Morgellon - Prirodna pošast ili laboratorijska NWO kreacija? :: Drustvena hronika ~ Obrazovanje ~ Zaposlenje ~ Finansije

Khm, ... kako zapoceti ? U naslovu, deluje kao jedna od teorija zavere. Da li je ili nije, ljudi imaju probleme. Nauka nema objasnjenja.

Otkud da se zainteresujem za ovako nesto ? Prilikom sredjivanja emisija za upload na YT, Anicient Aliens, dokumentarnog serijala, zapalo mi je za "oko".

Pa rekoh hajd' malo da prodzaram.

Iako u naslovu ne stoji kao mogucnost, ipak bih poceo predstavljanjem iz serijala. Serijal inace govori o mogucnosti vanzemaljskog uplita u nas razvoj. Ovo sto se tice teme je u 7-oj emisiji 3-e sezone.

Ako Vas interesuje, mozete celu emisiju pogledati, koja opet na svojstven nacin predstavlja bolesti iz proslosti. Sto se tice ove bolesti iz teme, mozete pogledati ovde. Pocinje na 08:19min.

Nakon ovog, vec je red da Vam predstavim i clanak, koji sam preuzeo sa sajta, odakle je i naziv teme.

==================================================

Morgellon - Prirodna pošast ili laboratorijska NWO kreacija?

Kako bismo razumjeli bolest morgellons moramo pomaknuti granice svog razmišljanja, razmišljati bez konvencionalnih ograničenja i shvatiti da je vlada u posjedu tajnih tehnologija koje su toliko napredne da ih većina ljudi doslovno nije u stanju pojmiti. Pod bolest morgellons smatraju se napadi na ljude, insekte i životinje ultravisokotehnološkim nanostrojom ili u skupine okupljenom vlaknastom nanointeligencijom.

Budući da se morgellons širi kao velika globalna pandemija koju trenutno istražuju znanstvenici s ponajboljih sveučilišta, ali koju se skriva od masovnih medija i koju ismijavaju FDA (Američka uprava za hranu i lijekove) i CCD (Centar za kontrolu bolesti), to je, čini se, znak da iza svega stoje korporatisti jer oni koriste svoje korporatističke medije kako bi sve zataškali, kao što su to već učinili u brojnim drugim slučajevima. naziv bolest morgellons zasniva se na opisu sličnog stanja sa stvaranjem vlakana koje je 1674. među djecom otkrio Sir Thomas Browne.

Mikroskopski crteži koji potječu iz 1682. od dr. Michaela Etmullera čine se sličnim vlaknima koja nalazimo među današnjim oboljelima. Koliko je meni poznato, prva osoba koja je utvrdila da je morgellons velikim djelom na silikonu utemeljen i izvanzemaljskoj inteligenciji nalik nano stroj koji je, kako se čini, tisučama godina ispred svake poznate tehnologije, bio je dr. Bill Deagle iz radijske emisije Nutrimedical Report. Zaklada za istraživanje morgellonsa 2002. godine započela je evindetirati ljude sa simptomima ove bolesti. međutim ima i pacijenata koji tvrde da bolest imaju već dva desetljeća.

Godine 2006. bolest je zabilježena u barem 5.000 kučanstva. Međutim nakon što se putem popularnog Rense radijskog showa počeo prenositi glas o ovoj bolesti, 3. travnja 2007. pojavio se izvještaj po kojem je postojalo 60.000 ljudi evidetiranih kao žrtve morgellonsa, što ga je u to vrijeme stavilo uz bok broju oboljelih od polija tijekom kulminacije histerije cijepljenja protiv polija 50-ih godina 20 st. Večina slučajeva u SAD-u dolazi iz Kalifornije, teksasa i Floride, iako su pojedini slučajevi zabilježeni u svih 50 saveznih država. Bolest je zabilježena i diljem Europe, Južne Afrike, Japana, Filipina, Indonezije i Australije.

Široj je javnosti vrlo teško povjerovati da je bolest morgellons stvarna. Tome je tako u prvom redu zato što je riječ o potpuno novoj vrsti neshvatljivog, nadrealnog oblika života koji nalikuje stroju, što znaći da ga je netko kreirao u labaratoriju. Budući da su Amerikanci potpuno neupoznati s ovom vrstom napredne tehnologije, često će je uz porugu odbaciti, možda i iz straha da ih se nastoji obmanuti da povjeruju u neku sljedeću praznovjernu prijevaru. Međutim, neovisno o tome što obično Amerikanci misle o morgellonsu, činjenica je da postoje pravi primjeri ove bolesti koju proučavaju najprestižnija američka sveučilišta, tako da su dokazi tu.

Izgleda da postoje tri mogućnosti za ono što morgellons zapravo jest:

a) tajna eksperimentalna infestacija pokrenuta od strane vlade

b) bolest izvanzemaljskog podrijetla

c) kombinacija (a) i (b)

Za prvu mogućnost (a) postoje dokazi u patentima koji su usvojeni za tehnologiju vrlo sličnu morgellons nanovlaknima. Dr. Bill Deagle, čovjek povezan s ljudima iz vladajućih krugova, tvrdi da postoje dokazi i za drugu mogučnost (b). Neću dublje ulaziti u ova pitanja, tek ću iznjeti predpostavku da je ono što je navedeno pod (a) istina, s obzirom na informacije o patentima o kojima u travnju 2007. izvještava dr. Staniger, a do kojeg se može doći na stranici Rense.com. Ono što se tvrdi pod (a) je od osobite važnosti za ovu knjigu jer govori u prilog predpostavci da je morgellons korporatistički projekt, o čemu ću nešto kasnije govoriti.

Dana 5. travnja 2007. na internetskoj je stranici Rense.com objavljena sljedeća definicija morgellonsa:

Komunikabilna nanotehnološka invazija na ljudsko tkivo u obliku samospajajućih, samoreciplirajućih nanocijevi, nanožica, nanomatrica sa senzorima i drugih nanokonfiguracija, od kojih neke donose genetski iznjenjenu i izrezanu DNK/RNK. Ovi nanostrojevi uspjevaju u alkalijskim pH uvjetima ikoriste bioelektričnu energiju tijela i druge elemente za svoju energiju. Postoje neki dokazi da ovi sičušni strojevi posjeduju vlastite interne baterije. Vjeruje se također da mogu primati određene podešene mikrovalove, EMF i ELF signale i informacije, ali nije poznato do koje mjere.

Simptomi variraju od lezija na koži iz kojih izbijaju obična ili obojena vlakna, koja se ne pretvaraju u normalne kristale, iznimno sporo zarastaju i nikad se bakterijski ne inficiraju do kognitivne disfunkcije, premorenost, depresija itd. Također je utvrđeno da se morgellons nanostrojevi često nalaze u svim tjelesnim tekučinama otvorima a često i u folikulama kose. Vjeruje se da rutinski prodiru u cijelokupni tjelesni sustav. Gotovo svi oboljeli navode da morgellons nanostrojevi kao da posjeduju neku vrstu kolektivne ili grupne inteligencije.

Čini se da je komunikabilnost moguća, vjerojatna putem ispuštanja vlakna od strane zaraženih te svim ostalim normalnim bakterijskim ili viralnim vaktorima. Pokazalo se da neka vlakna podnose temperaturu i višu od 760°C, pa je rutinska sterilizacija za morgellons nanostrojeve kod svih višekratno korištenih medicinskih i stomatoloških instrumenata upitna. Postoje i čvrsti dokazi koji chemtrail aerosolna vlakna dovode u svezu s morgellons vlaknima, iako dokazi o prijenosu putem zaprašivanja iz zraka ostaju samo anegdotalni.

Nejasno je prenosi li se morgellons hranom, ugrizima insekata, cijepivima, vodom iz vodovoda, zrakom ili izravnim prijenosom čovjeka na čovjeka, odnosno sa životinje na čovjeka. Međutim kao što je već spomenuti, postoje neki dokazi o tome da se morgellons donosi chemtrailovima. Jedna je stvar koja je zamjetna, jest da se, tako izgleda, samo neki ljudi mogu zaraziti morgellonsom, o čemu je i govorio dr. Bill Deagle te je moguće da se morgellons na ljude prenosi selektivno, ijako ta bolest sad postaje prisutna na cijelom planetu. Morgellons se sastoji od sićušnih pomičnih i inteligentnih vlakana koje dijeluju kao kolektiv i napadaju cijelo tijelo biološkog domačina, postupno jačajući i zamjenjujući dijelove domaćinova tijela.

To je nešto poput najgore najezde nano kukaca koju možete zamisliti. Morgellons je agresivan. Što ga se više napada, on je prisutniji i jače nasrće na svoje žrtve. Jeff Rense je izjavio da to ukazuje na to da morgellons vlakna posjeduju inteligenciju i kao da su dio nekog mnogočlanog pseudoorganizma. Ovakvo kolektivno ponašanje moglo bi se možda donekle usporediti s načinom na koji mravlja kolonija funkcionira kao jedinstven organizam usmjeren na riješavanje nekog problema, ali razlika je ta što mravi komuniciraju izravno kontaktirajući jedni drugima, dok morgellons vlakna, čini se, komuniciraju na daljinu bez direktnog dodirivanja nekom vrstom nevidljivog komunikacijskog posredovanja među vlaknima.

Možda je to neki oblik nevidljivog zvuka ili ELF komunikacije. Često se spominje da žrtve morgellons zrače snažno električno polje koje zaraženi ljudi nemaju, što znači da bi to e-polje moglo imati neke veze s mehanizmom komunikacije. Morgellons se manifestira kao jak kožni osip, a u otvorenim ranama mogu se pronači vlakna. Međutim, oboljeli mogu osjetiti kako im se ta vlakna pomiču po tijelu i unutar njega. Moguće je vidjeti kako se ta vlakna povlače nazat u tijelo kad ih žrtva pokuša isčupati iz otvorenih rana. Na ovo Jeff Ranse kaže: Pametni su i znaju kako pobjeći od opasnosti.

To je još jedan pokazatelj nekog grupnog ponašanja sličnog onome u mravljoj koloniji. Žrtve govore da intuitivno osječaju da su ostaci takvog jednog mnogočlanog kvaziorganizamskog entiteta koji po njima širi svoju najezdu samo površina, odnosno vanjski sloj nečeg mnogo kompleksnijeg ili većeg organizma koji prebiva u njihovim tijelima, prožimajući svaki njihov dio.

Cliff Mickelson, oboljeli od morgellons rekao je da mi jednostavno ne raspolažemo jezikom i pojmovima kojima bismo mogli tu bolest opisati. Rekao je da ona dolazi iz najvećih dubina ikad izmjerenih i utječe na svaki dio vas. S ovom bolešću nikad niste sami.

Suvremena medicina velikim dijelom nezna kako pristuoiti morgellons. Ne nudi nikakve teorije i istraživanja, tako da su tu bolest uglavnom odbacili kao psihološki problem. Morgellons je stoga samo jedna od nebrojnih tegoba koje dijagnostičari kao u kakvoj igri pogađanja pikada nazivaju psihološkim problemima. Slučaj posebno čest u svijetu moderne medicine o čemu će biti riječi kasnije u vezi s antidepresivima i poremečajima spavanja. Govori se i o tome da bolnice odbijaju pacijente jer simptomi ne odgovaraju ni jednoj poznatoj bolesti, zbog čega se tvrdi da je to stanje uvjetovano psihološkom bolešću ili sadomazohističkim ponašanjem. Tvrdi se da su oboljeli DoP, tj. imaju deluziju o parazitozi.

Međutim, morgellons u najboljim sveučilišnim labaratorijima proučavaju najbolji sveučilišni profesori (Yale, Sveučilište Oklahoma itd.) i oni pokazuju mjerljive i jasne simptome koje ispituju ovi vrhunski znanstvenici, koristeči pritom prave kliničke uzorke, tako da se čini vrlo teško održivim ponuditi objašnjenja da je to samo proizvod nečije mašte.

Ove tvrdnje o deluziji, trebalo bi ispitati ali s obzirom na upravo izloženo, čini se prije da je dijagnosticiranje deluzije u vezi s aljkavošću liječnika koji će često odbaciti stvarne podatke i prava istraživanja te jednostavno nešto izmisliti. Rundiy S.Wimorea govori stvari kao što je sljedeće: Preliminarni dokazi ukazuju na to da bolest morgellons nema veze s Dop (deluzijom). Mnoge žrtve protiv ove bolesti uzimaju antipsihotike koje im je prepisao liječnik i neko vrijeme se čini da im taj lijek pomaže te da su možda ipak doista poludjeli. Međutim svi antipsihotici sadrže torazin, a on sadrži određene kemikalije koje se daju svinjama i nisunamjenjene liječenju psihotičkih oboljenja, te bi stoga mogle biti odgovor za promjene u ponašanju morgellons.

Osim toga,morgellons reagira na i bori se protiv osobe na temelju razine njezina stresa, a budući da SSRI antidepresivi i antipsihotici od ljudi čine zombije i smanjuju njihovu unutarnju napetost, moguće je da SSRI antidepresivi i antipsihotici pružaju privremenu pomoć zato što smanjuju razinu stresa.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE:

* Česta vlaknasta struktura
* Najčešće geometrijska struktura (piramide)
* Životnost (pokretljivst, središnji nukleus)
* Vrlo brz rast
* Vlakna su florescentna i sjaje u mraku
* Imunitetni sustav bolest će u potpunosti zaobići, sustav na nju ne reagira
* Nije riječ niti o virusu niti o bakteriji. Ovo je jednostavno nepoznati oblik života
* Ne izumiru ni u 91% -tnom alkoholu
* Ne gore osim na temperaturi znatno višoj od 530°C
* Mogu gorjeti u butanu bez posljedica

Jeff Rense je izjavio da su vlakna koja su primječena diljem tijela izrast iz nekog organizma ili oblika života , ili pak neke nano bakterije koja je submikroskopskih dimenzija. Gel nije krasta, već dio organizma koji izlazi iz otvorene rane. Žrtve navode da se aktivnost odvija ispod zavoja, s vlaknima oko ruba, gdije se krasta može lako proširiti. Navode da se ispod zavoja dijelovi njihovih tijela zamjenjuju masom isprepletenih vlakana, koja čak zapravo nije ni tkivo, nego neka nova vrsta tkiva. Vlakna su često prozirna a ima ih i u raznim drugim bojama-crvenoj,plavoj,crnoj, pri čemu svako obojeno vlakno ima specifična ponašanja i funkcije. Vlakna tvore boje na način na koji nitko nebi očekivao od stvorenja zasnovanog na ugljiku budući da sićušno ugljično stvorenje ne sadrži sastavnice koje su za to potrebne.

Pokuša li se isčupati, vlakno će često na takav napad reagirati izbacivanjem viskozne ljepljive tvari.

Grupno povezani morgellons materijal ima sposobnost te se čini uvijek spremnim preuzeti bilo koji oblik zemaljskog života na koji nasrće: insekta, gmaza, sisavca itd. Prema Jeffu Renseu, riječ je o gelastoj masi, predlošku koji čeka nešto da u njega utisne genetski potpis ili kod koji će tu gelastu masu usmjeriti da se u nešto razvije. Rense kaže da on čeka da nešto postane, a postaje ono pored ili čega se nalazi.

Zbog ovoga je večini ljudi teško prihvatiti činjenicu da je morgellons stvaran, i to zato što je toliko različit i mnoga sofisticiraniji od bilo koje tehnologije shvatljive većini ljudi. Većini je Amerikanaca space sguttle primjer najviše tehnologije jer nemaju uvida u pravi tehnološki razvoj koji se u međuvremenu dogodio. Na primjer, većina amerikanaca nezna da je njihova vojska razvila robotsku vojsku.

Profesor Johan Jonovy, Jr. sa Sveučilišta Nabraska u Lincolnu, inače tajnik američkog društva parazitologa te autor od jedne najznačajnijih knjiga o parazitologiji, izjavio je da simptomi morgellonsa nisu stanični, da nimalo ne nalikuju bilo kojem obliku života i da se čini da nisu genetski nadzirani. Protakiocke stanice imaju DNK materijal u staničnoj membrani. Morgellons vlakna nemaju staničnu i jezgrenu membranu. Tu nije riječ o stanici, već o azbestnom vlaknu, poput kakvog nanomaterijala. Nemaju organele DNK, plutajuću DNK itd. Ne sadrže ništa što bi nalikovalo životinjama, biljkama ili bakterijama. Nema podstrukturu kao ni staničnu strukturu.

Bol od koje se vrišti. U načelu vlakna vrše najezdu po cijelom tijelu, stvarajući stravične bolove u zglobovima i grčenja utrobe pri čemu vlakna porforiraju čitavo tijelo. Neke žrtve vlakna u potpunosti prožmu, dok kod drugih izbija tek ponegdje. Žrtve također navode da osječaju svrbež, i kao da im netko puže ispod kože. Osjećaj je ne samo da vam neki organizam puže ne samo po koži, već i, naprimjer, unutar stopala.

Drugi simptomi koji se navode su problemi s kratkoročnim poremećajem i koncentracijom te nesposobnost razmišljanja. Zamjetno je kod oboljelih, da se smanjuje njihova ljudska crta i osobnost (a to se obično zbiva prije otkrivanja vlakana i često kad bolest tek minimalno počinje prikazivati svoje simptome), da često nemogu normalno razmišljati, izvoditi više radnji odjednom, jasno se jezično izražavati i misli pretvarati u riječi. Žrtve navode da misli koje čuju u svojoj glavi dok razmišljaju i pri procesu stvaranja jezične poruke ne odgovaraju onome što doista verbalno izraze u komunikaciji s drugima.

Kao što je Jeef Rense rekao jednoj žrtvi: Dakle, niste bili u stanju proizvesti govorne riječi za koje ste mislili da ih izgovarate. Žrtva s kojom je razgovarao to je potvrdila i rekla da nezna što se zbiva. Žrtve navode stalan porast gubitka interesa za praktične aspekte života, kao na primjer žvakanje hrane. Žrtve to često zamječuju prije pojavljivanja kožnih simptoma, što implicira postojanje organizma koji dijeluje u tijelu prije nego što se bolest pojavi na koži i koji isto tako djeluje na mozgu manipulirajući mozgom na neki način, što vodi do pretpostavke da taj enditet preuzima vlast nad mentalnim sposobnostima domačina. Žrtve navode da se taj entitet zrezuje u njihovu osobnost i da imaju dojam kao da osnaživa ili oslabljuje negativne osobine koje su kod njih postojale prije oboljenja.

Na primjer, ako ste se prije morgellonsa borili sa podmirivanjem svojih dugovanja, poslije njega taj će zadatak biti doslovni nemoguć. Navodi se da morgellons dovodi do gubitka motivacije, za, primjerice, čišćenje kuće. Oboljeli tvrde, ukoliko ste aktivni, ovo će vas stanje, oboriti s nogu, no ako uđete u kuću i odmorite se na sofi, ostavit će vas na miru. Što više radite, znojite se, bavite fizičkom aktivnošću to će se više razbuktati. Ova bolest ne dopušta da budete fizički aktivni. Žrtve razvijaju tikove, trzaje..

Ukoliko ga domaćin napadne (na primjer čupanjem vlakana) morgellons postaje vrlo agresivan. O tome žrtve naveliko govore, a i spominju ako primjenite topikalni lijek kako bi uništili entitet, on postane agresivan kao da pređe u stanje hiper produkcije, uzrokujući pogoršanje vidljivih kožnih lezija i izlazak crnih, crvenih i bijelih vlakana. Napadne li ga se na način opisan u posljednjoj rečenici, na primjerice, na jednom mijestu na tijelu (ručnom zglobu npr.) izraslina će vas početi mahnito napadati, kao da postoji komunikacijska mreža ili međusobna veza između vlakana ili dijelova organizma. Žrtve govore da su vlakna mikroinegrirana i da posjeduju određenu razinu sposobnosti komunikacije i života.

To je kao da se oblik života ući asimilaciji s domaćinom, bez namjere da ga muči ali to slučajno čini dok ući surađivati s domaćinom i na kraju nad njime uspostavi dominaciju. Ovo pitanje preuzimanja vlasti bit će važno u kasnijim raspravama.

Na ovom su tragu i izjave žrtava da je 24 sata dnevno prisutan osječaj o postojanju druge prisutnosti., koji je s pogođenim kao u simbiotskoj vezi, pri čemu se entitet suprotstavlja domaćinu ili možda pak s njim burno surađuje. U tijelu kao da postoji druga inteligencija koja ima neku vrstu svijesti s usmjerenjem planom, programom. Znate da vas osjeća, kao što znate da vas osjeća osoba s kojom razgovarate. Pogođene žrtve podvrgavaju se kolonizaciji, ne na način na koji bakterija kolonizira tijelo, već imperijalističkoj kolonizaciji, osjećaj je to kao da se žrtva bori protiv neke druge inteligencije, koja uči i osijeća svoj put dok njime napreduje.

Ako iz žrtve izvadite vlakna, stavite ih u čisto bijelo i vratite se nakon šest sati, vidjet ćete da su se vlakna uspela uz staklenku sve do vrha, što opet ukazuje na neku vrstu ponašanja koje oponaša insekte. Amonijak ga u tome ne sprječava. Opet, međutim i u skladu s prethodno navedenim ovo nije ponašanje nekog poznatog oblika života kao što to i pokazuje primjer s bjelilom, i zato što amonijak pomješan s bjelilom ( mješavina koja stvara plin koja je smrtonosna za ljude) ne šteti ovim vlaknama koja kao da stvaraju svoje košnice. Morgellons nije biološkog podrijetla.

Ako se vlakna odstrane od žrtve i stave u kantu vode, vlakna se počnu privlačiti i kovitlati kako bi oblikovalo klupko. Jedna je žrtva navela da bi to moglo biti vrsta organizma koji se može uništiti i ponovno sastaviti, tako da se radi o kombinaciji jednostaničnog i višestaničnog života Čini se da postoje neka vlakna koja su pokretljivija od drugih i ona fluorescentna koja prodiru kroz kožu i iz nje izviruju.

Najočitiji simptom je kožni osip popraćen snažnim i neprestanim svrabom. Žrtve govore o kožnim ranama koje ne zarastaju, a oko njih imaju osječaj nagrizanja. Spominju i vrlo slabašnu kožu koja lako puca. Morgellons se ispočetka doima kao strašni slučaj doticaja s otrovnim bršljanom koji snažno započinje, traje šest tjedana i zatim nestaje, da bi se ponovno pojavio godinu dana kasnije, a taj ciklus može se nastaviti i postati snažniji. Navodnoje među djecom u Britaniji došlo do epidemije ekcema. Međutim, kada su ti ekcemi mikropskopski pregledani uamjećena su vlakna, što znači da je to mogla biti lentalna inačica morgellonsa. Smatra se da se mnoge slabije inačice pogrešno diagnosticiraju kao različite nove bolesti koje su se tijekom posljednjih deset ili dvadeset godina pojavile diljem svijeta: atritis, kronični umor itd.

S vremenom rane prestaju zarastati, lezije ostaju otvorene, ali se ne inficiraju, vlakna počinju preplavljivati tijelo (ispod noktiju, kada ispuhujete nos, itd.). Žrtve govore o obilnim slojevima vlakana koje gube po cijeloj kući, do te mjere da je ponekad nemoguće održavati kuću čistom. Zamršene nakupine vlakana izgledaju kao višebojni pamuk. Vlakna su obično veoma mala, ali mogu biti veličine od 2,5 do 5cm: rastu, a što ih duže ostavite rasti postaju duža. Skupljaju se oko rubova lezije. Pacijent iskašljava tisuće tih vlakana što ukazuje da se ona nalaze u cijelom tijelu. Pacijent s morgellonsom osjećat će pokrete vlakana u plućima, nosnim otvorima, folikulama kose itd. Izvještava se o neprekidnoj boli koja prestaje odmah čim se vlakno iščupa. Kada se vlakna iščupaju, može se zamjetiti njihovo kretanje izvan tijele

Seli se po cijelom tijelu: ako su otvorene rane kroz koje organizam diše blokirane, on će se preseliti, naprimjer u sinuse, a zatim u pluća.

Morgollens vlakna mogu uništiti folikule kose i izrasti umjesto njih kao, morgellons kosa. To je jedan od načina na koji morgellons započinje zamjenu djelova svojih žrtava. Moguća je zamjena svih folikula na tijelu, tako da morgellons kosa prekriva cijelo tijelo, ali uvijek naručito u blizini lezija. Iz rana rastu male dlačice , čim se isčupaju pacijenti se bolje osjećaju, ali dlačice ponovno narastu za nekoliko sati. Različite dlake rastu u različitim tkivima otvorene rane. Kad se isčupaju iz kože, vlakna brzo mijenjaju sastav i postaju tvrda. To donekle podsječa na Thomasov izvještaj o vlaknima koja su navodno pala iz zrakoplova za zaprašivanje: Nakon što su paučinaste niti pale na Santa Cruz, jedan mještanin je uzeo uzorak i zatim promatrao kako se te čudne niti raspliću u staklenki.

Postoje mnogi izvještaji o povezanosti morgellonsa i susreta s tom "paučinom s neba". Postoji izvještaja o jajnicima koji prirastaju za abdominalni zid, potpunom uklanjanju hrskavice iz zglobova. Žrtve morgellonsa vjeruju da im on prožima cijelo tijelo, te mogu vidjeti djelovanje vlakana duboko u tijelu.

IZNENAĐUJUĆA JE ČINJENICA DA UNATOČ VELIKIM OŠTEĆENJIMA I OTVORENIM RANAMA, NOSIOCI MORGELLONSA DOSLOVNO NIKAD NE DOBIVAJU SEKUNDARNE INFEKCIJE. Jedna žrtva izjavila je da je mnogo puta, izvršio veliki kirurški zahvat sam na sebi, te da nikad nije dobio sekundarnu infekciju, a to su ljudi koji boluju gotovo već cijelo desetljeće. Nadalje, zamječeno je da žrtve morgellonsa nemaju normalne bakterije koje se uobičajeno nalaze na koži i različitim dijelovima tijela. Povezivanje ove činjenice s nedostatkom sekundarne infekcije može značiti da invazivni morgellons, oblik života, jede bakterije na tijelu da bi preživio, te možda kao način za održavanja domaćina na životu. Žrtve bolesti izvještavaju da nakon što izvrše gore spomenuti kirurški zahvat na sebi, njihove rane izuzetno brzo zarastaju.

Prema riječima istraživača sa sveučilišta Oklahoma State: Još uvijek nama zaključka je li bolest zarazna. U nekim obiteljima zaražen je samo jedan član obitelji, čak i nakon produženog izlaganja, dok druge obitelji itvještavaju o više zaraženih. Međutim postoje izvještaji o obiteljima koje su cijele zaražene, što znači da bi bolest barem u nekim okolnostima mogla biti zarazna. S druge strane, postoje slučajevi gdje su majke zaražene a njihova djeca nisu. Postoje slučajevi dok majka nije zaražena, a dijete jest. Vjerujem da ovo snažno govori u prilog gore spomenutoj tvrdnji dr. Billa Deaglea da morgellons pogađa samo neke osobe , odnosno da se čini da je bolest, izbirljiva-napadne jednu osobu ali preskoči sljedeću. K tomu, spominje se da bolest morgellons bira, i može birati, određene osobe, te da se čini da je vrlo određena u smislu onoga koga će napasti. Možda je ovo nalik oružju koje je, posebno namjenjeno za neku rasu.

Morgellons veoma unčikovito ubija biljke i širi se na sve vrste bića: insekte, reptile, ljude. Čini se da bolest ljude ne ubija, ali ubija insekte i reptile. Postoje izvještaji o zaraženim psima, mačkama i konjima. Općenito gledajući, širi se kroz čitavo životinjsko carstvo, a može ga prenositi insekt. Čini se da je zaraza morgellonsom zaraza cijele biosfere: kučnih muha, pasa, mačaka, stoke i divljih životinja.

KAO ŠTO JE NAVEDENO, MORGELLONS OBLICI ŽIVOTA, NASTAVLJAJU EVOULIRATI U NOVE BIO-OBLIKE ŽIVOTA I MOGU SE PREOBRAZITI U MNOGO RAZLIČITIH VRSTA. To ukazuje na činjenicu da je moguće da morgellons preobražava znatne dijelove biosfere u "organizme" sačinjene od morgellons tvari. Postavlja se pitanje: hoće li doći do eskalacije, te ako je odgovor potvrdan, hoće li se cijela biosfera preobraziti u morgellons život - odnosno, u morgellons-sferu? Dr. Bill Deagle iz Nutrimedical Reporta smatra da je moguće te da morgellons možda predstavlja prvi val zaraze za kojim će slijediti snažniji valovi, koji, ukoliko je to točno, mogu podrazumjevati takvu preobrazbu u morgollons-sferu. Morgollons "organizmi" košnice repliciraju se u obliku žive tvari koju nastanjuju, u prostoru u kojem je ta živa tvar, tako da zaista treba biti zabrinut zbog gore navedenih mogućnosti, posebice zato što do sada 60.000 ljudi tvrdi da ima tu bolest.

Jedna žrtva navela je da je u uzorcima uzetim iz njegova tijela, pronađena lavra muhe. Predpostavlja se da je do toga došlo zato što je muha sletjela na domaćina, iz nekog razloga osjetila poriv za polaganjem jajeta, te da je žrtva morgellonsa bila pogodan okoliš za život jajeta. Druga mogućnost je da tvar morgellons ima sposobnost preobrazbe u druge oblike života, kao što je to goreopisano, a to se događa unutar žrtve morgellonsa. Ako je ovo potonj slučaj, tada entitet morgellonsa čita genetski kod i postaje taj oblik života, kao što to navodi Jeff Rense.

Sada ovome što je upravo opisano dodajte mogućnost da morgellons vlakna imaju sposobnost preuzimanja i opsjedanja svijesti. Na to ukazuje činjenica da žrtve morgellonsa uvijek mogu naslutiti i osjetiti vlakana koja se nalaze unutar njih, a žrtva niti jedan trenutak nije slobodna od morgellons organizma. Osijećaju prisutnost stranaca u tijelu kao to navodi Jeff rense. Dr. Bill Deagle opisao je morgellons kao nešto što čovjeka opsjeda, preuzimajući njegov duh. Ljudi izvještavaju da su njihovi umovi izgubljeni, preuzeti i da se osjećaju kao da nešto pookušava preuzeti njihovo sebstvo iz njihovih tijela-spremnika u kojima prebivaju. Dr. Staniger je rekao da žrtve morgellonsa spominju sljedeće: Osjećam se kao da je moja duša razbijena i da me napušta. Morgelons svoje žrtve ne ubija, ali ih uvjerava da njihovo tijelo više nije njihovo vlasništvo te ih nagovara da poćine samoubojstvo. Njegova je namjera opterećenje osobe, pretvaranje njihovih života u pakao, ali ne i njihovo ubijanje.

Ray Kurzweil, autor slavne knjige doba duhovnih strojeva, u studenom je 2006. na BookTV-u govorio o tome kako smo blizu onoga što on naziva "singularnost"-gdje ljudska bića postaju više od ljudi, budući da će poput Dartha Vedara, imati tehnologiju koja će potpuno zanjeniti dijelove njihovih tjela nanobotima (robotima veličine atoma), koji u stvari daju besmrtnost onima koji su bili dovoljno sretni da im ta tehnologija bude usađena u tijela, pretvarajući ih u super ljude. Ta činjenica morgellons situaciju čini stvarnom. Kurzweil je dio Bushevog vijeća za tehnologiju i jedan od najpoznatijih svjetskih izumitelja, pa ipak je bio na BookTV-u i raspravljao o osnovnim aspektima morgellons tehnologije, kao da je to nešto potpuno očekivano i svakodnevno poput CNN-a ili Mc Donaldsa.

Uzevši u obzir činjenicu da su Amerikanci eksperimentalne žrtve vladinih programa, te uzevši u obzir da je Kurzweil rekao da je ta tehnologija u razvojnoj fazi, vjerojatno je da postoji za eksperimentiranjem. Dovodi nas to do teorija da je morgellons dio faze eksperimentalne kontaminacije obimnije ili možda sveobuhvatnije kontaminacije Zemlje. Zašto vlakna zamjenjuju dijelove tijela na određen način, zašto je veoma često da se npr. dlake, dijelovi koljena,itd. zamjenjuju novom morgellons životnom tvari? To u svakom slučaju izgleda kao operacija u kojoj se tijelo zamjenjuje dio po dio, segment to segment, kao, na primjer, kada osoba na umoru želi nove dijelove koje bi zamjenili stare, umirujuće dijelove.

Što se tiće predhodno opisanog brzog zacjeljivanja, žrtve morgelonsa kažu da to izgleda kao da preko otvorenih morgellonsa rana koja je uzrokovala bolest stvara pokrove poput zakrpe, ali se čini da taj pokrov nije stvorilo ljudsko tijelo, već je ustvari nusprodukt drugogo, morgellons oblika života a ne dio prirodnog procesa zacjeljivanja tijela. Različite korporacije, poput korporacije Cryolife, koja ima proizvod koji se zove Biuglue, razvijaju napredne tehnologije zacjeljivanja, kao i napredne mogućnosti zacjeljivanja. Zanimljivo je da je proizvod Cryolifea pokrov, flaster pod nazivom ProPatch, koji do neke mjere imitira ono što je gore opisano. Međutim, ne znam postoji li izravna veza između tih tehnologija i morgellonsa. Neke žrtve govore da smatraju da vlakna koja se nalaze u njihovom tijelu nastaju u tom flasteru dok je on početno u obliku gela, možda u svrhu stvaranja nove morgellons životne tvari.

Slijedi citat u kojem možete pročitati prepričano svjedočanstvo borbe jedne starije žene s ovom, za sada nepriznatom bolesti:

"Uopće ne znam od kuda da počnem…

Pred koji dan nazvala me je gospođa, predstavila se i rekla kako je došla do mojeg broja. I pitala me je znam li što je to morgellons… iako u daljini poznato, ipak mi nije niti blizu sjevnulo.

I tada je počela…

Pred otprilike 5 godina završila je zbog bolesti u bolnici. Kada se nakon tjedan dana, izmučena, vratila doma, sva sretna se je umotala u deku koju je kupila nešto prije odlaska u bolnicu.

Nakon otprilike 3 tjedna primjetila je da nešto nije kako treba. Osjećala je kako joj nešto “šeće” pod kožom, a uskoro je to nešto počela i viđati.
Obišla je sve doktore, obavila sve pretrage.
Nitko joj nije znao reći što joj je, osim da joj nije ništa, jer to nešto što je nosila na analizu je njezin pokušaj izrugivanja ustanovama i bolesne igre.
Napominjem da je riječ o gospođi u godinama.

U jednom trenutku nadahnuća, njezina obiteljska lječnica ju je upitala čime se pokriva.
I ona je već bila očajna, jer je zaista htjela pomoći, ali je bila nemoćna.
Suočena s nečime s čime se nikada nije susrela, a po zdravom razumu se niti ne bi trebala sada susretati.
Došlo se tako i do te deke…
Gospođa i suprug zagrijaše bojler koliko je išlo, napuniše kadu i staviše deku u tu vruću vodu.
Veli da je samo pukim čudom ostala pri svjesti kada je vidjela što je počelo izlaziti iz te deke.
Niti stvorenja, niti ne… dugačka cca 1,5 cm, crvena, plava i bijela… fluorescentna, crna i zelena, vretenasta bez udova…primali su se nečime poput kanđica za skliski rub kade u nastojanju da pobjegnu iz te vruće vode.
Četri godine je tako bez dijagnoze, pomoći i lijeka obilazila sve institucije, radila sve moguće pretrage. I nitko nije znao reći što joj je i da li joj je nešto uopće.
U međuvremenu, ta stvorenja? šeću pod kožom, iskaču iz kože, grizu je (veli da uđu kroz kožu i nečime poput sluzi zatvore rupicu). Skida ih češljem iz glave (mora stavljati rukavice jer je grizu), noću stavlja čepiće u nos i uši. Veli da joj izlaze iz očiju, nosa, ušiju i ostalih tjelesnih otvora.
Pred godinu i nešto, tražili su je da sakupi uzorke toga nečega i dostavi u laboratorij.
Kada je to učinila, nazvali su je i pitali da li to ona njih zeza i gdje je uopće pronašla to što im je dostavila.
Nakon nekog vremena pozvali su je i u Zgb, samo zato da joj u lice kažu da je luda i da imaju slobodno mjesto na psihijatriji – odmah bi je smjestili.
A žena je došla na svoj trošak u pratnji člana obitelji – u nadi da će joj netko napokon pomoći.

Prije godinu dana, kada ju je nazvala nećakinja koja u Kanadi studira mikrobiologiju, da joj čestita rođendan – rasplakala se od jada i to je dovelo do dijagnoze – morgellons.
Naime, nećakinja ima profesora koji svaki sat ulazi u predavaonu s tom riječi…
I tako je gospođa nazvala nadležnu instituciju da im pojasni da konačno zna što joj je i neka si malo progooglaju.
Nakon nekog vremena su je nazvali i doktor se duboko ispričavao, jer je nakon više konzultacija s kolegama, zaključeno da ona to stvarno ima.
Rečeno joj je da će joj poslati ispravnu dijagnozu.
Kada ona niti nakon 5 mjeseci nije stigla, nazvala je i čula da je to glupost, da ona to nema i da takva bolest u Hrvatskoj ne postoji.

U međuvremenu, pojavile su joj se i 3 rane…
U razgovoru smo došle do toga da je tu deku kupila od jedne gospođe koja je stajala pred jednim javnim objektom i prodavala 2 deke.
Veli da nije bilo deklaracije, a žena je tvrdila da je deka vunena.
Vidjela je pritom da s nje visi nešto poput tanke gumilastike (i tada pomislila što bi to gumeno visjelo s vunene deke), ali ju je na kraju ipak kupila.
Oni koji su do sada progooglali, već su vjerojatno vidjeli o čemu se radi i da postoji više teorija o tome od kuda je i kako ta “bolest” naišla.

Primjetila je i da mijenjaju boju, ovisi što jede.
Ako pojede nešto zeleno, biljno, oni su zeleni. Od nečeg drugog su crni…

Ono što sam ja od nje čula… ne mogu sve niti napisati koliko je strašno.
Zamislite živjeti tako i to pet godina… znajući da nešto živi u vama i na vama.
Ne samo to, oni vise s kože (kad požele) u svim tim prekrasnim bojama i naravno da je teško izaći više i iz kuće, a da ne postaneš predmetom zgražanja, gađenja, ruganja…

Probala je sve… veli da je svu garderobu uništila u pokušaju da je dezinficira… prokuhavala, smrzavala, izbjeljivala. I sebe također…

Ne živi sama i ono što je meni interesantno je kako to da je ona i dalje jedina koju je to dohvatilo.
Na koji način odlučuje gdje će i na koga? Gdje je druga deka?

Prošla je i tretman čišćenja Hulde Clark; pelin, klinčić i sad se za vraga ne mogu sjetiti trećega, ali znate što mislim.
Malo joj je pomoglo oko nekih djelova tijela koja su joj gadno devastirali, ali oni i dalje žive i postoje.
Veli da je najore noću i da već 5 godina nije pošteno spavala.
Kaže da se kreću metodom – kud jedan, tuda svi – kao po autoputu.
I da sigurno međusobno komuniciraju.
Ona je jadna, naravno, na rubu pameti. I očajna. Jer pomisao da joj to što joj je od životnog vijeka ostalo, provede kao ovih 5 godina – je strahotna.

No nisu samo oni prisutni. Našla je i crve. Potpuno bijele s žarko crvenom glavom.
Poslala je na analizu i gliste. Proglasiše je ludom i pitaše od kud joj to.
Iz svakog crva su rasli još nekoliko njih.

Ne znam, da li je netko imao volje i želudac pročitati ovo što sam do sada napisala.
Naravno, čovjek se pita. Ne jel ona luda, jer nije.
Nego otkuda i gdje sve.
Vežemo se na teoriju o pamuku, jer deka je očiti dokaz.
Od čega je zapravo – samo nebo zna. No ako je to o pamuku točno, hoćemo li svi početi nositi najlon? Očito nije riješenje niti u prokuhavanju na visokoj temperaturi, niti u smrzavanju u dubokom…

I sve sam jo to sada napisala, ali trebalo je čuti njen glas. I sve te detalje… Da ovako nešto zadesi živog stvora, bilo kojeg, jednostavno nije fer. Van pameti je i čovjek je totalno nemoćan.
Ovca u toru.
Zaista ne znam jesu li svjesne ovce sretnije od onih koje žive u blaženom neznanju, ali nije niti lako nositi se s nekim spoznajama…"

Preuzeto sa ...