U trenutcima socijalistickom zanosa borili smo se da svaki grad dobije po jedan univerzitet, jednu fabriku secera i po mogucnosti i svoju pivaru, za vodovod i kanalizaciju nije bilo mesta jer voda najcesce pada sa neba...
Vodovodi i kanalizacije u Srbiji su krpljeni i zakrpljavani, a prave sanacije skoro da nigde nije ni bilo. Cuprija, moja tasbina, grad na obalama dve reke, Velike Morave i Ravanice, leti umire u zedzi. U 21 veku imamo priliku da vidimo da ljudi u srcu evrope i balkana su zedni i da ulicama setaju prljavi i neokupani jer zadnji put kada sam bio nedelju dana nije bilo ni kapi vode. Osamdesetih godina uz veliku propagandu pravljen je novi vodovod ali kao i uvek na pogresnom mestu jer su izvori presusili a i da ima vode nebi smeli da je puste pod pritiskom jer je gradska mreza ocajna i pravljena pre drugog svetskog rata. Ovo je primer Cuprije a kladim se da ima jos puno ovakvih primera po Srbiji.
Pricamo da je voda strateski veoma vazna i da je to nafta 21 veka, i imamo je u Srbiji dovoljno i nemoramo da je pravimo od mora, ali korupcijom i naivnoscu smo dosli do toga da nesmemo da je pijemo iz gradskih vodovoda ako je uopste tamo i ima. Stidim se od svojih unuka i buducih generacija da sam bio nemocan bilo sta da uradim.

Sta bi tek bilo da ste se borili da svaki grad dobije svoju drzavu

….
2003. godina ( bila) je godina koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila Međunarodnom godinom slatkih voda. Cilj toga proglašenja je sasvim jasan: skretanje pozornosti svjetske javnosti na ograničenost vodnog bogatstva te podizanje svijesti o važnosti i nezamjenjivosti te ( pre) dragocjene tekućine. Upravo u toj godini Europa se suočila s najvećom sušom u posljednjih pedeset godina, o čijim su razlozima i znanstvenici, a i svi ljudi podijeljeni. Oprezniji govore kako je ova godina samo izuzetak, dok drugi tvrde kako je ona pravilo, tj. početak ostvarivanja već odavno najavljenog scenarija za 21. st. Bilo kako bilo, svima je jasnije da, što se prirode tiče, više ništa nije isto. Što se događa? Da bismo stigli do pravih odgovora, probleme vezane uz vodu moramo utvrditi u širem kontekstu događanja.
….

….
Naše doba na svim razinama pati od kroničnog nedostatka čovjekova dužnog poštovanja prema stvorenome. U tom kontekstu vapaj za izgradnjom ekološke svijesti postaje sve snažniji, a briga za sve stvoreno shvaća se kao imperativ, a ne dodatak i nešto « sa strane». Papa Ivan Pavao II. je u poruci « Mir s Bogom Stvoriteljem – mir sa cjelokupnim stvorenjem» povodom svjetskog dana mira 1. siječnja 1990. godine izrekao nekoliko snažnih misli: Ozbiljnost ekološke situacije otkriva koliko je duboka čovjekova moralna kriza, što samo upućuje na hitnost potrebe za ekološku odgovornost: odgovornost prema sebi, drugima i prema okolišu. Taj odgoj ne može počivati na otklinjanju modernoga svijeta ili na mutnoj želji za povratkom u « izgubljeni raj», nego u autentičnom obraćenju u načinu mišljenja i ponašanja. No, današnje društvo neće naći rješenja tom problemu sve dok, s jedne strane, ozbiljno ne razmotri svoj način življenja, a s druge, dok vođe naroda cijeloga svijeta ne budu zaista uvjereni u apsolutnu nužnost te nove solidarnosti.
….

bas je super voda u Zr , popijes 2 case , nagutas se arsena i onda oci svetle u mraku .....

A aura koja svetli zravom, zelenom bojom?

@zrenjaninac

Pa neces da svetlis od arsena.
Samo nece da te bude    

Plutonijum sine, plutonijum to se ceka

….
Početak svjetske organizirane brige za okoliš može se smatrati 1972. godina kada je 5. lipnja u Stockholmu održan prvi sastanak Ujedinjenih naroda o okolišu. Svake godine održavamo Svjetski dan zaštite okoliša koji je spomen na taj povijesni sastanak. 1992. godine u Rio de Janeiru održan je samit o Zemlji na kojem je, između ostalog, donesen program za 21. stoljeće, poznatiji kao Agenda 21. Očekivalo se da će ključna odluka Agende o načinu upravljanja gospodarstvima i osiguravanja budućnosti zaživjeti u konkretnim inicijativama i akcijama, no nakon pet godina, u New Yorku, ustanovljen je nerazmjer između planiranih i ostvarenih ciljeva. Jasno je kako glavna zapreka da se globalni problemi zaštite okoliša riješe leži u nedostatku dobre volje i političkoj neosjetljivosti. Ni samit « O održivom razvoju» koji se dogodio pretprošle godine U Johanesburgu nije donio neki značajniji pomak. Nedolazak američkog predsjednika Georgea W. Busha i izjava Romana Prodija, predsjednika europske komisije, da « nije pogodan trenutak za zaključivanje velikih političkih sporazuma», dali su na znanje da trenutno postoje « mnogo važniji i veći problemi od okoliša.»( ?!) Odluke koje se donose i potpisuju na nižim razinama, u većini slučajeva, imaju samo deklarativni karakter i politički su intonirane, jer stanje okoliša o dalje svjedoči o posvemašnjoj odsutnosti čovjekove brige, kao i bezobzirnom egoizmu svjetskih moćnika.
Iako Zemlja ima golemu mogućnost upijanja boli, njezina moć ipak nije tolika da bi mogla upiti sve čovjekove zablude i njegova neodgovorna djelovanja i ponašanja. Pobuna Zemlje u obliku prirodnih nepogoda samo je logički slijed stvari, a učestalost tih promjena poziva nas da se zapitamo u kojem smjeru ide suvremeno društvo.
….

….
Većina se istraživača koji istražuju klimatske promijene slažu kako se već suočavamo s neizbježnim poremećajem globalne temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promijene već nastupile. Situacije koje smo prošle, ali i ovih godina iskusili idu tome u prilog. Jer kako drugačije objasniti to što smo zadnje dvije godine pogođeni dvjema ekstremnim pojavama: razornim poplavama i nezapamćenom sušom. Nema sumnje da je ljudski utjecaj na klimu veći od očekivanog, a naznake su da će u budućnosti prirodne nepogode biti sve iznenadnije, učestalije i ekstremnije. Ukoliko se ništa ne učini čovječanstvo bi se vrlo brzo moglo suočiti s neželjenim posljedicama, a klimatske bi promijene mogle izmaći kontroli.
….