Učitelj i mudrac

Veliki osvajači, u želji da potomstvu ostanu u sećanju, za sobom ostavljaju pustoš, mudraci, pak, dođu tiho i budu zapamćeni za sva vremena. Kineski filozof Konfučije nije učinio nijedno veliko delo osim što je razgovarao sa ljudima, pa ipak, vladari s kraja VI i početka V veka pre Hrista poznati su isključivo kao njegovi savremenici.

Rođenje

Prema tradiciji, Ćiju Kung ili Konfučije rođen je 28. septembra 551. godine u gradu Ći-fu, u oblasti Lu. Njegov otac general Šu-lijang, poreklom plemić iz porodice Sung, imao je 63 godine kada je dobio sina dok mu je žena bila mlađa čak 48 godina. Imala je 15 godina i tolika razlika je i za ono vreme bila čudna. Čak i zabranjena zakonom. Starac nije dočekao odrastanje deteta pošto je umro kada je Konfučiju bilo samo tri godine, pa je majka morala da ga odgaja u siromaštvu, jedva sastavljajući kraj s krajem.

Karijera

Čim je stasao za rad, Konfučije je uspeo da se zaposli u jednoj plemićkoj porodici kao nadzornik krda i parkova. U isto vreme se i oženio devojkom po imenu Ći Guan-š' i dobio troje dece, dve kćeri i jednog sina. Ipak, atmosfera koja je vladala u njegovom domu ne opisuje se kao srdačna. On nije u kući provodio mnogo vremena, uglavnom je radio.

Na poslu je napredovao brzo i lako tako da je ubrzo postao nadzornik kraljeve riznice, pa nadzornik kraljevskog skladišta. Ipak, sve to vreme se usavršavao učeći drevne rituale i proučavajući običaje u doba dinastije Ču. Veruje se, čak, da se tada video sa Lao - ceom, jednim od najznačajnijih mislilaca tog doba.

Lutanja

Konfučije je u jednom trenutku, kada je imao 51 godinu, postao ministar pravde u kneževini Lu, a ubrzo je stigao i do položaja glavnog savetnika. Legende prenose da je to bilo doba procvata u ovoj državici. Susedni vladar je tada vladaru države Lu poslao na poklon osam devojaka obučenih za zabavu. Vladar je od tada počeo mnogo vremena da provodi sa njima, pa je prestao da sluša čak i samog Konfučija. Ovoga je to povredilo, pa je napustio sve funkcije i počeo je da luta zemljom tražeći "put" i pokušavajući da ubedi ostale vladare da je njegova politička doktrina najbolja. Imao je 68 godina kada se vratio u provinciju Lu, okupio je učenike i izlagao im svoje poglede na život i društvo.

Smrt

Jednog jutra, kada je osetio da mu se bliži smrtni čas, šetao je vrtom i okupio svoje zabrinute učenike. "Nije se pojavio mudar vladar i niko u Carstvu ne želi da me uzme za učitelja. Čas moje smrti je stigao." Legao je u postelju i posle osam dana, 4. marta 479. godine, umro.

Za sobom je ostavio strogo racionalnu i beskompromisnu etiku koja je kasnije prihvaćena kao religija i preživela je do danas. Konfučije se smatra autorom ili komentatorom šest klasičnih dela među kojima su "Knjiga promena", "Knjiga pesama" i "Knjiga istorije".

Potomstvo

Ovaj filozof i učitelj za sobom nije ostavio samo svoje učenje, već i mnogobrojne potomke. Imao je troje dece, jednog sina i dve ćerke. Zbog njegove popularnosti, najstariji od potomaka u generaciji dobijao je titulu "vojvoda vrhunske svetosti", a počasne nazive nosili su i mnogi drugi. Zbog toga što se loza pratila tokom čitave istorije, veruje se da danas postoji više od dva i po miliona njegovih potomaka samo u Kini.

 
  Misli kineskog filozofa

- Ko nastoji da zadovolji sve svoje strasti, taj vatru gasi slamom.
- Mudrac traži sve u sebi, bezumnik u svemu drugom.
- Izaberi posao koji voliš i nećeš raditi nijedan dan u životu.
- Ne smeta mi to što nisam poznat. Smeta mi kada ja ne poznajem nekoga.
- Učiti i ne misliti je traćenje vremena. Misliti, a ne učiti je opasno.
- Tamo gde nema tigra, i zec se smatra vladarom.
   
 
 
 


Izvor: Blic \ A. I.

hvala za podatke o konfuciju ovo mi treba za skolu

u mnogim knjigama se pojavljuje ovaj covek,ili ti njegove misli,super da na bureku ima nesto i o njemu

hm... postavljala sam ja vec negde na bureku njegove misli i haiku

Kineski filozof i socijalni reformator. Godine 551. prije nove ere u gradiću Tsou u državi Lu (danas: Shantung) rođen je dječak imenom Ch'iu Chung-ni K'ung. Maleni K'ung Chi'u kasnije će postati poznat u svome narodu kao Gospodar K'ung ili K'ung Fu Tzu, a svijet će ga pamtiti pod imenom Konfučije (lat. Confucius). Konfučijevo porijeklo nije dalo naslutiti u što će on izrasti. Njegov otac Shu-Liang He imao je ugled bivšeg ratnika i nešto kasnije suca, no njega sin neće upamitit jer je preminuo kada je malenom Konfučiju bilo tri godine. Konfučijeva majka također se nije mogla pohvaliti pretjerano dobrim imovnim stanjem premda se vjerovalo da je potomak najstarijeg sina vojvode Choua - Po Chi'na. Istovremeno Konfučije je bio osjetljivo dijete koje je pokazivalo interes za vjerske sakramente i rituale.

Kada je postao dovoljno odrastao da majci može pomagati u kućnim poslovima uvijek je to činio, a kako bi nadomjestio rano preminulog oca. Čovjek koji će jednoga dana biti prepoznat kao esencijalni kineski filozof započeo je kao pastir čuvajući ovce, nešto kasnije krave, a potom je postao državni činovnik. Kako su godine odmicale Konfučije je bio sve posvećeniji učenju i vlastitom obrazovanju. Godine su prolazile i nešto je, nama danas nepoznato, dirnulo Konfučija te se on posvetio osmišljavanju reformi koje bi donijele pravdu svima. To su postali Konfučijevi ideali kojima će ostati vjeran do smrti. S vremenom razviti će vlastitu filozofiju koja će se temeljiti na razumu, etici i općem dobru. Konfučije se oženio u dobi od 19 godina s Chi-Kuan, djevojkom nekoliko godina mlađom od njega. U dobi od 22 godine Konfučije je prvi u Kini utemeljio privatnu školu. U toj školi podučavao je učenike pravdi, etici, vladanju i moralnim vrijednostima. U srži svog vjerovanja Konfučije je iskreno bio uvjeren kako samo obrazovanje može donijeti jednakost svim ljudima. U pedesetoj godini života pozvan je na knežev dvor gdje je neko vrijeme bio ministar pravosuđa i pritom je proveo razne društvene reforme. Zbog neslaganja s politikom dvora i lakoumnim životom kneza zahvalio se na svom položaju (oko 497.) i otada lutao po raznim krajevima Kine uzalud nudeći svoje usluge vladarima mnogobrojnih feudalnih državica. Potkraj života posvetio se sakupljanju i redigiranju starih spisa te izlaganju vlastitog naučavanja (navodno je imao 3000 učenika, među kojima 72 izvanredno talentirana, koji su bilježili i sačuvali za potomstvo njegove govore i razgovore). Nakon okrutnih progona kojima su Konfučijevi sljedbenici bili izloženi za vrijeme dinastije Ch'in (221. - 207.), kada su po nalogu cara Shi Huangtija bile u cijeloj zemlji spaljene sve stare knjige, i nakon niza škola, pravaca i reformističkih pokreta, koji su svaki na svoj način tumačili, mijenjali i dopunjavali konfucijske predaje i spise, danas je nemoguće razlučiti Konfučijeve poglede u njihovoj prvobitnoj čistoći.

Najstariji tekstovi koji sadržavaju elemente konfucionima sačuvani su u redakcijama koje su vremenski znatno udaljene ne samo od Konfučijeva doba nego i od vremena u kojem je živio glavni sistematičar i tumač njegovog nauka Mencije. To su dvije kanonske zbirke, jedna od pet knjiga Wu-Ching, a druga od četiri knjige - Su-shu. Od knjiga sadržanih u tim zbirkama čini se da se Konfučiju kao autoru može pripisati samo Ch'un Ch'iu, ljetopis države Lu za razdoblje od 772. do 481. godine te (barem djelomično) Shi-Ching (Knjiga pjesama), I-Ching (Knjiga promjena, zbirka magičnih formula i tumačenja) i Shu-Ching (Knjiga povijesti). Konfučijevu shvaćanju potpuno je strana težnja za originalnošću. On želi spasiti od zaborava i što vjernije prikazati tradicionalna kineska shvaćanja o moralu, odgoju, porodici, društvu i posebno o državi i vladaru (Ja prenosim, ne stvaram. Vjerujem u starinu i volim je.). Konfučije društvene odnose svodi na pet glavnih: odnos između vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg te između prijatelja. Prva četiri hijerarhijska odnosa treba karakterizirati pravednost i dobronamjernost u upravljanju, a ispravnost i iskrenost u pokoravanju. Iz prijateljskog odnosa treba proisticati međusobno unapređivanje vrlina. Konfučije vjeruje u iskonsku dobrotu čovjeka i dodjeljuje golemu društvenu ulogu utjecaju i primjeru vladara (Ni trava se ne povija pod vjetrom kao mase pod voljom svojih upravljača.). Centralni je pojam Konfucijeve etike jen (čovještvo). To je opći zakon koji treba upravljati svim odnosima u obitelji i državi, a formulira se kao zlatno pravilo: Ne učini drugome ono što ne želiš da tebi drugi učine. Vrlina jena dopunjava se pravednošću (i), intelektualnim obrazovanjem (chih), vjernošću zadanoj riječi (hsin) i strogim održavanjem drevnih običaja i ceremonija (li). Poštovanje jena čini plemenitim i onoga koji nije plemenita roda.

Izvorni konfucionizam ne sadržava nikakve elemente vrhunaravne objave. Konfučije je u religoiznim pitanjima agnostik, iako po tradiciji drži da je putu čovjeka, posebno vladara, uzor put (tao) impresionalnog neba, on s ironijom otklanja pitanje o postojanju duhova i o životu poslije smrti. Tokom stoljeća Konfučijev nauk bio je izložen brojnim peripetijama, interpretacijama i reformama. Nakon progona pod dinastijom Ch'in konfucionizam je pod dinastijom Han uživao pun autoritet, ali je izgubio svoju prvotnu čistoću stapajući se s elementima narodnog vjerovanja. Car Wuti (140. - 87.) proglasio ga je državnom religijom. Potisnuta neko vrijeme budizmom i taoizmom, konfučijevska se tradicija obnavlja i reformira u 11. i 12. stoljeću. Kasnije je Wang Yang Ming (1472. - 1528.) dopunjava kozmologijskim i logičkim elementima. Car K'ang Hsi (1662. - 1722.) dao je po uzoru na katolicizam svesti Konfučijev nauk u sistem dogmi. Uporedo s preobrazbom konfucionizma iz filozofske koncepcije u narodnu religiju preobražava se i sam Konfučijev lik, od mislioca postaje svetac, pa i božanstvo, kojemu se grade hramovi i prinose žrtve.

Godine 479. prije nove ere u mjestu Chüfu preminuo je Konfučije, čovjek koji je zauvijek promijenio smjer kineskog društva i povijesti. Sahranjen je u mjestu Qufu na mjestu danas znanom kao K'ungova šuma. Naime, oko njegova groba njegovi sljedbenici posadili su šumu u znak sjećanja na svog učitelja.

Izvor: Moljac

nijesam znao,onda pohvale i za tebe

 

Sta znaci ova besmislica? Kong Fu Dz (Kong Dz) je vec sam stvorio sistem dogmi, a osim toga, zasto bi sistem dogmi bio iskljucivo "po uzoru na katolicizam", i otkud bi se car bavio rimokatolicanstvom, a narocito ugledao na isto, kad je pet generacija pre njega njegov predak proterao rimokatolicke propovednike iz Kine??

Skinuto sa hrvatskog sajta..

Ma znam, zato sam i uklonio i ime postavljacice  , a ostavio samo "Quote".

Nego to -- kao -- pitam Moljca.