Ulazak u musku kozu ~ zapazanja zene koja je godinu dana zivela kao muskarac

Ulazak u mušku kožu

Norah Vincent izgleda pomalo muškobanjasto, i sama voli žene, ali ni ona nije bila spremna za sve što je otkrila nakon što je godinu i pol dana živjela kao muškarac.

Urednica Molly Stern iz izdavačke kuće Viking, koja je objavila sjećanja na 18 'muških' mjeseci Nore Vincent pod naslovom "Self-made Man: One Woman's Journey Into Manhood and Back" (Samostvoreni muškarac: putovanje jedne žene u muškost i natrag), priznaje da je u početku bila skeptična prema toj ideji, koju su neke druge izdavačke kuće već odbile, ali da ju je konačno uvjerilo to što je Norah ušla u njen ured prerušena u 'Neda', svoju mušku personu.

"Stvar s Norom je da ona ovo nije radila iz vica. Ono u što smo morali biti sigurni je da ona može podići prag što se te ideje tiče, jer to je moglo izgledati kao štos. Ali čim ju sretnete, vidite koliko je iscrpna i temeljita, i znate da knjiga koju ona napiše mora imati petlju i biti bitna i mnogo reći o našem društvu", kaže Sternova.

Norah je angažirala stručnjake pomoću kojih se nabildala, produbila glas, šminkom imitirala popodnevnu neobrijanost, čak i stavljala gumeni penis u gaće, prikrivala grudi zavojima i po savjetu svojih muških prijatelja birala odijela i sportsku odjeću. Tijekom svojeg istraživanja za knjigu zalazila je u sportske barove, pa čak i striptiz-klubove, učlanila se u kuglačku ekipu i čak provela tri mjeseca u jednom samostanu. Upucavala se curama i na internetu i uživo, te čak s nekima završila i u krevetu (ali samo s onima koje je prethodno upozorila da je u stvari žensko). Sve to detaljno opisuje u svojoj knjizi - naravno, uz obaveznu promjenu svih imena.

"Ovo nije bio štos, nego stjecanje znanja", ističe Norah. "Ovo je projekt ljudskosti. Trebalo je ustanoviti nešto o ljudima kao bićima i ja sam to naučila na najbolji mogući način, tako što sam sama prošla kroz to. U postfeminističkom svijetu definicija onoga što je prihvatljivo žensko je sada mnogo šira od onoga što je prihvatljivo kao muško. Zato je bilo tako teško biti muškarac, jer kao žena imam mnogo više slobode."

"Bilo mi je odbojno, a mene inače žene privlače", sjeća se on(a) svog posjeta striptiz-klubu u muškom društvu. "Naletjela sam ravno na razliku između muške i ženske seksualnosti. Ženska seksualnost je mentalna, a kod muškaraca je to više potreba. Oni ne pokazuju slabost, ne pokazuju ni koliko su privrženi, naročito međusobno. I previše često sve njihove emocije iskazuju se kroz bijes. Imaju drugačije probleme od žena, ali nije im ništa bolje. Potrebno im je naše suosjećanje. Potrebna im je naša ljubav, i jedni druge trebaju možda više od ičega. Potrebno im je zajedništvo."

Zaključak, ukratko? "Bila bih vrlo iscrpljena na kraju dana, bilo mi je potrebno da opet postanem ja. Da sam uspjela nestati, bila bih sociopat. Ali stalno kao da sam sjedila iznad same sebe i gledala se kao 'Neda'. To je užasan osjećaj. Zbilja volim to što sam žena. Sada to volim još više, jer sam svjesna kolika je to privilegija."

Izvor: Klik