Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 23. Apr 2024, 21:32:03
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
2 3 4
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Tenkovi  (Pročitano 13773 puta)
06. Jan 2006, 17:50:01
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
M 13/40
 
Zemlja: Italija
Posada: 4 člana
Naoružanje: top kalibra 47 mm; jedan spregnuti mitraljez kalibra 8 mm u kupoli; jedan protiv-avionski mitraljez kalibra 8 mm; dva mitraljeza kalibra 8 mm u telu tenka
Oklop: maksimum 42 mm; minimum 6 mm
Dimenzije: dužina 4.92 m, širina 2.2 m, visina 2.38 m
Masa: 14.000 kg
Motor: osmocilindrični motor snage 125 KS
Brzina: 32 km/h na putu


Srednji tenk M 13/40 (Carro Armato M 13/40) razvijen je iz vozila M 11/39. M 11/39 bilo je teško 11 t i prvi put je upotrebljeno u Severnoj Africi 1940. god. Ubrzo se pokazalo da je raspored naoružanja kod kojeg je top montiran u telo vozila, a mitraljezi u kupolu, neodgovarajući jer je top imao ograničen radijus pokretanja po horizontalnoj osi. Zbog toga je odlučeno da se konstruiše slično vozilo sa drugačijim rasporedom naoružanja. Novo vozilo, koje je imalo oznaku M 13/40, je imalo istu šasiju kao M 11/39 ali je telo tenka bilo drugačije. Protivtenkovski top kalibra 47 mm bio je smešten u kupolu, zajedno sa spregnutim mitraljezom kalibra 8 mm dok su dva mitraljeza kalibra 8 mm smešteni u telo tenka. Borbeni komplet je iznosio 104 granate kalibra 47 mm i 3.048 zrna kalibra 8 mm za mitraljeze. Telo tenka bilo je sačinjeno od čeličnih ploča debljine od 6 mm do 42 mm spojenih zakivcima. Vozač i mitraljezac bili su smešteni u prednjem delu tenka dok su komandir i poslužilac bili smešteni u kupoli. Komandir je pored komandovanja morao da rukuje glavnim naoružanjem.

M 13/40 je prvi put upotrebljen u Severnoj Africi 1941. god. u pustinjskim uslovima što je za posledicu imalo česte kvarove. Zbog toga je proizveden model M 14/41 koji je imao jači motor snage 145 KS opremljen specijalnim filterima koji su mu omogućavali rad u pustinjskim uslovima. Poslednji model u seriji bio je M 15/42 koji je proizveden 1943. god.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

800px-M13-40.jpg
(223.76 KB, 799x598)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
T-34

T-34 Model 1943   
Glavne karakteristike   
Dužina   6.75 m   
Širina   3.00 m   
Visina   2.45 m   
Težina   30.9 T   
Brzina   55 km/h na putu
26 km/h izvan puta   
Doseg   465 km   
Glavno naoružanje   76.2mm F-34   
Sporedno naoružanje   2×7.62mm mitraljezi   
Maksimalan oklop   70 mm   
Motor   Diesel model V-2
500 konja (373 kW)   
Posada   4   

Razvoj

Sovjetski tenk T-34 proizveden je u fabrici lokomotiva Kominterna u Harkovu. Na razvoju ovog tenka radio je mladi ruski inženjer M.I.Koškin koji je 1936. god. prebačen u Kominterna fabriku kao glavni projektant. Ova fabrika je bila zadužena za konstantnu modernizaciju BT tenkova (tzv. brzohodni tenkovi koji su mogli da se kreću i bez gusenica što im je omogućilo da na putu razviju velike brzine). Iskustva iz Španskog građanskog rata su pokazala da su naoružanje i oklop ruskog tenka BT neodovoljni da bi mogao uspešno da se suprotstavi novim modelima tenkova čija je proizvodnja već počela u nekim evropskim zemljama. Zbog toga je 1937. god. fabrika dobila zadatak da projektuje novi srednji tenk, takođe sa mogućnošću kretanja i na gusenicama i na točkovima kao i BT. Prototip, koji je nosio oznaku A-20, završen je novembra iste godine. Novi srednji tenk bio je težak 17.7 t i bio je naoružan topom kalibra 45 mm. Oklop je bio postavljen pod velikim uglom, što će kasnije biti jedna od glavnik karakteristika tenka T-34. A-20 je bio prvi u seriji tzv. tenkova otpornih na granate. Šasija je bila ista kao i kod BT modela ali sa manjim izmenama. Ubrzo je proizveden i model A-30 koji je bio naoružan topom kalibra 76.2 mm.

Koškin je ubrzo došao do zaključka da je insistiranje na mogućnosti da ruski tenkovi mogu da se kreću i bez gusenica pogrešno. Crvena armija je vrlo retko koristila mogućnost da BT tenkove upotrebljava bez gusenica, a ovakav dizajn je dodatno komplikovao proces proizvodnje i nametao je određena ograničenja u pogledu maksimalne težine. Zbog toga je predložio konstruisanje novog tenka koji će se kretati isključivo na gusenicama. Novi model nosio je oznaku A-32 (kasnije T-32). Glavni vojni komitet SSSR-a dozvolio je konstruisanje modela A-32 ali nije odustao od ideje korišćenja tenka sa mogućnošću kretanja i na točkovima. Zato je zatraženo da se A-20 i A-32 uporedno testiraju. Oba prototipa proizvedena su 1939. god. u Harkovu i predstavljena su Upravi za oklopne snage. Uprava je predložila da se na modelu T-32 pojačaju oklopna zaštita i glavno naoružanje. Novi model na kojem su izvršene ove modifikacije dobio je oznaku T-34.

Zbog ozbiljne međunarodne situacije Glavni vojni komitet SSSR-a je, nakon završetka prototipa 19. decembra 1939. god. prihvatio uvođenje T-34 kao osnovnog oklopnog vozila u naoružanju sovjetskih snaga. Pred kraj januara 1940. god. proizveden je prvi serijski T-34. Tokom februara iste godine dva primerka ovog tenka prošla su stroga terenska ispitivanja pod nadzorom samog Koškina. Krajem juna 1940. god. završena je izrada proizvodnih nacrta i započela je serijska proizvodnja T-34. S obzirom na to da se Koškin u međuvremenu razboleo, projekat je preuzeo A.A.Morozov.

Između 1940. i 1944. god. proizvedeno je skoro 36.000 komada T-34. 1944-45. god. proizvedeno je i 23.000 komada modela T-34/85. Posle rata T-34 nije više masovno proizvođen ali je do 1946. god. proizvedeno preko 2.000 komada. Proizvodnjna T-34 je ponovo pokrenuta 1951. god. u Poljskoj i Čehoslovačkoj u kojima je proizvedeno 1.380 i 3.185 komada modela T-34/85. Prema nekim procenama ukupno je proizvedeno 65.947 šasija ovog tenka koje nisu upotrebljene za izradu jurišnih topova ili bilo koje druge varijante oklopnog vozila. Mnogi od ovih tenkova učestvoali su u sukobima širom planete tokom Hladnog rata.

Borbena upotreba
 
Ruski tenk T-34/85, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.

T-34 je veoma brzo postao simbol sovjetskog otpora nemačkom argesoru. Nemački vojnici, koji su obučavani da nipodaštavaju Crvenu armiju i da sovjetskog vojnika smatraju pripadnikom niže rase bili su veoma iznenađeni pojavom T-34 koji se po kvalitetu i vatrenoj moći u velikoj meri razlikovao od svih tenkova sa kojima su se do tada susretali na evropskom ratištu. T-34 je mogao bez problema da se suprotstavi bilo kom nemačkom tenku koji se tada nalazio u naoružanju nemačke armije. Međutim, kao i svako novo vozilo T-34 je patio od određenih mehaničkih nedostataka. Nije bilo neuobičajeno da prvi T-34 idu u napad noseći rezervnu kutiju menjača sa sobom. Mehanički nedostaci su ubrzo otklonjeni i T-34 je postao jedan od najboljeih tenkova u Drugom svetskom ratu.

Tokom zime 1941-42. god. T-34 je bio u prednosti nad nemačkim tenkovima zbog svoje sposobnosti da se kreće kroz duboki sneg ili blato zahvaljujući svojim širokim gusenicama i velikim nosećim točkovima. Nemačka pešadija, koja je na početk napada na SSSR uglavnom bila naoružana protivtenkovskim topovima Pak 36 kalibra 37 mm i PaK 38 kalibra 50 mm nije imala oruđe kojim bi mogla da se suprotstavi novom ruskom tenku. Uprkos tome, nizak nivo obuke sovjetskih tenkovskih posada i neiskustvo njihovih komandanata onemogućili su da T-34 dokaže svoj kvalitet na bojnom polju.

Akcenat u proizvodnji sovjetskh tenkova, a naročito T-34 bio je stavljen na popunu jedinica koje su pretrpele velikge gubitke tokom prve godine nemačkog napada. Zbog toga je ostalo malo mesta za tehničko usavršavanje koje bi dovelo do smanjenja masovne proizvodnje. Sredinom 1943. god. proizvodnja T-34 premašila je 1.000 komada mesečno što je bilo više od nemačke mesečne proizvodnje tenkova. Međutim, zbog loše taktičke upotrebe ruski tenkovski gubici su takođe bili mnogo veći od nemačkih.

Suočeni sa dobro naoružanim i oklopljenim sovjetskim tenkovima nemci su počeli da opremaju svoje jedinice novim protivtenkovskim topom PaK 40 kalibra 75 mm. Takođe, sredinom 1943. god. nemci su na bojištu počeli da koriste tenkove Panter i Tigar koji su imali topove kalibra 75 i 88 mm i koji su bili tehnički superiorniji u odnosu na T-34 zbog čega su ruski tenkovski gubici i dalje bili izuzetno visoki.

Tokom poslednje godine rata sovjetska taktička upotreba oklopnih jedinica se značajno popravila ali su gubici u tenkovima i dalje bili veliki. Zbog toga je 1944. god. u naoružanje uvedena nova verzija T-34/85 koja je bila naoružana topom kalibra 85 mm i sa poboljšanom oklopnom zaštitom i pokretljivošću. Novi T-34/85 je i dalje bio inferioran u odnosu na nemački tenk Panter što je nadoknađivao svojom brojnošću. Ipak, koristeći svoje prednosti kao i prilagđavajući se trenutnoj taktičkoj situaciji na bojištu T-34/85 je bio dovoljno dobar da preokrene jezičak na vagi u korist Sovjetskog Saveza.

Na početku Drugog svetskog rata T-34 je činio jedva 5% od ukupnog broja ruskih tenkova; do sredine 1943. god. udeo tenka T-34 u ukupnom broju ruskih tenkova je dostigao 50-60% i nastavio je da raste sve do kraja rata. Do trenutka kada je T-34 postao najbrojniji sovjetski tenk nemci su već razvili nove tenkove (npr. Panter koji je nastao po ugledu na T-34) koji su imali bolje performanse. Sovjetski teški tenkovi IS serije, koju su proizvođeni u drugoj polovini rata, takođe su imali bolje karakteristike od T-34.

U odnosu na tenkove zapadnih sila u Drugom svetskom ratu T-34 se najlakše mogao uporediti sa američkim Šermanom. Oba tenka su predstavljala značajan napredak u vreme kada su konstruisani. Oba tenka su prošla brojne modifikacije koje su povećale njihovu borbenu sposobnost. Oba tenka su bila prilagođena masovnoj proizvodnji i lako su se održavala u terenskim uslovima. Ni jedan nije mogao samostalno da se suprotstavi najnovijim nemačkim tenkovima Panter i Tigar. Tenk ima mnoge uloge na ratištu. Jedna od njih je da pruža podršku pešadiji. Međutim, osnovna uloga tenka je borba sa neprijateljskim tenkovima. Nemačka proizvodnja tenkova je bila ograničena na relativno mali broj superiornih tenkova čija komplikovana konstrukcija je onemogućavala masovnu proizvodnju kao što je bila sovjetska. Sovjetska odluka da proizvede veliki broj tenkova T-34 uz postepeno otklanjanje nedostataka i poboljšanje konstrukcije pokazala se kao ispravnijom od nemačke i u velikoj meri je doprinela pobedi u Drugom svetskom ratu.

Posle Drugog svetskog rata T-35/85 je korišćen u ratu u Koreji - prethodnicu invazije Severno Korejskih snaga na Južnu Koreju 1950. god. činili su pukovi ovih tenkova. Na Južno Korejskoj strani suprotstavili su im se američki tenkovi Šerman i M-26 Peršing koji su se nalazili u sastavu snaga UN. T-34 je takođe korišćen u sukobima na Bliskom Istoku, Vijetnamu i u ratu u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska vojska je nasledila 25-30 T-34 od bivše JNA ali su oni povučei iz upotrebe. Takođe je učestovao i u gušenju ustanka u Mađarskoj 1956. god. a nekoliko komada nalazilo se i u naoružanju

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

800px-T-34-85_01.jpg
(229.43 KB, 799x598)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Reno FT-17

Reno FT-17 (Automitrailleuse à chenilles Renault FT modèle 1917) je bio prvi francuski laki tenk koji je proizveden u velikom broju; jedan od najrevolucionarnijih i najuticajnijih tenkovskih dizajna u istoriji. FT-17 je bio prvi laki tenk sa naoružanjem u rotirajućoj kupoli dok je njegova koncepcija sa kupolom na gornjoj strani tela tenka, motorom pozadi i vozačem napred postala standardna i koristi se i danas u proizvodnji modernih tenkova; koncepcija koja je toliko uboičajena da je savremenom posmatraču teško da uoči njenu nekada revolucionarnu prirodu.

Pripreme za proizvodnju novog lakog tenka pokrenuo je u maju 1916. god. čuveni proizvođač automobila Luj Reno isključivo iz namere da u svoje poslovne kombinacije uključi tada poznatog tajkuna industrije čelika Pola Tomea. Jedan od njegovih najtalentovanijih projektanata Rudolf Ernst-Mecmajer je bio idejni tvorac novog koncepta. Iako je projekat bio mnogo napredniji od prvih francuskih tenkova koji su trebali da uđu u proizvodnju, Šnajder CA1 i teški Sv. Šamon, Reno je imao velikih poteškoća da ubedi predstavnike francuske vojske da prihvate njegov projekat. Čak i posle prve borbene upotrebe britanskih tenkova 15. septembra 1916. god. nakon koje je francuski narod zatražio da se u borbi angažuju i francuski tenkovi, proizvodnja lakog tenka je skoro otkazana zbog proizvodnje superteškog tenka (Šar 2C). Da ironija bude veća projektant superteškog tenka je takođe bio Renoov čovek Ernst Mecinger koji je projektovao ovo čudovište u periodu kada je Reno pomagao firmi FCM u njegovoj izradi. Ipak, uz svesrdnu podršku brigadira Žan-Baptist Južin Estjena (1860-1936), poznatijeg pod nadimkom "Otac tenkova" koji je smatrao da je bolje imati puno stvarnih lakih nego nekoliko imaginarnih superteških tenkova, Reno je uspeo da izdejstvuje početak serijske proizvodnje. Međutim borba za proizvodne kapacitete sa suparničkim tenkom Šar 2C trajaće sve do samog kraja Prvog svetskog rata 11. novembra 1918.

Prototip je postepeno usavršavan tokom prve polovine 1917 i do kraja iste godine proizvedeno je samo 84 komada ali je do kraja rata isporučeno 2.697 primeraka. Ukupna proizvodnja je iznosila najmanje 3.177 tenkova FT-17: po nekim izvorima proizvedeno je preko 4.000 komada. Ipak, 3.177 komada je ukupan broj ovih tenkova koji su isporučeni francuskoj armiji; 514 komada je najverovatnije direktno isporučeno SAD i 3 Italiji što čini cifru od 3694 proizvedena tenka ovog tipa. Tenk je prvobitno imao okruglu kupolu od čeličnih ploča spojenih zakivcima; kasnije je ona zamenjena sa osmougaonom kupolom pa čak i okruglom kupolom napravljenom od jedne savijene čelične ploče (tzv. Berlie kupola nazvana po jednom od brojnih kooperanata). Poslednja dva tipa kupole bila su naoružana sa topom kalibra 37 mm umesto mitraljeza 7.92 mm. U SAD je ovaj tenk proizvođen po licenci kao šestotonski tenk Model 1917 (proizvedeno je 950 komada od kojih je 64 isporučeno pre završetka rata).

Borbena upotreba

FT-17 je masovno korišćen od strane Francuza i Amerikanaca (kojima je isporučeno 514 tenkova ovog tipa) u završnoj fazi rata, posle 31. maja 1918. god. Tenk je bio jeftin i prilagođen masovnoj proizvodnji. Zapravo, masovna proizvodnja tenkova je predstavljala posebnu vrstu oružija: planirano je da se proizvede 12.260 komada (4.440 u SAD) pre kraja 1919. god. Planirani porast proizvodnje tenkova bio je jedan od osnovnih razloga zašto se nemačka vrhovna komanda odlučila da stavi sve na kocku i da pokrene veliku ofanzivu u proleće 1918. god. koja je do te mere oslabila nemačku armiju da se na leto iste godine naprosto raspala.

Posle rata FT-17 je izvožen u mnoge zemlje (Poljska, Estonija, Litvanija, Rumunija, Jugoslavija, Čekoslovačka, Švajcarska, Belgija, Holandija, Španija, Brazil, Turska, Iran, Finska i Japan). Zahvaljujući masovnoj proizvodnji i izvozu francuski tenk FT-17 je bio prvi tenk u naoružanju oklopnih snaga mnogih zemalja uključujući i SAD. Učestvovao je u mnogim sukobima, kao što su Ruski građanski rat, Poljsko-Sovjetski rat, Kineski građanski rat i Španski građanski rat. Tenkovi FT-17 su takođe korišćeni i u Drugom svetskom ratu u Poljkoj i Francuskoj iako su tada već bili zastareli. 1940. god. francuska armija je još uvek imala 8 bataljona opremljenih svaki sa po 63 tenka FT-17 kao i sa tri samostalne čete sa po 10 tenkova istog tipa što je ukupno iznosilo 534 tenka koji su bili naoružani samo mitraljezom. Ova činjenica je kasnije često predstavljala glavni argument kojim se dokazivalo da francuska vojska nije raspolagala modernom vojnom opremom; zapravo francuzi su imali više modernih tenkova od nemaca. Kada je za vreme nemačkog napada na Francusku nemački oklopni klin izbio na obale Lamanša i odsekao najbolje francuske snage i Britanski ekspedicioni korpus, u cilju sprečavanja daljeg nemačkog napredovanja celokupna francuska rezerva je poslata na front; njome su bili obhvaćeni i tenkovi FT-17. Nemci su zarobili veliki broj ovih tenkova koje su kasnije koristili za patroliranje po okupiranim zemljama Evrope kao i za zaštitu aerodroma.

FT-17 je bio preteča mnogih francuskih tenkova kao što su NC1, NC2, Šar D1 i Šar D2. Italijanski standardni tenk Fiat 3000 bio je približna kopija FT-17. Crvena armija je zarobila nekoliko Renoa na osnovu kojih je započeta serijska proizvodnja; kada se Staljin upustio u trku u naoružanju tokom tridesetih godina dvadesetog veka , prvi tenk koji je ušao u masovnu proizvodnju bio je T-18 koji se i dalje nije puno razlikovao od svog francuskog pretka.

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

800px-FT-17.jpg
(187.6 KB, 799x598)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Pancer I

Karakteristike

Dimenzije: dužina 4.03 m, širina 2.05 m, visina 1.72 m
Masa: 5.400 kg
Oklop: minimum 7 mm, maksimum 13 mm
Motor: četvorocilindrični benzinski motor na vazdušno hlađenje Krupp M305 od 60 KS
Maksimalna brzina: 37 km/h na putu
Domet: 200 km
Naoružanje: dva mitraljeza MG 34 kalibra 7.92 mm
Posada: 2 člana


Kada je 1933. godine Nemačka počela sa ponovnim naoružavanjem bilo je jasno da će za razvoj porodice oklopnih borbenih vozila biti potrebno nekoliko godina. U međuvremenu odlučeno je da se započne sa izradom lakih oklopnih vozila koja će moći da se koriste za obuku i sticanje neophodnog iskustva budućih tenkovskih posada. Zbog toga su zaključeni ugovori za izradu prototipova čitavog niza oklopnih vozila težine od 3.9 do 6.9 t i Krupov dizajn je izabran kao najbolji.

Pancer I A je bio mali tenk sa dva člana posade i karakteristikama od kojih je najveći deo bio neadekvatan čak i po tadašnjim standardima. Telo je bilo lako oklopljeno i imalo je puno otvora, spojeva i uglova što je povećavalo njegovu ranjivost. Motor je bio slab pa su i performanse bile loše. Pancer I je imao klasičan komercijalni menjač sa pet brzina i rikvercom. Vešanje je bilo veoma slično vešanju primenjenom na lakim tenkovima koje je 1920. god. proizveo Karden-Lojd po tome što su tri oslona točka i zadnji lenjivac bili povezani gredom sa spoljne strane. Pogonski točak nalazio se napred. Vozač i komandir bili su smešteni u istom odeljenju. Vozač je ulazio kroz otvor na telu tenka, dok je komandir ulazio kroz veliki otvor na vrhu kupole. Zbog veoma loše vidljivosti kada je tenk potpuno zatvoren komandir je često morao da otvori poklopac na kupoli kako bi u toku borbe imao bolju preglednost. Mala kupola pokretana je ručno, a komandir je takoće opsluživao i dva mitraljeza čiji borbeni komplet je iznosio 1525 metaka. Slab Krupov motor je zamenjen jačim Majbahovim šestocilindričnim benzinskim motorom koji je mogao da razvije 100 KS. Zbog novog motora telo tenka je neznatno produženo i dodat je još jedan par oslonih točkova dok je zadnji lenjivac bio odignut od zemlje. Novo vozilo koje je dobilo oznaku Pancer I B bilo je bolje od prethodnog modela ali je i dalje bilo slabo oklopljeno i loše naoružano.

Model B je proizveden u preko 2000 komada iako se radilo samo o prelaznom vozilu koje je trebalo da popuni sastav oklopnih divizija do uvođenja novih boljih tenkova u naoružanje. Korišćen je u Španskom građanskom ratu, u Poljskoj, Francuskoj, Africi, Grčkoj i Balkanu pa čak i u Rusiji tokom 1941. godine iako je već tada bio uveliko zastareo. Ovaj mali i loše oklopljen tenk opstajao je na svim ovim ratištima zahvaljujući činjenici da je u to vreme malo armija imalo oformljenu protivtenkovsku odbranu. Čim bi došao u situaciju da se suoči sa organizovanom protivtenkovskom odbranom Pancer I je trpeo velike gubitke kao što je to bio slučaj prilikom povlačenja ka Denkerku kada je veliki broj ovih tenkova uništen od strane britanksih protivtenkovskih topova od dve funte.
 
Nemački pešadijski top sIG 33, kalibra 150 mm, montiran na šasiju tenka Pancer I.

Pored standardne namene Pancer I uspešno je modifikovan u malo komandno vozilo opremljeno neophodnim sredstvima veze i naoružano jednim mitraljezom kalibra 7.92 mm. Kupola je bila zamenjena četvrtastom nadgradnjom a broj članova posade je povećan na 3 čoveka. Do 1938. godine proizvedeno je 200 komada ove verzije. Bio je raspoređen u oklopnim jedinicama i 96 ovih vozila je učestvovalo u napadu na Francusku.

Osim komandne varijante postojali su pokušaji da se šasija tenka Pancer I iskoristi kao osnova za izradu lovaca na tenkove i samohodne artiljerije. U prvoj ulozi vozilo je bilo naoružano protivtenkovskim topom kalibra 47 mm koji je bio montiran u otvorenom borbenom odeljenju. U drugoj varijnati vozilo je bilo naoružano teškim pešadijskim topom sIG 33 kalibra 150 mm koji je takođe bio montiran u otvorenom borbenom odeljenju. U oba slučaja šasija je bila preopterećena zbog čega su vozila imala loše performanse. Međutim, obe modifikacije su poslužile kao prelazna varijanta dok u naoružanje nemačke vojske nisu uvedena vozila posebno prilagođena ovim namenama.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

445px-Panzer1_ausfA_1.jpg
(81.02 KB, 445x599)
Sig33_706_compagnie.jpg
(27.3 KB, 549x401)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Pancer II
 
Nemački tenk Mark II, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.

Karakteristike

Dimenzije: dužina 4.81 m, širina 2.24 m, visina 1.98 m
Težina: 9.5 t
Oklop: model A, B i C, maksimum 30 mm - minimum 10 mm; model F, maksimum 35 mm - minimum 14.5 mm
Maksimalna brzina: 40 km/h na putu
Motor: šestocilindrični benzinski motor Maybach HL 62 TR snage 130 KS
Naoružanje: top kalibra 2 cm KwK 30 ili 38; jedan spregnuti mitraljez MG 34 kalibra 7.92 mm
Posada: 3 člana

Pancer II (PzKpfw II) je proizveden na osnovu specifikacije nemačke armije iz 1934. god. Guderijan je u svojoj knjizi "Oklopni vođa" ("Panzer leader") otkrio kako je zapravo nastao tenk Pancer II. S obzirom na značajno kašnjenje u razvoju i proizvodnji tenkova Mark III (PzKpfw III) i Mark IV (PzKpfw IV) general Lutz se odlučio za razvoj prelaznog moedla tenka kako bi se upotpunila praznina u nemačkim oklopnim divzijama izazvana ovim kašnjenjem. Između više ponuđenih konstrukcija izabran je model fabrike MAN naoružan topom kalibra 2 cm. Napravljeno je nekoliko prototipova od kojih su neki poslati u Španiju gde su testirani u borbenim uslovima u Španskom građanskom ratu. Prvi serijski model isporučen je 1935. god. ali je masovna proizvodnja kasnila 18 meseci zbog brojnih izmena i prepravki. Povećana je oklopna zaštita, naročito sa prednje strane, a određene izmene je pretrpelo i vešanje. Težina tenka povećana je za skoro 2.000 kg zbog čega su učinjeni pokušaji da se iz postojećeg motora izvuče što više konjskih snaga. Dodatnih 10 KS dobijeno je tako što su na postojećem motoru Maybach cilindri izbušeni na veću specijalu.


Prve tri verzije A, B i C su bile međusobno veoma slične osim manjih razlika u dimenzijama. Model C pojavio se 1937. god. i imao je deblji frontalni oklop što je povećalo ukupnu težinu na konačnih 9.500 kg. 1937. god. počeo je da stiže u jedinice i do 1939. god. više od 1.000 tenkova Mark II učestvovalo je u poljskoj kampanji. Proizvodnja je trajala do početka 1943. god. kada je tenk već bio uveliko zastareo.


Nemački tenk Mark II.

Telo tenka Pancer II bilo je sačinjeno od zavarenih oklopnih ploča koje su na prednjem delu bile debele 30 mm dok je na bokovima i na zadnjem delu njihova debljina bila 10 mm. Kupola je bila napravljena na isti način od oklopnih ploča debljine 30 mm na prednjem delu i 16 mm na bokovima i zadnjem delu kupole. Motor je bio smešten u zadnjem odeljku. Menjač je imao 6 brzina i rikverc. Vozač je bio smešten u prednjem delu sa leve strane. Naoružanje je predstavljalo povoljšanje u odnosu na Mark I (PzKpfw I) ali je i dalje bilo slabo u poređenju sa tenkovima koji su se u to vreme nalazili u naoružanju drugih zemalja; top kalibra 20 mm imao je domet od 600 m i koristio je samo protivoklopnu municiju. Borbeni komplet je bio sačinjen od 180 granata kalibra 20 mm i 1.425 zrna kalibra 7.92 mm za mitraljez. Međutim, probojna moć granata kalibra 20 mm nije bila impresivna. Vešanje je bilo sačinjeno od pet oslonih točkova na eliptičnim oprugama sa prednjim pogonskim točkovima i lenjivcima odignutim od tla. Ovakvo vešanje se pokazalo kao veoma efikasno i omogućavalo je, u granicama mogućnosti motora, prilično dobru pokretljivost i upravljivost.


Uprkos svojim ograničenjima Pancer II je činio kičmu nemačkih oklopnih divizija tako da se aprila 1942. god. u operativnoj upotrebi još uvek nalazilo 860 tenkova ovog tipa. Pred kraj 1940. god. učinjen je pokušaj da se poprave karakteristike ovog tenka i uskoro je u proizvodnju ušla verzija F. Prednja i bočna oklopna zaštita su pojačane i ugrađen je novi top ali je kalibar ostao isti. Međutim, ove izmene su malo učinile da se poveća borbena vrednost tenka, ali je zato njegova težina povećana za još 1.000 kg. Šasija tenka Pancer II upotreljena je kao osnova za izradu nekoliko specijalizovanih vozila uključujući i verziju naoružanu bacačem plamena koja je bila sposobna za 80 hitaca dužine 2-3 sekunde.

Pancer II, nA (VK 1601) - PzKpfw II, nA (VK 1601)
 
Nemački tenk Pancer II, nA (VK 1601), deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.


22. decembra 1939. god. nemačka armija sklopila je drugi ugovor sa MAN-om i Dajmler-Bencom o daljem razvoju i proizvodnji tenka Pancer II "sa naglaskom na povećanju oklopne zaštite". Nova mašina imala je oznaku "Pz Kw II, nA, verstärkt (VK 1601). Planirano je da isporuka prve proizvedene serije od 30 vozila startuje početkom decembra 1940. god. Prva šasija proizvedena je 18. juna 1940. god. a prva kupola 19. juna iste godine. Međutim, ugovor za isporuku prve serije od 100 vozila je otkazan. Ova vozila su takođe bila opremljena motorom Maybach HL 45, snage 150 KS koji je tenku težine 16-17 t omogućavao da razvije brzinu od 31 km/h. Širina gusenica bila je 235 cm. Frontalni oklop je bio debljine 80 mm dok je bočni oklop bio debljine 50 mm. Imao je posadu od tri čoveka i još uvek je bio naoružan protivtenkovskim topom kalibra 20 mm Tip 38 i jednim spregnutim mitraljezom MG 34 kalibra 7,92 mm.

Oklopna vozila bazirana na šasiji tenka Pancer II

S obzirom na to da su nemački tenkovi bili grupisani u oklopne divizije nemačke pešadijske divizije su se u protivtenkovskoj ulozi oslanjale na topove kalibra 37, 50 i 75 mm. Međutim, ovo su bili vučni topovi tako da brzina njihovog uvođenja u borbu na ugroženim sektorima fronta u velikoj meri zavisila od raspoloživih sredstava za vuču. Zbog toga je nemačka vojska odlučila da poboljša brzinu reakcije protivoklopne odbrane pešadijskih jedinica montiranjem protivtenkovskih topova na šasije do tada razvijenih oklopnih vozila. S obzirom na relativnu zastarelost i slabo naoružanje tenk Pancer II je bio jedan od logičnih kandidata za ovu vrstu konverzije.


Prvi pokušaj sastojao se u montiranju ruskog poljskog topa kalibra 7.62 cm na šasiju tenka Pancer II. Iako svako uvođenje protivničkog oružija u naoružanje predstavlja logistički problem Nemci su početkom napada na Rusiju zarobili velike količine ovogo oruđa koje je imalo odlične karakteristike kao i velike količine odgovarajuće municije. Novo oklopno vozilo koje je nazvano Marder II (SdKfz 132) bilo je teško 11,2 t i imalo je četiri člana posade. Kako se Marder II pokazao kao dobra konverzija odlučeno je da se nove verzije ovog vozila naoružaju protivtenkovskim topom 7.5 cm Pak 40/2. Novo vozilo je imalo tri člana posade i težilo je 10.8 t. Uprkos tome što je Marder II imao otvoren borbeni odeljak dobro se pokazao u protivtenkovskoj ulozi naročito na ruskom frontu.


Šasija tenka Pancer II poslužila je i kao osnova za konstruisanje jednog od najpoznatijih nemačkih vozila samohodne artiljerije nazvanog "Wespe" (Osa). Vozilo je bilo naoružano nemačkom haubicom kalibra 10.5 cm, bilo je teško 11.480 kg i imalo je pet članova posade. Ukupno je proizvedeno 683 vozila ovog tipa. Takođe, proizvedeno je i 158 nosača municije. Ova vozila su bila slične konstrukcije kao Osa ali nisu imala montirano glavno naoružanje. Imala su tri člana posade i mogla su da ponesu 90 granata kalibra 105 mm. Poučeni pozitivnim iskustvom koji su imali sa Osom nemački konstruktori odlučili su da ugrade top većeg kalibra na šasiju tenka Pancer II. Za glavno naoružanje izabran je nemački teški pešadijski top sIG 33 kalibra 15 cm. Kako se radilo o prilično velikom oruđu šasija tenka je produžena i dodat je šesti noseći točak. Težina vozila bila je 12 t, a posadu je činilo 5 članova. Uspešno je korišćen na frontovima u Severnoj Africi i Rusiji.

Korišćena literatura
"World War II tanks and fighting vehicles" - Christopher F. Foss, Salamander Books Ltd., London, 1981.
"German tankd of World War II" - Dr. F.M. von Senger und Etterlin, A&W Visual Library, 1969.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

800px-Pz-II_01.jpg
(195.32 KB, 800x598)
800px-Pz-II_02.jpg
(164.66 KB, 800x598)
800px-Pz_II_Neu.jpg
(200.7 KB, 800x598)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Pancer III

Nemački tenk Pancer III, model J.
Dimenzije: dužina 5.52 m, širina 2.9 m, visina 2.5 m
Masa': 22 t
Brzina: na putu 40 km/h, izvan puta 19 km/h
Domet: 155 km
Naoružanje: top kalibra 50 mm, dva mitraljeza kalibra 7.92 mm
Maksimalna debljina oklopa: 70 mm
Motor: 265 KS (197 KW)
Posada: 5 članova

Sadržaj
1 Istorijat
2 Oklop
3 Naoružanje
4 Mobilnost
5 Posada

Istorijat

Na osnovu specifikacija nemačkog generala Hajnca Guderijana, Odeljak za naoružanje nemačke vojske sačinio je plan za izradu srednjeg tenka maksimalne težine do 24.000 kg i maksimalne brzine od 35 km/h. Ovo oklopno vozilo je trebalo da bude osnovni tenk u naoružanju nemačkih oklopnih divizija, sposobno da se suprotstavi i nadjača protivničke tenkove.

Pancer III je bio dobar, ali ne i izuzetan tenk po pitanju oklopa, naoružanja i mobilnosti. Ipak, njegov najznačajniji uticaj je prelazak na tročlanu posadu u kupoli (nišandžija, poslužilac i komandir) u odnosu na dotadašnje kupole sa dva člana posade što je omogućilo komandiru da obavlja svoju osnovnu funkciju, a to je da prati situaciju na bojištu i izdaje odgovarajuće komande drugim članovima posade.

Daimler-Benc, Krup, MAN i Rajnmetal su proizveli prototipe. Testiranje prototipova je sprovedeno u toku 1936. i 1937. godine, i izabran je prototip koji je proizveo Dajmler-Benc. Prvi Pancer III A je sišao sa proizvodne trake u maju 1937. godine, a ukupno je proizvedeno 10 ovih vozila od kojih su dva bila nenaoružanja. Masovna proizvodnja tenka otpočela je tek 1939. godine i to sa modelom III F.

Između 1937. i 1940. godine učinjeni su pokušaji da se izvrši standardizacija delova između Krupovog Pancera IV i Dajmler-Bencovog Pancera III.

Pancer III je trebalo da bude osnovni tenk nemačke vojske. Međutim, pokazalo se da njegov top kalibra 50 mm nije u stanju da probije debeli oklop ruskog tenka T-34, zbog čega je bio zamenjen bolje naoružanom varijantom Pancera IV, koji je bio opremnjen topom kalibra 75 mm sa velikom početnom brzinom projektila.

Kasnije, tokom rata Pancer III je takođe bio naoružan topom kalibra 75 mm(prvobitno korišćenog na Panceru IV).Zbog male početne brzine projektila bio namenjen za pružanje bliske vatrene podrške i borbu protiv neprijateljske pešadije (obično štiteći veće Pantere).

Pancer III je korišćen u kampanjama protiv Poljske, Francuske i Sovjetskog Saveza kao i u Severnoj Africi. Neki su još uvek bili u upotrebi tokom borbi u Normadiji i Arnhemu 1944. godine.

Oklop

Pancer III, modeli od A do C imalo su blago zakošeni oklop od homogenog čelika debljine 15 mm, dok je debljina oklopa na gornjem delu iznosila 10 mm, a na podu tenka 5 mm. Ubrzo je ustanovljeno da je postojeća oklopna zaštita nedovoljna zbog čega je debljina oklopa kod modela D, E, F i G povećana na 30 mm, dok je model H imao drugi dodatni sloj oklopa debljine 30 mm pričvršćen sa prednje i zadnje strane tenka. Model J je imao ploču od punog čelika debljine 50 mm sa prednje i zadnje strane, dok su modeli L, M i N imali dodatni sloj oklopa debljine 20 mm na prednjoj strani tela tenka.

Neuobičajeno debeo oklop na zadnjem delu tenka Pancer III značio je da ovaj tenk može da se suprotstavi protivničkim tenkovima i u napadu i u polvačenju dok su drugi tenkovi tokom borbe bili prinuđeni da oprezno manevrišu kako ne bi izložili neprijatelju svoju slabo oklopljenu pozadinu.

Naoružanje

Pancer III je bio namenjen za borbu sa drugim tenkvoima. S obzirom na to da je 1935. godine standardni nemački protivtenkovski top bio KwK36 L/45 kalibra 37 mm, prvi tenkovi od modela A do modela F su bili naoružani ovim topom. Ipak, kako je dizajn tenka obuhvatio jači prsten kupole nego što je to bilo potrebno za montažu ovog topa bilo je moguće izvršiti prenaoružavanje kasnijih verzija tenka od modela G do modela M sa težim topovima KwK38 L/42 i KwK39 L/60 kalibra 50 mm.

Model N je bio naoružan istim topom KwK37 L/24 kalibra 75 mm sa kojim su bili naoružani prvi modeli tenka Pancer IV. Ovaj model bio je namenjen za pružanje bliske podrške pešadiji i u ovom poslu je odmenio Šturmgešuc III koji je sve više korišćen kao lovac tenkova.

Svi modeli do modela F bili su naoružani sa dva spregnuta mitranjeza kalibra 7.92 mm i jednim mitraljezom u telu tenka. Kasniji modeli imali su samo jedan spregnuti mitraljez.

Mobilnost

Pancer III, od modela A do modela C pogonio je motor od 230 KS, dvanestocilindrični Majbah HL 108 TR (Maybach HL 108 TR) koji je mogao da razvije 32 km/h i imao je domet 150 km. Svi kasniji model bili su opremljeni motorot snage 320 KS, dvanestocilindričnim Majbahom HL 120 TR (Maybach HL 120 TR). Maksimalna brzina varirala je od modela do modela, u zavisnosti od transmisije, oklopa i naoružanja ali je uglavnom bila oko 40 km/h. Domet je uglavnom bio oko 150 km.

Kao i svi drugi nemački tenkovi u Drugom svetskom ratu i Pancer III je kao gorivo koristio benzin.

Posada

Pancer III je imao petočlanu posadu koju su sačinjavali: komandir, nišandžija i poslužilac u kupoli i vozač i radista/mitraljezac u prednjem delu tela tenka.

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

PanzerIII.jpg
(50.06 KB, 500x320)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Pancer IV

Karakteristike za Pancer IV model F2 (PzKpfw IV Ausf F2)

Dimenzije: dužina 5.93 m, širina 2.88 m, visina
Težina: 23.6 t (sa dodatnim oklopom)
Debljina oklopa: maksimalna 50 mm + 30 mm, minimalna 20 mm
Maksimalna brzina: 42 km/h na putu, izvan puta 20 km/h
Motor: linijski dizel motor Maybach HL 120 TRM V-12 snage 300 KS
Naoružanje: top 7.5 cm KwK L/43, dva mitraljeza MG 34 kalibra 7.92 mm (jedan spregnut sa topom, a drugi u telu tenka desno od vozača)
Posada: 5 članova


Pancer IV je bio jedini nemački tenk koji je bio u konstantnoj proizvodnji tokom čitavog Drugog svetskog rata. Nastao je na osnovu specifikacije nemačke vojske iz 1935. god. koja je predviđala da će bitke u budućnosti voditi dve vrste tenkova, brojnija verzija naoružana protivtenkovskim topom namenjena za borbu protiv neprijateljskih tenkova Mark III (PzKpfw III) i tenk namenjen za pružanje vatrene podrške naoružan topom velikog kalibra sposobnim da ispaljuje granate sa visoko eksplozivnim punjenjem. Ova uloga bila je namenjena za Pancer IV. Prema specifikacijama tenk je trebalo da bude naoružan kratkocevnim topom 7.5 cm KwK, a težina tenka nije smela da bude veća od 23.62 t. Vozilo je i pored drugačije namene po konstrukciji trebalo da bude veoma slično sa tenkom Pancer III. Tek 1939. god. nemačka vojska počela je da dobija prve značajnije isporuke modela D ovog tenka. Model je učestvovao u poljskoj i francuskoj kampanji kao i u napadu na SSSR 1941. god. tokom kojeg su do izražaja došla sva njegova ograničenja i nedostatci.
 
Nemački tenk Pancer IV.

Pancer IV model D bio je neznatno veći od tenka Pancer III ali je koncepcijska sličnost između ova dva tenka bila očigledna. Prostor unutar tenka je bio podeljen na tri odeljka. Vozač i radio operater nalazili su se u prednjem odeljku, a jedan od dva mitraljeza MG 34 bio je montiran desno od vozača. U borbenom odeljku nalazili su se komandir tenka, nišandžija i poslužilac. Kupolu je pokretao elektro-motor dok je u tenku Pancer III kupola pokretana ručno. Motor se nalazio u zadnjem odeljku. Borbeni komplet je bio sačinjen od 80 granata kalibra 75 mm i 2.800 metaka za mitraljez.


Borbeno iskustvo je pokazalo da je Pancer IV pouzdan tenk solidne konstrukcije ali da je njegova oklopna zaštita preslaba da bi mogao da ispunjava svoj zadatak pružanja vatrene podrške jer su protivnički tenkovi uglavnom bili bolje oklopljeni. Poučena ovim iskustvom nemačka vojska je pokrenula program stalne modernizacije ovog tenka koji je trajao sve do završetka Drugog svetskog rata. Posle modela D usledio je model E koji je imao deblji frontalni oklop i novu kupolu. Sledeći model F trebalo je da postane glavna proizvodna verzija tenka ali je vrlo brzo zamenjen modelom F2 naoružanim topom sa dugom cevi kalibra 75 mm. Novo naoružanje je u potpunosti izmenilo ulogu ovog tenka koji je od sredine 1941. god. počeo da zamenjuje Pancer III u borbi protiv neprijateljskih tenkova. Model F je proizveden u velikom broju i borio se na svim frontovima. Zatim je usledila verzija G koja je imala bolju oklopnu zaštitu koja je pojačana dodatnim bočnim oklopnim pločama montiranim na specijalnim nosačima na kupoli i trupu. 1943. god. Pancer IV je naoružan novim topom 7.5 cm KwK 40 L/48 što mu je omogućilo da se uspešno suprotstavi bilo kom savezničkom tenku, a naročito ruskom T-34 koji mu je bio najbrojniji protivnik. Na poslednjem modelu J koji je napravljen 1944. god. dodatne oklopne ploče na nosačima na trupu su zbog nedostatka materijala zamenjene pločama od pletene čelične žice.


Do 1945. god. proizvedeno je i isporučeno preko 8.000 različitih modela tenka Pancer IV. Poslednje borbeno angažovanje Pancer IV imao je 1967. god. u Arapsko-izraelskom ratu i to na sirijskoj strani.

Korišćena literatura
"World War II tanks and fighting vehicles" - Christopher F. Foss, Salamander Books Ltd., London, 1981.
"German tanks of World War II" - Dr. F.M. von Senger und Etterlin, A&W Visual Library, 1969.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

800px-Pz-IV_02.jpg
(176.84 KB, 800x598)
800px-Pz-IV_01.jpg
(235.93 KB, 800x598)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Pancer VIB Tigar II
 
Tigar II

Tigar II (Panzerkampfwagen VI Ausf. B) bio je nemački teški tenk iz Drugog svetskog rata. Unatoč teškom oklopu, u akciji je imao mehaničkih kvarova.

Bio je poznat pod više imena, ali najpoznatiji nadimak bio mu je Kraljevski tigar.

Istorija

Tijekom januara 1943. godine Hitler je naredio početak projekta gradnje novog njemačkog teškog tenka. Samo devet meseci kasnije prvi testni prototip izgrađen od drveta prezentiran je njemačkom vojnom štabu dobivši od njega zeleno svetlo za start proizvodnje. Prvi primerci toga novoga tenka s početnim imenom Tigar II su izašli iz tvornice u decembru 1943. godine.

Ratno dejstvo

Glavni problem ovog oklopnog vozila kao i njegovog prethodnika Tigra je bilo izbacivanje na bojište bez testiranja, pa su mnogo češći slučajevi gubitka tenka usled mehaničkih kvarova neuočenih u proizvodnji nego u borbi.

Ako je Pancer VI Tigar na bojištu bio noćna mora za protivnike Pancer VIB je bio nešto nezamislivo. Prednji oklop ovog tenka tokom borbi s protivničkim tenkovima ili protivoklopnim vozilima nije nikad bio probijen. U najslavnijoj bici ovog tenka jedan Kraljevski tigar je 1945. godine napao 11 sovjetskih teških tenkova JS-2 i 135 drugih tenkova. Uništio ih je sveukupno 39 kada se napokon zbog nedostatka municije morao vratiti neoštećen u bazu.

Ovaj tenk najviše je korišten u Bitci za izbočinu 1945.

Jedina prava pretnja ovom tenku bili su protivnički avioni koji su ga lako mogli uništiti.

Oprema

Neprobojni prednji nagnuti oklop debljine od 180 mm nikad nije bio probijen, ali zabeleženo je kako je zadnji nagnuti oklop od 80 mm bio nekoliko puta probijen od protivničkih tenkova. Ako se uzme u obzir da je izgrađeno malo manje od 500 komada ovog tenka teškog 68 tona, a praktično zabeležen je svaki tenk koji mu je uspio probiti zadnji oklop govori više nego bilo šta drugo koliko se to retko dešavalo. Njegov kvalitetni top od 88 mm je bio u mogućnosti da uništi svaki protivnički tenk na udaljenosti većoj od 2 km, što je nekoliko puta veća udaljenost od one na koju su trebali stići protivnici da bi imali i najmanju šansu. Problem ovog tenka je bila prije svega njegova težina od 68 tona. Zbog toga Kraljevski tigar je najčešće ostao zatvoren na području između dve rijeke jer malo koji most je mogao izdržati njegovu težinu.

Na taj težinski problem se državni vrh uopšte nije obazirao, nego je pokrenuo projekt novog još težeg tenka pod imenom Pancer VII Miš.

Jedina prenamena ovog tenka bila je protivtenkovska varijanta Lovački tigar.

Izvor: Wikipedia

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

King_Tiger_1.jpg
(37.27 KB, 542x304)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Svakodnevni prolaznik


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 244
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
dopuna o legendarnoj akcija koenigstigera :

"On the road from Bollersdorf to Strausberg stood a further 11 Stalin tanks, and away on the egde of the village itself were around 120-150 enemy tanks in the process of being refuelled and re-armed. I opened fire and destroyed first and last of the 11 Stalin tanks on the road....My own personal score of enemy tanks destroyed in this action was 39."

SS-Hauptscharführer Karl Körner,
schwere SS Panzer Abteilung (103) 503 / III SS Panzer Corps,
East Germany, April of 1945.

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

korner.jpg
(4.89 KB, 200x265)
IP sačuvana
social share
Maximalno!
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
M4 Sherman je bio glavni američki tenk tijekom Drugom svjetskog rata, .
 
M4 Sherman na bojištu u Europi

Sadržaj
1 Nastanak
2 Bojevna uporaba
3 Oprema
3.1 Prenamjene
3.2 Upotreba nakon rata

Nastanak

Osnova ovoga tenka je dizajn njegovog prethodnika M3 Lee koji je bio procijenjen nezadovoljavajućim početkom drugog svjetskog rata. Jedina konkretna razlika između ova dva tenka je bila upotreba dva topa u M3 što je procijenjeno kao nepraktično rješenje koje je zamijenjeno klasičnom kupolom kakvu su imali svi tada moderni tenkovi. To na kraju nije otklonilo sve greške dizajna koje se mogu najbolje uočiti ako se usporediti slika od Panzer III ili Panzer IV s Shermanom. On je jednostavno bio previsok tenk što kao posljedicu ima njegovo rano otkrivanje pozicije u sukobu s protivnikom.

Pozitivna stvar nastanka Shermana na taj način u ratno doba je bila mogućnost njegove proizvodnje u tvornicama od M3 pri čemu se uštedjelo mnogo vremena koje bi bilo izgubljeno u gradnji novih tvornica ili prenamjeni starih. Prvi primjerci ovog tenka su tako izašli iz tvornica već u veljači 1942 .

Bojevna uporaba

Početno oduševljenje amerikanaca i britanaca pojavom ovog tenka koji u vrijeme svog izlaska iz tvornica predstavlja značajno poboljšanje prijašnjih modela splašnjava odmah po izlasku na bojno polje. Realno očekivanje od novog modela svakog tenka koji se prvi put pojavljuje na bojištu je da on bude bolji od najmodernijih protivničkih modela je bilo razočarano već u njegovoj prvoj bitci 1942 . godine kada su ga Britanci koristili protiv Njemačke kod El Alameina . Već tada je postalo primjetno da je Sherman bolji od svih talijanskih tenkova i Panzer II , ali kada bi došlo do susreta s Panzer III pojavili bi se problemi bez da se spominjenje tadašnji najjači Njemački tenk Panzer IV . Ti početni nedostaci na kraju nisu nikad otklonjeni tako da je krajem rata ovaj tenk bio ništa drugo nego igračka kada bi se susreo s protivničkim oklopnim formacijama.

Zbog lake zapaljivosti američki vojnici su Shermanu koji je bio njihov glavni tenk dali nadimak upaljač po tada popularnoj reklami za upaljač koja je glasila: "upali iz prve prvi i svaki sljedeći put" . Njemci su mu dali nadimak "Tommy kreker". Istiniti nadimak s kojom bi se obje strane složile je onaj koji se počeo upotrebljavat nakon rata. On glasi "smrtonosna klopka".

Razlog za to je bila njegova greška u konstrukciji koja bi dovodila do zapaljenja tenka pri i najmanjoj iskri. Jednostavno govoreći što su za Japan bile kamikaze, za Njemačku podmorničari to su za SAD bili tenkisti. Primjer za to nam daruju podaci o američkoj 3 oklopnoj diviziji koja je s njima bila opremljena. Na početku rata ova divizija je imala 232 tenka i oni su svi uništeni 5.8 puta, to jest tijekom rata ova divizija s samo 232 tenka orginalnog postava je izgubila sveukupno 1350 tenkova. Prosječni životni vijek tenka ove jedinice je bio 3 mjeseca!!! O posljedici toga po tenkiste nema smisla govorit.

Razlog za nebrigu o ljudskim životima američkog glavnog štaba bi se mogao podijeliti u dvije njihove brige. Službena njihova briga je bila pad proizvodnje koji bi proizvela gradnja novog jačeg tenka što bi se moglo dovesti u pitanje ako se uzme u obzir stalni proizvodni napor za nadogradnju ratnih gubitaka. Drugi razlog je bio čisto kapitalistički. Što se više tenkova uništi to je potrebna veća proizvodnja i veći profit proizvođača za nadoknadu gubitaka. Na kraju je proizvedeno više od 50 000 primjeraka ovog tenka.

Kao zanimljivost se može spomenut briga čudovišnog Hitlera za živote svojih tenkista koja je u potpunoj suprotnosti s nebrigom humanista Roosvelta za topovsko meso poslano u tenkove.
[uredi]

Oprema

Osnovno naoružanje ovog tenka je činio top od 75 mm koji se mogao bez problema nosit s oklopom od tenkova Panzer III i Panzer IV na zadovoljavajućoj udaljenosti dok je mogao postizat uništavajuće rezultate protiv Panzer VI Tigar samo u najbližoj borbi. Konstrukcijska greška Shermana je bila njegova laka zapaljovost u slučaju ako bi bilo kakav projektil uspio i u najmanjoj mjeri probiti oklop. Zbog toga razloga prvobitni oklop od 50 mm je uvećan na 75 ali to nije bilo dovoljno tako da kraj rata ovi tenkovi dočekuju ponižavajuće noseći na sebi pjesak, čelične ploče od neprijateljskih tenkova kako bi smanjili mogućnost proboja vlastitog loše oklopa. Nasljednik ovog tenka koji je trebao uklonit većinu njegovih nedostatka izlazi tek krajem rata s imenom M26 Pershing

Prenamjene

Zbog velikog broja ovih tenkova od njega je napravljen i veliki broj promjena koje u stvarnosti nisu bile ništa drugo nego opcije prikačene na standardni tenk tako da se to samo se sebi ne može nazvat prenamjeno. Primjer toga je bio tenk koji kako se kreće udara lancima po zemlji ispred sebe da aktivira mine i slično. Jedina konkretna prenamjena ovog tenka je bio protutenkovsko oklopno vozilo M10 koje je koristilo efikasniji top od Shermana. Za razliku od Njemačke SAD je tijekom ovog rata proizvodio protutenkovska vozila s kupolom tako da stvarne razlike između M10 i klasičnih tenkova nema.

Upotreba nakon rata

Pobjedom u Drugom svjetskom ratu SAD je ostvario opću dominaciju na svjetskom tržištu kako u mirotvornim stvarima tako i u tenkovima. Posljedica toga je da se ovaj neuspješni tenk našao u oružanim snagama svih nekomunističkih država. Ta upotreba je trajala sve do 1989 . godine kada Čile povlači svoje posljednje Shermane iz upotrebe.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2 3 4
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 23. Apr 2024, 21:32:03
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.484 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.