Kako nije , desila se tačka koja će se generacijama izučavati, u kom stepenu ludila moraš da budeš da bi potpisao da ćeš da premestiš ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, a druga strana potpiše da će se medjusobmopriznati sa Izraelom...
Znači bukvalno si mogao bilo kog drugog dana da pozoveš premijera Izraela i kažeš mu- Bibi hoću da premestim ambasadu u Jerusalim i dobio bi zauzvrat obećanje da ih Izrael neće priznati ni da sudnji dan dodje, ali zašto bi kad može ovako naopako.
Da li i u političkoj sferi postoji kolonijalno potčinjavanje? Nekome se može i to pričiniti. Ali, kada Šreder ili Bler savetuju vladu, to nikako nije čin najcrnjeg ponižavanja nacije i ruganje žrtvama iz 1999. To nije ni tragična slika države koja je izgubila svako samopoštovanje. Ne, to je manifestacija mudrosti, dubokog političkog uvida i afirmacija realpolitike kakva nije viđena još od vremena kneza Miloša. Srbija je, nema sumnje, na pravom putu.
To je trebao da uradi sam, a ne da ga tera Tramp, ali dobro
“Ovo je olovka koju sam dobio od Donalda Trampa. Samo se on potpisuje sa njom, kao što mi je napisao na papiriću poruku. Dobio sam i ključeve od Bele kuće. Tramp mi je rekao – ‘ovo ti je da uvek možeš da uđeš u Belu kuću'”, naveo je Vučić, dodajući da će poklone dati svojoj deci, dok će sporazum biti pohranjen u arhivi.
Jesmo dobili još nešto osim olovke i ključeva za overlordovu decu?
“Držite se svog osećanja ispravnosti, svoje unutrašnje etike, čak i kada je teško ili opasno, ili kada ljudi smatraju da ste čudni. Ta čudnovatost vas izdvaja!"
„Budite čovek po svaku cenu. Ako treba, platite koliko košta. Neka to bude najskuplja stvar u vašoj kući. Niko nema veće obaveze prema sebi nego da bude i ostane čovek."
Da li i u političkoj sferi postoji kolonijalno potčinjavanje? Nekome se može i to pričiniti. Ali, kada Šreder ili Bler savetuju vladu, to nikako nije čin najcrnjeg ponižavanja nacije i ruganje žrtvama iz 1999. To nije ni tragična slika države koja je izgubila svako samopoštovanje. Ne, to je manifestacija mudrosti, dubokog političkog uvida i afirmacija realpolitike kakva nije viđena još od vremena kneza Miloša. Srbija je, nema sumnje, na pravom putu.