Pop ikone: Norman Bates

Jedna od najvećih horor ikona, premda je zapravo književni lik, popularnost je stekla zahvaljujući genijalcu Alfredu Hitchcocku i neponovljivom glumcu Anthonyju Perkinsu



Ponekad se, iako rijetko, pojave toliko karakterne uloge da se glumac koji ih je odigrao, i to dobro, još dugo ili nikad ne može riješiti fiktivnog imena koji ga prati. Takav je slučaj s Normanom Batesom i Anthonyjem Perkinsom.

Norman Bates je izvorno fiktivni lik romana Psiho autora Roberta Blocha. Hitchcock je 1960. godine ekranizirao tu priču, stvorivši legendarni horor triler koji će pomaknuti granice kako tehničkoj strani snimanja, tako i karakterizaciji likova. Ono slabo poznato je da se obje priče zapravo temelje na istinitom događaju i stvarnom serijskom ubojici.


Hitchcock i plavuša

No krenimo od početka. Norman je kao dječak pretrpio emocionalno, a vjerojatno i seksualno maltretiranje od svoje majke koja ga je uvjerila da su žene i seks izvor svih zala. Nakon smrti oca, Norman i majka živjeli su u emotivno ovisnoj i bolesnoj vezi, da bi ona u njegovoj tinejdžerskoj dobi našla ljubavnika.

Bates se nije mogao nositi s luđačkom ljubomorom te ih je oboje ubio strihninom, a tijelo majke je sačuvao. Vjerojatno kako bi potisnuo krivnju i zaboravio na majčinu smrt, kod Normana se razvio sindrom podvojene ličnosti, pri čemu je Norman bio fini ugostitelj koji je živio u izolaciji i vodio obiteljski biznis Bates Motel, a kao Majka se oblačio u njenu odjeću, nosio periku i govorio samome sebi oponašajući njen glas.

Kao što se događalo kad mu je majka bila živa, nad Batesom je, kad je glumio Majku, apsolutno dominirala njena ličnost i karakter, braneći mu da stvara društvene kontakte koji bi mogli zasmetati njihovu odnosu, što je navodilo na ubojstva, posebno privlačnih mladih žena. Kao Norman se užasavao još jednog pronađenog tijela, ali čini se da nije imao puno dvojbe oko toga što treba učiniti te ih se lako rješavao.



Vrisak pod tušem Janet Leigh

Radnja filma započinje dolaskom Marion Crane (u knjizi Mary Crane) u motel te njenim, Normanovim trećim, ubojstvom. Bezizlazna situacija scene pod tušem, iako je snimljena davne 1960. godine, nedavno je proglašena jednom od pet najstrašnijih scena u povijesti filma, a Norman Bates jednim od najstrašnijih ubojica. Zanimljivo je, osim toga, koliko je kamera morala biti dobro izvedena da bi stvorila takvu atmosferu, budući da je film sniman crno-bijelom tehnikom, pa ni kap krvi nije mogla pridonijeti horor situaciji.

Karakterizacija se Batesa u romanu i na filmu ipak razlikuje. U knjizi je on sredovječni muškarac, nizak, debeo i priprost te vrlo labilan. Hitchcockov je Bates mlad (druga polovica dvadesetih godina), visok, vitak i zgodan. Sam je redatelj to objasnio željom da publika suosjeća s njim i da ga zavoli prije nego otkrije mračnu tajnu.

I doista, fenomenalnog i neponovljivog Anthonyja Perkinsa na početku filma doživljavate kao dečka iz susjedstva, sramežljivog, ali pametnog i zanimljivog. Zanimljivost se uskoro pretvara u stravu...


Edward Gein

Možda najzanimljiviji dio priče vezan je uz stvarnog Normana, odnosno Eda Geina, jednog od najvećih ubojica u američkoj povijesti čiji su zločini šokirali javnost bizarnošću i morbidnošću. Rođen u obitelji u kojoj je otac bio alkoholičar, a majka vjerski fanatik, Ed i njegov brat odgajani su u potpunoj izolaciji jer je mama Augusta željela svoje sinove sačuvati od loših utjecaja.

Osim što ih je učila o nemoralu svijeta i o zlu koje se zove alkohol, naučila ih je da su najveće zlo od svega žene i da su sve, osim nje, naravno, kurve! Seks je prema njenom shvaćanju bio prihvatljiv isključivo u kontekstu rađanja i množenja, a svako je popodne čitala ulomke iz Biblije, posebno iz Starog zavjeta. Kad je Ed došao u pubertet, njena je željezna ruka postala nemilosrdna, pa ga je jednom davila u kipućoj vodi jer ga je zatekla kako masturbira u kadi.


Neponovljivi pogled

Brat Henry je 1944. godine izgorio u požaru,po nekim indikacijama sumnjalo se da je Ed umiješao prste, a godinu je dana kasnije Augusta umrla od raka. Policiju je istraga o nestanku Bernice Worden dovela do Edove kuće, gdje su pronašli njeno tijelo. Zavezana za gležnjeve i bez glave visila je naopačke, a torzo joj je bio potpuno rasporen – od vrata do zdjelice.

Pretražujući kuću pronašli su odrezane glave koje su ukrašavale noge kreveta, zaslon na svjetiljci i presvlake na kauču načinjene od ljudske kože, dijelove lubanje pretvorene u zdjelice, ljudsko srce, masku za lice napravljenu od kože s lica žrtava, ogrlicu od ljudskih usana, prsluk od vagina i grudi i još mnogo sitnica spravljenih od dijelova ljudskog tijela, uključujući i remen od bradavica.

Možda vam je sad jasno što je inspiriralo Harrisov film Kad jaganjci utihnu. Lik ubojice Buffalo Billa u tom djelu, kao i u Crvenom zmaju, savršeno odgovara zločinima koje je počinio Ed Gein. Hitchcock se, s druge strane, oslonio na knjigu koja naglasak stavlja na psihološku karakterizaciju i objašnjava Edipov kompleks od kojeg vjerojatno pati tragični, ali stvarni ubojica.


Izvor: Tportal \ AS