Smiley, smješko ili emotikon


Vjerojatno ne postoji crtani lik toliko popularan i toliko u upotrebi kao smješko. Za njega zna svatko tko je barem jedanput došao u dodir s bilo kakvom računalnom tehnologijom - internetom, mailom, chatom, SMS porukom


U računalnom se smislu radi o nizu znakova, kao što su dvotočka, zagrada ili povlaka, ili o sličici, a obje bi verzije trebale predstavljati izraz lica i prenijeti kakvog je raspoloženja i kako se osjeća osoba koja ga je ispisala.

Drugim riječima, smatra se da emotikoni (engl. emoticons) predstavljaju oblik parajezika koji se rodio u e-mail porukama, online oglasima i u sobama za chat, odnosno koji je popularizirao davno stvorenog smileyja.

Sama riječ emoticon prevedena na hrvatski jezik doslovno znači emocija i sličica, simbol za osjećaj, a složena je od riječi emotion (osjećaj) i con, skraćeno od console (konzola). Često se drugi dio složenice krivo interpretira, da potječe od riječi icon (sličica).

Međutim, povijest smješka seže na sam početak šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nastanak tog jednostavnog simbola odobravanja, smijeha i pozitivne energije nije ni približno toliko spektakularan kao što je prikazano u Forrestu Gumpu.

Harvey Richard Ball, suvlasnik tvrtke za marketing i odnose s javnošću u Worcesteru, dizajnirao je 1963. godine prvog smješka kako bi pomogao ublažiti napetu situaciju koja je bila posljedica spajanja dvaju osiguravajućih društava. Potpredsjednik je naručio prijateljsku kampanju kako bi smirio duhove posvađanih radnika te je unajmio Harveyja Balla da smisli prikladno grafičko rješenje.


Harvey Ball

Nacrtao sam krug s ustima razvučenim u osmijeh na papiru žute boje, jer je zračio svježinom, veselošću i sjajem, prisjetio se Ball u intervjuu za The Associated Press 1996. godine. Kad je, međutim, okrenuo papir, osmijeh je postao namrgođena grimasa, pa je dodao dvije točkice za dva oka da se zna s koje strane treba gledati. Tako se rodio smiley, tj. smješko.

Harvey Ball umro je 2001. godine, a neposredno prije smrti svoje je najpoznatije djelo komentirao: Nikad u povijesti čovječanstva ili umjetnosti jedno tako maleno umjetničko djelo nije zadobilo toliku naklonost ili upotrebu i nikad ništa nije bilo tako jednostavno izvedeno i tako lako razumljivo u umjetnosti.

Prije nego što će ući u internetsku upotrebu i zadobiti neviđen broj publike, odnosno korisnika, hipi je generacija dala još jedno značenje i popularnost smješku. U rujnu 1970. godine braća Murray i Bernard Spain iz Philadelphije tražila su simbol sličan peaceu , ali za šire mase, te su se sjetili smješka, koji su godinama viđali po raznim reklamama. Njegov su lik stavili na bedž i do kraja 1972. godine prodali preko 50 milijuna primjeraka!

Stoga, kad je smješko, kao osnovni emotikon, prvi put 1982. godine upotrijebljen u računalnoj komunikaciji, već je bio dobro poznat simbol. Nekoliko internet stranica referira na Kevina Mckenzieja kao prvu osobu koja je u travnju 1979. na internetskom prostoru za poruke MsgGroup ostavio ovakav znak -), pri čemu je povlaka označavala jezik, a ne nos.


Scott Fahlman


Ipak, pravim začetnikom upotrebe emotikona u računalnoj komunikaciji smatra se informatičar Scott Fahlman, koji je po prvi put upotrijebio znakove :-) i :-(. Na sveučilištu Carnegie Mellon u Pittsburghu 19. rujna 1982. godine na računalnom je sustavu za razmjenu podataka Scott predložio znak :-) za šaljive poruke i :-( za one koje to nisu, budući da je primijetio da se razvijaju bespotrebne diskusije oko šaljive ili sarkastične poruke koja je krivo protumačena.

Usprkos legendarnom izumu i povijesnom doprinosu računalnoj komunikaciji, Scott se nikad nije sjetio sačuvati originalnu poruku i svoju izmišljotinu na neki način zaštiti autorskim pravom, pa od svega toga nikad nije dobio ni centa.

Hakerski rječnik (Hacker's Dictionary) riječ emotikon opisuje kao ključni način sprečavanja nesporazuma među hakerima i drugim korisnicima računala koji bi mogli dovesti do ozbiljnih svađa i oštrih rasprava. Emotikoni su toliko ušli u svakodnevnu upotrebu da u potpunosti zamjenjuju izraze emocija na licu, što je bio veliki minus kod tekstualne komunikacije.

RAZLIKA ISTOK – ZAPAD


Japanska verzija

Tradicionalno se emotikoni u zapadnjačkom stilu pišu slijeva nadesno, onako kako zapravo većina zapadnih kultura piše. Tako će se kod smješka, čitano slijeva nadesno prvo vidjeti oči, zatim nos, a na kraju usta. Ti su emotikoni vodoravni, samo malo treba nagnuti glavu ulijevo da biste bolje vidjeli o čemu se radi.

Paleta emotikona, od dva osnovna za sreću i tugu, razvila se do nevjerojatnih razmjera. Najzanimljiviji emotikoni su oni koji predstavljaju poznate osobe, pa tako %-~ predstavlja Pabla Picassa, 2:-) Elvisa Presleyja, B-)=== ZZ Topa, :-)B Dolly Parton, a već je svoje znakovlje pronašao i Harry Potter ~8-)!

Korisnici računala iz Japana popularizirali su stil pisanja emotikona koji je prozvan vertikon, a koje možete prepoznati i razumjeti bez naginjanja glave. Oni ih, naime, pišu okomito, dok ih mi pišemo vodoravno. Budući da je japanski jezik šifriran kodovima od dva bajta, veći je izbor znakova koji se može koristiti u pisanju emotikona.

Neki od klasičnih primjera istočnjačkih smješka su: (^_^) – klasičan smješko; (>_<) – nezadovoljan, ljutit; \(^o^)/ - oduševljen, uzbuđen; (O_O) – šokiran; (-.-)zzZ – uspavan. Neke kombinacije daju čak čitave rečenice, kao na primjer: m (_ _) m, što znači istovremeno oprosti i pobrini se za nešto umjesto mene.


Službeni Smiley portal

Hakerski riječnik

Japanski emotikoni


Izvor: Tportal \ AS