Verovatno bi to trebalo pojasniti sa verskog stanovista... ja to ne bih ni hteo ni umeo, ali znam ko hoce i moze pa to ocekujem uskoro

Pa ja ocekujem da dobijemo jednostavno objasnjenje na osnovu onoga sto imamo.  

Sad kad su spomenuti Adam i Eva postaje jasno da je ovo pitanje usmjereno katolicima i zato ću pokušati odgovoriti. Ovo je pitanje usko povezano s pitanjem o prvom grijehu, istočnom grijehu, čija je problematika također i ovdje postavljena, a na koje ću odgovoriti kad uhvatim vremena, tako da treba imati na umu oba odgovora.
Prvo treba razlikovati dva pojma: seksualnost i seksualni odnos. Seksualnost je temeljna datost po kojoj se razlikujemo i ako gledamo religiozno, Bog nas je stvorio takve kakvi jesmo, tj. seksualnim bićima, i to se ne može promijeniti.  A može li se zabraniti neka prirodna datost? Drugo je pitanje o seksualnom odnosu. Bog seksualni odnos ljudima nije nikada zabranio, kao loš. Kako bi i mogao zabraniti ili okarakterizirati seksualni odnos kao loš, kad ga je On stvorio, a sve što On stvara " dobro je". No, moramo shvatiti da je taj seksualni odnos blagoslovljen od Boga nakon što je ustanovljen brak ( Post 1 i 2). Logikom zaključujemo da je seksualni odnos ipak zabranjen i to izvan braka, no to je naša ljudska logika, a ne Božja zabrana. Također treba vidjeti u istim poglavljima knjige Postanka zašto je seksualni odnos " rezerviran" samo za brak. Odgovor je u 28 retku 1. glave Knjige Postanka: " Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! ( i dalje do 31, a osobito 31). Seksualni odnos je ustanovljen prvenstveno zbog nastavka stvaranja, tj. produživanja Božjeg djelovanja i dovršavanja zemlje i to treba shvatiti. U tom pogledu mi smo Božja produžena ruka, kojom On ostvaruje svoj naum i dovršava svijet. Zato je svako seksualno upražnjavanje izvan braka zabranjeno, opet našom ljudskom logikom i našim razumijevanjem svijeta i stvarnosti i shvaćanjem Pisma i nauke.

Mozda da modifikujemo malo pitanje, ako smo vec zakljucili da greh nije seksualni odnos kao takav. Mozda bi pitanje moglo da glasi ovako: kada je to sektualni odnos postao nesto zlo?

pa rekoh.. kada je izmisljen "moral". a to je bilo veoma davno.. necam se....  

Moje misljenje je da su seksualnost ceveku ukidali visi slojevi, vlastela koja je sex i orgije htela da zadrzi samo za sebe. Obicnom coveku su prodavali 'uda za bubrege i ostale misionarske poze, setimo se da u periodima srednjeg veka ljubav se vodila kroz sliceve dok su na neku ruku partneri bili obuceni, dok sve perverzno ponasenje i sve sto je bilo zabranjeno, sprovodila je vlastela na svojim balovima, zurkama i tako to.

Bog covjeku nikad nije uskratio seksualnost. Covjek ju je sam izopacio, zar ne? Nigdje ne stoji da je seksualnost losa. Ljudi su to ucinili losim na svoje nacine i nacine. I ovi drugi ljudi koji su u Crkvi, koji se prave da su Bogovi. A nisu:)

Hm? Izopacio? Zasto molicu?

1. Seksualni odnos nije i ne može biti zao ako mu pristupamo ispravno, no može biti zao kad nam druga osoba služi za zadovoljavanje naše požude i kad mu pristupamo samo kao objektu. Seksualni odnos nije cilj samom sebi nego je to još jedan način, jedno područje gdje se osobe susreću i ispunjavaju.
2. Čovjek je izopačio seksualni odnos upravo onda kad mu je to postalo najvažnije i kad mu je samo on cilj. ( Odgovor je donekle u prvom odgovoru.) Kad prolazi kroz život, od subote do subote, kako bi nekoga okrenuo, tj. zadovoljio samog sebe, što je dokaz najveće sebičnosti. A ako je čovjek sebičan na tom najskrovitijem i najintimnijem području, tko zna kakav je drugdje. Da se razumijemo, ovdje ne mislim da čovjek ne može biti super osoba sa izvrsnim kvalitetama, no koliko je to iskreno, koliko je to u srcu. No, danas to i nije najvažnije, zar ne?