Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 20. Apr 2024, 08:26:40
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Prepad na Sent Nazer  (Pročitano 1455 puta)
11. Apr 2006, 18:04:24
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Prepad na Sent Nazer

Operacija Čeriot bila je britanski napad na dokove u Sent Nazeru u okupiranoj Francuskoj, koja se odigrala u noći 28. marta 1942. god. tokom Drugog svetskog rata. Operaciju su izveli Britanska kraljevska ratna mornarica i komandoske jedinice pod okriljem Kombinovanih operacija Luisa Mauntbatena.

Sadržaj
1 Sent Nazer
2 Britanski plan
3 Putovanje
4 Napad
5 Povratak na more
6 Bitka na dokovima
7 Epilog

Sent Nazer

Postojalo je više razloga za napad na Sent Nazer. Glavni cilj bio je najveći suvi dok na Atlantskoj obali, sposoban da primi najveće ratne brodove Nemačke ratne mornarice. Britanci su strahovali da bi nemački bojni brod Tirpic mogao da započne operacije u Atlantiku koristeći Sent Nazer kao svoju bazu. Suvi dok je izgrađen u periodu 1924-28 kako bi mogao da primi najveći francuski putnički brod Normandiju, zbog čega je često nazivan i Normandija dok. Bio je 350 m dugačak i 50 m širok. Na jednom delu bio je spojen sa Penoa basenom, a drugim delom je izlazio na ušće ustave na doku su bile 51 m dugačke i 11 m široke i bile su konstruisane od šupljih čeličnih sekcija.

Pored suvog doka u luci se nalazio i novi podmornički basen sa šest ogromnih hangara koji je izgradila nemačka organizacija Tot. Sa morem je bio povezan preko dva ulaza na kojima se se nalazile ustave. Jedan ulaz se nalazio neposredno uz Normandija dok, a drugi se nalazio na ulazu u prednju luku koja je izgrađena 1907. god.

Nemačka odbrana u Sent Nazeru bila je druga po snazi u zapadnoj Francuskoj, odmah posle Bresta. Obe strane ušća bile su utvrđene i posednute od strane 280. bataljona pomorske artiljerije (pod komandom Eda Dikmana) i 22. pomorskog protivavionskog bataljona (pod komandom C.C. Mekea). Na severnoj obali nalazila su se četiri topa od 150 mm, četiri topa od 170 mm i četiri topa kalibra 75 mm u Šemulanu, jugo-istočno od Sent Nazera: četiri topa od 88 mm i deset topova kalibra 20 do 40 mm u Vije Martenu bliže Sent Nazeru; malo dalje, u La Buleu nalazila su se četiri topa od 105 mm i dva železnička topa kalibra 240 mm. Na ušću, preko puta Sent Nazera nalazila su se četiri topa od 75 mm kod Sent Gilde, još četiri kod L Poantoa i deset ili više topova od 20 mm kod Mindina. U samom reonu luke nalazilo se oko 30 jednocevnih topova od 20 mm, dva četvorocevna topa od 20 mm, oko petnest topova kalibra 40 mm iprotivavionski brod Šperbreher 137, koji se nalazio u blizini nove luke. Jake snage protiv-avionske odbrane nalazile su se i u samom gradu. Nemačke radarske stanice nalazile su se kod L Kroisija i Sent Marka, a svi nemački odbrambeni položaji bili su opremljeni reflektorima. Posadu utvrđenih položaja činilo je oko 1.000 vojnika, a u gradu se nalazilo još oko 5.000 vojnika iz borbenih i radnih jedinica. Izuzimajući podmornice, pomorske snage u gradu bile su ograničene na deset minolovaca, četiri mala brza broda i četiri torpedna čamca.

Britanski plan

Plan za napad koji su sačinile Kombinovane operacije oslanjao se u velikoj meri na efekat iznenađenja. Flotila brodova sa plitkim gazom trebalo je da velikom brzinom zaplovi duž ušća, dok bi pažnja odbrane bila privučena bombarderskim napadom. Brod napunjen eksplozivom trebalo je da se zabije u ustavu na ulazu u Normandija dok i da ga uništi tempiranom eksplozijom. Komandoske jedinice imale su zadatak da se iskrcaju u reonu luke i da unište 24 cilja i da se zatim povuku ka brodovima koji bi ih evakuisali na sigurno. U prvoj fazi planiranja bilo je predloženo da se pomorske snage sačine od jednog razarača natovarenog eksplozivom i osam motornih barži, ali su konačne pomorske snage upotrebljene za napad bile sačinjene od jednog razarača, šesnest barži, jedne topovnjače i jednog torpednog čamca.

Za ekslozivni brod izabran je zastareli razarač HMS Kempbeltaun. Ovaj brod, koji je u američkoj ratnoj mornarici nosio ime USS Bučhenen, predat je Velikoj Britaniji u okviru sporazuma Razarači za baze. Kempbeltaun je grubo modifikovan kako bi ličio na nemački razarač klase Move. Celokupno glavno naoružanje, kao i sav nepotreban teret, ukloljeni su sa broda kako bi imao što plići gaz. Od glavnog naoružanja je zadržan samo jedan top od 12 funti i osam topova Oerlikon kalibra 20 mm. Eksloziv je postavljen u trupu broda, odmah iza prednjeg topa. Sastojao se od 24 dubinske bombe Mark VII oklopljene čelikom i betonom. Brod je trebalo da udari u ustavu i da zatim bude onesposobljen kako Nemci ne bi mogli da ga uklone pre eksplozije. Komanda nad Kempbeltaunom poverena je poručniku S.H. Bitiju, a posada broda je smanjena na 75 članova.

Motorne barže Fermil, klase B, bile su 34 m dugačke i 5.9 m široke. Pogonila su ih dva benzinska motora snage 650 KS. Napravljene od mahagonija, bile su veoma slabo oklopljene i izuzetno osetljive na vatru i na oštećenja na ćudljivom hirauličnom sistemu za upravljanje. Bile su naoružanje topom Oerlikon kalibra 20 mm za protivvazdušnu odbranu i sa četiri mitraljeza Luis (prvi put upotrebljenih u Prvom svetskom ratu). Iako je standardna posada barži iznosila 12 mornara, tokom Operacije Čeriot, na svakoj barži nalazilo se i po 15 komandosa.

Motorna topovnjača MGB 314 pridodata je kao komadni brod pomorskih snaga angažovanih u operaciji. Takođe Fermil brod klase C, iako neznatno manja od barži, topovnjača je imala pogonsku grupu sastavljenu od tri motora snage, svaki po 850 KS, koji su pokretali zasebne propelere što je brodu pružalo brzinu od oko 30 čvorova (56 km/h). Bila je naoružanja sa jednim automatskim dvofuntašem na pramcu, jednim poluautomatskim dvofuntašem na krim i sa dva mitraljeza kalibra 12.7 mm na bokovima. Takođe je bila opremljena sa neupotrebljivim radarskim sistemom i prilično korisnim sonarom.

Vosper motorni torpedni čamac MTB 74 je bio poseban brod. Bio je modifikovan da nosi specijalna eksplozivna punjenja težine 1.000 kg sa odloženim dejstvom, smeštena u torpedne cevi koje su bile postavljene visoko na pramcu kako bi mogle da dejstvuju preko torpednih mreža. MTB 74 je bio naoružan sa dva Hočkins mitraljeza. Njegovih pet motora snage preko 3.500 KS omogućavalo mu je da razvije brzinu od oko 45 čvorova (83 km/h) ali je potrošnja goriva bila tolika da je morao da bude šlepovan od strane drugog broda neposredno do pred sam cilj. Svi brodovi koji su učestvovali u akciji bili su ofarbani u posebnu nijansu ljubičaste boje nazvanu „Plimut roze“, koja je trebalo da smanji njihovu vidljivost pod svetlima reflektora.

Pratnju pomorske grupe činila su dva britanska razarača klase Hant, HMS Aterton i HMS Tindejl koji su grupu dopratili skoro do samog cilja.

U napadu je ukupno učestovalo 611 ljudi. Pomorski komandant je bio R.E.D. Rajder dok su jedinice komandosa bile pod vođstvom pukovnika A.C. Njumena. Jedinice komandosa su bile podeljene u tri grupe od kojih je jedna bila na razaraču Kempbeltaun dok su druge dve bile na motornim baržama. Svaka grupa komandosa je bila podeljena na grupe zadužene za postavljanje eksploziva i zaštitne grupe. Grupe zadužene za uništavanje nosile su oko 30-40 kg eksploziva, maljeve i sekire. Zbog velike količine tereta koji su nosile, grupe za uništavanje bile su naoružanje samo pištoljima. Zaštitne grupe, koje su bile zadužene da ih štite tokom postavljanja eksloziva, bile su naoružanje ručnim granatama, Tompsonima i Brenovima.

Bombarderska grupa koja je trebalo da izvede diverzioni napad na luku i grad bila je sastavljena od 35 bombardera Vitvort Vitli i 25 bombardera Vikers Velington. Međutim, broj raspoloživih bombardera značajno je smanjen zbog potreba Bombarderske komande kao i zbog Čerčilovog nastojanja da izbegne veliki broj civilnih žrtava među francuskim stanovništvom.

Putovanje

Brodovi su napustili Falmut 26. marta 1942. god. Planom operacije bilo je predviđeno da se razarač Kempbeltaun zabije u ustavu na ulazu u dok 28. marta u 01.30. Flotila se zaputila jugo-zapadno, a zatim ka zapadu zauzevši formaciju vrha strele koja je bila najpovoljnija za odbranu od nemačkih podmornica. Osim kratkog susreta sa nemačkom podmornicom 27. marta, brodovi su neprimećeno nastavili putovanje da bi izujutra 27. marta skrenuli istočno, a zatim produžili severo-istočno u pravcu ka cilju. Jedna motorna barža je zbog kvara na motoru bila prinuđena da se vrati u Englesku. Na prilazu Sent Nazeru flotila je promenila formaciju. Motorne barže kretale su se u dve kolone dok se u sredini nalazio razarač Kempbeltaun. Na čelu formacije nalazila se motorna topovnjača. Da bi izbegla rano otkrivanje, flotila se umesto glavnim kanalom zaputila plićacima koji su se nalazili malo zapadnije. Prilikom prolaska kroz plićake razarač Kempbeltaun je zamalo izbegao nasukavanje.

Napad

Bombarderski napad koji je trebalo da odvuče pažnju branilaca, bio je slabog efekta i samo je povećao budnost nemačkih jedinica. Uprkos tome, britanski brodovi su uspeli da priđu veoma blizu luke pre nego što je na njih otvorena vatra. Flotila je prvi put opažena u 01.15 ali je prvi reflektor upaljen tek u 01.22 kada su britanski brodovi bili na manje od 3 km od luke. Britanci, koji su emitovali nemački pozivni znak na morzeovoj azbuci, uspeli su da dobiju još 5 min tako da su Nemci otvorili vatru tek u 01.28. Najveći brod flotile, razarač Kempbeltaun, privukao je najjaču vatru branilaca ali je uprkos brojnim žrtvama uspeo da se, pri brzini od 37 km/h zabije u 01.34, u južnu ustavu na ulazu u Normandija dok smrskavši pri tome više od 12 m pramčane konstrukcije. Detonator sa odloženim dejstvom podešen je neposredno pre nego što je na brod otvorena vatra. Odmah po udaru, sa broda se iskrcalo sedam grupa komandosa koji su uspešno uništili ciljeve u blizini Normandija doka i oštetili severnu ustavu. Nakon uspešno izvršenog zadatka, grupe komandosa sa Kempbeltauna povukle su se ka doku odakle je trebalo da budu evakuisane. Tek tada im je postalo jasno kako je prošao ostatak grupe.

Sedamnest manjih brodova, iako su privukli slabiju neprijateljsku vatru, bilo je znatno ranjivije od razarača. Za samo četiri minuta, u okviru kojih je Kempbeltaun uspeo da se zabije u južnu ustavu, potopljeno je osam motornih barži. Komandosi, koji su se nalazili na pogođenim baržama, spas su potražili u vodi. Većina njih se udavila ili je izgorela u požaru koji je zahvatio gorivo iz pogođenih brodova. Gubici u ljudstvu na pogođenim baržama iznosili su preko 80 % dok je skoro svaki preživeli bio lakše ili teže ranjen. Zaslepljeni u mraku od strane reflektora, nekoliko barži promašilo je mesta za iskrcavanje zbog čega su morali da se pod teškom vatrom vraćaju na predviđeno mesto. MTB 74 je uspešno ispalio svoja modifikovana torpeda na ustavi starog ulaza i uspeo je da se vrati na pučinu evakuišući polovinu posade Kempbeltauna. Samo nekoliko jedinica komandosa iskrcalo se sa barži u blizini starog mola odakle su očekivali da budu evakuisani. Neoštećene motorne barže pokupile su preživele iz vode i pod zaštitom dimne zavese, zaputile su se ka izlazu iz kanala ostavljajući oko stotinu komandosa na dokovima. MGB 314 je bila zadnji britanski brod koji je napustio ušće sa palubama prepunim ranjenih komandosa. Dva člana posade topovnjače, Sevidž i Smit, koji su poginuli tokom operacije, posebno su se istakli neustrašivo rukujući izloženim topovima kalibra 37 mm.

Povratak na more

Britanski brodovi koji su uspeli da napuste ušće uputili su se ka lokaciji udaljenoj 46 km od Sent Nazera, na kojoj je trebalo da se susretnu sa razaračima iz pratnje. U širem delu kanala našli su se pod dejstvom teške nemačke artiljerije smeštene dublje u kopnu. Nemačka artiljerija uspela je da uništi još jednu motornu baržu i MTB 74 koji su prevozili veliki broj ranjenika. Komandosi i mornari koji su poginuli prilikom potapanja ova dva plovila činili su skoro polovinu ukupnih britanskih gubitaka. Oko 05.30, nemački torpedni čamac Jaguar, pod komandom F.K. Paula, napao je motornu baržu koja je prevozila 28 komandosa i članova posade. U nameri da zarobi brod, nemački kapetan je izdao naređenje da se upotrebi samo oruđe malog kalibra. Posle skogo sat vremena borbe i 20 ranjenih i poginulih vojnika, britanci su se predali. Narednik T.F. Durant, koji je tokom ove borbe rukovao Luis mitraljezom, posthumno je odlikovan Viktorijinim krstom.

Četiri britanska broda uspela su da stignu na mesto sastanka sa razaračima. Dva su odmah napuštena zbog toga što su bila teško oštećena dok su druga dva napuštena nedugo zatim kada su britanski razarači napadnuti iz vazduha. Tri motorne barže koje su promašile mesto sastanka same su se vratile u Falmut.

Bitka na dokovima

Britanski komandosi koji su ostali na dokovima započeli su žestoku borbu sa nemačkim jedinicama koje su oko 02.00 počele da ulaze u reon dokova. Britanci, koji su u međuvremenu odbili poziv na predaju, pregrupisali su se među skladištima i krenuli u proboj ka mostu koji je vodio u grad, odakle su se nadali da će uspeti da se probiju u unutrašnjost.

Ostavljajući trag sačinjen od mrtvih i ranjenih, britanski komandosi uspeli su da se probiju preko mosta u grad gde su izbili na Stari gradski trg (fr: Place de la Vielle Ville). Međutim, njihovi gubici su bili veliki. Tek je svaki četvrti komandos izbegao ranjavanje. U trenutku britanskog proboja u grad su počeli da pristižu oklopna vozila i vojnici 679. motorizovane brigade Vermahta. Britanci su odbačeni nazad u grad u kojem su potražili sklonište. Nemci su opkolili grad, blokirali sve izlaze i zaustavili saobraćaj, a zatim su počeli detaljni pretres grada, od kuće do kuće. Do 10.00 časova skoro svi Britanci su bili zarobljeni ili ubijeni. Britanski zarobljenici, njih oko 200, sakupljeni su u La Buleu, odakle su upućeni u zarobljenički logor Stalag 133. Pet britanskih komandosa, koji su izbegli zarobljavanje, uspelo je da se probije sve do Gibraltara. Britanski gubici iznosili su 169 vojnika, dok su nemački gubici iznosili 42 poginula i 127 ranjena.

Pored Duranta, Viktorijinim krstom odlikovani su Biti, Njumen, Rajder i Sevidž.

Epilog

Eksploziv na Kempbeltaunu je trebalo da eksplodira najkasnije oko 09.00. Nemci su pretražili brod ali nisu otkrili eksploziv koji je eksplodirao tek u 10.35. Prilikom eksplozije, koja je potpuno uništila ustavu na ulazu u Normandija dok, poginulo je oko 250 nemačkih vojnika i francuskih civila. Razlog za zakašnjenje detonacije nikada nije ustanovljen. (Za aktiviranje ekslozivnog punjenje na Kempbeltaunu upotrebljen je detonator na bazi kiseline koji je poznat po nepouzdanosti i po tome što često aktivira eksloziv znatno ranije od predviđenog vremena.)

Ekslozivna punjenja koje je postavio MTB 74 u blizini starog ulaza, eksplodirala su 30. marta 1942. god. kako je i bilo predviđeno. Ekslozija je uzbunila nemački garnizon i izazvala opštu paniku zbog čega su nemački vojnici otvorili vatru ne samo na francuske civile već i na sopstvene ljude. U toku uzbune koju je izazvala ekslozija ubijeno je 16, a ranjeno 30 francuskih civila. Kasnije je oko 1.500 francuskih civila uhapšeno i prebačeno u logor Savinji.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 20. Apr 2024, 08:26:40
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.072 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.