"Umjetnici ovdje nemaju budućnost"

Renato Rakić, akademski slikar iz Gradiške, koji je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci završio 2002. godine u klasi profesora Ratka Lalića, predstavio se banjolučkoj publici drugom samostalnom izložbom "Mikro-kosmički prizvuk" u Alternativnom kulturnom centru "Ćiro" u Galeriji "Dragaš".

Prvu samostalnu izložbu imao je prošle godine u Tuzli, kao nagradu za osvojeno prvo mjesto iz oblasti slikarstva na Bijenalu minijature umjetnosti BiH "Tuzla 2003". Učesnik je mnogobrojnih kolektivnih izložbi i međunarodnih projekata, među kojima su izložba radova nastalih u koloniji "Bardača", izložba "Mocart", te "Ivano projekt" 2003. godine u Novom Sadu. Trenutno radi kao profesor likovne umjetnosti u Gradišci.

nn: Otkud tema mikrokosmosa u tvom novom ciklusu slika?

Rakic: Ovu temu sam odabrao jer me trenutno okupljaju filozofska razmišljanja o postajanju i nastajanju, kosmosu... Fasciniran sam kosmosom i prirodom uopšte, pozitivnim i negativnim, fenomenom rađanja. Izložba je veoma brzo pripremljena. Za nekih 15-20 dana nastale su sve slike iz ciklusa zato što takav brz tempo diktira pravac u kojem sam se našao - ekspresionizam.

nn: Pored ekspresionizma, koji te još pravci u umjetnosti zaokupljaju?

Rakic: Trenutno istražujem ekspresionizam, jer sam se na neki način pronašao u njemu. Vidio sam svoj identitet u tome, vrstu energije koja mi odgovara i nadam se da ću se još neko vrijeme zadržati u tom pravcu. Šta će biti dalje, ne znam, ali sada mi odgovara da se izrazim kroz ekspresionizam.

nn: Kako usklađuješ profesorski i umjetnički rad? Da li te sfere tvog života ponekad "guše" jedna drugu?

Rakic: Skoro svaki dan, kad sam pripremao izložbu, dolazio sam s posla, odmarao malo i nastavljao s radom na slikama do kasno u noć. Sva djela koja sam uradio napravio sam kod kuće, jer nemam atelje. Umjetnik uvijek ima potrebu da stvara, gdje god se nalazio, ali na ovim prostorima on nema mogućnost da stvara onoliko koliko može. Znam da bih radio mnogo više da imam vremena i energije. Energiju trošim prije svega u prosvjeti. To je ono što ubija umjetnike, ubija talenat, ali umjetnici se odupiru i pokušavaju da rade i nastave da žive umjetničkim životom.

nn: Postoji li mogućnost da se ostvari ideja da se od prostora na tvrđavi Kastel naprave ateljei i studiji za umjetnike po uzoru na novosadski Petrovaradin?

Rakic: Sumnjam da će se to ostvariti, prije će se tu otvoriti neki restoran. Ako se to i realizuje, ne vjerujem da ću biti "u igri", jer nisam Banjolučanin, nego umjetnik iz Gradiške. Moja sumnja proističe iz toga što su 83 mlada čovjeka završila Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci, a nijedan od njih ne radi ni u jednoj kulturnoj instituciji, osim u školama.

nn: Da li je perspektiva mladih diplomiranih umjetnika u RS jedino da se zaposle kao profesori umjetnosti u školama? Može li se preživjeti od umjetnosti?

Rakic: Jedina logična priča koju želim da slijedim je odlazak odavde. Umjetnici ovdje ne mogu normalno da žive. Ne mogu sebi obezbijediti svojom platom materijal da rade. Jedini izlaz koji vidim je da se ode negdje u inostranstvo, ne u zemlje regiona, jer je na prostorima bivše Jugoslavije ista situacija kao i ovdje. Čovjek ovdje stagnira, nema nikakvu budućnost. Putovao sam mnogo i vidio da umjetnik može mnogo više i da radi i da postigne.

Izvor: [N.N.]