Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Šta je to konvencionalna medicina?  (Pročitano 3847 puta)
08. Jan 2006, 02:10:21
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Šta je to konvencionalna medicina?
ALERGOLOGIJA l IMUNOLOGIJA
ANESTEZIOLOGIJA
DERMATOLOGIJA
EPIDEMIOLOGIJA
FIZIKALNA MEDICINA I REHABILITACIJA
INTERNA MEDICINA
HIRURGIJA
MEDICINSKA GENETIKA
NEUROLOGIJA
NUKLEARNA MEDICINA
PORODIČNA LEKARSKA PRAKSA
OFTALMOLOGIJA
OTORINOLARINGOLOGIJA (UHO, GRLO, NOS)
PATOLOGIJA
PEDIJATRIJA
AKUŠERSTVO l GINEKOLOGIJA
PREVENTIVNA MEDICINA
PSIHIJATRIJA
RADIOLOGIJA
STOMATOLOGIJA
UROLOGIJA
Šta je to alternativna medicina?
AKUPRESURA
AKUPUNKTURA
AROMATERAPIJA
AJURVEDSKA MEDICINA
RAD NA TELU
HIROPRAKTIKA
LEČENJE LEKOVITlM BILJEM
HOMEOPATIJA
HIDROTERAPIJA
PSIHOSOMATSKO LEČENJE
NATUROPATSKA MEDICINA
ISHRANA
OSTEOPATIJA


Šta je to konvencionalna medicina?

Za lekara koji će da nadgleda vaše opšte zdravstveno stanje (a takođe i da predlaže specijaliste kada bude neophodno) dobar izbor unutar konvencionalne medicine je porodični lekar s akcentom na dugoročnoj primarnoj zaštiti. Kada tražite kandidate, tražite imena i preporuke iz lokalne bolnice ili medicinske škole, ili pokušajte kod lokalnog apotekara. Možda ćete da ustanovite da porodica i prijatelji mogu da pruže vredna mišljenja zasnovana na njihovom iskustvu s određenim lekarima. U svojoj potrazi nemojte da oklevate da delujete na osnovu ličnih razloga, motiva kao što su davanje prednosti muškom ili ženskom lekaru, ili starijem odnosno mlađem. Ako imate uverenja ili filozofiju koja igra važnu ulogu u vašoj zdravstvenoj zaštiti, svakako izaberite lekara koji će poštovati vaša shvatanja.

Odnos lekar-pacijent gradi se na uzajamnom poštovanju, poverenju i komunikaciji, trebalo bi da to imate na umu dok procenjujete nekoga kad se odlučujete za svog redovnog lekara. Vaš lekar trebalo bi da odvoji vreme da bi vam objasnio postupke i raspravljao o mogućim planovima za lečenje sve vreme izbegavajući zbunjujuću medicinsku terminologiju i dopuštajući vam da postavljate pitanja i uključujete se sa svojim primedbama. lako ponašanje lekara prema bolesnicima nije merilo stručnosti, lekar bi morao da bude prijateljski raspoložen i pristupačan. No, i vi ispunjavajte svoj deo obaveze u odnosu lekar-pacijent tako što dolazite na vreme na preglede, izvršavate sva planirana ispitivanja i primenjujete terapijie i odmah obaveštavate lekara o svim novim simptomima ili štetnim reakcijama na lek.

Ako vam je postavljena dijagnoza koja zahteva hirurški zahvat, a ppodrazumeva bolest čiji rezultat je invalidnost ili smrt, ili traži vrlo složeno i skupo lečenje, trebalo bi da potražite još nečije mišljenje. Imate apsolutno pravo na drugo mišljenje, štaviše, kod nekih zdravstvenih osiguranja upravo se i traži još nečije mišljenje pre nego što se odobre određeni medicinski postupci. Vaš lekar bi vas na zahtev morao spremno uputiti na stručnjaka kojem se možete obratiti, a isto tako i pokazati vaš medicinski karton drugim lekarima. Ako vam je neprijatno da zatražite da vas on uputi na nekog drugog, nazovite lokalnu bolnicu i raspitajte se ili potražite u telefonskom imeniku.

   

ALERGOLOGIJA l IMUNOLOGIJA



Alergologija je grana imunologije, nauke koja proučava imunološki sistem. Alergolozi leče bolesti kao što su astma, ekcem i polenska kijavica - reakcije imunološkog sistema izazvane veštačkim ili prirodnim alergenima u vodi, hrani i vazduhu.

   
ANESTEZIOLOGIJA

Anesteziolozi hemijskim putem dovode u nesvesno stanje pacijente koji se podvrgavaju operaciji i uklanjaju sve komplikacije sa srcem ili disajnim sistemom koje se mogu pritom javiti. Oni isto tako mogu da nadziru davanje različitih vrsta sredstava protiv bolova tokom drugih medicinskih postupaka, kao što je porođaj.

   

DERMATOLOGIJA

Dermatolozi leče probleme s kožom, ustima, kosom i noktima - poput akni, psorijaze, alergija i raka kože.

   

EPIDEMIOLOGIJA

Epidemiologija je nauka koja statistički proučava bolesti po određenim populacijama, odnosno grupama ljudi. Nekada posvećena zaraznim bolestima i epidemijama, danas se toliko proširila da pokriva i nezarazne bolesti kao što su rak i srčana oboljenja.

   

FIZIKALNA MEDICINA I REHABILITACIJA

Fizijatri rade s pacijentima koji su povređeni ili su im smanjene fizičke sposobnosti, naročito ako je tegoba neurološke, kardiovaskularne prirode ili se odnosi na mišiće i kostur. Oni propisuju sredstva protiv bolova i pomažu pacijentu da ponovo postigne ili stekne viši nivo psihološkog i telesnog funkcionisanja.

   

INTERNA MEDICINA

Internisti se usredsređuju na brigu o odraslima i stručnjaci su za rad unutrašnjih organa i sistema organizma. Oni leče širok spektar problema, od uobičajenih tegoba do teških bolesti. Među podspecijalizacije interne medicine ubrajaju se kardiologija, koja se bavi poremećajima u radu srca, pluća i krvnih sudova (aterosklerozom ili anginom pektoris, na primer); endokrinologija, koja pokriva poremećaje u radu endokrinih žlezda (dijabetes ili tegobe sa štitnom žlezdom, na primer); gastroenterologija, koja se bavi lečenjem bolesti sistema za varenje, uključujući čir želuca ili kolitis; hematologija, koja leči bolesti krvi, slezine i limfnih čvorova (anemiju ili leukozu, na primer); zarazne bolesti, posebno bakterijske i virusne kao što je AIDS (Sida) ili meningitis; nefrologija, koja se bavi problemima bubrega; onkologija, koja koja se bavi lečenjem svih oblika raka; pulmologija, koja leči pluća i disajne puteve kod bolesti kao što su upala pluća, pleuritis ili emfizem; i reumatologija, koja se bavi bolestima zglobova, mišića, kostiju i tetiva (na primer artritisom).

   

HIRURGIJA

Hirurzi izvode širok spektar operacija koje uključuju mnoge delove tela. Osim toga, osposobljeni su da prepoznaju probleme koje bi trebalo proslediti uže specijalizovanim hirurzima, koji moraju da prođu dodatno stručno usavršavanje i polože ispit pred komisijom hirurga. Ove specijalističke kategorije uključuju kolorektalnu, za lečenje donjeg dela probavnog trakta; neurohiruršku, koja se bavi perifernim nervima, kao i mozgom i kičmenom moždinom; ortopedsku, za probleme sistema mišića i kostura; otorinolaringološku, koja se bavi glavom i vratom; plastičnu hirurgiju, za rekonstrukciju, popravljanje ili poboljšanje izgleda i funkcije bilo kog dela tela, kao i kardiotorakalnu, koja se usredsređuje na grudni koš, posebno srce i pluća.

   

MEDICINSKA GENETIKA

Medicinski genetičari savetuju potencijalne roditelje o potencijalnim opasnostima od prenošenja naslednih poremećaja i dijagnostikuju takve poremećaje kod dece posle rođenja.

   

NEUROLOGIJA

Neurolozi se usredsređuju na poremećaje i bolesti mozga, kičmene moždine, perifernih nerava i ostalih delova nervnog sistema. Često su savetnici drugim lekarima pri određivanju uzroka takvih simptoma kao što su vrtoglavica ili glavobolje, a leče i poremećaje od Alchajmerove (Alzheimerove) bolesti do multiple skleroze.

   

NUKLEARNA MEDICINA

Specijalisti za nuklearnu medicinu daju pacijentima radioaktivne supstance interno da bi prepoznali i lečili poremećaje u tkivima i organima. Rak štitne žlezde, na primer, može da se otkrije i suzbije radioaktivnim jodom, koji apsorbuju ćelije štitne žlezde.

   

PORODIČNA LEKARSKA PRAKSA

Porodični lekari su lekari opšte prakse. Većina njih pruža široku lepezu zdravstvene nege i obično poseban naglasak stavlja na brigu za medicinske, psihološke i socijalne potrebe porodice na dugoročnom i kontinuiranom planu. Komplikovane probleme uputiće specijalistima.

   

OFTALMOLOGIJA

Oftalmolozi leče probleme sa očima i vidom, kao što su glaukom ili mrena, često lekovima ili operativnim zahvatom, propisuju naočare i kontaktna sočiva.

   

OTORINOLARINGOLOGIJA (UHO, GRLO, NOS)

Otorinolaringolozi se bave poremećajima koji su vezani za uho, nos ili grlo, kao i povezanim delovima glave i vrata. Oni su stručnjaci za procenu i lečenje tegoba sa sluhom, bolesti sinusa, kao i mnogih drugih problema, a svi su i hirurzi, osposobljeni za obavljanje operativnih zahvata kod problema kao što je tonzilitis i iskrivljeni septum.

   

PATOLOGIJA

Patolozi su kvalifikovani da prepoznaju uzroke, dejstva i karakteristike bolesti. Oni obavljaju svoj posao prvenstveno putem laboratorijske analize uzoraka tkiva i telesnih tečnosti. Obavljaju obdukcije, a i pregledaju biopsije, često zato da bi mogli da odrede prisustvo raka; oni su savetnici ostalim lekarima.

   

PEDIJATRIJA

Pedijatri su stručnjaci za medicinske tegobe dece, od rođenja i kroz pubertet, a leče tegobe kao što su astma, pelenski osip, ovčije boginje, abnormalni rast i razvoj i sportske povrede.

   

AKUŠERSTVO l GINEKOLOGIJA

Akušeri-ginekolozi brinu o zdravlju žena tokom trudnoće i porođaja. Isto tako, bave se poremećajima u ženskom reproduktivnom traktu, kao što je endometrioza, kao i tegobama koje su izazvane neravnotežom u proizvodnji hormona. Obavljaju hirurške zahvate, uključujući carski rez, podvezivanje jajovoda i histerektomije.

   

PREVENTIVNA MEDICINA

Specijalisti preventivne medicine određuju načine ponašanja i življenja kako bi pomogli rizičnim grupama da usvoje zdrave navike i izbegnu bolest i povrede. Njihove preporuke mogu da se odnose na ishranu, ponašanje, faktore zanimanja ili okoline, kao i na javnu svest o brizi za zdravlje.

   

PSIHIJATRIJA

Psihijatri su lekari koji su stručnjaci za lečenje mentalnih i emocionalnih bolesti i bolesti zavisnosti između ostalih i depresije i anoreksije. Kao i psiholozi i klinički socijalni radnici, i oni se služe psihoterapijom, ali samo psihijatri imaju lekarsku diplomu i mogu da propisuju lekove.

   

RADIOLOGIJA

Radiolozi upotrebljavaju energiju zračenja da bi spolja dijagnostikovali i lečili bolesti. Među postupcima kojima se služe nalaze se rendgensko snimanje (uključujući mamografiju), kompjuterska tomografija (CT), tomografija emisijom pozitrona (PET), slikanje magnetnom rezonancom (MRI) i angiografija.

   

STOMATOLOGIJA

Ovo područje uključuje brojne specijalizacije vezane za negu zuba, desni i usta. Stomatolozi su završili studije i bave se lečenjem zuba. Ortodonti su završili dodatnu specijalizaciju i bave se protetikom. Oralni hirurzi obavljaju operacije kod poremećaja kao što su sindrom viličnog zgloba i rekonstrukcija vilice.

   

UROLOGIJA

Urolozi su stručnjaci za poremećaje u radu polnog i urinarnog trakta. Među zdravstvene tegobe koje onileče operacijom,ako je neophodno spadaju bubrežni kamen, hronične infekcije bešike i tegobe s prostatom.

   

ALTERNATIVNA MEDICINA

Kada tražite praktičara alternativne medicine, možda ćete hteti da počnete s preporukom konvencionalnog lekara. Grupe za samopomoć vezane istom bolešću i knjige o alternativnom lečenju mogu da budu dobar izvor imena. Trebalo bi da detaljno ispitate obrazovanje, stručnost i iskustvo bilo kojeg praktičara alternativne medicine i da proverite da li ima dozvolu za rad. Budite krajnje nepoverljivi prema svakome ko ispoljava neprijateljstvo ili prezir prema konvencionalnoj medicini ili daje pompezne izjave o izlečenju. Tražite jasne informacije o lečenju kojem ćete biti podvrgnuti i zapamtite da vi upravljate celokupnim procesom lečenja. Pre svega, verujte svom instinktu i proceni.

   

AKUPRESURA

Ovaj način lečenja sastoji se u pritiskanju tačaka na telu prstima ili rukama da bi se izmenio unutrašnji protok navodne životne snage ili energije nazvane ci (chi), njenim jačanjem, umirivanjem ili uklanjanjem prepreka za njen protok. Akupresura je jedna u nizu metoda lečenja koje se upotrebljavaju u tradicionalnoj kineskoj medicini, sistemu zdravstvene nege koji je potekao iz Kine pre nekoliko hiljada godina i još uvek nailazi na široku primenu u azijskim zemljama.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, tačke za akupresuru poredjane su duž 14 telesnih meridijana ili puteva. Dvanaest meridijana je bilateralno, tj. njihove identične verzije (s istim grupama tačaka) postoje na telu sa obe strane. Preostala dva su unilateralna i pružaju se sredinom tela. Ovih 14 meridijana ne odgovara nijednom fiziološkom procesu ili anatomskoj strukturi tela, kao što su nervi ili krvni sudovi. Međutim, neka dobro kontrolisana ispitivanja nagoveštavaju da akupresura može da bude delotvorna kod niza zdravstvenih problema, uključujući mučninu, bolove i slabost povezanu s moždanim udarom. Može da se pritisne samo jedna tačka da bi se ublažio određeni simptom ili tegoba; ili, da bi se poboljšalo opšte stanje organizma, može se raditi na nizu tačaka tačno određenim redosledom.

Akupresuru može da primeni neko ko je uvežban u toj tehnici ili se ona može vežbati kod kuće. Snaga pritiska se razlikuje od mesta do mesta, ali generalno, na većini mesta potrebno je primeniti pritisak jednakog intenziteta prema dole u trajanju od jednog do dva minuta. Ako primenjujete pritisak na neko mesto nekoliko puta zaredom, dovršite postupak na jednoj strani tela pre nego što pređete na drugu.

Opasnosti kod akupresure su minimalne, pod uslovom da se poštuju neke mere opreza. Tokom trudnoće nikada se ne smeju pritiskati tačke označene kao Slezina 6 i Debelo crevo 4; ako je moguće, potpuno izbegavajte predeo stomaka. Nikad ne pritiskajte otvorene rane, proširene vene, tumore, upaljenu ili inficiranu kožu, mesta nedavnog operacijskog zahvata ili predele u kojima se sumnja na prelom kosti.

   

AKUPUNKTURA

Akupunktura se, kao i akupresura, zasniva na tradicionalnoj kineskoj teoriji o meridijanima - putevima energije za koje se veruje da se pružaju telom, noseći životnu snagu ili energiju nazvanu či. Kod ovog lečenja protok čija se kontroliše ubadanjem igala, tankih kao vlas kose, na određena mesta ista ona mesta poredana duž meridijana koja se koriste u akupresuri. Za razliku od akupresure, akupunkturu mora da obavlja za to os posobljen praktičar.

Prosečni tretman se sastoji od zabadanja 5 do 15 tankih igala. One mogu da prodru u dubinu od samo nekoliko milimetara (na vrhovima prstiju, na primer) ili do dubine od čak 7 ili 10 cm (na mestima gde postoji debeo sloj masnog tkiva ili mišića). Postupak retko boli, iako često možete da osetite pečenje ili težinu. Osim ubadanja igala (ili umesto toga), osobe koje vrše akupunkturu mogu da se odluče za lečenje zvano moksibustija. Sastoji se od dovođenja toplote direktno iznad mesta za akupunkturu pomoću smotuljaka tinjajućeg lekovitog bilja, obično mokše (pelena). .

Zaista je dokazana sposobnost akupunkture da ublaži bolove kod mnogih pacijenata, a telesna osnova ublažavanja bolova pokazana je kroz laboratorijske eksperimente na životinjama, akupunktura oslobađa endorfine i druge oblike neurotransmitera koji služe kao prirodna sredstva protiv bolova u samom organizmu. No, još uvek je teško objasniti kako akupunktura može dugoročno da ublaži bolove. Pomoću akupunkture suzbijaju se bolovi, ustanovljeno je da je delotvorna i kod rehabilitacije posle moždanog udara i kod ublažavanja mučnine. Takođe se preporučuje kao način lečenja zavisnosti od droga.

   

AROMATERAPIJA

Kod aromaterapije upotrebljavaju se eterična biljna ulja da bi se ubrzalo opuštanje i ublažavanje simptoma kod određenih zdravstvenih tegoba. Eterična ulja su veoma koncentrisani mirisni ekstrakti, dobijeni maceracijom (stavljanjem mirisnog cveća u mast) ili destilacijom (parenjem) od cveća, lišća ili korenja. Ulja se razređuju tzv. temeljnim uljima kao što je bademovo ili sojino, a mogu da se nanesu masažom, pomešana s vodom ili da se koriste na koži kao oblozi, da se dodaju u kupku ili da se rasprše po vazduhu da bi se udisala. Eterična ulja se nikad ne bi smela gutati, jedna kap ulja može da odgovara količini od 30 g ili više cele biljke. Ako se unesu u organizam, ulja biljaka kao što su pelen, mokša, kaloper, miloduh i kadulja mogu da budu čak i smrtonosna jer su otrovna. Osobe koje se bave aromaterapijom smatraju da miris ulja ima umirujuće dejstvo na limbički sistem mozga, koji je uključen u kontrolu pamćenja, osećanja i hormona. Neki praktičari aromaterapije takođe imaju teoriju da se ulja kroz kožu apsorbuju i deluju direktno u organizmu. Međutim, kritičari aromaterapije nagoveštavaju da je opuštanje koje se pripisuje uljima možda uzrokovano njihovim nanošenjem putem masaže, vrućih kupki i drugih ugodnih metoda.

   

AJURVEDSKA MEDICINA

Ajurveda je sistem dijagnostikovanja i lečenja koji se primenjuje u Indiji već više od 5000 godina. Izraz ajurveda ima sanskritske korene: reč ajur, što znači "život" i veda, što znači "znanje". Ajurveda smatra da sve bolesti u organizmu nastaju zbog stresova u svesti pojedinca, stresovi vode ka nezdravim načinima života, izazivajući ciklus lošeg zdravlja. Telesne manifestacije bolesti pripisuju se neravnoteži triju osnovnih fizioloških načela, zvanih etose. Doša vata predstavlja kinetičku energiju organizma, vata tera srce da kuca, krv da teče i podstiče funkcije mozga i nerava. Doša kafa je potencijalna energija, odgovorna za telesnu snagu i stimulaciju tkiva. Doša pita, koja se smatra posrednikom između vate i kafe, upravlja metaboličkim procesima u organizmu, od varenja do ćelijskih operacija. Ako ova tri načela prestanu da deluju usklađeno, pojavljuje se bolest. Procena etosa vrši se tehnikom po imenu nadi vigjan, koja uključuje brojanje otkucaja pulsa na ručnom zglobu, ova procena određuje precizni način lečenja koji će se primeniti. Praktičari ajurvedske medicine propisuju različite precizne položaje tela, koji potiču iz drevne discipline joge, zajedno sa vežbama disanja i meditacionim tehnikama. Osim toga, praktičari se služe lekovitim biljem, emeticima i enemama, masažom uljima i ishranom koja unapređuje određenu došu s ciljem da se detoksikuje sistem i opet dovede u ravnotežu.

Ustanovljeno je da neke ajurvedske mešavine lekovitog bilja sadrže veliku količinu olova i da mogu biti toksične. Svakako detaljno istražite sastav svakog leka pre upotrebe.

   

RAD NA TELU

Rad na telu je zajednički naziv za mnogobrojne tehnike, drevne i moderne, koje opuštaju i leče zdravstvene tegobe (posebno tegobe sa sistemom mišića i kostura) kroz poučavanje o pravilnom kretanju, ponovno edukovanje o držanju, kroz fiskulturu, masažu i razne druge oblike upravljanja telom. Neki načini rada na telu uključujući masažu, quigong (kigong), refleksologiju, šijatsu i taj či (T'ai eh i) mogu da se sprovode kod kuće. Ostali zahtevaju vodstvo stručnjaka. Oblici rada na telu uključuju sledeće:
- Aleksandrova (Alexanderova) tehnika usredsređuje se na ispravljanje uobičajenog držanja i načina kretanja za koje se smatra da oštećuju funkcionisanje organizma.
- Astonovo modelovanje je tehnika koja prilagođava vođeno kretanje i ponovo uči kako da se zadrži određeni položaj tela za svakog polaznika terapije posebno.
- Feldenkraisova metoda odlikuje se pojedinačnim seansama koje izvodi za to osposobljeni praktičar, tokom njih se upotrebljavaju verbalno usmeravane vežbe, dodir i kretnja za učenje novih modela i poboljšanje držanja tela, kretanja i disanja.
- Helervork (Hellerwork), ogranak Rolfinga (strukturalna integracija), kombinuje dodir i ponovno učenje kretnji da bi se naučile metode kojima se bez stresa izvode svakodnevne aktivnosti.
- Masaža uključuje izbor manuelnih načina lečenja koji upravljaju mekim tkivima u organizmu da bi smanjili napetost i stres, pojačali cirkulaciju, pomogli lečenju mišića i povreda drugih mekih tkiva, suzbili bolove i unapredili opšte blagostanje.
- Mioterapija je oblik dubinske masaže koja se upotrebljava da bi se smanjili napetost i bolovi koji potiču iz tačno određenih tačaka u mišićnim slojevima organizma.
- Kigong (qigong), drevna kineska disciplina, naglašava disanje, meditaciju, vežbe u mirnom položaju i vežbe kretanja da bi se poboljšao protok energije ili či (chi, što se ponekad piše i ,,qi") kroz organizam. Refleksologija se sastoji u manipulaciji određenih delova na stopalima i ponekad rukama sa svrhom dovođenja organizma u homeostazu ili ravnotežu. Prema refleksolozima, različiti delovi stopala odgovaraju određenim organima ili telesnim sistemima i stimulacija odgovarajućeg područja ima svrhu da ukloni energetske blokade za koje se smatra da uzrokuju bolove ili oboljenje u povezanim strukturama. Raspored područja refleksologije na stopalima odražava organizaciju u organizmu u toj meri da su organi s desne strane tela zastupljeni na desnom stopalu, a tako je i sa levom stranom.

U refleksologiji postoji nekoliko osnovnih tehnika, koje možete sprovesti vi sami ili partner. U temeljnoj tehnici palca koristi se unutrašnja ivica jagodice palca (udaljenija od ostalih prstiju) da bi se njome "hodalo" po refleksnim područjima, hodanje se sastoji od kretnji puzanja prema napred, u kojima se savija prvi zglob na palcu i neznatno ispravlja kako se prst malo pomalo pomera prema napred. Tehnika prsta koristi isti pokret hodanja, ali s ivicom kažiprsta najbližom palcu. Kada radite na određenom mestu, jedna ruka bi trebalo da radi, a druga da drži stopalo na kojem se radi u udobnom položaju ispruženog tabana i ravnih prstiju.

Praktičari refleksologije tvrde da ona može da ublaži široku lepezu različitih zdravstvenih problema. Kritičari kažu da ovi tretmani nisu ništa drugo nego previše hvaljene masaže stopala.


Rolfing, koji se naziva i strukturalnom integracijom, zasniva se na verovanju da su pravilna pozicioniranost i ravnoteža tela nužni za telesno i emocionalno zdravlje. Metoda se služi dubinskom masažom i vežbama kretanja da bi se opustilo ili oslobodilo srašćivanja u fascijama vezivnom vlaknastom tkivu koje obavija mišiće a sve to s namerom da se organizam vrati u ravnotežu.

Šijatsu (Shiatsu), japanska tehnika slična akupresuri, služi se pritiskom prsta i palca na tačno određena mesta na telu da bi se podstakao pravilan protok životne snage ili energije za koju se veruje da kruži organizmom, a zove se či - ili ki, kako je zovu Japanci.

Taj či (T'ai chi), jedna vrsta kigonga, borilačka je veština koja uključuje meditaciju i polagane, neprekinute samovođene pokrete koji slede utvrđene oblike. Svrha joj je da deluje na protok energije či i da probudi svest o sopstvenom telu.

Terapijski dodir ne uključuje stvarni telesni dodir, uprkos svom imenu. Ruke praktičara kreću se sporim, ritmičnim pokretima pet do petnaest centimetara iznad pacijenta u pokušaju da se otkriju navodne blokade u polju energije u organizmu koje mogu da uzrokuju bolest ili da joj doprinesu. Tehnika je osmišljena pre nekoliko desetina godina kao savremena verzija različitih drevnih načina lečenja u kojima osoba koja leči svesno nastoji da usmeri i usredsredi energiju na primaoca da bi ga dovela u ravnotežu i omogućila nesmetani protok energije. Seanse obično traju oko 20 minuta i navodno dovode do osećaja blagostanja, kao i do ublažavanja bolova i drugih simptoma.

Tragerova psihofizička integracija (Tragerov pristup) odlikuje se nežnim dodirom i ritmičkim pokretima ljuljanja i drmanja, kao i nizom usmerenih vežbi sa svrhom da se pomoću njih prepozna i ispravi hronična napetost koja deluje na držanje i kretanje. Istraživanja nagoveštavaju da je ova metoda korisna za ljude s teškim neuromišićnim problemima koji su izazvani povredom ili bolestima kao što je multipla skleroza ili mišićna distrofija.

   

HIROPRAKTIKA

Hiropraktika, sistem lečenja koji se u Americi uči na posebnim koledžima u trajanju od pet godina i zakonski dopušta u svih 50 saveznih država prema kriterijumima koje je odredio Savet za hiropraktičarsko obrazovanje i Savez odbora za izdavanje dozvole hiropraktičara, zasniva se na zamisli da ljudski organizam ima urođenu sposobnost samolečenja i da traga za homeostazom ili ravnotežom. Prema teoriji hiropraktike, nervni sistem igra značajnu ulogu u održavanju homeostaze a time i zdravlja. Međutim, smatra se da problemi u zglobovima, pod nazivom subluksacije, ometaju pravilno funkcionisanje nervnog sistema, te je kao posledica toga smanjena sposobnost organizma da zadrži optimalno zdravstveno stanje.

Hiropraktičari pokušavaju da ponovo dovedu organizam u ravnotežu ručnom manipulacijom kičme i drugih zglobova i mišića, dopuštajući tako sistemu nerava, mišića i kostiju da nesmetano funkcioniše. Danas su hiropraktičari podeljeni u dva glavna tabora. Jedan, tradicionalistički, smatra da su subluksacije uzroci većine zdravstvenih tegoba. Oni drugi, koji se smatraju naprednim, teže tome da uvedu hiropraktiku u primarnu zdravstvenu zaštitu, s naglaskom na lečenju bolova u leđima i problema s mišićima i kosturom, zajedno s manipulacijom. lako se hiropraktika svrstava u alternativnu medicinu, prihvaćena je do određene mere, delimično zato što je veliki broj novijih ispitivanja pokazao da je ona prilično delotvorna u rešavanju problema kao što su akutni bolovi u krstima.

   

LEČENJE LEKOVITlM BILJEM

Biljni lekovi se pripremaju od različitih delova biljke listova, stabljike, korena, kore itd. Oni obično sadrže mnoge biološki aktivne sastojke pa se prvenstveno upotrebljavaju za lečenje blagih i hroničnih zdravstvenih tegoba. (Barem četvrtina svih konvencionalnih farmaceutskih sredstava sadrži nešto istih sastojaka, iako obično u pročišćenom obliku.) Lekovito bilje može da se pripremi kod kuće na mnogo načina, bilo da se koriste sveži ili osušeni sastojci. Biljni čajevi i oparci mogu da budu različite jačine, u zavisnosti od toga koliko ste ih dugo pustili da odstoje. Korenje, kora ili drugi delovi biljke mogu da se kuvaju da bi se dobio jak rastvor zvani dekokt (uvarak). Oparcima i uvarcima može da se doda med ili šećer da bi se dobio sirup. U prodavnicama se biljni lekovi takođe mogu kupiti u obliku tableta, pilula ili praška, ili u koncentrovanom tečnom obliku zvanom ekstrakt i tinktura. Oni se mogu naneti lokalno u obliku kreme ili masti, tako da se njima natopi komad tkanine koji se stavlja kao oblog ili tako da se nanesu direktno na kožu kao mekan, topao oblog (na primer od mekinja). Za biljne lekove važe drukčiji propisi nego za konvencionalne lekove jer je jačina u kojoj se pojavljuju vrlo nepredvidiva, količina aktivnih sastojaka uveliko se razlikuje, u zavisnosti od toga da li se koristi jedna ili više vrsta neke biljke i kada se biljka skuplja i priprema. Budući da neke biljke mogu da budu toksične ili kancerogene, sve bi lekovito bilje trebalo upotrebljavati pod nadzorom zdravstvenog radnika koji poznaje biljnu medicinu.

U spektru alternativnih načina lečenja, upotreba lekovitog bilja se razlikuje: naturopatska medicina, tradicionalna kineska medicina i ajurvedska medicina međusobno se razlikuju po tome kako se bolesti dijagnostikuju i koji biljni lekovi se propisuju. Za detaljnije informacije o biljnim lekovima

   

HOMEOPATIJA

Homeopatija, koju je ustanovio nemački lekar po imenu Samuel Haneman (Hahnemann) 1790-ih godina, zasniva se na zamisli da se "klin klinom izbija" ili "slično leči sličnim"; to znači da se supstancama koje izazivaju određene simptome kod zdrave osobe takođe mogu izlečiti ti isti simptomi kod nekoga ko je bolestan. Prema tom tzv. zakonu sličnosti homeopatija je i dobila ime: "homeo" znači sličan, a "patija" bolest. U svojim ogledima, Haneman je razvio metod "potenciranja" homeopatskih lekova tako što bi ih razređivao u rastvoru vode i alkohola, a zatim snažno protresao mešavinu. Rezultati su ga uverili da visok stepen razređenog rastvora ne samo da svodi neželjene efekte na najmanju moguću meru, nego da istovremeno i povećava njihovu medicinsku delotvornost.

Moderne homeopate obično propisuju doze u odnosima razređivanja koji se kreću od 1x (1 deo supstance sa 9 delova medija razređivanja) do 200c (200 ponovljenih otapanja 1 dela supstance sa 99 delova medija razređivanja), viši odnosi označavaju se sa "m" za odnos 1 prema 999. Kritičari homeopatije dokazuju da, u ekstremnim odnosima razređivanja (koji se smatraju moćnijim) lekovi možda ne sadrže ni jedan jedini molekul izvorne supstance koja leči. No, ispitivanja su ipak pokazala da homeopatski lekovi mogu biti delotvorni kod određenih poremećaja kao što su proliv kod dece, polenska kijavica, astma i grip.

Većina homeopatskih lekova prošla je "dokazivanje" ili medicinska posmatranja kod kojih se zdravim pojedincima daju doze nerazređenih homeopatskih supstanci. Mentalne, emocionalne i fizičke promene izazvane ovim proverama pružaju lekarima homeopatama bolje razumevanje toga koji će lek najbolje odgovarati određenoj grupi simptoma. Kroz proteklih 200 god. vršena su ispitivanja za skoro 2000 supstanci. Većina homeopata praktikuje "konstitucionu" homeopatiju, koja se zasniva na ideji da paralelno sa svakom određenom zdravstvenom tegobom možda treba lečiti i konstituciju svake osobe ili mentalnu, telesnu i emocionalnu građu. Klasičan je postupak da se odjednom koristi samo jedan homeopatski lek. Uzima se detaljna anamneza pacijenta i posmatraju se njegovi telesni i psihološki simptomi, a zatim se propisuje početni lek. Ukoliko taj lek nema željeno dejstvo ili ako simptomi ustraju, sprovodi se druga analiza i propisuje drugi lek. Proces se nastavlja sve dok se ne pronađe ispravan lek za zdravstvenu tegobu. Konstituciono lečenje se generalno koristi za hronične probleme, akutne, ili kratkoročne, zdravstvene tegobe obično se leče lekovima specifičnim za tu bolest. U novije vreme za ceo niz čestih zdravstvenih tegoba mogu da se nabave kombinovani homeopatski lekovi bez lekarskog recepta. Ovi proizvodi sadrže nekoliko najčešćih lekova za određenu tegobu i mogu da budu korisni za samolečenje manjih oboljenja. Za duže ili ozbiljne bolesti profesionalni homeopata može da propiše specifične jedinstvene lekove. Praktičari homeopatije obično su prethodno stekli medicinsko obrazovanje, pa imaju medicinsku diplomu iz osteopatije ili naturopatske medicine. Farmaceutske proizvode koje oni propisuju u SAD priznaje i reguliše FDA, pa mogu da se kupe bez recepta u specijalizovanim apotekama.

   

HIDROTERAPIJA

Hidroterapija, što doslovno znači lečenje vodom, služi se ledom, tečnošću i parom kako bi ublažila simptome brojnih vrsta infekcija, akutnih i hroničnih bolova, tegoba s cirkulacijom i drugo. Lečenje uključuje zamotavanje, sprejove i tuševe, prostorije s parom i saune, kao i vruće i hladne kupke između ostalog, kupke s virovima, kupke za ruke ili stopala i sedeće kupke, u kojima ste uronjeni u vodu samo od bokova naniže. Cilj je da se podstakne odbrambena reakcija organizma ili da se on oslobodi toksina menjanjem telesne temperature. Hidroterapijom se često služe naturopate.

   

PSIHOSOMATSKO LEČENJE

Ovaj pojam podrazumeva aktivnosti i načine lečenja koji se usredsređuju na međusobni odnos duha i tela, kod svih oblika psihosomatskog lečenja cilj je usmeriti se na određene poremećaje i podsticati opšte zdravlje kombinovanjem mentalnog i fizičkog pristupa. Joga, na primer, obuhvata i telesne kretnje i meditativno stanje duha, pa može da posluži dvostrukoj svrsi unapređivanja nečijeg telesnog stanja i suzbijanja emocionalnih problema kao što su depresija i anksioznost. Kao što je naznačeno dole, dvosmerna veza između duha i tela koristi se na mnogo načina da bi se uticalo na hormonske, nervne i imunološke sisteme.

Biofidbek (Biofeedback) služi se kompjuterizovanim spravama za merenje i očitavanje telesnih funkcija i stanja poput broja otkucaja srca, temperature kože, napetosti mišića i aktivnosti mozga. Praćenjem ovih funkcija kroz stadijume mirovanja i aktivnosti, pacijenti mogu da vide kako i zašto se menjaju i mogu ih konačno naučiti kontrolisati.


Duhovnost je izvor opuštanja i utehe za mnoge ljude, bilo da uključuje praktikovanje određene vere bilo razmatranje duhovnih vrednosti izvan verskog konteksta.

Hipnoterapija, koju primenjuje profesionalac, služi se opuštenim, usredsređenim stanjem svesti da bi pomogla da se promene fiziološke i psihološke reakcije na bol, bolest ili anksioznost. Moguće je naučiti i samohimnozu i primenjivati je za određene zdravstvene tegobe.

Jogu čini niz položaja i pokreta tela nastalih kroz više hiljada godina da bi se smirio um, opustilo telo i olakšao duh. Vežbe meditacije i disanja uvode u cikluse istezanja i položaja koji se mogu razlikovati od seanse do seanse. Joga može da se nauči i izvodi kod kuće, međutim, tokom trudnoće ili u slučaju bolesti kao što je srčano oboljenje možda će biti potrebno prilagoditi pokrete. Stručnjak može da preporuči odgovarajuća prilagođavanja.

Meditacija uključuje niz različitih azijskih i zapadnih iskustava. Svima su zajedničke osnovne karakteristike sedenja ili mirovanja u tišini, često zatvorenih očiju, i izvođenja mentalnih vežbi koje bi trebalo da opuste telo i izoštre koncentraciju.

Relaksacijski odgovor je stanje psihološkog i fiziološkog mirovanja koje se odlikuje smanjenom potrošnjom kiseonika i usporenim otkucajima srca. Ono se može postići mnogim različitim tehnikama, uključujući meditaciju, jogu, taj či, kigong i hipnoterapiju. Ovakvo dubinsko opuštanje može da ublaži stres i njegove simptome.

Grupe za pružanje podrške (ili za razgovor) okupljaju ljude koji pate od iste bolesti ili sličnih vrsta traume. Unutar te grupe oni mogu da dele iskustva i osećanja, što može da urodi velikom psihološkom korisnošću, a možda i da poboljša funkcionisanje prirodnih odbrambenih snaga.

Vizualizacija uči pacijente da zamišljaju scenarije pomoću kojih mogu da utiču na određena fiziološka stanja. Pacijent koji boluje od raka, na primer, može da zamišlja tumor kako se raspada, nestaje pod napadom "metaka" imunološkog sistema, lako nema uverljivih ispitivanja o delovanju vizualizacije, pacijenti često potvrđuju dobra telesna i psihološka dejstva.

   

NATUROPATSKA MEDICINA

Naturopatska medicina osigurava holističku zdravstvenu negu ili zdravstvenu negu za ceo organizam koristeći izvore proistekle iz brojnih tradicionalnih sistema lečenja. Naturopatija, potiče s početka 20. veka, organizovana je oko tri osnovna načela: lekar treba da teži tome da pomogne prirodnim sposobnostima organizma da ozdravi; trebalo bi se usmeriti na osnovni uzrok bolesti, a ne na njene simptome; i, pre svega, trebalo bi primenjivati samo one načine lečenja koji nikako ne mogu da škode (što znači da se štetni lekovi i operacije izbegavaju kad god je moguće).

Naturopatski lekar može da pridaje veliki značaj pacijentovom načinu života, budući da naturopatska teorija smatra da telesni, psihološki, pa čak i duhovni elementi mogu da doprinesu bolesti. Praktičar naturopata može da primenjuje niz alternativnih načina lečenja, uključujući homeopatiju, biljne lekove, tradicionalnu kinesku medicinu, manipulaciju kičme, ishranu, hidroterapiju, masažu i telesne vežbe. Lekari naturopate obrazuju se na priznatim četverogodišnjim studijama naturopatske medicine. Prve dve godine uključuju osnovne predmete kao i redovne studije medicine, dok se poslednje dve godine usredsređuju na osposobljavanje u prirodnim tehnikama lečenja. Trenutno naturopatski lekari imaju dozvolu delovanja u devet savezno američkih država, većina ostalih država im dozvoljava praksu s ograničenjima. Mnoga privatna osiguranja pokrivaju troškove naturopatskog lečenja.

   

ISHRANA

Zastupnici konvencionalne i alternativne medicine podjednako priznaju važnost zdrave ishrane. Međutim, osobe koje se bave alternativnim načinima lečenja više stavljaju naglasak na intervenciju u ishrani kod nekih oboljenja gde bi konvencionalna medicina prvo pribegla lekovima ili čak operaciji. Lečenje ateroskleroze, na primer, može da ima oblik ishrane s krajnje malo masnoća zajedno s programom meditacije, telesnih vežbi i grupne terapije.

Neke vrste ishrane, kao što su tradicionalna japanska i mediteranska, sadrže male količine masnoća životinjskog porekla. Budući da imaju vrlo malo zasićenih masti, čini se da ovakvi načini ishrane štite od srčanih oboljenja i nekih oblika raka. Pokazalo se da vegetarijanska ishrana snižava krvni pritisak i smanjuje opasnost od kardiovaskularnih bolesti i nekih vrsta raka. Određene vrste hrane mogu da imaju blagotvorno dejstvo: beli luk, na primer, navodno smanjuje nivo holesterola u krvi i štiti od nekih oblika raka. Dodatne količine vitamina i minerala imaju svoje mesto u preporukama za ishranu u mnogim načinima lečenja. lako su neki vitamini, kao A i D, rastopivi u masti i mogu u organizmu da dostignu toksičnu količinu ako se primena pažljivo ne kontroliše, drugi, kao vitamin C, rastopivi su u vodi i u organizmu se ne prave njihove zalihe, svaka prekomerna količina obično izlučuje iz organizma.

Uopšte, vitamini i minerali se preporučuju za svakodnevnu upotrebu kao mera prevencije. Često se pojavljuju u obliku tableta, a doze se mere prema težini miligramima (mg) ili hiIjaditim delovima grama, mikrogramima (mcg) ili milionitim delovima grama, ili univerzalnom normom poznatom kao međunarodne jedinice MJ (engl. international units - IU). Ortomolekularna medicina, oblik terapije ishranom, služi se kombinacijama vitamina, minerala i aminokiselina koji se normalno nalaze u organizmu da bi lečila tačno određena oboljenja, kao što su astma, srčane bolesti, depresija i šizofrenija. Takav način lečenja takođe se može koristiti da bi se zadržalo dobro opšte zdravstveno stanje.

   

OSTEOPATIJA

Osteopatija se usredsređuje na ispravljanje strukturalnih problema u mišićno-koštanom sistemu da bi se poboljšalo opšte funkcionisanje organizma. Da bi ponovo uspostavio ravnotežu i pomogao pacijentu da ozdravi, lekar osteopata će kombinovati manipulaciju zglobova, fizikalnu terapiju i obuku o pravilnom držanju. Budući da je osteopatsko lečenje holističke, tj. usmereno na ceo organizam, lekar pri usmeravanju na neku bolest i održavanje zdravlja takođe razmatra psihološke faktore, način života i ishranu.

Otkad ju je osnovao američki lekar Endrju Tejlor Stil (Andrew Taylor Still) u drugoj polovini 19. veka, osteopatija spaja sve aspekte konvencionalne medicine sa svojim središnjim načelima o važnosti telesne strukture i njene predispozicije prema zdravlju, a ne bolesti. Lekari osteopate obrazuju se na posebnim četverogodišnjim studijama i mogu da odaberu program specijalizacije za doktora medicine ili doktora osteopatije. Dopušteno im je delovanje u svih 50 saveznoameričkih država, pa mogu da propisuju lekove, obavljaju operacije i da se dalje specijalizuju u bilo kojoj medicinskoj podspecijalizaciji, npr. kardiologiji, neurologiji ili akušerstvu i ginekologiji.

Osim važnosti koju pridaju mišićno-koštanoj funkciji i položaju (važnost koja se može razlikovati od lekara do lekara), većina lekara osteopata ima pristup i način rada veoma sličan doktorima medicine.

   

Izvor tekstova:
"Veliki Porodicni Savetnik o Zdravlju"
Naslov originala - The Medical Advisor The Complete Guide to Alternative & Conventional Treatments
ISBN 86-84213-05-X
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Hronicar svakodnevice


Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke 510
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Molim vas ako neko zna bilo sta o tumoru slezine,da napise oliko je opasno i koliko covek moze sa tim da zivi ako je uznapredovala ?

Hvala vam unapred!

Molim moderatore,ako moje pitanje nespada ovde da mi kazu u koju temu mogu da ga postavim...hvala!
IP sačuvana
social share
Ne reci nikom koliko sam plakala,ne reci koliko me bolelo,ne reci nikom koliko sam te volela,reci samo da sam nestala bez traga!
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Supermoderator
Svedok stvaranja istorije


The Pretender

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 19013
Zastava Paradise City...
OS
Windows Vista
Browser
Opera 9.64
Otvori novu temu...
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  
Upozorenje:ova tema je zaključana!
Samo administratori i moderatori mogu odgovoriti.
web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.121 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.