Lezbijke – zašto ih volimo? :: Sex ~ Erotika ~ Lepotice

Lezbijke – zašto ih volimo?

Zašto muškarci vole gledati dvije žene u akciji i je li seks s biseksualkama neizlječiva muška fantazija? Kako je pop industrija taj fenomen iskoristila za zgrtanje novca, nakrcavši, primjerice, hip hop spotove hrpetinom 'lezboerotike', makar se radilo i o reperima koji pritom sipaju otvoreno homofobične stihove? I kako to sve utječe na nove, 'post t.A.T.u.' generacije? Čitajte...

Na prvi pogled odgovor na (prošireno) pitanje iz naslova, zašto muškarce pali gledanje seksa između dvije žene, krajnje je jednostavan – muškarci vole žene. Dvije umjesto jedne – pa ne može ne biti bolje od toga! Ili može? Tri? Četiri?

Maksimiziranje užitaka, ali ne i overdose, normalan je cilj kada govorimo o užitku svake vrste, pa tako i o onom seksualnom.

Volite čokoladu? Naravno da ćete uvijek biti zadovoljniji dvjema nego jednom.

Volite orgazam? Naravno da biste voljeli svršavati više puta zaredom, a ne samo jednom. Ups, žene to mogu! Je li upravo to jedan od razloga zašto muškarci vole lezbijke?

Pronjuškate li malo okolo-naokolo, po knjigama, webovima, blogovima i forumima, naći ćete puno puta postavljeno isto pitanje, ali i desetke različitih odgovora na njega. Nijedan službeno, 'znanstveno', još nije u uporabi, a jedan od bizarnijih jest i pucanje na gotovo pa frojdovsku mušku zavist vezanu uz žensku sposobnost da između dva orgazma mogu ne samo smanjiti vremenski rok, već i zadržati zanimanje za seks.

Po nekima, muškarci podsvjesno vole učiti kako najbolje zadovoljiti ženu (teorija klasificirana pod: 'žene će uvijek znati bolje zadovoljiti isti spol'), ali većina onih koji su razbijali glavu odgovorom na pitanje zašto ih volimo slažu se s time da bi 'one' ipak trebalo preimenovati u 'biseksualke', obzirom da je taj termin bliži istinskoj prirodi muške fantazije od 'lezbijke'.

Kada muškarac gleda dvije žene, on mora, svjesno ili ne, biti uvjeren u to da ima nekakve šanse postati 'treći čovjek' u aranžmanu. Paket može uključivati i još koju bonus protagonisticu, ali pretpostavimo da bi većina muškaraca ipak stala kod brojke tri, jer bi sve više bio posao koji bi frustrirao, a ne tulum koji bi zabavljao...

t.A.T.u. – mlade, lijepe i zaljubljene (ali samo u medijima)

Sve to najbolje je shvatila i iskoristila pornografska industrija, koja svoje proizvode prodaje muškarcima, a koji teško mogu pronaći pošteni dugometražni hard core (pa i soft core – pogledajte samo kablovsku nakon 23 sata...) naslov koji ne sadrži barem jednu scenu girl-on-girl akcije ili girl-girl-boy trojca, pri čemu girl&girl itekako fizički komuniciraju u njemu.

A ako itko zna što kupci (muškarci) žele, onda je to ekipa iza kamera na porno setu, čije prokušane formule pokazuju da frajerima pri gledanju takvih sadržaja ne treba zurenje u estetski ‘niža bića’ (dakle, druge frajere, ako je vjerovati terminima ‘ljepši’ i ‘ružniji’ spol) na ekranu, barem ne više od onoga što je nužno za identifikaciju. ‘Razblažiti’ minutažu pokojom lezbijskom akcijom u tom je smislu tek nužnost da se ne zaspi uz popularne scene ‘zakucavanja’, repeticije krupnih kadrova znane u narodu i kao 'vađenje nafte'.

Problem nastaje onog trena kada muškarci počnu fantaziju pornografskog zamjenjivati za pravu stvar pa očekuju da je svaka lezbijka savršeno građena plavuša zaljubljena u namješteno poziranje i pretjerano stenjanje pred objektivom.

Vole li muškarci lezbijke ili zapravo biseksualke iz pornografske mašte?

Feministički stavovi variraju od onih tiših (opravdavanje takve situacije kao ne pretjerano sjajan, ali ipak doprinos prihvaćanju 'različitosti') do glasnijih, koji redom zauzimaju kritičku poziciju i odbacuju ikakvu vrijednost klišeja i stereotipa.

Kritika iz lezbijskih redova, baš kao i iz homoseksualnih, postala je izražena kada je devedesetih taj stereotip opake, 'karikaturalno strastvene' seksi-lezbijke ušao u mainstream, na velika holivudska vrata (krenimo samo o 'Sirovih strasti'), ali sve to nije imalo puno utjecaja na zaustavljanje lesbian chica, koji je svoju vjerojatno najveću manifestaciju doživio pojavom popularnog ruskog pop dvojca t.A.T.u., dvije dražesne (inače heteroseksualne) djevojke, kojima je menadžer kao glavnu kartu za uspjeh konstruirao upravo fiktivni lezbijski identitet, uz nepogrešivo igranje na jednako 'zabranjenu' Lolita notu.

'Opčinjenost lezbijskim šikom je prije svega tjeskobna reakcija heteroseksualne kulture na opasne i uznemirujuće aspekte seksa. Lezbijski šik vrednuje voajerizam, osnažuje stereotipe i pokušava ukrotiti seks uvjeravajući nas da je nešto tako složeno kao žudnja zapravo samo pitanje mode', kaže britanska kritičarka Joan Smith, a u sličnom zavjereničkom tonu nastavlja i feministica Linda Dittmar:

'Otkriće lezbijskog šika podudara se s potrebom dizajnera, oglašivača, novinara, zabavljača i industrije seksa da neutraliziraju seksualno aktivnu ženu koja je prodirala u javnu sferu.'

Muškarci ne žele biti samo 'treći' u skupini. Nemaju ništa protiv ni da budu 'četvrti'!

Sve to nimalo ne smeta lavini hip hop spotova s lezbijskom tematikom, u kojem su žene ne samo objekti opipljive zabave moćnih mužjaka, već i oživjeli prizor iz porno kataloga; počnimo od sadržaja pornića 'Doggystyle' iz radionice popularnog Snoop Dogga, iako je možda najbolji primjer polupornografski lezbijski glazbeni video dvojca Dutch & Spade 'If You Wanted', s članovima grupe kao MC-jima i promatračima vruće igre dvije prelijepe gole djevojke pod njihovim nogama u isto vrijeme.

Treba li uopće spomenuti da se pri tome radi i o velikom broju repera poznatih po homofobiji u svojim tekstovima?

Jedni su MTV poljubac Madonne, Britney i Christine osudili kao prodaju lezbijskog trenda, a drugi kao korisni aktivizam u prime timeu. No je li taj aktivizam korisniji od onog aktivizma na ulici i koliko je uopće svijet borbe za homoseksualna prava u istoj dimenziji s muškim snovima o seksu s dvije ili više žena?

Muškarci navodno danonoćno fantaziraju o lezbijskim zagrljajima, ali u društvu u kojem (kako to već biva u većini zemalja koje nisu Indija) muškarci koji se drže za ruke ispadaju pederčine, a djevojke u istoj pozi 'slatke prijateljice', ima i onih koji smatraju da je jako pametno otići na gay paradu i gađati zagrljene djevojke kamenjem, a zatim otići kući drkati na lezbijski pornić. Nasreću, ima i onih koji su barem jednom u životu čuli za riječ licemjerje.

Ovako 'prijateljice' vole pozirati pred fotoaparatima, bilo da su anonimne, bilo da se radi o Madonni i Britney

Pa iako možda i nije posve jasno zašto se muškarcima toliko sviđa gledati dvije djevojke, zaključili smo da im se definitivno, nepopravljivo i apsolutno sviđa. Sviđanje je u tom kontekstu u redu, ali kontekst u kojem se definiraju nečija prava ne može počivati na pukom sviđanju – mogu se meni i vama sviđati ili ne sviđati neke stvari, ali ne može nam pasti na pamet da zbog toga širimo mržnju i nerazumijevanje. Meni se ne sviđaju zobene pahuljice, ali ne tražim zbog toga da se diskriminiraju oni koji ih jedu.

Stoga, živjele i lezbe i pederi! Dolje institucionalizirana politička korektnost, ali živjelo poštovanje, ljubav i apsolutne individualne ljudske i građanske slobode! Hoćemo heterogenost! Tražimo više! Želimo seks s dvije žene!

Ups...

Izvor: Tportal \ Velimir Grgić