Stanislav Vitković ( 1913. – 1945.)

PJESMA BEZ NASLOVA

Kada će nam reći, da je dosta patnja
i lutanja vječnih bespućem života?
Kada će već jednom sebičnost i zlobu
zamijeniti srce, osjećaj, dobrota?

Ili zar smo zbilja prevareni teško
svi mi, što bi htjeli, da se pravda vrati,
pa da sudi svima i, bez oproštenja,
da svakome vjerno po djelima plati?

Da otare suze s očiju sirota,
da posuši mrlje ljudske krvi svježe
i otupi britkost tiranskoga mača,
što ponosne glave slobodnjaka reže?

Tko bi znao tu da utjehu nam pruži
u lutanju vječnom bespućem života?
O, hoće li ikad sebičnost i zlobu
zamijeniti srce, osjećaj, dobrota?…

Da ti je pesma lucidna kao i citati
možda bih i ja napisala neku svoju,
ovako
pozdrav
baš zato što ti niko ne odgovara.
         jedna izgleda još uvek sebična

Hm.. sta fali pesmi?

@freya

I pjesma i citati su u meni probudili nešto neopisivo i zato sam ih postavio. Oni su tu prvenstveno radi mene, da me podjećaju na ono što mi je važno, a i da to isto drugima pokažu. A zašto ljudi ne odgovaraju? Valjda ih pjesma nije pogodila kao što je mene pogodila, jer, između ostalog, " de gustibus non discutabant".

Svakako da o ukusima ne treba raspravljati, ali nije li "dobro" univerzalna stvar, a najbolje individualna?

Dobro je svakao ideal kojemu svi težimo i želimo da nama i svima oko nas bude dobro, a jedini put za dobro je činiti dobro, baš kao što kaže klasična definicija " bonum faciendum, malum vitandum". Mislim da je ovdje problem u poruci koju pjesma šalje, a kako je svaka pjesma podložna raznim tumačenjima, tako i ova pjesma ne mora nekome imati nekakvu poruku, dok je meni svakakao ta poruka nada u svekoliko dobro, svima, i to se govori na jedan neizravan način, što je, barem za mnene, velika kvaliteta.

Dobro u smislu sreca je ideal kome tezimo... kao sto rekoh jednom... nije bitno da li ces se svako jutro buditi pored manekenke savrsenih oblina, bitno je da li ces se buditi sa osmehom na licu i osobom koja te voli i koju volis na grudima...