Kristal...prijatelju...druze...brate...ides ka dnu dna pa ajde.Ja veoma malo paznje pridajem naucnicima,volim Gospodar prstenova i vjerujem u sutra da je bolje nego juce.Znaci svaka posledica ima svoj uzrok...slazem se (Bin Laden,Fidel,Avganistan...Titooo) i da li posledica ima svoj kraj?  Da li jedne heroje pokopamo u blatu da drugim tzv.divovima naseg doba pruzimo ruku? Da li smo pametni da za njihove ideale gazimo stare?

Kristal da li to zelis reci da je vrijeme naseg izumiranja?

Kako ja to da znam? : ) Govorim o tendencijama, a sta ce biti, pojma nemam.

Istorija se ponavlja, slazem se ali uvek sa poremecajnim faktorima : ) I ti poremecajni faktori, u stvari, menjaju stvarnost i uticu na buducnost.

preuzeto sa: http://www.bastabalkana.com

Mikrobi, puške i čelik – istorija civilizacije i razvoja društva i tehnologije u zadnjih 13.000 godina

Knjigu „Mikrobi, puške i čelik - sudbine ljudskih društava“ (u originalu "Guns, Germs and Steel - The fates of human societes", author Jared Diamond).Knjiga je izdata u Americi 1997-e godine,ali srećom i kod nas 2004-e godine u izdanju IK Dosije i Službeni list SCG,te je možete čitati i u srpskom prevodu.

Knjigu je napisao američki naučnik,ljubitelj ptica,lingvista i antropolog Džared Dajmond,koji je pokušao da u tekstu sublimira svoja iskustva sa terena,dok je izučavao plemena na Novoj Gvineji, u podsaharskoj regiji Sahelu,arheološka nalazišta širom Sjedinjenih Američkih Država,kao i jezike i kulturu na polinežanskim ostrvima i u Australiji.Naučnik koji je imao zaista uzbudljiv i ispunjen život i imao priliku da upozna svet na nekoliko nivoa,što je retka privilegija.

[/img]

Oduvek sam voleo da čitam knjige iz naučno popularne litareture,jer u njima se nauka približava čitaocima na jedan krajnje zanimljiv i jednostavan način..Ispostavilo da mi je ova knjiga popunila ne samo časove dokolice već oduzimala i vreme koje sam mislio da potrošim ne neke druge stvari,zahvaljujući svojoj zanimljivosti.I ako mislite da će vam trebati puno vremena i napora da pročitate 400 strana naučne literature, moram da vas ohrabrim da će vam biti zaista vrhunsko uživanje dok je budete čitali i to sa lakoćom.

Pre svega u knjizi vas čeka niz intrigantnih pitanja i odgovora na iste.Kao ilustraciju izdvojiću samo nekoliko:

- Da li su belci zahvaljujući većoj inteligenciji i mašti u odnosu na druge rase uspeli da stvore savremenu civilizaciju i tehnologiju,

- Zašto crnci nisu nikada uspeli da pripitome zebre i gazele,

- Zašto se civilizacija koju poznajemo danas nije razvila u Kaliforniji,možda najidealnijoj lokaciji na svetu,

- Zašto su Abordižini ostali na nivou kamenog doba i zašto nisu koristili strele a imali su kontakt sa plemenima koja su koristila strele,videli su ih na delu,

- Zašto se ljudožderstvo na Papua Novoj Gvineji održalo tako dugo,

- Zašto mikrobi i bolesti u vidu epidemija iz Afrike, Južne i Centralne Amerike nisu pokosili Evropu, kao što su evropske bolesti uništile skoro 90% domorodaca,

- Može li društvo da podivlja,odnosno da se civilizacijski vrati unazad u prethodni stadijum evolucije ...

--------------------------------------------

Ima mnoštvo zanimljivih i logičnih pitanja u knjizi i isto tako zanimljivih i logičnih odgovora koji deluju vrlo ubedljivo.

Namerno ne želim da prepričavam knjigu i glavne teze autora, koje su dosta jednostavne, negde opisane i kao geografski determinizam, jer mislim da treba pročitati celu knjigu da se shvati celokupan koncept nastanka civilizacija. Jer, počev od perioda od pre 13,000 godina do danas autor precizno prati razvoj ljudskih društava na svim kontinentima i daje vrlo logičan i ubedljiv zaključak zašto se sve to desilo. Upoznaćete na tom putovanju značaj pitomih životinja i velikih sisara, broja stanovnika, povezanosti lokacija, te žitnih kultura i industrijskih biljaka. A sve kreće od jedne lokacije na Bliskom Istoku, poznate kao Plodni polumesec, inkubator civilizacije odakle počinje uzlet i širenje svetske civilizacije.

Za one koje interesuju i najnovija znanja iz genetike i putevima ljudi kroz milenijume, naćićete u knjizi na fascinantna saznanja. Posebno za mene je bilo iznenadjenje o situaciji koja vlada u Africi i o dominantnim plemenima afrikanaca, jer će se ispostaviti nekoliko zanimljivih fenomena. Takodje, ostaće mi u pamćenju i koncept stvaranja velike Kine, odnosno zašto je Kina uvek bila jedna i jedinstvena, za razliku od Evrope, na primer. Kao i interesantno naseljavanje Okeanije i polinežanskih ostrva.

U svakom slučaju, knjiga je lepo pisana, jasna i jako zanimljiva. Skoro da se čita u jednom dahu. Po meni, njen najveći benefit je što vam daje jasan prikaz nekih uslovljenosti u istoriji, što vas lišava mnogih predrasuda i kvazi naučnih verovanja, posebno u domenu rasističkih i drugih teorija supremacija. I na kraju, knjiga vam daje jedan mudar uvid u istoriju, učiteljicu života.

U svakom slučaju sve hvale i pohvale za izbor ove knjige idu na račun Olje Milenković i njenog istraživačkog uma.

Vredi knjiga svake pročitane reči.
------------------------------------------------------


Postoji dokumentarni film, National Geographic-a:

http://dokumentarnifilmovi.net/povijesni/guns-germs-and-steel-2005/

Vrlo dobar film, koga zanima....

preuzeto sa: b92.net

Naomi Klajn

Doktrina šoka

[/img]

Posle svetskog bestselera "No Logo", Naomi Klajn se vratila s novom, kontroverznom temom. Hipoteza o beskurpuloznom kapitalu koji se kroz svetske korporacije nameće delovima sveta pogođenim ratovima ili prirodnim katastrofama naišla je na odobravanje velikog broja čitalaca, koji su ovo novo delo slavne autroke proglasili uspešnijim čak i od njene prve knjige "Nelogo". Širom sveta, u Britaniji, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Aziji i na Bliskom istoku postoje moćnici koji zarađuju na haosu – iskorišćavajći krvoprolića i katastrofe da okrutno i nemilosrdno preobraze svet u skladu sa sopstvenim idejama. Oni su doktori šoka.


Naomi Klajn piše o izazvanim ili prirodnim krizama, koje služe kao paravan za nasilnu kapitalizaciju društva. Prema toj doktrini, važno je stvoriti kristalnu situaciju, porušiti sve što je bilo do sada i nametnuti novi tip ekonomije. Tu su žrtve neminovne, ali su i prihvatljive. Zarađuju se milijarde na cunamiju, pljačka po Rusiji, izrabljuje... ovo je zastrašujuća priča o tome kako neki mlate novac dok se ostali mlate međusobno.

"Hrabro i sa sjajno utemeljenom tezom, majstorski i znalački vođenom kroz više od 600 stranaove knjige, Naomi Klajn se otkriva kao majstor-pripovedač našeg vremena…

Doktrina šoka možda je među najvažnijim knjigama decenije."


San Francisco Chronicle



Naomi Klajn (1970),kanadska je novinarka, književnica i antikorporativna aktiviskinja. Autorka jeknjige Ne Logo (No Logo, Samizdat B92, Beograd 2003),koja je prevedena je na dvadeset osam jezika, i od svog objavljivanja smatra se jednim od najpoznatijih intelektualnih bestseleranovog doba. Knjiga je postala deo pokreta, ali je imala i širi značaj u podsticanju razmišljanja o prirodi potrošačkog kapitalizma i tiraniji kulture brenda.

Klajnova piše kolumnu za Nejšn i Gvardijan, i izveštavala je iz Iraka za Harper`s magazin. Njen film The Take impresivan je dokumentarni zapis o okupiranim fabrikama u Argentini. Univerzitet kraljevskog koledža, u Novoj Škotskoj, dodelio joj je počasnu titulu doktora građanskih prava.

Naomi Klajn je jedna od najpoznatijih "antoglobalističkih"aktivista. Živi u Torontu i putuje širom Severne Amerike,Azije, Latinske Amerikei Evrope gde prati i podstiče razvoj antikorporativnog aktivizma.

--------------------------------------------------------------------

preuzeto sa: http://www.vestinet.rs

Moć zaista kvari ljude

Više od stotinu godina nakon što je istaknuti istoričar Džon Baron Akton skovao rečenicu „moć ima tendenciju da kvari ljude, a apsolutna moć kvari apsolutno“, naučnici tvrde da je to reći u stvari biološki istinito.

Otkriveno je da osećaj moći ima sličan uticaj na mozak kakav ima i kokain povećavajući nivo testosterona i njegovog nusproizvoda 3- androstanediola kod muškaraca i žena .

Zauzvrat to dovodi do povećanja nivoa dopamina, nagradnog sistema u mozgu nazvanog nucleus accumbens koji može postati vrlo zavisan.

Kokain deluje na sličan način i može izazvati razne efekte od povećane opreznosti, samopouzdanja, energije, osećaja blagostanja i euforije, ali takođe i anksioznosti, paranoje i nemira.

Moć ima skoro identičan učinak kao i kokain i previše moći može da proizvede previše dopamina što dovodi do još negativnijih učinaka kao što su arogancija i nestrpljivost.

Tvrdnje dr Iana Robertsona mogu na neki način objasniti neobično i impulsivno ponašanje gradskih faca, tajkuna i slavnih osoba.

Za Daily Telegraph je izjavio: „Pavijani u nižim hijerarhijskim slojevima imaju niži nivo dopamina u ključnim područjima mozga, ali ukoliko budu promovisani na ‘više’ pozicije, njihov dopamin raste u skladu sa tim.“

„To ih čini agresivnijim i seksualno aktivnim, a kod ljudi se slične promene dešavaju kada im se pruži moć.“

„S druge strane, degradacija u hijerarhiji smanjuje nivo dopamina, povećava stres i smanjuje kognitivne funkcije.“

Dodao je da je otkriveno da moć ljude čini pametnijima jer dopamin pojačava funkcionisanje prednjih režnjeva mozga.

Pokornost i dominacija daju sličan efekat kroz jednaki ciklus nagrada kao što to čine moć i kokain.

Prof. Dragan Popadic govori o nasilju, degradiciji i dehumaniziciji coveka kroz nasilje i ratove, kao i o nesimetricnosti raspodele nasilja tokom istorije i u raznim drsutvenim zajednicama. Takodje govori o strahu i nesigurnosti, kao jednom od glavnih okidaca za razvoj nasilja:




Dr. Dzejms Giligan o nasilju i glavnim uzrocima za razvoj istog:

preuzeto sa: b92.net

Mudrost gomile

Gomila je često pametnija od najpametnijeg pojedinca u gomili. James Surowiecki je u knjizi “Mudrost gomile” sebi postavio dva zadatka: prvo, da odbrani tezu da ova neočigledna pojava zaista postoji i drugo, da definiše uslove pod kojima se ona dešava. Surowiecki je izrazito uspešan u prvom a daleko manje u drugom zadatku.

[/img]

James Surowiecki: When social media became news
http://www.ted.com/talks/james_surowiecki_on_the_turning_point_for_social_media.html


Situacije u kojima mudrost gomile dolazi do izražaja su mnogobrojne. U jednoj od najstarijih demonstracija ovog fenomena (objavljenom u časopisu “Nature” pre sto godina), nekoliko stotina posmatrača na sajmu stoke je dalo svoju procenu težine prikazanog vola posle klanja. Ispostavilo se da je prosečna procenjena težina bila praktično identična sa pravom težinom. Jednako impresivni rezultati se dobijaju ako pitate gomilu ljudi da proceni sobnu temperaturu, broj bombona u tegli, dobitnika Oskara ili rezultat izbora. Publika u studiju “Milionera”, na primer, je u pravu u 91% slučajeva.




Pomislilo bi se da najgluplji u gomili kvare rezultat cele gomile. Ako grupi od dvadeset ljudi koji se razumeju u volove dodamo njih sto koji o volovima ne znaju ništa, deluje da ovih sto može samo da pokvari rezultat cele gomile. Surowiecki tvrdi da to u mnogim slučajevima nije tačno. Razlog za to je što i ovih sto stočnih amatera nešto zna – zapravo, svaki član gomile poseduje neko specijalno znanje koje niko drugi nema, a koje je reflektovano u njegovoj individualnoj proceni. To znanje je fragmentarno, implicitno i samo po sebi nedovoljno da tu individualnu procenu ucini tačnom. Medjutim, kada se ta procena iskombinuje sa ostalim nesavršenim procenama procena cele gomile postaje tačnija od bilo koje pojedinačne procene. Gomila je pametna jer omogućava efikasnu mobilizaciju onih znanja koje poseduju samo retki pojedinci ma kako ti pojedinci bili sami po sebi neupotrebljivi. Stoga, najkorisniji članovi gomile nisu nužno oni koji su najpametniji nego oni koji su najjedinstveniji - što ponekad moze da znači i gluplji od ostalih - i to Surowiecki ilustruje ubedljivim primerima.

Ako su gomile stvarno tako pametne i to bez obzira ko je u njima, počinje da se postavlja pitanje zašto uopšte imamo eksperte. Šta će nam na primer lekari kada, po pretpostavci, nema bolje terapije od one koju prepišu bolesnici koji sede u čekaonici? Neki eksperti, smatra Surowiecki, zaista i nisu potrebni. Prvi na listi sumnjivih su brokeri i menadžeri – Surowiecki podseća da se u mnogim naučnim krugovima već odavno podrazumeva da su odluke brokera i drugih finansijskih stručnjaka na nivou gledanja u pasulj. Njima za petama su geolozi koji klasifikuju kratere na Marsu: ispostavlja se da se klasifikacija dobijena uprosečavanjem odgovora dokonih posetilaca NASA-inog sajta na tu temu ne razlikuje od procene geologa sa višegodišnjim iskustvom.

Uprkos tome, Surowiecki je svestan da su odluke gomila dovele do mnogih katastrofa i daje primere američkog napada na Zaliv svinja, nesreće šatla Kolumbija, histerija na berzi, gužvi u saobraćaju i pomahnitalih rulja. Ovome bismo mogli da dodamo ratove, mafiju, linčovanja i spaljivanje veštica. Zbog toga Surowiecki i ne smatra da su sve gomile u svim okolnostima pametne: po njemu, da bi gomila bila uspešna ona treba da bude raznovrsna, svaki njen član treba da misli svojom glavom, i treba da postoji mehanizam koji će sva ta nezavisna mišljenja da sjedini u kolektivnu odluku.

Inteligencija roja

Bezbrojni primeri kolektivnog donošenja odluka doveli su do nastanka jedne nove naučne oblasti nazvane inteligencija roja, moderne poddiscipline veštačke inteligencije inspirisane biološkim sistemima koja se bavi dizajnom sistema sa velikim brojem činilaca i njihovom primenom u optimizaciji i robotici. Umesto na sofisticiranom kontroloru ili nadzorniku koji upravlja globalnim ponašanjem čitavog sistema, princip inteligencije roja bazira se na kooperaciji jednostavnih, nesofisticiranih entiteta sa ciljem rešavanja nekih veoma složenih zadataka. Iza ove "organizacije bez organizatora" stoji nekoliko skrivenih mehanizama koji, kao i kod socijalnih insekata, omogućavaju da se ovi nesofisticirani činioci, koji imaju posla samo sa parcijalnim informacijama o svom okruženju, izbore sa neizvesnim situacijama i da pronađu rešenja kompleksnih problema. Termin inteligencija roja skovali su 1989. godine Đerardo Beni i Jing Vang kako bi opisali metode za optimizaciju i kontrolu robota u kontekstu robotičkih sistema kod kojih se jednostavni roboti rojevi organizuju kroz interakcije sa najbližim susedima.



U međuvremenu, ovaj pojam počeo je da se koristi za označavanje znatno šireg polja istraživanja, a literatura o ovoj temi se značajno namnožila. U biologiji, ovim pojmom se opisuje karakteristično ponašanje životinja kada dve ili više jedinki nezavisno, ili barem delimično nezavisno, primaju ograničene pakete informacija koje kroz socijalnu interakciju kombinuju i procesuiraju kako bi se obezbedilo rešenje nekog kognitivnog problema na način na koji to ne bi mogla da ostvari neka izolovana jedinka. Drugim rečima, inteligencija roja je mehanizam koji individue mogu da upotrebe kako bi nadmašile svoja kognitivna ograničenja. Imajući u vidu da živi svet odlikuju sasvim različite saznajne sposobnosti, neke životinje mogu da reše izvesni kognitivni problem samo kroz priključivanje nekoj grupi i uz pomoć inteligencije roja. Pojedinačna pčela iz roja koji odlučuje o budućem staništu, termit koji vredno učestvuje u izgradnji gnezda ili mrav koji se uputio ka izvoru hrane, svi oni imaju izuzetno ograničene saznajne sposobnosti. Tek u međusobnoj interakciji članova zajednice, da li putem feromona kod mrava ili putem plesova kod pčela, ili kroz aktivan stigmergijski odnos sa neposrednim životnim okruženjem, i bez bilo kakvog globalnog uvida u stanje u zajednici, izranja ono što se naziva inteligencijom roja.

preuzeto sa: http://radioliberum.com/kresimir-misak-kljuc-je-probudeni-pojedinac/

Krešimir Mišak: Ključ je probuđeni pojedinac


Svaki probuđeni pojedinac opasnost je za Kontrolni sustav, jer je, onakav sam i vižljav, neuhvatljiv. I nemojte misliti da Sustav to ne zna. To što najčešće ignorira, pokušaj je da ne dodaje dodatnu energiju buđenju drugih pojedinaca.

Posljednje nekolike godine skupine dobronamjernih ljudi koji žele usmjeriti svoju energiju da promijene neki dio svijeta na bolje, na temelju određene količine razumijevanja što sa svijetom ne valja (a niti jedan ispravni odgovor na to pitanje ne može isključivati namjernu zakulisnu manipulaciju događajima i informacijama u smjeru sve veće kontrole u rukama sve manjeg broja ljudi) povremeno me zovu da im se priključim. Nekad je to neka neformalna skupina, ponekad neka stranka u nastajanju ili pak udruga. Imam neki problem s udruživanjem pa nikada ne pristanem. Možda to ima veze s time što sam još sam davno primijetio da kad god netko počne pričati „mi ćemo ovo, mi ćemo ono“, a ako sam i ja slučajno uključen u taj „mi“,  uglavnom me želi iskoristiti u svoju korist. Možda moje odbijanje ima veze sa situacijama kod kojih nije riječ o iskorištavanju, a kakvih sam se naslušao, primjerice, na sastancima kućnog savjeta, kada svi puno pričaju, priča divergira u svim smjerovima, vade se kosturi iz ormara, a na kraju se ništa ne riješi. U takvim sam situacijama čak priželjkivao diktaturu umjesto demokracije, jer ona je  bar efikasna, a i znaš pred kim pasti na koljena ako ti nešto treba.


Afričko hedonističko načelo kao bend

Jedina prava grupa građana koje sam bio član punim srcem, odgovornošću i uključenošću je moj bend. Ali bendovi su vam čudne skupine. Kao prvo, jako su mali pa je u njima moguća neka vrst demokracije ili usuglašavanja (mada ni tu ne uvijek). Kao drugo, to je neku čudna skupina, koja nije samo poslovna, ali ima u sebi faktor međusobne poslovne odgvornosti. Nije obiteljska, ali ima neki obiteljski duh. Svi članovi ne moraju čak nužno biti kućni prijatelji, ali moraju imati određeni prijateljski odnos, koji nadmašuje puku klupsku solidarnost, jer svi ti ljudi ipak zajedno nešto stvaraju. No, uz sve navedene razloge, čak i kad naiđem na skupinu doista dobronamjernih ljudi koji nemaju namjeru nikoga iskoristiti i  koji pokazuju određeni stupanj razumijevanja svijeta, ipak se ne uključujem. Glavni razlog nije ništa od gore navedenog.


Tko će što promijeniti?

Naime, jednostavno ne vjerujem da bilo kakva organizirana skupina može išta promijeniti. Po meni, ključ promjene samo je jedan, a može ga se svesti u dvije riječi: „probuđeni pojedinac.“ Probuđeni pojedinac nezamislivo je moćna snaga i ne treba mu nikakav grupa. Pogotovo kad se počne umnožavati. Svijetom punim probuđenih pojedinaca nemoguće je manipulirati, a jedan od razloga jest upravo to što oni nisu u grupama. Grupe ljudi je, naime, vrlo lako ustrojiti u neku vrst piramidalne strukture (bez koje je svaka manipulacija nemoguća). Kako je i upravljanje svakom većom grupom nemoguće bez neke vrsti piramidalne strukture (u većim grupama svi se pokušaji direktne demokracije uvijek pretvaraju u kakofoniju mišljenja i sukobe interesnih skupina), iz toga slijedi da je svaka grupa vrlo lagan plijen nekog manipulatora. Ona naravno to neće biti dok nije bitna ili utjecajna, ali tada to nije ni važno. No, ako postaje utjecajna, tada očekujte nevidljive uplive sa strane, a netko od pripadnika piramidalne strukture te grupe će prije ili kasnije popustiti. Kod probuđenih pojedinaca to je nemoguće. Manipulator može jedino pokušati manuipulirati sa svakom osobom posebno, a to je nemoguće jer se manipulatori  baš i bave manipuliranjem zato jer ih ima manje od onih kojima bi htjeli manipulirati, u suprotnom im manipulacija ne bi bila ni potrebna. No, kad bi manipulatora čak bilo barem toliko koliko bi bilo probuđenih pojedinaca, opet ne bi mogli ništa. Riječ je, sjećate se, o probuđenim  pojedincima. To su oni koji su skužili trikove s Hrelića kojima se pokušava nasanjkati ljude. A kad jednom skužite trikove, dalje nije tako teško. Napravimo mentalni eksperiment i zamislimo na trenutak svijet koji se sastoji većinom od probuđenih pojedinaca. (Moramo to zamišljati jer nažalost još uvijek nije tako, mada im broj stalno raste oni još uvijek čine vrlo mali postotak populacije čovječanstva). Krenimo od politike. Što mislite, biste li mogli emocijama probuđenog pojedinca daljinski upravljati kroz podražaje iz vijesti, kako se to danas radi s ciljem da se kod ljudi stvori pristanak i čak angažman za razne stvari koje sami po sebi ne prihvatili ni u ludilu? Probuđeni pojedinac vidi kroz vijesti ( u rijetkim trenucima kad ih uopće gleda), vidi ispraznost i banalost tipova koji se skrivaju iza odijela tipova u vladi, ne pada mu na pamet izlaziti na izbore i davati svoju energiju Kontrolnom sustavu niti mu pada na pamet obazirati se na gomile besmislenih zakona koji se nameću sa svih strana. Kad je probuđeni pojedinac usamljen, mogao bi zbog takvog stava imati problema, ali u svijetu punom probuđenih pojedinaca su besmisleni zakoni i pravila ti koji će otpasti poput suhog lista u jesen. Jer ako je i policajac probuđeni pojedinac, ako je i sudac probuđeni pojedinac, ako je i vojnik probuđeni pojedinac, ako je i vlasnik neke tvrtke probuđeni pojedinac, tko će onda biti taj robot koji će šutke raditi na namicanju omče oko vrata svojim sugrađanima, a konačno i sebi samome? Zamislimo probuđenog pojedinca u kontekstu zdravlja. Mislite li da bi ijedan probuđeni pojedinac pokušavao liječiti ‘bolest’ tako što bi napadao simptome kemijskim putem ili pak radioaktivnim zračenjem? Probuđeni pojedinac možda bolest ne bi ni vidio kao ‘bolest’, a pogotovo ne kao da postoje stotine raznih vrsta ‘bolesti’. Možda bi sve to vidio kao mnogobrojna imena dana jednoj istoj stvari – izbačenosti iz ravnoteže, ‘nezdravlju’ ili upozorenju da se nešto pod hitno treba popraviti.


Bechamp ili Pasteur?

Probuđeni pojedinac sigurno ne bi slijedio Pasteura i ubijao bacile, navodne uzročnike bolesti, već bi prije slijedio Pasteurovog suvremenika Bechampa koji je rekao da prvo treba stvoriti zdravi okoliš, a onda će bacili prestati biti neprijateljski raspoloženi napadači organizma. Probuđenom pojedincu bi vjerojatno barem malo bila čudna zamisao da se djeca u bolnici cijepe kemijsko-biološkim koktelom u trenutku kad su tek petnaestak minuta disale zrak, dok su još uvijek bez većine vlastitih sustava – od grijanja to imuniteta i čvrstoće tijela, dok se još nisu ni oporavila od šoka izlaska iz maternice. Probuđenom pojedincu bi vjerojatno bilo čudno zašto se toliko velik broj ljudi uporno liječi opasnim tretmanom zvanim kemoterapijom, kad se kod većine to pokazalo bezuspješnim, o čemu svjedoče groblja koja su i inače puna žrtava Svjetske zdravstve organizacije. Kad smo već kod te hit-bolesti modernog doba, probuđeni pojedinac možda ne bi gutao mit o napretku svijeta i njegovu poboljšanju od strane znanosti u trenutku dok ljudi posvuda obolijevaju, a za većinu ljudi u većini zemalja na svijetu, uglavnom onima koje se u nabrajanju svjetova zove trećim svijetom, proslavljeni napredak društva nije se odrazio na kvalitetu života, baš suprotno, novostečene ‘vrijendosti’ skupo su platili slobodnim vremenom, zdravljem, pa i vlastitom imovinom ili kapacitetom da prehrane sebe i svoju obitelj.


Čime nas zaprašuju?

Probuđeni pojedinac bi još prilikom otvaranja jednog, makar i krmeljavog oka, obratio pažnju na tako evidentne globalno zahvate kao što je špricanje atmosfere česticama neznane svrhe i podrijetla, a koji su svakoga dana toliko jasni vidljivi na nebu iznad naših glava. Probuđeni pojedinac, u kooperantskim i poslovnim odnosima s drugim probuđenim pojedincima, ne bi padao u zamku moći nego bi u svemu što radi na umu imao sačuvati humanost i međusobnu poštenu razmjenu. Želio bi spriječiti pretvaranje ljudskog roda u roj, u neku vrst strojne inteligencije sačinjene od robota kakvih sve više viđamo oko sebe, u isto vrijeme dok srećemo i sve više probuđenih pojedinaca. Uz sve to, malo je vjerojatno da bi probuđenom pojedincu bile potrebne interesne skupine. Kao prvo, on bi znao da bilo kakvim sudjelovanjem u političkoj sferi života samo ojačava Kontrolni sustav koji ga želi porobiti. Čak i ako se njegovo sudjelovanje svodi na pobunu, i opet ga jača, dajući povoda za uvođenje još strože policijske države, s opravdanjem očuvanjam ‘sigurnosti’. Zamislite da ste vlasnik Lige prvaka. To znači da vaša organizacija stoji iz oba kluba i pobjeđuje bez obzira tko na terenu gubi ili pobjeđuje. Uz to je vlasnik svih sudaca, reflektora, bijelih crti na terenu, hrane i pića koji se tamo prodaju, pa i tribina. Možete slobodno na tim tribinama prosvjedovati koliko vas volja, ali time samo dižete značaj tog događaja, a uostalom i financijski ste ga pomogli kupujući kartu. Ne, ne, ne, ako svijet usporedimo s navedenim primjerom Lige prvaka, očito je da se probuđeni pojedinac nikad neće suprotstavljati sustavu i tako igrati njegovu igru manipulacije opravdanim buntom i dijeljenja ljudi na suprotstavljene navijačke skupine da bi se njima lakše vladalo. Probuđeni pojedinac jednostavno će otići s terena i umjesto da gleda debelo preplaćene sportsko-manekenske zvijezde na terenu, on će na nekoj livadi s drugim probuđenim pojedincima odigrati ‘hakl’ na dva mala gola, što će biti znatno zabavnije, zdravije i jeftinije. Poslije će si za sitnu lovu kupiti gajbu piva (i to s  alkoholom, što je samo po sebi luksuz koji je na stadionima Lige prvaka nestao davno, navodno radi sigurnosti).


Princip svake piramide moći

Velik broj probuđenih pojedinaca ne bi imao nikakvu potrebu za udruživanjem u piramidalne strukture moći, ali bi uviđao potrebu za uspostavljanje kanala prema drugim pojedincima, onih istih kanala povjerenja u koje se korporatisti neprekidno žele ugurati, bez obzira li je riječ o odnosu liječnika i pacijenta, roditelja i djece, vlade i građana, događaja i čitatelja novina…Energija može strujati i bez posrednika, novac može mijenjati ruke i bez kamatara, a alternativne valute nalik su onom alternativnom ‘haklu’ na dva mala umjesto podraživanja emocija na gladijatorskim nogometnim igrama. Svaki probuđeni pojedinac opasnost je za Kontrolni sustav, jer je, onakav sam i vižljav, neuhvatljiv. I nemojte misliti da Sustav to ne zna. To što najčešće ignorira, pokušaj je da ne dodaje dodatnu energiju buđenju drugih pojedinaca. To što pak sve češće reagira, kroz razne vrste robota-ljudi, znak je da se proces kreće usprkos taktici ignoriranja i da se mora igrati otvorenih karata jer su stvari otišle predaleko da bi ih se prepustilo inerciji.


Virus u stadu

Jer svaki probuđeni pojedinac nalik je virusu. On se druži s drugim ljudima, priča im što misli, i tako kroz društvenu interakciju, htio-ne htio,  utječe na druge ljude, kako riječima tako i djelima. Ako isprva i ne prihvate njegove poglede, ipak će ih barem postati svjesni. Kad ih po drugi put od nekog čuju možda će čak i obratiti pažnju na te čudnovate nove poglede i malo razmisliti o njima. A kad počnu razmišljati o njima, započeo je proces poništavanja masovne hipnoze tj. eto još jednog probuđenog pojedinca. Malo po malo ali neminovno, i oni sami će postati  virus koji će strujati Kontrolnim sustavom. Kao što je očito, riječ je o geometrijskoj progresiji. I za kraj, probuđeni pojedinac zna da svijet predstavlja tek kulisu njegova života. Neće se valjda boriti protiv kulise? Njegovo je da odigra svoju ulogu najbolje što može, a potom napusti pozornicu i napravi mjesta za druge. The show must go on.