i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu…
Ne treba rakije-ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Ko uzarenu kuglu djetinjstva,
Ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvjek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.

Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala s bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna..
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho-zagrli me jako.
I probudi se dragana,
Ne budim te tek tako.

Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima …
Ne budim te tek tako.

Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan.
Pa i srce je pocelo sumjeti: Divljak- ovdje je kvar!
Ne treba rakije-ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je .
Gledaj !Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize, jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako!
I probudi se vec jednom,
Ne budim te tek tako.

Uzalud, uzalud, uzalud,
Uzalud je budim…


Rade Serbedzija

STO PUTA PREKO MENE

Ona sjedi
sto puta preko mene
i smješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše na ko junferica
a znam da to nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se kikoće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomiću joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat æu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto preko puta mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije