T-60

T-60 je bio Sovjetski tenk koji se proizvodio između 1941 i 1943 . godine.

Nastanak

Način stvaranja ovog tenka je jedinstven u drugom svjetskom ratu, a možda i u cijeloj tenkovskoj povijesti. Tenkovska tvornica u Moskvi je bila dobila naređenje da počne proizvodit tenk T-50 , ali tamošnji rukovodeći kadar je ubrzo nakon što su ugledali projekt zaključio da je tako nešto nemoguće proizvesti u njihovoj malenoj tvornici. S velikom dozom sulude hrabrosti tamošnji glavni dizajner zajedno s odgovornom vojnom osobom je poslao pismo Staljinu o nemogućnosti ispunjenja zadane zadaće i prijedlogu gradnje novog tenka kojega su oni dizajnirali u roku od samo dva tjedna. Uvidjevši prijedlog novog tenka Staljin i vrhovni štab Crvene armije davaju dozvolu za početak gradnje tenka koji dobiva ime T-60.

Ratna upotreba

Nakon katastrofalnih gubitaka tijekom 1941 godine ovaj tenk je bio bez obzira na svoje neupitne nedostatke s oduševljenjem dočekan na frontu za popunjavanje borbenih liniji do trenutka pojave dovoljnog broja tenkova T-34 . Realno govoreći snaga ovog tenka je bila nedostatna tako da u trenutku vatrenog krštenja on je ravnopravan samo s Panzer II . Nekakve minimalne izglede T-60 je još imao i protiv jačih Panzer III i Panzer IV , ali zasluga za to je spadala prije svega u oklop, a ne u naoružanje.

Stvarno zamišljena namjena ovog tenka su bile amfibijske operacije u čemu je trebao naslijediti T-38 . Kako takvih operacija izvedenih od Crvene armije do 1943 . godine praktički nije niti bilo T-60 nije nikada realno bio testiran.

Oprema

Važnost data ovom tenku tijekom 1941 . godine se najbolje ukazuje uz pomoć motora koji su u njega ugrađeni. Po Staljinovom naređenju u T-60 su bili ugrađeni svi motori do kojih je tvornica mogla doći, tako da su se tu našli svašta od klasičnog sovjetskog, preko američkih fordovih primjeraka do običnih automobilskih motora. Na kraju se dešavalo da tenkovi u jednoj diviziji ne mogu zajedno jurišat, radi različite snage pogona koji ih je pokretao različitom brzinom.

U tenk je bio ugrađen brzi avionski top od 20 mm, što je u trenutku proizvodnje predstavljao njegov glavni problem. S druge strane njegov nagnuti oklop od 20 mm je kasnije povećan na 35 mm što ga 1941 . godine čini boljim od sličnih protivničkih, ali to već 1942 postaje nedostatno.

Sveukno je bilo proizvedeno više od 6000 primjeraka ovog tenka koji se prestaje proizvodit početkom 1943 . godine kada ga i na posljednjoj tvorničkoj liniji mijenja T-70 .

Izvor: Wikipedia

T-50 je bio Sovjetski tenk koji se proizvodio do siječnja 1942. godine

Zamišljena ideja vodilja za nastanak ovog tenka je bila nasljeđivanje popularnog modela T-26. čija zastarjelost postaje svima očita krajem tridesetih godina. S svojim oklopom od 37 mm i topom od 45 mm T-50 je bio neupitno bolji od prethodnika, ali je imao probleme koje kratkotrajna proizvodnja nikad nije uspjela rješiti.

Za ovaj tenk bio je proizveden specijalni motor čije greške nikada nisu bile otklonjene što postaje formalni razlog za prestanak rada na ovom projektu koji je i tako bio procijenjen kao preskup za dobivenu kvalitetu.

U siječnju 1942 se donesla odluka da vojna industrija SSSR-a pređe na masovnu proizvodnju samo dvije vrste tenka. Odabir tada pada na tenkove T-34 i KV-1 koji su smatrani puno efikasnijim od T-50 koji tako ispada iz proizvodnje nakon proizvedenih samo 69 primjeraka.

Izvor: Wikipedia

T-26

T-26 je bio Sovjetski tenk koji se nalazio u proizvodnji do 1940. godine

Nastanak

Krajem dvadesetih godina XX. stoljeća britanska kompanija Vickers je proizvela svoj 6 tonski tenk koji postaje veliki izvozni uspjeh. Koristeći taj tenk kao osnovu Sovjetski savez kupuje njegova licencna prava i počinje 1931. godine proizvodnju svoje verzije tog tenka pod imenom T-26. Do završetka proizvodnje 1940. godine bilo je proizvedeno sveukupno 12000 njegovih primjeraka.

Ratna upotreba

Prvo vatreno krštenje ovaj tenk doživljava tijekom Španjolskog građanskog rata kada se dokazuje kao puno bolji od Panzer I tenka i unajmanju ruku jednako tada najboljem njemačkom tenku Panzer II. Bez obzira na poboljšanja modela odnos između te tri vrste tenkova ostaje istovjetan i u trenutku Njemačkog napada na Sovjetski Savez samo što tada protivnici u bitku ubacuju svoje nove modele Panzer III i Panzer IV protiv kojih T-26 jednostavno nije mogao ništa.

Osim toga tijekom lipnja 1941. godine pojavio se i drugi za vrhovni štab Crvene armije neočekivani problem. Oni su na papiru posjedovali 12000 primjeraka ovog tenka, ali u stvarnosti zbog nedostatka dijelova ili neodržavanja manje od 1000 primjeraka je bilo bojno sposobno tako da ih je velika većina zarobljena bez borbe.

Kako su Njemci tijekom prve godine rata postepeno povećavali oklop svojih tenkova, tako je upotrebljivost ovog predratnog model padala sve niže do polovice 1942. godine kada su donosi odluka o prestanku njihova korištenja.

Oprema

Početna verzija ovog tenka je bila naoružana samo s automatskim oružjem koje se odmah poslije prve godine proizvodnje skida da bi bilo zamijenjeno topom od 37 mm. kojih se nakon samo 12 mjeseci mijenja s onim većim od 45 mm. Verzija T-26 naoružana tip topom se proslavljuje u borbama s njemački i talijanskim oklopnim jedinicama tijekom Španjolskog građanskog rata. Kada potreba za stalno većim topom radi probijanja neprijateljskog oklopa rezultira krajem tridesetih godina neuspjehom tijekom ugradnje topa od 76.2 mm donosi se odluka o zaustavljanju proizvodnje ovog tenka.

Kako je rasla veličina topa u T-26 tako je slično rasla debljina oklopa koji raste od 15 na 25 mm ( najčvršće mjesto ). Odluka o prestanku proizvodnje 1940. godine pada zajedno s odlukom o gradnji njegovog nasljednika imena T-34

Izvor: Wikipedia

T-34
 
Poljski T-34 Model 1943
T-34 Model 1943   
Svojstva   
Posada   4   
Dužina   6.75 m   
Širina   3.00 m   
Visina   2.45 m   
Težina   30.9 tona   
Oklop i naoružanje   
Oklop   70 mm   
Osnovno naoružanje   76.2mm F-34   
Sekundarno naoružanje   2×7.62mm DT machine guns   
Pokretljivost   
Pogon   12-cil. diesel model V-2
500 KS (373 kW)   
Ovjes   Christie   
Brzina na cesti   55 km/h   
Snaga/težina   16.2 KS/tona   
Doseg   465 km   

T-34 oznaka je za sovjetski tenk iz Drugog svjetskog rata koji je mnogo puta bio naglašavan kao najbolji i najutjecajniji tenk iz tog razdoblja. Prvi primjerci izašli su iz tvornice KhPZ koja je bila smještena u Ukrajini. Tenk T-34 sačinjavao je kičmu sovjetskih oklopnih snaga kroz cijeli Drugi svjetski rat i poslje. Mnoge oružane snage koristile su T-34, i zbog svoje rasprostanjenosti bio je korišten u bojne svrhe sve do kasnih 90-tih godina 20. stoljeća.

Sadržaj
1 Povijest razvoja
2 Bojna uporaba i efektivnost
3 Inačice
4 Rasprostranjenost
5 Domovinski rat
6 Vanjske poveznice

Povijest razvoja

U 30-tim godinama 20. stoljeća najbrojniji sovjetski tenkovi billi su T-26 i BT serija brzih teknova. T-26 bio je spori pješadijski tenk koji su bili dizajnirani da idu brzinom hoda , dok su BT tenkovi bili konjički tenkovi brzi lagani teknovi koji su bili zamišljeni da se bore protiv drugih tenkova. Oba tenka imala su tanki oklop. Godine 1937., inžinjer Mikhail Koshkin bio je izabran od Crvene armije da predvodi tim koji će dizajnirati zamjenu za BT tenk, koji će se proizvoditi u Kharkovskoj kominternoj tvornici lokomotiva (KhPZ) u Kharkovu. Prototip je dobio oznaku A-20, i specifikacije su bile sa oklopom od 20mm i topom od 40mm. Khoshkin je uspion uvjeriti Staljina da mu dozvoli da izgradi drugi prototip, koji je imao veći top i deblji oklop koji bi zamjenio T-26 i BT tenkove. Drugi prototip koji je prvo dobio oznaku A-30, i ubrzo kasnije bio izmjenjen u T-32, imao je oklop od 30mm i top od 76mm. Od prijašnih tenkova A-20/T-32 nasljedili su Christie inačicu opružnog ovjesa. Oba prototipa (A-20 i T-32) bila su ispitivana na poljima kod Kublike 1939. . U tim probama teži T-32 pokazao je istu mobilnost kao i A-20, no vojska nije bila željna da plati veće proizvodne troškove koje su se zahtjevale za T-32. No povučeni lošim iskustvom u ratu sa Finskom, gdje su sovjetski tenkovi se pokazali nedovoljnim i nedavnim njemačkim uspjehom sa Blitzkriegom u Francuskoj, vojska je napravila odluku da se krene sa proizvodnjom sa T-32 sa oklopom od 45mm, koji je dobio oznaku T-34.

Sa proizvodne linije u rujnu 1940. sišli su prvi tenkovi T-34, dok se proizvodnja tenkova T-26,T-28 i BT serije je bila prekinuta. Nakon preminuća Koshkina krajem rujna 1940. od upale pluća, glavni dizajner KhPZ postaje Alexander Morozov. Prve inačice T-34 obično su poznate po njemačkoj nomenklaturi T-34/76 (76 označava veličinu topa). Kroz rat nastaje druga glavna inačica T-34/85 (ili T-34-85) sa većom kupolom i topom od 85 mm.

Tenk T-34 bio je tehnološki zahtjevan za sovjetsku industriju kao najteži tenk koji je bio do tada proizveden. Tvornica KhPZ je sastavljala tenkove, dok su podsklopovi bili nabavljani od nekoliko tvornica: Kharkov tvornica diesel motora br 75 snadbjevala je V-2 motore, Lenjingrad Kirov tvornica br. 185 pravila je top L-11, dok je tvornica Dinamo iz Moskve proizvodila električne komponente. Prvi T-34 pravili su se u KhPZ i u Staljingradskoj tvornici traktora {STZ), a kasnije se proizvodnja proširila u Krasnoye Sormovo tvornici br. 112 u Gorkom. Proizvodnje prve serije 1940. nije protekla bez problems; greške u oklopu, nedovoljan broj novih motora V-2 tako da su mnogi prvi T-34 bili opremljeni inferiornim motorima, prijenosom preostalih iz tenkova BT serija. Top L-11 nije radio kako je trebao, tako da je dizajnerski biro Grabin pri Tvornici br. 92 iz Gorkog konstruirao novi top F-34 76.2mm koji je bio bolji i pouzdaniji. Tvornica KhPZ i Gorki počeli su proizvodnju topa bez službene dozvole, no ta dozvola je došla nakon povoljnih izvještaja sa probnih bojevnih gađanja (Zaloga & Grandsen 1984:130).

Bojna uporaba i efektivnost

T-34 prvi put se pojavio u Bitci za Smolensk 1941. i na bojišnici je izazvao pravi šok kod njemačkih vojnih snaga, zbog toga što je bio brz, efektivno se nosio sa svim njemačkim tenkovima, i isto tako bili su otporni na protutenkovske topove PaK 36 37mm i PaK 38 50mm koje je tada koristila njemačka pješadija. Potpunu efektivnost T-34 spriječili su nepouzdanost tenka jer oko 50% gubitaka oko Smolenska bili su zbog tehničkih kvarova motora, transmisije i kvačila a ne zbog neprijateljske vatre. Isto tako efektivnost T-34 bila je smanjena zbog nedovoljne izvježbanosti posada, nedostatak sposobnih oficira, te nedostatka vozila za izvlačenje. Prije nego što su se otklonili tehnički problemi, mnoge posade T-34 nosile su rezervne transmisije i ostale dijelove na svojim tenkovima. Nakon što su se otklonili tehnički problemi, T-34 je dominirao u zimi 1941-1942 zbog svoje mogućnosti da vozi preko dubokog blata i snijega, što njemački tenkovi nisu bili tada sposobni. Nakon prebacivanja proizvodnje iza Urala, Sovjeti su nastojali da povećaju svoju snagu u tehnici tako da je proizvodnja T-34 postala prioritet, no bilo koja poboljšanja koja bi ometala brzu proizvodnju dobila su odbačena. Sredinom 1943. sa proizvodnih linija silazilo je oko tisuću tenkova T-34, što je bilo više nego njemačka proizvodnja, ali zbog većih gubitaka na bojnom polju efektivnost je bila manja. Žrtvovanjem unaprijeđavanja T-34 za masovnu proizvodnju osvetila se sovjetima. Njemci su ubrzo našli odgovor u protutenkovskom topu većeg kalibra PaK 50 75mm, većim korištenjem samohodne protutenkovske artiljerije, uvrštavanje tenka Tigar krajem 1942. te Pantera sredinom 1943.. Ovim izmjenama T-34 izgubio je primat na bojišnici i gubici su gomilali. Izbacivanjem poboljšane verzije T-34 sa topom od 85mm i boljim oklopom, uspio je smanjiti gubitke, i mogao se odnositi sa Panzer IV i drugim njemačkim tenkovima osim Pantera i Tigra. No, sreća je bila da na istočnom bojištu nije bilo dovoljno Panthera ni Tigrova.

Izvor: Wikipedia

T-70 je bio Sovjetski tenk koji se proizvodio tijekom 1942 . i 1943 . godine

Nastanak

Bez obzira na kratkoročni uspjeh postignut od tenka T-60 vojsci su bile veoma jasne njegove slabosti. Zbog toga se 1942 . godine pokreće proizvodnja novog tenka imena T-70 koji je trebao biti poboljšana verzija neuspješnog T-50 i djelomično uspješnog svog prethodnika. Pravi razlog nastanka T-60 i ovog tenka se prije svega nalazi u ratnoj upotrebi malenih tvornica koje nisu u stanju proizvoditi dijelove za tenk T-34 ili KV-1 .

Oprema i mogućnosti upotrebe

U odnosu na prethodnika oklop ovog tenka je gotovo dupliran na 60 mm što mu je pri ratnoj upotrebi dalo veću izdržljivost na protivničke projektile. S druge strane proizvest tijekom 1942 . godine novi tenk s topom od samo 45 mm je bilo nedostatno za bilo koju ozbiljniju upotrebu što drastično skraćuje proizvodno razdoblje T-70. Za samo godinu dana od izlaska ovog tenka s proizvodne trake dolazi do uredbe o pokretanju njegovog nasljednika koji će nosit ime T-80 .

Mogućnost protupješačke upotrebe ovog tenka je bila razmatrana i odbačena s zaključkom da je za to bolja motorozirana artiljerija zbog čega dolazi do prestanka njegove proizvodnje nakon proizvedenih nešto više od 8000 primjeraka u listopadu 1943 . godine.

Jedini efikasni ratni posao za proizvedene primjerke ovog tenka su bili izviđački poslovi kada se i od njih odustaje zbog dostave izviđačkih američkih vozila.

Izvor: Wikipedia

T-80 je bio posljednji sovjetski laki tenk tijekom drugog svjetskog rata.

Tijekom 1943. godine Sovjetski Savez je donio odluku o izgradnji lakog tenka koji bi trebao zamijeniti T-70 i T-60 koji su proglašeni preslabim za trenutačne potrebe bojišta. Ovaj pokušaj gradnje snažnije verzije svojih prethodnika je proglašen neuspjehom nedugo po izlasku prvih modela s proizvodne trake. Prije zabrane proizvodnje svih laganih tenkova u listopadu 1943 . godine bilo je dovršeno samo 120 tenkova T-80.

Razlike između T-70 i ovog tenka su bile premalene da bi spasili projekt od uništenja. Te razlike su uključivale jačanje oklopa i smještaj dvojice tenkiste u kupolu, što je bilo u suprotnosti s T-70 i T-60 koji su imali samo jednog tenkistu u kupoli.

Izvor: Wikipedia

T-44

T-44 je bio Sovjetski tenk koji je ušao u proizvodnju tijekom posljednje godine drugog svjetskog rata

Nastanak

Još prije izbijanja drugog svjetskog rata po prvi put se pojavljuje tenkovski projekt koji treba naslijediti T-34 . Zbag katastrofalnog početka tog sukoba i potrebe za ubrzanom proizvodnjom trenutno dovršenih modela tenkova projekt kasnijeg imena T-44 je bio obustavljen do boljih dana. Ti dani napokon nastupaju poslije bitke kod Kurska kada dolazi do oslobađanja dijela Ukrajine u kojem starta proizvodnja prvih primjeraka ovog tenka.

Iako je bilo proizvedeno do kraja rata 150 primjeraka T-44 niti jedan od njih nije upotrebljen u borbama pošto su zapovjednici više preferirali stari pouzdani T-34 , od ove novotarije.

Oprema

T-44 je bio u stvarnosti međugeneracijski tenk između ratno popularnog T-34 i budućeg svjetski najmasovnije građenog tenka T-55 . Kao takav tenk on je u sebi imao neke osobine od oba druga tenka. Gusjenice su bile od T-34 , ali sam sistem kretanja je bio od ranih modela T-55 . Slično tome kupola je bila preuzeta od prethodnika, dok je motor bio od nasljednika.

Oklop T-44 je bio debel 120 mm, dok je veličina topa ovisila o verziji tenka i kretala se između 85 i 122 mm. Nakon proizvedenih 1800 primjeraka T-44 1947 . godine se donosi odluka o obustavi proizvodnje kako bi se oslobodili industrijski kapaciteti za gradnju T-55 .

Izvor: Wikipedia

KV-1 je bio sovjetski tenk tijekom drugog svjetskog rata

Nastanak

Polovicom tridesetih godina zapovjedništvu Crvene armije postaje očita zastarjelost njihovog teškog i skupog tenka T-35 . Kako bi se utvrdilo koji će od tri ponuđena modela ( SMK, T-100 i KV ) biti najefikasniji u budućem ratu donešena je odluka da se naprave prototipi sva tri modela koji će kasnije dobiti vatreno krštenje u ratu protiv Finske. Kako se u borbama kao najefikasniji iskazao KV on ubrzo ulazi u proizvodnju pod imenom KV-1.

Do trenutka obustave proizvodnje u 1943 . godini proizvedeno je oko 2500 primjeraka ovog tenka.

Ratna upotreba

Ono što je susret protivnika s njemačkim kraljevskim tigrom bio 1945 . godine to je 1941 . godine bio susret s KV-1. Njemci u to doba jednostavno nisu imali terensko oružje dovoljno moćno da uništi KV-1. Tijekom invazije sovjetskog saveza cijela jedna Njemačka mehanizirana jedinica je bila zadržana dva dana od jednog jedinog KV-1 kojeg nije mogla svladat.

Prvih 12 mjeseci rata je zlatno doba ovoga tenka koje traje do trenutka ugradnje u protivničke tenkove topova kalibra 75 mm. Tada nastaje krizno razdoblje koje dovodi gotovo do ukidanja projetka KV-1 koji za tadašnje bojište zbog veličine svog oklopa i slabosti motora postaje prespor, preskup i jednostavno neefikasan.

Ratna upotreba

Osnovno naoružanje ovog tenka je činio top od 76 mm koji po procjeni zapovjedništva postaje preslab za teški tenk kada ga se uspjeva ugraditi u puno jeftiniji T-34 . Oklop od 90 mm koji on ima početkom rata se vremenom povećava što dovodi do smanjenja pokretljivosti. Kako taj problem nije riješen niti ugradnjom jačeg motora polovicom 1943. godine se donosi odluka o obustavi njegove gradnje. Kao nekakvo međurješenje tada starta gradnja KV-84 čiji zadatak je borba s njemačkim tigrom i panterom do izlaska iz tvornica nasljednika serije KV tenkova IS-1 .

Prenamjene

Od prvobitnog dizajna KV nastao je i njegov bratski projekt KV-2 koji pošto je također tenk ima svoju samostalnu stranicu na wikipediji. S druge strane u trenutku pojave prvih tenkova Tigar Crvena armija izdaje naređenje za izgradnju oklopnog vozila koje bi ga moglo uništiti. Iz tog naređenja nastaje SU-152 koji se gradi na osnovu KV-1. Njihove jedina, ali upečatljiva razlika je top kalibra 152 mm što dava novom modelu ime. U vrijeme pojave na ratištu SU-152 je jedino sovjetsko oklopno vozilo s mogućnošću uništenja svih protivničkih tenkovskih modela. Kako su Njemci svojim tenkovima davali imena životinja vojnici crvene armije krste Su-152 imenom ubojica zvijeri.

Izvor: Wikipedia

KV-2

KV-2 je bio sovjetski tenk koji se proizvodio 1940 i 1941 . godine.

Nastanak i rat

Osnovna zamisao koja stoji iza nastanka ovog tenka se krila u gradnji jače verzije godinu dana mlađeg tenkovskog brata KV-1 . Masovno uništenje sovjetskih tenkovskih snaga u prvim mjesecima rata donosi opću reorganizaciju vojne strategije crvene armije . Po novoj koncepciji teško uništivi, ali i teško pokretljivi KV-2 je izgubio svoje mjesto bez i jednog ozbiljnog testiranja na ratištu.

Prije obustave proizvodnje 1941 . godine iz tvornica je izašlo samo tristotinjak primjeraka ovog teškog čudovišta.

Oprema

Glavno naoružanje ovog tenka je činio za masivni top od 152 mm koji je 1941 . godine gotovo triput veći od najvećeg protivničkog tenkovskog naoružanja. Koliko i prednost taj top je bio i presudni nedostatak pošto je za njega bila potrebna velika kupola koja težinu tenka prebacuje preko 50 tona. Ti osnovni podaci su presudili da se KV-2 proglasi preteškim i preskupim za ratne uvjete masovne proizvodnje.

Izvor: Wikipedia

KV-85

KV-85 je bio sovjetski tenk koji se nalazio u proizvodnji tijekom 3 mjeseca 1943 . godine

Nastanak i namjena

Polovicom 1943 . godine Crvena armija donosi odluku o obustavi proizvodnje tenkova KV-1 zbog njihove malene brzine i slabe vatrene moći. Iako je prvobitno tim naređenjem bilo zamišljeno ne proizvoditi niti jedan tenk nasljednik zbog bliskog ulaska u proizvodnju tenka IS-1. Na sovjetsku žalost neminovni početni problemi proizvodnje novog modela rezultiraju kratkotrajnim stvaranjem tenka KV-85 s zadatkom borbe protiv njemačkih tigrom i panterom

Prije potpunog prestanka gradnje novog tenka u studenom 1943 . godine napravljeno je samo 130 njegovih primjeraka.

Oprema

Konkretne razlike između ovog modela i KV-1 su bile minimalne. Radi postizanja bolje pokretljivosti oklop mu je smanjen na razinu posljednje verzije prethodnika ( KV-1 iz 1943 ima manji oklop od KV-1 iz 1941 radi bolje pokretljivosti ) što ipak nije bilo niti najmanje zadovoljavajuće tako da brzina modela KV-85 izvan cesta iznosi samo 12 km na sat!!!

Jedini razlog njegove gradnje je bila ugradnja topa od 85 mm namjesto topa od 76 mm koji je prestao biti koristan u borbi s njemačkim teškim oklopom. U neku ruku tenk KV-85 bi se također moglo nazvati lakšom verzijom tenka KV-2 koja se tada već dvije godine nije proizvodila.

Izvor: Wikipedia