Nova teorija o postanku, evoluciji i prirodi života



Autor teorije je Erik Andrulis, asistent predavač molekularne biologije i mikrobiologije, medicinskog fakulteta Sveučilišta Case Western Reserve u Clevelandu. Njegova transdisciplinarna teorija pokazuje kako objekti na koje se inače gleda kao nežive, su zapravo živi.

Njezino najjače oružje jest široka moć objašnjenja, primjenjiva na svim područjima znanosti i medicine i njezin cilj jest biti katalizator nove znanstvene renesanse, prenosi Physorg.com. Rukopis Andrulisove ‘Teorije porijekla, evolucije i prirode života’, objavljen je u žurnalu Life i ne objašnjava na novi način samo pojavu života na Zemlji i u svemiru, već strukturu postojećih stanica i biosfera.

Povreh toga što ta teorija rješava neke dugostojeće paradokse i zagonetke u kemiji i biologiji, ona ujedinjuje kvantnu i nebesku mehaniku. Andrulisova teorija je jednostavna, nematematička te eksperimentalno i iskustveno dokaziva. U tom smislu, njegov portret kvantne gravitacije je radikalan.

U osnovi, Andrulis tvrdi kako se sva fizička stvarnost može modelirati jednim geometrijskim entitetom, koji ima karakteristike živog bića – kružnom (žiro) spiralom (gyre). Njegov ‘žiromodel’opisuje objekte, čestice, atome, kemikalije, molekule i stanice, kao kvantizirane pakete energije i materije, koji kruže između pobuđenog i mirnog stanja oko singulariteta, koji je zapravo središte samog žiromodela.

Singularitet je sam po sebi modeliran kao kružna spirala (gyre) i u potpunosti je kompatibilna s termodinamičkom i fraktalnom naravi života. Kao primjer takvog uređenja života, autor navodi poznatu rusku babušku (drvenu lutku, u kojoj se nalaze sve manja i manja drvena lutka).

Uklapanjem žiromodela činjenicama prikupljenim tijekom znanstvene povijesti, Andrulis potvrđuje postojanje predloženih osam zakona prirode. Jedan od njih, prirodni zakon jedinstva, kaže kako su živa stanica i bilo koji dio svemira nesvodljivi. Isto tako, jedan od osam zakona prirode kaže kako atomi i kozmičke strukture imaju ista organizacijska ograničenja.

Jednostavnim rječnikom, to znači da se atomi u ljudskom tijelu i planetarni sustavi diljem svemira, kreću i ponašaju na identičan način.

‘Moderna znanost nema objedinjujuću interdisciplinarnu teoriju života, Drugim riječima, trenutne teorije ne objašnjavaju, ili ne mogu objasniti zašto život jest kakav jest, a ne nešto drugo. ova svježa paradigma daje sasvim novu perspektivu na narav i značenje života te nudi rješenja problema i cilj joj je okončati brojne debate’, istaknuo je dr. Andrulis.

Kako bi svoju teoriju testirao, Andrulis je napravio dvosmjerni dijagram tijeka, koji prikazuje i predviđa dinamiku energije i materije. Dok takvi dijagrami možda nisu poznati nekim znanstvenicima, oni su dobro poznati biolozima, kemičarima i biokemičarima. Andrulis je svojom teorijom uspješno predvidio i identificirao skriveni trag biogeneze ribonukleinske kiseline (RNK). Istu teoriju sada koristi kako bi ujedinio teorije evolucije i razvoja ljudske rase.

Preuzeto sa ...

  konacno, "moj covek"!

 

Opet pokusavamo da uguramo kocku u krug? 

E, ako sam uspeo nešto da shvatim iz ovoga..

Meni se ovo najvise dopada, jer ljudi su skloni da naprave neke vestacke granice, pa su tako na pr. viruse proglasili ne zivim ili u najbioljem slucaju na granici zivota, sto je po meni totalno sumanuto - toliko biti tvrdokoran i ne promeniti shvatanje o tome sta je zivot, tj. ne pomeritri tu granicu zivo-ne zivo, kad je toliko ocigledno.
Pitanje je vremena kada ce se shvatiti da je sve zivo, samo u razlicitom obliku tj varijanti. Sustina je samo u stavu.
 

Mali pomak u odnosu na postojece naucne teorije koje nazolost objasnjavaju posledicu nastanka univerzuma ali nazalost ne doticu odnosno uopste i ne spominju samu svrhu nastanka. A zbog cega, pa zbog toga sto ljudski ego milsi da je on centar svega sto postoji a istovremeno sa druge strane (ego) smatra sebe totalno odvojenim od univerzuma, sto neminovno dovodi ka samounistenju koje se manifestuje time da ne znamo ko smo, sta hocemo i zbog cega postojimo

Amin!

Najbliže istini. Svi se vrte oko svog repa ne bi li nešto dokazali a postave sve same predpostavke