Stavio je devojci na glavu Salim se,@mixi da ok to,normalno nista nije bitnije od porodice kao i od toga da zasnujes istu...ovo je vise kao hobi neki,izduvni ventil...vikend je dan kada se odmara,odes zezas se sa ortacima...neko ide na pecanje,neko ide na adu itd,a neko na utakmice...pored fudbala tu je i rostiljanje,alkohol,jos ako se skupite pa se ide kolima lupam za surdicu itd zezanje klasicno
Ima, da nadjes devojku, da se zenis (ako imas preko 26,27).
Ja navijam za partizan pa na tekmu odem sa drustvom jednom mesecno, eventualno dvaput. Zamisli svaki vikend da ides na tekmu, pa to je retardirano. Nadji druge stvari u zivotu. A najjaci su mi oni ljudi danas idemo na fudbal, sutra na basket u pioniru, prekosutra rukomet na banjici, onda na hokej u ledenoj dvorani pionir
Nisu ti zivot tekme... to hocu da kazem samo..
Ovo pricam kao neko ko je mogao da bude u navijackoj grupi, (i dalje imam drugare koji su u tim "grupama") i znam kako im je. Zajebi takav zivot.
Ja sam sa zvezdom mnogo lepog i ruznog prosao, ali je to neki izduvni ventil od svih problema, taj dan kad je tekma, par dana ranije nema problema, dok je utakmica samo se o kopu razmislja... Kad sam imao problem sa devojkom iz potpisa, momci iz grupe su me podigli, i bili uz mene ta tribina je bila tu uvek, stoji da treba imati porodicu i sve sto ide uz to ali dok ne osnujem porodicu bicu stalno veran tribini i posle dok imam borodicu, kad je bitno bicu tu, jer je ta tribina bila tu kad mi je bilo najteze i sad kad mi nije sjajno... To je ono sto imaju sve tribine, nije bitno dal je sever ili jug, bitno je to druzenje na njoj, ta pomoc i taj adrenalin (cisto da se razumemo, niti se drogiram ni bilo sta, samo sam tu zbog sebe i tog kluba koji volim). Cisto primer koji nikad necu zaboraviti, kad sam bio u tom mnogo teskom periodu, sedeo sam kuci i dosli su drugari kod mene sa trasparentom "kad te si napuste mi bicemo tu" i pevali su pesme, to je jos jedan od razloga da se posecuju utakmice, ti ljudi koju su tu, pored tog kluba koji ti je u srcu a igra dole na terenu. Nije to sve na svetu, ali je nesto posebno
Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...
Ima, da nadjes devojku, da se zenis (ako imas preko 26,27).
Ja navijam za partizan pa na tekmu odem sa drustvom jednom mesecno, eventualno dvaput. Zamisli svaki vikend da ides na tekmu, pa to je retardirano. Nadji druge stvari u zivotu. A najjaci su mi oni ljudi danas idemo na fudbal, sutra na basket u pioniru, prekosutra rukomet na banjici, onda na hokej u ledenoj dvorani pionir
Nisu ti zivot tekme... to hocu da kazem samo..
Ovo pricam kao neko ko je mogao da bude u navijackoj grupi, (i dalje imam drugare koji su u tim "grupama") i znam kako im je. Zajebi takav zivot.
Imao sam devojku ko Corrado, nisam propuštao utakmice ali nikad ni nju nisam zapostavljao, zapostavila je ona samu sebe. Klub nikad neće moći da te razočara i povredi kao što to žensko može. Kad se pokidaju duhovne veze to je užasno stanje, klub i da padne u treću ligu on će i dalje biti tu.
Nekome je zanimljivo da sedi u kući po ceo dan, nekome da bude napolju, nekome da sedi u kafiću, neko da šeta, neko da gleda bejzbol, a neko se gadi na sve to. To što je tebi nešto retardirano ne znači da je i drugima. Svako ima svoje prioritete. Ako ne zna šta će sa životom bar mu se nešto dešava.
Jedna stvar je biti član navijačke grupe a drugo biti navijač. Ja već godinama redovno idem na Jug, nikad mi nije palo na pamet da se bakćem sa navijačkim grupama iako imam ortake u čak 4.
Drugari sa tribine te nikad neće duševno osakatiti kao žena, zato će oni zauvek ostati prioritet.
Како ти се звао отац? -Хусеин. Његов отац? -Кемал. Чији је Кемал? -Шефкин. Даље? -Шефик Ибров, Ибро Рушидов, Рушид Екрем, Муслија, Адем и Алија! Даље? -Нема даље! -Нема даље, последњи је Алија! Ко је родио Алију? -Одкуд знам, опет неки Хусеин, Кемал! -Није. -Него ко? -Њега су родили Цвјета и Спасоје Југовић. А ако кренеш назад сретаћеш само оваква имена: Вељко, Милош, Душан, Видак, Војак...
Како ти се звао отац? -Хусеин. Његов отац? -Кемал. Чији је Кемал? -Шефкин. Даље? -Шефик Ибров, Ибро Рушидов, Рушид Екрем, Муслија, Адем и Алија! Даље? -Нема даље! -Нема даље, последњи је Алија! Ко је родио Алију? -Одкуд знам, опет неки Хусеин, Кемал! -Није. -Него ко? -Њега су родили Цвјета и Спасоје Југовић. А ако кренеш назад сретаћеш само оваква имена: Вељко, Милош, Душан, Видак, Војак...