Što se dogodi kada na tržištu imate čak devet konzola i nebrojeno mnogo njihovih klonova, a igre počnu izrađivati i proizvođači hrane za pse? Dogodi se ogroman slom industrije igara.
Pod pojmom sloma industrije igara iz 1983. godine podrazumijeva se masivna recesija koja je pogodila tržište igara Sjeverne Amerike, a koja je nastala radi megalomanskog vala štancanja igara bez da se pazilo na zakone tržišta, broj prodanih konzola i na kvalitetu igara koje su izlazile. Godinu ranije, 1982. godine, tržište videoigara bilo je jedno od najunosnijih tržišta na svijetu jer je generiralo više novca čak i od filmske, odnosno glazbene industrije pa je sasvim logično da je mnogo kompanija htjelo komad tog velikog kolača.
Ubrzo su gotovo svi počeli proizvoditi svoje konzole i igre, glavni faktor je prestala biti kvaliteta, a njeno mjesto preuzela je kvantiteta. Proizvodilo se mnogo više primjeraka igara no što je bilo prodanih konzola, a u tom se neslavnom poslu najviše istaknuo Atari koji je port Pac Mana s arkadnih mašina na Atari 2600 razvijao tek šest mjeseci da bi tako požurenu verziju igre izdao u čak 12 milijuna primjeraka, unatoč tome što je do tad prodano tek 10 milijuna primjeraka konzole.
Nelogičnosti tog razdoblja nije bilo kraja, a kada su proizvođači žitarica i hrane za pse ušli u industriju videoigara… to je bilo to. Gomila neprodanih i loših proizvoda uzrokovala je propast ogromnog broja kompanija i kraj druge generacije konzola. Proizvođači konzola iz Sjeverne Amerike više se nikad nisu u potpunosti oporavili, a u Japanu su izrasle nove sile igraće industrije u obliku Sege i Nintenda. Slom industrije igara iz 1983. godine nije pouka samo proizvođačima igara već i pouka svima koji proizvode i plasiraju svoje proizvode na tržište, a ako želite doznati više o slomu industrije igara iz 1983. godine pogledajte video koji su za vas pripremili ljudi s The Game Stationa.