F.K.Sloboda - Fukare 1987 TUZLA :: Fudbal ~ Kladionica ~ Fantasy ~ Navijaci

Fudbalski klub "Sloboda" Tuzla je nogometni klub iz Tuzle, Bosna i Hercegovina. Osnovan 1919. godine. Takmiči se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Najveći uspjesi do sada jesenji prvak bivše SFRJ 1989. godine i plasman u Kup UEFA.

Historija

FK Sloboda je najstariji sportski kolektiv u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, osnovan još 1919. godine, prvobitno pod imenom Gorki, i kao takav je bio prvi korak ka osnivanju RSD Sloboda, kasnije jednog od najjačih sportskih društava u regionu. Klub je kroz historiju svojim rezultatima i iznjedrenim igračima dubokim slovima ostao upisan u sportsku historiju BiH u bivše SFR Jugoslavije, a sa takvim praksom Sloboda je nastavila i nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine.
Svoj ulazak u elitno društvo ovdašnjeg nogometa Sloboda je izborila 1959. godine, a od 1969. godine stalni je član Prve lige bivše države, a kasnije i Prve, te Premijer lige Bosne i Hercegovine. Od proglašenje nezavisnosti Bosne i Hercegovine, FK Sloboda Tuzla ima značajnu ulogu u Premijer ligi BiH gdje je ostvarila visoke plasmane, plasmane u evropske kupove, a u takmičenju za KUP BiH šest puta je bila finalist takmičenja.
Zbog dugogodišnjeg kvalitetnog rada Sloboda je postala sportski brand Tuzle i sjeveroistočne Bosne, ime koje je prepoznatljivo u regionu, ali i širom Evrope, gdje ljudi ime Slobode i Tuzle po pravilu vežu jedno za drugo.
Današnji status je građen godinama, prije svega na poštenom odnosu prema radu u klubu, radu sa mlađim selekcijama i navijačima koji su ponos našeg kluba. Plod takvog rada je i 40 godina od kako Sloboda konstantno igra najkvalitetniju ligu prvo u SFRJ, a kasnije i BiH, te mnoštvo uspjeha od kojih ćemo u najkraćem izdvojiti:
1971. godine FK Sloboda je pobjednik Kupa prvoligaša Jugoslavije do koje je došla pobjedom nad Željezničarom rezultatom 1:0. Iste godine, ostvaren je plasman u finale Kupa Maršala Tita, u kome je poražena u dva susreta od Crvene Zvezde 0:4 u Tuzli, te 2:0 u Beogradu.
Najveći uspjeh u tome periodu ostvaren je u sezoni 1976/77. godine, kada je nakon osvojenog trećeg mjesta u prvenstvu Jugoslavije, izboren plasman u Kup UEFA. Nakon poraza u Las Palmasu od istoimene ekipe, rezultatom 5:0, i minimalne pobjede u Tuzli (4:3), Sloboda se oprostila od daljeg takmičenja.
FK Sloboda je imala uspješno učešće u Balkanskom kupu 1970. godine, kao i zapaženo učešće u Rapan Kupu 1984. godine. U poslijeratnom periodu ekipa je bila dva puta učesnik Intertoto kupa (2003. i 2004. godine), gdje u oba navrata prošla prvo kolo. U tom kupu Sloboda je pobjeđivala ekipe iz Islanda, Belgije, Slovenije i Slovačke.

Poznati bivši igrači

Fuad Mulahasanović
Mustafa Hukić
Nedžad Verlašević
Ismet Hadžić

Sezina   Takmičenje   Runda      Klub   Domaća   Gostujuća
2003   UEFA Intertoto kup   1. pretkolo      Knattspyrnufélag Akureyrar   1-1   1-1 (p: 3-2)
2. pretkolo      Lierse SK   1-0   1-5
2004   UEFA Intertoto kup   1. pretkolo      Publikum Celje   1-0   1-2
2. pretkolo      FC Spartak Trnava   0-1   1-2

FUKARE KROZ HISTORIJU

Tako je počelo !
Sve je počelo jos krajem 60-tih. Nakon avantura i kratkih izleta u 1.ligu Jugoslavije dosla je sezona 1968/69. Razigravanje za prvu ligu se igralo sa Budućnosti iz Podgorice. Fenomenalnih 3-0 za crveno-crne u uzvratu u Podgorici odjeknulo je kao bomba u slanom gradu. Svi koji su mogli išli su do Sarajeva dočekati igrače na aerododromu. Do Tuzle u koloni je već bilo nekoliko stotina automobila. Svečani docek je odrzan na trgu i tako je sve pocelo.
Godine odlicnih izdanja Slobode u 1.ligi su postale standabrd, Tušanj je bio pun, prosjek je bio 10-12 hiljada na stadionu, a naravno sve je gorilo kada su dolazili ekipe velike četvorke.
U tim godinama A tribina Tušnja okuplja one najvatrenije. Bili su to ljudi svih profila, svih zanimanja, raznih imovinskih stanja, ali svi su bili vatreni i strastveni u svojoj ljubavi prema Slobodi. Upravo po tome se A tribina i razlikovala od ostalih tribina. Spontano se formiraju društva, ekipice, njihova mjesta su bila poznata na A tribini. U to vrijeme je Dundo kafic broj 1 u kojem se okupljaju navijači Slobode prije utakmice. Uz standardno neizbježno točenje tuzlanskog piva postoji još jedna legenda. Na dan kada je Sloboda igrala sa nekim od klubova velike četvorke šal ekipe koja taj dana gostuje je bio ispružen na cesti ispred Dunde i niko nije mogao proči najpoznatijom tuzlanskom ulicom, a da šal ne izgazi. Upravo u to vrijeme, sredinom 70-tih nastaju prva dva transparenta koji postaju redovni na Tušnju, ali i na utakmicama Sloboda Dite u Univerzitetskoj dvorani. "Raja iz gradske ulice" i "Navijači iz Moluha" će ostati poznati kao prvi transparenti navijača iz Tuzle. U to vrijeme još uvijek nema organizirane grupacije, ali se redovno ide na utakmice. Fanatični zaljubljenici prate Slobodu od Triglava do Đerđelije. Postaje trend da velika tuzlanska preduzeća organiziraju odlazak na velike utakmice tako da ostaju zabilježena iz tog perioda masovna gostovanje iz Osijeka i Beograda. Priće kažu da se u Osijeku taj dan prevrtalo sve što se našlo pri ruci,a ono što daje posebnu draž da smo ove informacije dobili iz prve ruke od danas eminentnih i uvaženih osoba našeg grada za koje nikada ne bi rekli da su se nekada u svojoj mladosti tukli za crveno-crne boje. Posebne priče iz tog perioda jesu košarkaška gostovanje tuzlaka 21. marta 1981.godine u Zadru protiv Slovana iz Ljubljane te godinu dana kasnije u Palati sportova u Beogradu. Preko hiljadu navijača iz Tuzle je doputovalo u Zadar na majstoricu za ulazak 1.ligu Jugoslavije protiv ljubljanskog Slovana. Kolone autobusa su putovale cijelu noć, cijela Tuzla je bila pored radio prijemnika, a poslije 4.produžetka i konačne pobjede Sloboda Dite (105:100) komentatori Radio-Sarajeva, Jovo Jovanović i Mirko Kamenjašević su rekli sljedeće: "Prenosili smo s mnogih takmičenja, olimpijskih igara i svjetskih prvenstava, sa gotovo svih kontinenata, ali ovakvu dramu kao ovu u Zadru, nismo doživjeli. Ovo je neponovljivo, nezaboravno." Odmah sljedeću godinu pred kraj prvenstva u Palati sportova u Beogradu je bila odlučujuća utakmica Sloboda Dite za opstanak protiv domaćeg LMK Radničkog. Kolona autobusa, automobila se zaputila.
Paralelno sa uspjesima na Tušnju razvija se dvoranski sport u našem gradu, prvenstveno muška i ženska košarka. Još uvijek se utakmice igraju u Univerziteskoj dvorani koja počinje biti mala za sve ljubitelje sporta koji će poslije Tuzli donijeti i evropsku krunu. Na utakmicama sa velikim klubovima dvorana je znala biti puna 5 sati prije njenog samog početka. I dok je Sloboda Dita još uvijek bila nestabilan prvoligaš počinje uspon ženskog kluba Jedinstvo Aide. Osoba, ličnost i svi stariji će reći prva i vjerovatno do sada neprevaziđena osoba kada je u pitanju navijanje u Tuzli bio je Faruk Sejranić - Otrov. Postoje mnoge priče o čovjeku ogromnih dimenzija, koji je stajao uvijek iza zapisničkog stola skinut u bijelu potkošulju. Gledati njega kako svaku utakmicu doživljava kao borbu na život ili smrt nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Galama, dizanje dvorane na noge, bodrenje naših ekipa, sočne psovke na račun gostiju, ali i napadi na sudije, delegate, prebijanje od strane policije su bile samo neke od nekih stvari zbog kojih će ga pamtiti svi oni koji su ga poznavali. I na koncu, on je bio uzor krajem 70-tih svim klincima koji su dolazili u Univerzitetsku i od koji je večina kasnije poslije postala jezgro grupe koja organizirano počinje pratiti tuzlanske klubove pod nazivom Fukare Tuzla.
A kako sve počinje!? Grupa klinaca počinje da gotivi te užarene noči u Univerzitetskoj. Dvorani, a sve pod jakim utiskom več spomenutog Otrova. Spontano počinju da se druže, dogovaraju da dolaze na utakmice zajedno i polako utakmice u Univ. dvorani postaju nezaobilazne za njih. Proljeće je 1983.godine a Jedinstvo je ugostilo kosarkačice iz Prištine. Na tribinama Univ. dvorane več standardno grupa maloljetnih i golobradih mladića, od kojih je najstariji imao 16 godina, bodre domaće igraćice. Ti mladići su bili Sulejman Dorić - Suljo, Josa, Romeo, Ikina, Đafa, Ivica Šokac, Sejo. Pred kraj utakmice neko iz grupe je poveo "Idemo u Beograd" aludirajući na sljedeću utakmicu Jedinstva protiv Crvene Zvezde. Poslije utakmice je mladićima prišao tadašnji predsjednik kluba, Hilmo Džubur koji je u to vrijeme bio i sekretar Općinskog suda. Pitao je mladiće:
"Je li stvarno hoćete u Beograd?" Njihov odgovor Vam ne moramo pisati! U toku sedmice su radili telefoni, svi su zvali drugove,a sljedeći vikend se u Beograd zaputio pun autobus uglavnom maloljetnih momaka. Kanisteri od 25 lit. su bili jedini rekviziti i polako počinje saga.
Te sezone Jedinstvo osigurava učešče u Kupa Liliane Ronchetti, a za nesreću u prvom krugu dobijaju za protivnika belgijski kraljevski klub "Roya Charles".
Medjutim prava ekspanzija dešava se 1985.godine na Evropskom košarkaškom prvenstvu za kadete u Tuzli. Mejdan je otvoren tek godinu prije i ovo prvenstvo je bila promocija Mejdana. Prvi dan na utakmici selekcije bivše države dvorana je bila popunjena uglavnom onim ljudima koji su dolazili i u Univ.dvoranu, a naša grupica momaka sada samo malo starijih je dirigirala dvoranom. Državna televizija je prenosila utakmicu čiji su snimci obišli bivšu državu toku iste večeri. Glasnost dvorane, pjesmice tipa: "Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna da je naša Juga nepobjediva" su pobrale simpatije, sljedeće jutro svi su brujili o Mejdanu. Navečer pred početak sljedeće utakmice dvorana je bila puna, vani je ostalo preko 2000 ljudi, a niko nije želio ići kući jer su svi gajili nade da će se nekako ugurati u dvoranu.

Biti Fukara

Teku sati, dani, sedmice, mjeseci, godine, decenije...

Fukare iz Tuzle žive več više od 20 godina i isto toliko godina tuzlanskim ulicama odzvanja:
"Mi smo Fukare iz grada Soli
Kurac nas boli Tuzla nas voli"

To su oni momci iz Tuzle koji navijaju za Slobodu i piju tuzlansko pivo. Izgledaju mirno, ali ako zatreba skočit će na tebe kao bijesan ris.
Prošlo je mnogo generacija, momaka, furki, stilova, poraza, pobjeda, uspjeha, neuspjeha. Puno se toga promijenilo, ali ostala je SLOBODA DO GROBA.

Problema, propusta i grešaka je uvijek bilo i bit će, ali iz njih treba da izvući pouke te da se uzdignemo i budemo još jači. Svako onaj koji dođe na utakmicu i nije ga briga ni za čime treba znati da momci koji vode organizaciju tribine ulože puno truda, napora i ličnog vremena da bi tribina izgledala što ljepše, organizovanije i bolje. To treba svi da poštujemo.
Da bi bili još jači svi treba učestvujemo u radu i organizaciji grupe.
Jedna utakmica završi očekuje nas druga.
Odmora nikada nema.

Nepravda!
Nepravde će isto uvijek biti. Policija će iskoristiti svaki naš pa i njihov pogrešan korak da besumično počne pendrečiti sve redom. Mnogi će reći nisi navijač ako nikada nisi dobio pendrek. Međutim, stara izreka kaže "što te ne ubije - to te ojača". Idemo da budemo još jači.

Opasnost!
Opasnost vrijeba iza svakog ugla. Živimo u takvom vremenu kada agresivnost u društvu nikada nije bila izraženija. Na utakmicama se možda najviše ispoljava. Protivnički navijači, policija, specijalci, osiguranja itd. Pokaži i ti zube i nikada se nemoj povlačiti, ali nikada nemoj bezrazložno izazivati nerede. Nisi navijač ako nekome razbiješ glavu kamenicom, ubacuješ predmete u teren ili parket, vrijeđaš na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Za takve postupke treba da se stidiš. Ti si navijač jer voliš svoj klub, svoj grad, svoju grupu..

Izbor!
Sve je to sastavni dio života Fukare Tuzla. Tko ne može da se nosi sa svim ovim izazovima bolje je da i ne dolazi na tribinu. Ništa se ne može postići nazor i ako ne osječate duboko u sebi ljubav prema ovom gradu, klubu i momcima sa kojima idete na utakmice...
Jedan naš stariji član je to odlično rekao:
Život je Sloboda
Živi Slobodu
Budi Fukara
Samo su dva izbora: ili si Fukare Tuzla ili nisi.

Ponos!
Jedna stvar je sigurna, a to je da nakon više od 20 godina tuzlanskim ulicama tuzlanski mališani pjevuše:
"Mi smo Fukare iz grada Soli
Kurac nas boli Tuzla nas voli"