IN < - Bad Šulberg: Kako je propao Holivud - >LO
(1/1) :: Odgovori!
Autor: Shone83 :
Bad Šulberg: Kako je propao Holivud

Holivudska legenda Bad Šulberg za smrt američke filmske industrije okrivio je Internet, tehnološku revoluciju i kućne di-vi-di uređaje. Velika filmska faca, scenarista, reditelj i producent Bad Šulberg ima osamdeset godina, ali nije senilan i jasno mu je koji su uzroci pada zarade filmske industrije. List Kurir preneo je najzanimljivije delove iz otvorenog pisma koje je Šulberg uputio svojim kolegama.

ZLATNI HOLIVUD KAO TVOREVINA AUTSAJDERA

Veliki studijski šefovi onoga što sada zovemo „zlatnim dobom” uglavnom su bili jevrejski imigranti, neobrazovani, ali ambiciozni i intuitivni. Luis B. Majer, smetlar koji je postao moćni gospodar kompanije Em-dži-em, Sem Goldfiš, prodavac rukavica koji jedva da je znao engleski, a ipak je napravio tako pismene filmove kao što su „Orkanski visovi” i „Najbolje godine naših života”, jesu ljudi koji su postavili temelje fabrike snova.

Uprkos uspehu i aroganciji, nikad nisu izgubili vezu s običnim ljudima, velikom američkom publikom. Oni nisu umeli da se izražavaju, ali su zapošljavali ljude koji su u tome bili bez premca!

Ono što je svim tim „originalnim šefovima” bilo zajedničko jeste stvarna ljubav prema pravljenju filmova. Voleli su produkcijske sastanke, gledanje materijala snimljenog toga dana, nošenje svojih novoiskovanih filmova u neku selendru na eksperimentalnu projekciju...

Holivud je pao na najniže grane otkad je dolazak televizije u 50-im okončao „zlatno doba”. Tehnološka revolucija, Internet, mobilni "iPod", prošle godine zadali su krajnji udarac sedmoj umetnosti. „Dizni” je imao 313 miliona gubitka u četvrtom kvartalu, a „Drim vorksu” je toliko pala vrednost da ga je kupio „Paramaunt”.

Filmovi gube publiku jer sve više ljudi odustaje od trošenja novca za ulaznice. Za siću svi mogu da gledaju isti film kod kuće na di-vi-di uređaju. Kršeći ruke, plačući i kriveći tehnološku revoluciju za sve, današnji gospodari holivudskog univerzuma počinju da shvataju da su upoznali svog neprijatelja - i da su to oni sami.

Studiji više nisu u rukama ili pod upravom pojedinaca, kao što su bili nekada. Stare kompanije progutali su korporacijski golijati: „Soni”, „Vivendi”, „Tajm vorner”... Njihovi šefovi nisu moguli, u starom smislu te reči, zadnjice ih ne svrbe kad im je sopstveni film dosadan, svrbe ih samo kad im se investicija ne isplati.

Zato na svakog „Harija Potera” dolazi deset promašaja. Sećate se „Alija” s Vilom Smitom? Rikao kao lav u petak, a u nedelju uveče pao kao jagnje! Isto se dogodilo i sa „Sinderela menom”. I s „Legendom o Zorou”, s Ketrin Zitom Džons i Antoniom Banderasom. Velika imena. Koštalo hrpu novaca. Propalo.

Evo kako veliki umovi korporacijskog Holivuda razmišljaju: ljubav između Bena Afleka i Džej Lo je vruća, vruća, vruća. Hajde da uložimo u sve te tračeve! Pa naprave „Džilji”, film koji je toliko loš i prazan da je doslovno negledljiv. A to dvoje mladih nisu loši glumci. Ali, potrebna im je stvarna priča koju će ispričati, stvarni likovi koje će glumiti. Treba im dobar scenario.

Svetli primer je „Devojka od milion dolara” Klinta Istvuda - niskobudžetni, a veliki film. Ali, konglomeracijski mentalitet će se pak uvek bojati Istvudovih antiformulaških osobina i neće mu odobriti finansiranje. Svet prestaje da ide u bioskop, a nova generacija nam govori na svoj način, koji se proteže od predgrađa do geta - „Filmovi su s...e.” (Kurir)
> Odgovori
^ Povratak na viši nivo