Što se događa s čovjekom kad umre, nestaje li zajedno s tjelom koje strune u nekom mračnom, hladnom grobu ili njegov najvažniji dio (duša)  biva sačuvan i prenesen u neki novi oblik postojanja, nekakav raj nama nepojmljiv ili pakao koji nam je čini mi se poznatiji? Ili čovjekova duša nakon smrti seli u neko drugo tijelo u ovoj istoj dolini suza vrteći se dok jednom ne dosegne prosvjetljenje?
Što se zbiva s nama kad umremo?

Naravno da ne vjerujem u reinkarnaciju. Ona je samo još jedan dokaz ljudskog straha od nepoznatog, kakvom se smrt obično doima. U tom kontekstu čovjek nastoji vjerovanjem "vrćenja" u krug izbjeći eventualnu odgovornost ili prekid vlastitog postojanja. Utapanje u Nirvani (što neki nazori koji priznaju reinkarnaciju vjeruju) je samo još jedan čin istog, tj. gubljenjem individualnosti nestaje i odgovornost.

Ovdje ne mislim samo na nazovimo ga uskokršćansko gledanje Božjeg suda na osnovu čovjekovih djela, nego i na odgovornost koju svi mi osjećamo pred samima sobom.


(A kad smo već kod pitanja duše upućujem na još jedan zanimljiv link http://www.burek.com/phpbb2/viewtopic.php?t=6368)

Marx je proglasio svako religijsko vjerovanje opijumom za mase
svaki se vjernik takvim argumentom može proglasiti kukavicom koji svoje samoostvarenje traži negdje drugdje, a ne u sebi samome bez obzira na to vjeruje li on u uskrsnuće ili reinkarnaciju! Kršćanin svoju nadu polaže u milost Božju, nije li to svojevrsni bijeg od odgovornosti, Bog je taj koji nas spašava ja samo surađujem, ne smijem raditi velike gluposti i ako budem Ok! na času smrti evo me u raju  u dobrom društvu sa svecima. Oni koji pak vjeruju u reinkarnaciju nikad ne bivaju spašeni od ovog života (a ovaj život i nije velika sreća kažu oni) ako se doista ne potrude i prožive čitav jedan ljudski, muški život (jer samo muškarac može doživjeti nirvanu) u savršenstvu. A do ljudskog života nije lako doći, posebno ako se na početku rodiš kao virus ili bakterija a neka od tih bića žive dugo! Cijela jedna evolucija, a onda još i savršen muškarac kao da je to lako u današnje doba, kao da je to ikada bilo lako! Ja to ne bi nazvao bijegom od odgovornosti!

Ni ja isto ne vjerujem u reinkarnaciju iz nekoliko razloga. Prvi je taj što reinkarnacija, u smislu u kojem ju " svijet" prihvaća, ne postoji u nijednoj religiji, nego je to izmišljen termin sekularističih tendencija, a drugi je što se ne sječam prijašnjeg/ih života. No, kako god pogledamo oba pojma žele pokazati spas čovjeka od ovoga svijeta, tj. od svih nevolja koje nas u životu nađu. Čovjek je uvijek u povijesti, a i danas, uvijek želio da mu bude bolje i to je govorio i kad je jednom došao na smrtnu postelju, a nije bilo bolje, mislio je, nadao se, da će poslije smrti biti bolje. Zato kod nas kršćana imamo tako lijep govor o raju, naravno, koji je teološki neopravdan, a kod nekih imamo govor o povratku kad će sve biti bolje

Nije isto mjerilo "kukavičluka", jer u vjerovanju u raj, vjeruješ i u pakao. Dakle imaš opciju koja baš i nije neka željena perspektiva.

Kod reinkarnacije se vrtiš u krug i kad te jednom nestane, nema te. Raj i pakao za sobom vuku vječnost.

Pazi, u kršćanstvu vjeruješ da pakao postoji, ali ne vjeruješ ili se ne nadaš da ćeš u njega ići isto kao što se u reinkarnaciji, obrati pozornost da je to izmišljeno,  nadaš da ćeš u slijedećem životu biti viši oblik života ( no glupo je govoriti o nečemu apstraktnom). I jedno i drugo za sobom vuče vječnost, samo što u kršćanstvu je to stanje kakvo oči nisu vidjele, a srce zamislilo, dok je u reinkarnaciji! sve poznato.

Ne mere to biti isto. U kršćanstvu, ako zaribam i odem u pakao nema popravnog. U reinkaranaciji ako zaribam i postanem žaba, mogu se nadati da ću postati opet čovjek.

i OVDE je bilo price o tome

Hriscanstvo i Sveto Pravoslavlje me je ucilo drugacije, citao sam knjige o drugim verovanjima i religijama da bih za neka meni nejsna pitanja nasao odgovore. Ziveo sam dugo sa mormonima ( bivsi kosarkas Kresimir Cosic ih je doveo u bivsu YU ), najsmirenije trenutke u svom zivoru doziveo u nasem Manastiru i veoma dugo proucavao budizam i pokusavao da neke "norme ponasanja" preuzmem iz njega. Svako objasnjava zagrobni zivot na drugi nacin i pokusavaju da nam ovozemaljski zivot organizuju na svoj nacin preteci nam svakojakim kaznama posle smrti. Neko mi preti paklom, neko da cu se u sledecem zivotu roditi kao zaba, a niko nedodje na ideju da mi kaze koji ce brojevi biti izvuceni na lotou kako bih ovozemaljske dane proveo u nekom miru... Ponekad se pitam nisam li vec mozda u nekom paklu? Na ovom svetu niko ko je normalan i posten nemoze da zivi lepo, vec mora da grbaci i radi celog zivota, svi koji su neposteni uzivaju na ovom svetu. Kako na posten nacin mlad covek od 19 godina vozi Ferari od 350.000€ i zasto rudar koji je posten i svakog jutra u 6 sati ide u srediste zemlje, nedeljom u crkvu i pokusava da prezivi do sledece plate a ima vecu skolsku spremu od dilera droge. Lepo zajauka neko i povika:  
U trenutcima kada sam bio klinicki mrtav razmisljao sam o nekim drugim stvarima i druzio se sa nekim meni dragima koji nisu vise samnom, tako da nisam otisao jedan korak dalje, na srecu ovih koji zive samnom, a na moju nesrecu i onih koji zive u mom srcu...
Pitam se da li je ovaj nas svet pakao nekog drugog sveta ???????

Čitajte Platona ljudi.....ne tražite instant filozofiju i instant rešenja!