reinkarnacija :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika r, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Pojam reinkarnacije podrazumijeva prelazak duše nakon smrti iz tijela jednog u tijelo drugog čovjeka. Na tom putu prelaska iz jednog tijela u drugo duša se čisti sve dok ne dostigne stepen nirvane kod budista, ili poistovijeti se sa zvijezdama kod nusajrija, ili se, nakon što se očisti, vraća u tijelo nekog jevreja po jevrejskom učenju, ili u tijelo nekog od druza po njihovom, druzijskom učenju itd ...

Cilj svih ovih učenja jeste negiranje ponovnog proživljenja na budućem svijetu. Dok je vjerovanje u ponovno proživljenje i budući svijet nužno poznato u vjeri islamu. Onaj ko to porekne izašao je iz islama.

Dokazi koji upućuju na istinitost ponovnog proživljenja na budućem svijetu su brojni: kur'anski, sunnetski ili razumski.

Dokazi iz Kur'ana

Kur'an o istinitosti proživljenja govori na razne načine. Od njih su:

dokazivanje istinitosti ponovnog proživljenja prvim stvaranjem
"Oni govore: 'Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?' Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.' – 'A ko će nas u život vratiti?' – upitat će oni, ti reci: 'Onaj Koji vas je i prvi put stvorio', a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: 'Kada to?' Ti reci: 'Možda ubrzo!' Bit će onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ćete se, hvaleći Ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo vremena." (El-Isra, 49-52)

"Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživjeti kosti, kad budu trule?' Reci: 'Oživjet će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete." (Ja sin, 77-80)

"Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi?" (El-Kijama, 36-40)

"Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti." (El-Enbija', 104)

"Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj! Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti." (El-Mu'minun, 12-16)

Uzvišeni Allah u ovim veličanstvenim ajetima daje do znanja ljudima da će ih On, nakon što umru i njihova tijela u zemlji se rastvore, ponovo oživjeti. Kao što ih je prvi put oživio i stvorio iz ničega to će isto učiniti i drugi put i nimalo pri tome Uzvišeni Allaha neće osjetiti umora.

dokazivanje istinitosti ponovnog proživljenja oživljavanjem mrtve zemlje
"O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrept će i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti." (El-Hadždž, 5-7)

"Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može." (Er-Rum, 50)

"Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Ko njoj daje život oživjet će sigurno i umrle, jer je On kadar sve." (Fussilet, 39)

"On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!" (El-E'araf, 57)

"On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako ćete i vi biti oživljeni." (Er-Rum, 19)

Zaključak iz ovih ajeta potpuno je jasan. Čak šta više sve ove stvari doživljavamo i posmatramo svojim očima. Zemlju pogađa suša, njeno rastinje se osuši i sve što upućuje na tragove života na njoj, zamre. Međutim, Uzvišeni Allah želi da je ponovo oživi, da je vrati u prethodno stanje. Šalje na tu suhu zemlju kišu i da da ona ponovo uzbuja i iz nje nikne svakovrsno bilje prekrasno.

Zar Onaj Koji vraća u život ovu suhu zemlju i njeno mrtvo rastinje nije u stanju da ponovo proživi čovjeka kojeg je odabrao i počastio nad ostalim stvorenjima, učinio da morem plovi i kopnom hodi, opskrbio ga, naredio melekima da mu učine sedždu, slao mu poslanike i objavljivao knjige?!

dokazivanje istinitosti ponovnog proživljenja stvaranjem nebesa i Zemlje
"Zar ne znaju da je Allah – koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajući ih, iznemogao – kadar da oživi mrtve? Jeste, On sve može." (El-Ahkaf, 33)

"A šta je teže: vas ili nebo stvoriti?" (En-Naziat, 27)

"Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (El-Mu'min, 57)

"Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču." (El-Isra, 99)

Spomenuti ajeti govoreći o, svima nama vidljivoj stvari, postojanosti nebesa i Zemlje, jasno ukazuju na istinitost ponovnog proživljenja. Zar ne vide oni koji ga poriču da Allah Koji je stvorio nebesa i Zemlju i pri tome ga nije svladao nikakav umor, nije u stanju da ponovo proživi ljude?! Zar onaj koji dolazi sa ogromnom stvari nije u stanju da dođe i sa mnogo lakšom od nje?! Zar onaj koji je u stanju da sazida ogroman dvorac nije u stanju da sazida jednu od njegovih brojnih soba?!

dokazivanje istinitosti proživljenja s proživljenjem nekih ljudi na dunjaluku nakon njihove smrti
"Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: 'Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?' I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje i zapita: 'Koliko si ostao?' – 'Dan ili dio dana' – odgovori. 'Ne', reče On -, 'ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.' I kad njemu bi jasno, on povika: 'Ja znam da Allah sve može!'" (El-Bekara, 259)

"I kada ste uglas rekli: 'O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!' – Munja vas je ošinula, vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživjeli da biste zahvalni bili." (El-Bekara, 55-56)

"Mi smo rekli: 'Udarite ga jednim njezinim dijelom!' – i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili." (El-Bekara, 73)

"Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli – a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: 'Pomrite!' – a poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje." (El-Bekara, 243)

"Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.' Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili." (El-Kehf, 9-12)

Dokazi iz sunneta

Allahov poslanik r poslan je svim ljudima da ih upozna s onim što im koristi i što im šteti, što ih približava njihovom Gospodaru i udaljuje od Njega. Od tih stvari je i vjerovanje u njihov povratak svome Gospodaru što podstiče ljude na činjenje dobrih djela i ostavljanje loših.

Vjerovanje u Sudnji dan i proživljenje ljudi kod kurejševićkih nevjernika bilo je potpuno nemoguće i u čijem negiranju su se oni posebno isticali. Zbog toga je pojašnjenje vjerovanja u Sudnji dan i sve što će se desiti na njemu bilo od prioritetnijih stvari poslanstva Allahovog poslanika r, jer svaki onaj koji ne vjeruje u Sudnji dan nije vjernik.

Allahov poslanik r znao je da ukoliko nevjernici povjeruju u Sudnji dan da će u druge stvari povjerovati mnogo lakše zbog čega je stalno koristio priliku da upozori i podsjeti na njega.

Brojni su hadisi koji govore o Sudnjem danu i ponovnom proživljenju. Od njih su:

1. Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Allahov poslanik r rekao: "Zatim će Allah spustiti s nebesa vodu i vi ćete niknuti iz zemlje kao što niče rastinje." (Muslim, 4/2271)

2. Od Aiše se prenosi da je Allahov poslanik r rekao: "Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, bosi i neobrezani." (Buharija, 7/195; Muslim, 8/156)

3. Također je rekao: "U čovjeku ima jedna kost koju zemlja nikako ne rastače. Od te kosti čovjek će ponovo biti proživljen na Sudnjem danu." Upitali su: "Allahov poslaniče, koja je to kost?" Odgovorio je: "Adžbuz-zenbi" tj. repna kost na kraju kičme. (Muslim, 4/2271)

4. Za čovjeka koji je umro za vrijeme obreda hadža rekao je: "Uistinu će na Sudnjem danu biti proživljen izgovarajući telbiju." U drugom predanju: "... izgovarajući La ilahe illallah." (Muslim, 2/865-866)

5. Od K'ab b. Malika t se prenosi da je Allahov poslanik r rekao: "Mjesto vjerničke duše je u ptici na dženetskom stablu sve dok ista ne bude vraćena u tijelo na Dan proživljenja." (Ibn Madže, 2/1428; Nesa'i, 4/108)

Svi ovi hadisi prejasno govore o ponovnom proživljenju tijela, potpuno rastočenih u zemlji, na dan kada to Uzvišeni Allah dozvoli.

Razumski dokazi o istinitosti ponovnog proživljenja

Zdrav razum ne poriče ponovno proživljenje, već ga obavezuje. Kako da ne kada svaki dan na svakom koraku oko sebe posmatra tragove koji upućuju na ovu veliku istinu. Svaki dan gleda ljude kako se rađaju i umiru. Posmatra njihova djela na dunjaluku. Jedan je nasilnik, dok se drugom čini nasilje. Jednom se daje dok se drugom uskraćuje. Zar da ova djela, činjena na ovosvjetskom životu, tek tako prestaju, nema nagrade niti kazne za njih, nema obračuna? Ovi koji umiru, gdje odlaze? Gdje odlazi duša koja je svo vrijeme na ovom dunjaluku predstavljala pokretačku snagu u tijelu?

Istina je da svakoj duši prethodi obračun, nagrada ili kazna. Život na dunjaluku nije radi igre i zabave. Allah ne stvara stvorenja bez svrhe i cilja. Svakom čovjeku koji zamišlja da ga je Gospodar uzalud stvorio ne predstoji ništa drugo do da obriše svoje oči kako bi vidio da li je Allah uzalud stvorio njegove oči. Ili, pak, da proba začepiti svoje uši, kako bi spoznao mudrost njihovog stvaranja. Tako je svaki dio u ljudskom tijelu stvoren s mudrošću. Ova mudrost je u potpunosti u službi egzistencije. Budući da svaki naš dio svjedoči da nije uzalud stvoren i da je Allah stvorio čovjeka s mudrošću, onda je ta mudrost očevidna u životu na ovom svijetu. Zdrav razum će zaključiti da ta mudrost mora biti vidljiva i na drugom svijetu, a to je život kojem idu ljudske generacije, jedna poslije druge. Život na ovom svijetu nije ničem sličniji do životu u majčinom stomaku. Period našeg života na ovom svijetu najsličniji je periodu života u majčinom stomaku, smrt je najsličnija rađanju, a odlazak s ovoga svijeta najsličniji je izlasku iz materice. Allah je pripremio za čovjeka život poslije ovoga života, kao što mu je pripremio život na Zemlji nakon njegovog života u majčinom stomaku. Njegov život na Zemlji samo je uvod u život na drugom svijetu, kao što je život u materici uvod u život na Zemlji. Iz svega ovoga razuman čovjek zaključuje da poslije ovog svijeta mora doći drugi svijet i da čovjek mora biti obračunat za ono što je radio na ovosvjetskom životu, mora požnjeti ono što je posijao.

Također od najočitijih dokaza koji upućuju na istinitosti ponovnog proživljenja a kojeg svako od nas doživljava jeste činjenica da svako od nas svakodnevno na ovom svijetu umire i rađa se. Umire onog trenutka kada zaspi. Ne jede. Ne pije. Ne razgovara. Ne osjeća. Ne razmišlja niočemu. Kada se probudi iz sna ponovo se vraća u život zbog čega bi Allahov poslanik r i običavao reći nakon što bi se probudio iz sna: "Neka je hvala Onome Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i kod Njega je povratak." (Buharija, 11/113; Muslim, 4/2083)

Od najvećih razloga negiranja proživljenja, potpunog ili djelomičnog, jeste oholost i zaokupljenost dunjalučkim strastima i slastima, utapanje u istim, želja za vječnim uživanjem u njima, međutim:

"A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu, - a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili -, pred Gospodarom tvojim bit će oni u redove poredani: 'Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.' I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. 'Teško nama!' – govorit će – 'Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti." (El-Kehf, 47-49)

Složit ćemo se da je veliki neznalica onaj koji ne zna kakva je mudrost postojanja kuće u kojoj stanuje, ili postelje na kojoj leži, ili odjeće koju oblači. Nema sumnje da ovaj neznalica izaziva kod nas čuđenje i svaku porugu. Međutim, postoji neko ko je veći neznalica od njega. Onaj koji ne zna mudrost svojih očiju, usta, ušiju ili glave. Taj je veći neznalica od onog koji ne zna mudrost postojanja svoje kuće, postelje ili odjeće. Složit ćemo se da je ovaj veliki veliki neznalica. Međutim, i pored toga postoji neznalica čije je neznanje veće od bilo kojeg neznalice. To je najveći neznalica. Onaj koji uopće ne zna mudrsost svoje egzistencije i svog postojanja. Nevjernici se nikada neće osloboditi ovog najvećeg neznanja. Neće nikada saznati mudrost svoga postojanja. Vidjet ćeš ih kako znaju mudrost i svrhu i najmanjeg čovjekovog dijela, ali ne znaju mudrost postojanja ovih skladno i simetrično urađenih dijelova, jer mudrost bilo kojeg proizvoda ne možeš znati, osim ako to ne naučiš od njegovog proizvođača. Vidjet ćeš ih kako su se izgubili između dva pitanja: Da li jedemo da bismo živjeli – ili – Da li živimo da bismo jeli? Budući da su ograničili svoja shvaćanja samo na dunjalučki život čovjeka nikada i neće moći shvatiti značaj ljudskog života i postojanja na Zemlji. Uvidjet ćemo da smrt nadvladava svaku mudrost koju predoče. Reći će: "Čovjek je stvoren radi ostvarenja sretnog života!" Upitat ćemo ga: "A zašto onda umire, a još uvijek teži ostvarenju te sreće?!" Reći će: "Čovjek je stvoren radi borbe za opstanak u životu!" Upitat ćemo ga: "Zašto onda umire kad se još uvijek bori?!" Reći će: "Čovjek je stvoren da bi uživao u slastima!" Upitat ćemo ga: "Zašto onda umire?!" Bilo šta da čovjek predoči sebi kao mudrost njegovog života, uvidjet će da je smrt preovladava. Mnogi filozofi su se i našli u nedoumici, koristeći logiku, koja ih je natjerala da negiraju mudrost čovjekovog postojanja na Zemlji.

Što se tiče muslimana, istinskog vjernika, on zna mudrost svoga postojanja i stvaranja, a to je pokornost svome Gospodaru i činjenje ibadeta Njemu. Šta ima proizvod koji se proizvodi osim da teče shodno želji njegovog Proizvođača, Stvoritelja. Kako znati koja je svrha proizvoda ako se ne vratimo i pročitamo uputstvo Stvoritelja tog proizvoda. Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur'an Svome poslaniku i u njoj sve pojasnio, ništa nije izostavio. Ta knjiga, njeni propisi, pouke i poruke koje u sebi sadrži ostat će važeća sve do Sudnjeg dana jer se Uzvišeni obavezao da će je On čuvati od bilo kakve izmjene:

"Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" (El-Hidžr, 9)

Svako onaj koji tvrdi da se danas ne može raditi po Kur'anu, da je Kur'an zastario (Allahu se utječemo od ovog i njemu sličnih govora), objavljen je davno prije 14. vjekova, a mi se danas nalazimo u svijetu napretka, naučnih dostignuća, tehnologije, na mnoga naša svakodnevna pitanja ne postoji odgovor u Kur'anu; svako onaj koji ovako razmišlja takav je bez sumnje izašao iz vjere islama. Onaj koji misli da ne postoji u Kur'anu odgovor na naša svakodnevna pitanja neka se obrati učenim ljudima u vjeri i uvjerit će se da nije tako:

"A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim (učenim i vođama), saznali bi od njih ono što žele da saznaju." (En-Nisa', 83)

Naš Stvoritelj govoreći o mudrosti našeg stvaranja rekao je:

"Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane." (Ez-Zarijat, 56-57)

Allah je htio da način na koji bismo Mu ibadet činili, kao i način na koji bi se ostvarila naša pokornost Njemu, bude takav da mi budemo namjesnici na Zemlji koje bi On postavljao, shodno Njegovoj volji, da živimo i radimo u skladu s Njegovom voljom, da radimo sve što nam je naredio i ostavimo sve što nam je zabranio. Uzvišeni je rekao:

"... Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti ..." (El-Bekara, 30)

Ako je mudrost čovjekovog stvaranja ibadet Allahu, onda ovaj dunjalučki život nije ništa drugo do ispit pokornosti. Allahova mudrost zahtijeva da dunjaluk bude kuća ispita pokornosti, a ahiret kuća nagrade, da smrt bude prelazak iz kuće rada u kuću nagrada. Uzvišeni Allah na ovom dunjaluku ispituje ljude, namjesnike na Zemlji, kako bi izašlo na vidjelo ko je pokoran a ko nepokoran. Iskušava ga nedaćama, nesrećama, strahom, glađu i drugim vrstama zla. Ako je čovjekov iman jak, on će se u ime Allaha strpiti na nedaćama, pokušat će otklonuti na ispravan način od sebe nedaću koja ga je zadesila, a to neće učiniti pribjegavajući nasilju, niti će dozvoliti ono što je haram ili zabraniti ono što je halal. Time će izaći na vidjelo iskrenost njegovog imana. Ako bude dvoličnjak, licemjer, neće podnositi nedaće, neće se strpiti na njima. Vidjet ćeš ga ljutog i nezadovoljnog Allahovim određenjem. Nastojat će da otkloni od sebe nadaće ne libeći se nimalo da učini ono što je haram.

Sličan njemu je i onaj koji svoja nedjela i svoje stanje pravda Allahovim određenjem, i to samo onda kada je u pitanju vjera i propisi koje ona naređuje ili zabranjuje, dok kada je u pitanju dunjaluk, rad i zarađivanje na njemu, sticanje opskrbe, ne razmišlja tako, već gleda da što je moguće više popravi svoje materijalno i finansijsko stanje.

Kaže: "Allah je zapisao i odredio da ću ja biti takav i takav, da ću činiti takva i takva djela. I ja sam takav kakav sam. Tako mi je Allah odredio. Ja nemam tu nikakvog izbora, nemam mogućnosti da promijenim svoje stanje." Čak štaviše ima i takvih koja sva svoja djela, pa makar ona bila i loša, smatraju pokornošću.

Takav i slični njemu treba da znaju da Allahovo prethodno i neograničeno znanje koje je zapisano u Levhi mahfuzu nije spušteno na Zemlju zbog prisile na činjenje dobra ili zla. Allahovo prethodno znanje i ono što nam je zapisano i određeno nema snagu da nas prisili da činimo određene stvari, nego je to Allahovo prethodno znanje koje ima svojstvo otkrivanja onoga što ćemo raditi našom slobodnom voljom, a ne svojstvo promjene naših djela. Ako znaš da će neki čovjek uraditi neko dobro ili loše djelo, da li tvoje znanje o tome utječe na to šta će ta osoba učiniti? Također, ako, npr. učiniš dobro djelo i neka osoba zapiše da si učinio dobro djelo, da li iko pametan onda kaže: "To pisanje te prisililo da učiniš dobro djelo." Naprotiv, zapisivanje te osobe nije ništa drugo do bilježenje onoga što si uradio. Tako i zapisivanje u Levhi mahfuzu nije ništa drugo do bilježenje onoga što ćeš uraditi po svom izboru. I ne postoji nikakva razlika između bilježenja onoga što ćeš uraditi, prije nego se to dogodi, i bilježenja onoga što si uradio, nakon što se to dogodi. Razlika postoji samo između Allahovog sveopćeg, sveobuhvatnog znanja kojem ne prethodi neznanje niti mu slijedi zaborav, za razliku od čovjekovog osrednjeg i ograničenog znanja, kojem je osnova neznanje i kojeg svakodnevno pogađa zaborav.

Razmislimo malo o iskusnom profesoru (a Allahu pripada najuzvišeniji primjer) koji poznaje stanje svojih učenika. Ako bi prije ispita u svom rokovniku zapisao imena onih koji će proći i imena onih koji će propasti na ispitu, da li bi učenik koji je propao imao pravo doći i reći mu: "Profesore, vi ste u svom rokovniku zapisali da ću ja propasti na ispitu i ja sam propao, nisam imao drugog izbora." Na to bi mu profesor odgovorio: "Nemoj moju preciznost procjene i poznavanja stanja učenika uzimati za razlog tvoje ravnodušnosti i lijenosti. Ja sam znao kakvo je tvoje stanje pa sam predodredio tvoj rezultat. Ali to saznanje nije te prisiljavalo na tvoj odgovor na ispitu, nego si odgovorio svojom voljom." Ako je ovakav slučaj s običnim čovjekom, pa kakav li je tek primjer Uzvišenog Koji zna ono što krijemo u svojim prsima i ono što na javu iznosimo:

"A kako i nebi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten." (El-Mulk, 14)

"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i u ono što grudi kriju." (El-Mu'min, 19)

"Ako se ti glasno moliš, - pa, On zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!" (Ta Ha, 7)

Naš Uzvišeni Gospodar je Pravedan, Mudar i upućuje na pravi put samo onoga koji zaslužuje uputu:

"A one koji su na pravom putu On će i dalje voditi ..." (Muhammed, 17)

"One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" (El-Ankebut, 69)

Dok u zabludi ostavlja onoga koji zaslužuje zabludu:

"I kad oni skrenuše u stranu, - Allah učini da i srca njihova u stranu skrenu – a Allah neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu." (Es-Saff, 5)

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm. o ljudima koji se pravdaju Allahovim određenjem i govore: "Allah je sve već odredio, nesretan će biti onaj kome je zapisano da bude nesretan, a sretan onaj kome je zapisano da bude sretan" - pravdajući se riječima Uzvišenog: "A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega (džehennema) daleko biti." (El-Enbija', 101) i govoreći da je Uzvišeni odredio i dobro i zlo, da im je odredio da čine nemoral i da oni nemaju nikakvog udjela u svojim djelima.

Odgovorio je rhm: "Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ovi ljudi ukoliko nastave i ustraju u svome ubjeđenju bit će veći nevjernici od Židova i kršćana, jer oni, Židovi i kršćani vjeruju u naredbu i zabranu, u obećanje i prijetnju, u nagradu i kaznu, ali su ih izmjenuli, i u nešto od toga povjerovali a nešto su porekli, kao što Uzvišeni kaže: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu –oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (En-Nisa', 150-151) Šta je tek s onim koji je u sve ovo uznevjerovao. Negira Allahovu naredbu i zabranu, obećanje i prijetnju?! Sve to ostavlja pravdajući se Allahovim određenjem. Taj je veći nevjernik od onih koji u nešto vjeruju a u nešto ne vjeruju."

Stav ehli es-sunneta vel-džemata po ovom pitanju jeste da je Allah Uzvišeni Taj Koji stvara djela ljudi ali su sami ljudi oni koji ih sprovode u praksu, čovjek je ili vjernik ili nevjernik, dobar ili loš, klanja, posti i čini ostala djela. Ljudi imaju sposobnost da čine svoja djela. Imaju svoju volju, a Allah je Taj Koji stvara i njih, i njihove sposobnosti i njihovu volju.

Imam Abdullah b. Muslim b. Kutejbe, Allah mu se smilovao, kaže: "Ispravan govor po pitanju Allahovog određenja jeste da znaš da je Allah pravedan i da nikome ne čini nasilje. Kako je stvoreno? Kako je određeno? Zašto je dano? Zbog čega je uskraćeno? Znaj da se ništa ne događa bez Njegove moći. Sve što se dogodi na nebesima i zemlji ne biva osim s Njegovom voljom. On nikome nije dužan, niti je ičije pravo preče od Njegovog. Ako da, to je učinio iz Svoje blagodati, a ako uskrati, pa, to je učinio iz Svoje pravednosti. Ljudi imaju svoje mogućnosti i mogu da rade. Bit će nagrađeni shodno svojim djelima. Allah Svoju blagodat daje kome On hoće i koga On voli. Nadahnjuje ga i podstiče ga na pokornost Njemu, dok je uskraćuje onome za koga se već zna da će biti nepokoran. Ovo je ono što može znati čovjek, sin Ademov, o kaderu. Sve ostalo mu je nepoznato i skriveno od njega."

Imam dva harema, El-Džuvejni, Allah mu se smilovao, kaže: "Svakome ko ima imalo pameti jasno je da Uzvišeni Allah traži od ljudi, Svojih robova, da čine djela u svome životu, poziva ih tome i nagradit će ih i kazniti za njihova djela na Sudnjem danu. Iz jasnih tekstova (kur'anskih i hadiskih) koji ne podliježu nikakvom drugom tumačenju, potpuno je jasno da je Uzvišeni Allah učinio ljude sposobnim, podario im sposobnost i mogućnost da učine ono što On od njih traži, da se odazovu onome što je naređeno i klonu se onoga što je zabranjeno."

Na kraju, na svima nama je da se vratimo svome Gospodaru, Uzvišenom Allahu. Da Ga molimo da nam podari ono što je najbolje po nas i našu vjeru. Da nam omili robovanje Njemu. Da nas uzvisi pokornošću Njemu i sačuva poniženja grijeha. Na nama je da molimo svoga Uzvišenog Gospodara da nas uputi i olakša nam praktikovanje izvorne vjere, onakve kakva je objavljena Allahovom poslaniku r, na kojoj je bio on i njegovi plemeniti ashabi. Uzvišeni Allah je upotpunio ovu vjeru. Ono što je bila vjera za vrijeme Allahovog poslanika r to mora da bude i danas. Nismo mi potrebni nikakvih novina. Jesmo li to mi pametniji od njih?! Ili pak, tvrdimo da vjera nije upotpunjena?! Allahu se utječemo od sličnih govora. Zaista ono što je bilo dovoljno Allahovom poslaniku r i njegovim ashabima dovoljno je i nama. Zato: govorimo ono što su oni govorili i ustegnimo se od onoga od čega su se oni ustegli, stanimo tamo gdje su oni stali, uistinu nam je dovoljno ono što je bilo dovoljno njima. Allah na mnogo mjesta u Kur'anu je rekao da je On zadovoljan njima. Pa, zar da ostavimo one kojima je Allah bio zadovoljan, zar da ih ne slijedimo u njihovim djelima koja su ih dovela do Allahovog zadovoljstva nadajući se da ćemo ga i mi postići kao što su i oni?! Zar da se okrenemo od te zlatne generacije i slijedimo novotare koji uvode novine u vjeru, iznoseći laž na ovu lijepu vjeru i pokušavajući da nađu bilo kakvo opravdanje za svoje unosne novine, da nađu bilo kakavu podlogu u Šerijatu za ono što će ih, kako to oni misle, dovesti do rahatluka i lagodnog života?!

Znajmo dobro da se sreća na dunjaluku i na ahiretu ne može postići osim:

1. Vjerovanjem u Uzvišenog Allaha i činjenjem dobrih djela. Zar ne čujemo riječi Uzvišenog:

"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (En-Nahl, 97)

2. Pomaganjem drugih ljudi riječju i djelom, savjetovanjem istih, otklanjanjem njihovih briga i problema. Na prvom mjestu pomaganjem svojih roditelja, svojih bračnih drugova i dječice, svojih komšija, šire rodbine i svih ljudi. Znajmo dobro da niko od nas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu i sestri ono što voli i sebi. Vidimo šta Uzvišeni kaže:

"Nema nekog dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati." (En-Nisa', 114)

3. Bavljenjem korisnim poslom ili korisnom naukom, svejedno da li se radilo o vjerskim stvarima ili dunjalučkim. Ukoliko bude ibadet pa, bit će nagrađen za to, a ako bude neki dunjalučki posao time će se potpomoći u robovanju svome Gospodaru, ili će zahvaljujući tom svom poslu biti u stanju da pomogne drugima. Uglavnom bavljenjem tim poslovima zaboravljaju se problemi i sve ono što naša srca čini tjeskobnim. Svakako, bavljenje poslovima koje smo u stanju da uradimo trenutno, a ne da maštamo šta ćemo uraditi u budućnosti i na kraju sve se završi na tom maštanju. I ne smijemo se vraćati i žaliti za onim što nas je prošlo.

4. Čestim spominjanjem Uzvišenog Allaha:

"... a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Er-Ra'd, 28)

5. Spominjanjem Allahovih blagodati po nas, vidljivih i skrivenih, što nas čini zahvalnim i strpljivim na iskušenjima i nedaćama kada nas pogode.

6. Gledanjem u onoga koji je na ovom dunjaluku manje imućniji od nas, a takvih je uvijek mnogo. Allahov poslanik r je rekao: "Gledajte u onoga koji je ispod vas a ne u onoga koji je iznad vas. Uistinu će vas to učiniti da i dalje budete uživaoci Allahove blagodati, tj. da vam se ona ne uskrati." (Muslim)

7. Neprestanim upućivanjem dove Allahu za dobro našeg dunjaluka i ahireta. Allahov poslanik r bi znao učiti: "Gospodaru moj, popravi moju vjeru u kojoj je moj ponos, popravi moj dunjaluk na kome je moj život, popravi moj ahiret kome je moj povratak.Učini da moj život bude za mene samo povećanje dobra a smrt odmor od svakog zla." (Muslim)

8. Čvrstim osloncem na Allaha, a ko se na Njega osloni On mu je dovoljan.

9. Ne traženjem zahvale ni od koga drugog osim od Uzvišenog Allaha.

Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova Koji je Najuzvišeniji i Najznaniji. Allahov salavat i selam neka je na Allahovog poslanika r, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ih budu slijedili u dobru.[b][/b]