Nesporno je da je promena klime pocela, sasvim je lako to zakljuciti svakog leta se sve vise erkondisna kupi ne iz razloga zelje i luksuza vec preke potrebe...

Iako je jasno da dolazi do globalnog otopljavanja, naučnici su bili zbunjeni zašto se stvarno podizanje temperature ne poklapa sa matematičkim modelima. Po predviđanjima, taj rast bi terbalo da je mnogo brži, imajući u vidu količinu fosilnih goriva koja se godišnje troši. Satelitska osmatranja Zemlje dala su zanimljivu sliku. Zelene površine se periodično uvećavaju i smanjuju - kada dolazi do povišenje prosečne godišnje temperature to pogoduje razvoju vegetacije, ova se širi, troši više ugljen dioksida koji je glavni krivac za efekat staklene bašte. NA taj način planeta se brani od naših pokušaja da je spržimo, ekosistem se trudi da održi ravnotežu. Ne znam koliko će još biti u stanju...

Da li se ista do sada ponasalo po matematickom modelu kada je priroda u pitanju?

Ne može se temperatura dizati matematički zato jer poslijednjih godina na snagu stupaju veća ograničenja, barem u Europi i dijelu Azije, koja donekle neutraliziraju i onemogućuju veće onečišćenje. Istina je da eksploatacija fosilnih goriva svakogodišnje raste i to najviše u SAD -u, koje još nemaju zakona o onečišćivanju, barem ne osobnih automobila, no predviđa se da će 2007. godina biti vrhunac iskorištavanja fosilnih goriva i da nakon nje počinje padanje, što će svakako doprinjeti čišćenju i očuvanju atmosfere. No, to su samo predviđanja, a kako će biti ostaje da vidimo.

….
Kao znak vremena javlja se potreba razvijanja programa za zaštitu okoline na svim razinama, što između ostaloga znači stavljanje svojih potencijala u službu općeg dobra i podupiranje međunarodnih organizacija, kao što je UN, i međunarodnih sporazuma, kao što je Kyoto Protokol – međunarodni sporazum za zaštitu čovjekove okoline. Na čelu onih koji se protive tom sporazumu nalaze se Sjedinjene Američke Države koje odbijaju ratificirati sporazum jer ga smatraju nesavršenim i ima mnoge negativne posljedice na američku ekonomiju.
….

….
U dokumentu posvećenom okolini i razvoju Papa ističe kako bi kršćani svoju obvezu zauzimanja za stvoreno, zbog toga što je to sastavni dio njihova vjerovanja, trebali shvatiti kao znak vremena. Božje nas posjedovanje svijeta potiče da olako ne prihvaćamo tumačenja drugih i onog što nam se servira kao gotov odgovor, te da, pri izgradnji kritičke svijesti, ne uzimamo u obzir samo socijalnu pravdu koja odražava odnose među ljudima, već i ekološku, koja odražava odnose između čovjeka i svih stvorenja. Namjerno uništavanje bilo kojeg oblika stvorenja je i suočavanje s Kristovim likom koji je prisutan u svim stvorenjima, jer Krist pati ne samo kad čovjek ostane bez prava i kad je iskorištavan, nego jednako kad se oskvrnjuje i narušava integritet stvorenoga.
….

….
Uz zrak voda je najvažniji element prijeko potreban za održavanje života na zemlji i njezinih stanovnika. Uostalom, prvi su se živi organizmi razvili upravo u vodi, a voda je i danas stanište najvećem broju biljnih i životinjskih zajednica. U majčinoj utrobi bili smo u vodi. Netom nakon rođenja vodom smo okupani. Naše je tijelo oko 70 % voda. Stoga nije pretjerano ako kažemo kako je voda u nama i svuda oko nas. Upravo zbog te svoje sveprisutnosti voda je, barem na ovom našem dijelu Plavoga planeta, tako samorazumljiva te se čini da u tome leži i razlog našeg, često problematičnoga odnosa prema njoj. No voda dobiva svoju pravu vrijednost tek onda kad izvor presuši.
….

….
Upravo da bi skrenuli pozornost svijeta na nedostatak našeg dužnog poštovanja prema vodi kao i našu sveprisutniju bezbrigu koja je prouzročila globalnu krizu okoliša i vode, Ujedinjeni su narodi 2003. godinu proglasili Međunarodnom godinom slatkih voda pod geslom: « Voda, dvije milijarde ljudi za njom žudi.» Naime, u izvješću UN –a o vodi predviđa se da će oko sredine ovoga stoljeća doći do nestašice vode, u najgorem slučaju, u 60 zemalja sa 7 milijardi ljudi, ili barem 48 zemalja sa 2 milijarde ljudi.
…

….
Nekoliko je nepobitnih činjenica koje idu u prilog ovom UN – ovom izvješću o vodi i krizi koja već sada kao Damaklov mač visi nad glavom čovječanstva. Na prvom mjestu tu je sve veća nestašica vode, čemu su uzrok rastući broj stanovnika i gradova, te klimatske promijene. Naime, očekuje se da će u idućih 30 godina, zbog rasta stanovništva, nestašica pitke vode porasti 10 %, jer sasvim je razumljivo da više ljudi treba više vode. Kad tome dodamo činjenicu da će, po najnovijim procjenama, klimatske promijene, koje su već u tijeku, pridonijeti porastu globalne nestašice vode 20 &, slika je potpuna. Problem nejednake raspodjele, rasipanja i nedovoljne brige, tj. sve većeg zagađivanja površinskih voda – samo još više produbljuje ovu krizu, jer je čovječanstvo polovicu vodnih bogatstava već iskoristilo, tako da većina velikih riječnih područja već sada trpi od zagađenosti, prevelike iskorištenosti i političkih sukoba. Spomenimo samo konstantnu prisutnost sukoba za vodu kao i rat koji se događa na relaciji Sirija – Turska – Irak, a koji je vezan uz korištenje vode rijeka Eufrata i Tigrisa. Uz ovo rečeno točku na « i » stavlja danas toliko i tako aktualna privatizacija vodoopskrbe i vlasništva nad njom.
….

….
Koliki nas znakovi vremena pozivaju na angažiranost i aktivno zauzimanje oko problematike vezane uz vodu? Zapravo, ništa nas u tolikoj mjeri ne poziva na globalizam solidarnosti kao što to čini voda. Svijet je, čini se, postao toga svjestan, jer suglasnost o veličini i hitnosti problema na svjetskoj razini postoji. Spomenimo samo Svjetski forum o vodi – globalni susret vlada, međunarodnih organizacija - kao što su razne agencije Ujedinjenih naroda i donatorskih organizacija, nevladinih organizacija koje se bave vodama, znanstvenika i stručnjaka, koji se održava svake tri godine. Prvi je održan u Maroku 1997. godine, drugi u Nizozemskoj 2000. godine, a treći u Kyotu 2003. godine.
….