Diskretni šarm gorile

„King Kong“ reditelja Majkla Džeksona.


Nema više pouzdanih ili preživelih svedoka kako je izgledala prva verzija arhetipske priče o susretu lepotice i čudovišta, američke glumice i gorile daleke l933. „King Kong“ (god. proizvodnje 2005, trajanje: l87 min.) novozelandskog reditelja Pitera Džeksona jeste megaspektakl, velika zabava uz kokice, populistička razbibriga koja je koštala koliko i Kameronov „Titanik“ (200 miliona zelembaća). Nove varijacije stare legende o King Kongu (bilo ih je nekoliko, dve japanske uz dodatak Godzile, i dva projekta reditelja Džona Gvilermina) uvek su delovale, što bi rekao stih Arsena Dedića, kao „na stolu hladan gulaš od juče“. Valjalo je to samo upakovati da zvuči nešto senzacionalnije. Posle fantastične trilogije „Gospodar prstenova“, Džekson je morao (to je jače od njega) da izvede nešto slično, golemo i pompezno. I dobrim delom to mu je pošlo za rukom. Upotrebio je celokupni registar kompjuterskih iluzija, ali je i promenio dimenzije glavnog junaka King Konga (valjda da bi se uverljivije nosio sa tiranosaurusima): sada je on veličine oko devet metara i svoju buduću draganu drži na dlanu, čime je smanjena erotska konotacija priče, jer dama deluje kao Zvončica iz „Petra Pana“ ili Barbika.

Film se doslovno deli na tri dela: prvi govori o Njujorku iz vremena ekonomske depresije l933. i o velikoj eposi filmskih slika „većih od života“. To je izvrstan omaž filmu i podvižnicima koji poput Orsona Velsa sanjaju da unaprede medij. Drugi deo neposredne potrage i lova na King Konga traje koliko i prvi (70 minuta) i nepotrebno je rasplinut, natrpan digitalnim efektima, delujući kao produžetak Spilbergovog „Parka iz doba jure“. I treći (40 minuta) je ponovo Njujork sa Kongom koji razgrće automobile i ljude i završava na vrhu Empajer stejt bildinga. Glumica En (izvrsna Naomi Vots) i uvećani Kong ostvaruju tragičnu emotivnu vezu a cenu plaća zaljubljeno čudovište. Ukratko, jedan od filmova godine. Nije moglo biti drugačije. Fatalno.

Upravo sam skinu film sa neta pa cu ga gledati sutra i javicu vam kakav je i da li ce vratiti pere ulozene za snimanje

Gledao sam u nedelju King Konga i strasan je film preporucujem svima da ga odgledaju.Pun je specijalnih efekata a pogotovo scena kada se bori sa tri tiranosaurusa mozda i najbolja scena ikada snimljena komjuterskom animacijom

King Kong: Film kakvim je "Titanic" trebao biti



HOLLYWOOD ne zovu uzalud tvornicom snova. Kada je mladi Novozelanđanin Peter Jackson jednom davno vidio originalni film "King Kong" iz 1933. godine, to je bio početak sna čije ostvarenje upravo gledamo u našim kinima.

Na Jacksona je taj drevni, ali i veličanstveni, film ostavio tako snažan dojam da se on nakon njega odlučio baviti filmom samo zato da bi napravio vlastitu verziju.

Put do ostvarenja tog sna bio je posut trnjem i bezbrojnim neuspjesima, ali je Jackson uspio onda kada je bilo najvažnije - nakon "Oscarom" potvrđenog trijumfa "Gospodara prstenova" bilo je teško u Hollywoodu pronaći ijednu važniju osobu koja bi mu se usudila reći "ne".

Da je itko drugi osim Jacksona bio zagrijan za ovaj projekt, malo je vjerojatno da bi danas bio snimljen, barem ne s raskošnim budžetom od 207 milijuna dolara, publikom od koje se očekuje da opsjeda kina i kritikom "naštimanom" da mu daje hvalospjeve.

Riječ je o remakeu poznatog filma, a oni danas, uz nekoliko zbilja rijetkih izuzetaka, među kritikom prije izazivaju prezir nego strahopoštovanje, a takvo mišljenje obično dijeli i publika.

Da stvar bude gora, nova verzija "King Konga" bi danas u normalnim okolnostima prije bila shvaćena kao remake de Laurentiisove verzije iz 1976. godine koja, zbog nastojanja da se nasilno osuvremeni priču, umjesto kvalitetnog filma današnjim gledateljima daje uvid u sve najgore po čemu se pamte 70-te.

Jackson je imao previše poštovanja prema originalnoj verziji da bi ponovio takvu kobnu pogrešku. Novi "King Kong" nije zamišljen samo kao remake, nego kao i homage originalnoj verziji. Zbog toga je radnja umjesto u sadašnjosti smještena u istu ono doba kada je originalni film snimljen - 1933. godinu.

Time je ne samo stvorena prilika za cijeli niz sitnih posveta i referenci originalnim glumcima, režiserima, odnosno vremenu u kome su živjeli, nego se gledatelji na samom početku uvode u ono što je protagonistima prozaična stvarnost, a gledateljima iščezli i fascinantni svijet.



Početak "King Konga" tako, uz podlogu Al Jolsonove pjesme "Top of the World" ("Vrh svijeta") pokazuje New York kao najveći grad svijeta koga, s jedne strane krase blistavi i spektakularni neboderi, a s druge strane nezaposlenost, siromaštvo i glad koju je Velika depresija donijela na njegove ulice.

Među mase siromaha spada i mlada glumica Ann Darrow (Watts), koju zatvaranje kazališta u kome je radila vodvilj-točke tjera da prihvati svaki posao kojoj se nudi. Stjecajem okolnosti ona predstavlja idealnu glumicu za tajanstveni projekt koga je smislio ambiciozni i beskrupulozni filmski producent Jack Denham (Black).

Projekt uključuje snimanje filma na lokacijama na Dalekom istoku, te se Ann ukrcava na brod "Venture" zajedno sa ostalim članovima ekipe i Jackom Driscollom (Brody), darovitim njujorškim dramatičarom unajmljenim da napiše scenarij.

No, ubrzo će Ann, Driscoll, ali i posada na čelu s kapetanom Englehornom (Kretschmann) shvatiti kako je Denham kao pravi cilj ekspedicije imao "Otok lubanja", krajnje nepristupačni i neistraženi komad kopna o kome kruže uglavnom neugodne legende.

Kada se tamo ipak iskrcaju, Denham i njegovi ljudi će shvatiti kako su neprijateljski raspoloženi domoroci njihov najmanji problem. S daleko većim problemom će se suočiti Ann koju domoroci otmu kako bi je žrtvovali orijaškoj gorili koju zovu "Kong".

King Kong je film čijem je publicitetu dobro došao i nadimak "Ubojice Titanica", temeljen na najavama da bi upravo Jacksonov film bio taj koji bio Cameronov trijumf iz 1997. godine skinuo s vrha liste komercijalno najuspješnijih filmova svih vremena.

Stjecajem okolnosti King Kong ima mnogo sličnosti s Titanicom - oba filma su, zahvaljujući megalomaniji autora i darežljivosti studija postali jednim od najskupljih u povijesti; oba filma su u kina lansirana oko Božića; oba traju oko tri sata; završetak oba dva filma je manje-više poznat publici; oba imaju tragičnu ljubavnu priču kao element zapleta.

Na pitanje hoće li "King Kong" uspjeti premašiti "Titanic" u komercijalnom smislu još uvijek je prerano dati definitivan odgovor, ali se može reći da je Jacksonov film u mnogo čemu superiorniji Cameronovom.

Glavni je razlog u samom zapletu, koga je Jackson posudio iz originalne verzije i koji je u sebi sadržavao potencijal kako za vizualni spektakl, tako i za emocionalno nabijene scene; za razliku od Titanica, nije bilo potrebe da se glavni događaj filma iz komercijalnih razloga "začinjava" s ultra-klišejiziranom i krajnje neuvjerljivom ljubavnom pričom.



U Jacksonovoj viziji je naslovni protagonist ne samo prilika za demonstriranje moći suvremene CGI tehnologije, nego mu ta ista CGI tehnologija daje humanu dimenziju koju njegovi prethodnici od gline i gume nisu mogli imati.

Andy Serkis, koji je uz pomoć senzora maestralno odglumio CGI-lik Golluma, ovdje isti trik ponavlja glumeći Konga i reagirajući na glumu Naomi Watts u emocionalno najsnažnijim scenama filma. Upravo u tim trenucima, kada se vizualna raskoš spaja s emocijama, "King Kong" gledateljima pruža ono što odavno nisu imali priliku vidjeti u rutinerskim holivudskim proizvodima - filmsku magiju.

Neki gledatelji, a i kritičari, King Kongu zamjeraju preveliku dužinu, pogotovo u sredini filma koja sadrži cijeli niz kao lopatom natrpanih scena čija je svrha, čini se, isključivo ispunjavanje Jacksonovih dječačkih snova i demonstriranje moći današnje CGI tehnologije.

Drugi će, pak, problem vidjeti u tome što se do tih scena mora načekati, odnosno da je veliki dio posvećen upoznavanju likova, od kojih mnogi neće igrati značajnu ulogu do kraja filma, odnosno čija sudbina gledateljima neće biti tako zanimljiva. Ti prigovori su djelomično opravdani u završnici filma gdje se gotovo i ne pojavljuje nijedan lik osim Ann i Konga.

S druge strane, iako će pravi sud o vrijednosti "King Konga" tek dati vrijeme, stječe se dojam kako je Jackson, za razliku od Camerona, svoj san ostvario s daleko manje kreativnih kompromisa. Zbog toga će se "King Kong" daleko uspješnije othrvati zubu vremena i mnogim budućim kritičarima i povjesničarima biti primjer filma kakvim je "Titanic" trebao biti.

uloge: Naomi Watts, Adrien Brody, Jack Black, Thomas Kretschmann, Kyle Chandler, Jamie Bell, Colin Hanks
režija: Peter Jackson
proizvodnja: Universal, SAD, 2005.
trajanje: 187

OCJENA: 8/10 (vrlo dobar)

Dragan Antulov

Izvor: Index

gledala pre neki dan u bioskopu, tri sata je proletelo kao tren, film je vrh , moracu jos jednom da ga pogledam i kuci kasnije na dvd kad izadje uz zvuk pojacan do jaja!!

p.s; film stvarno vredi prvi put pogledati u bioskopu