Na konzolama, hvala bogu, nikad nije vladao nedostatak borilachkih igara od kojih je vecina bila prilichno kvalitetna. Kao autentichni serijal za SMD2 izlazi Street Of Rage koji broji ukupno 3 dela. Nachin igranja je gotovo isti kao u drugom delu, a jedino treba dodati da magija vishe ne oduzima malo energije pri korishcenju, vec odmah pored energetske postoji josh i skala za nju koja kada se napuni omogucava da izvedete magiju bez gubitka dela energije. Takodje, sada je moguce da na kontroloru sa 6 komandi izvedete i dva dodatna udarca. Novina je i trk (2X napred) kao i nekoliko novih atraktivnih bacanja. Ponudjena su vam chetiri lika: Axel (glavni lik i najsnazhniji borac), Blaze (okretna ali slaba), Dr.Zan (veliki domashaj) i Skate (najbrzhi borac). Njih chetvoro imaju zadatak da zaustave Mister X-a (koje ime!) u pokushaju da zauzme grad i zameni njegove funkcionere svojim robotima. Grafika u igri je neshto bolja nego u drugom delu tako da je ovo mozhda najlepsha skrolujuca borilachka igra za ovu platformu, muzika je sem nekoliko tema neupadljiva a zvukovi su vecinom preuzeti iz proshlog nastavka. Tezhina je prevelika (morate igrati na normalu da biste uopshte doshli u priliku da predjete igru) pa je najbolje igrati udvoje kada je igra prilichno olakashana (chak shta, rekao bih da je situacija drastichna: bolje je igrati sa detetom od 5 godina nego sam). Kao poseban mod igre postoji Battle gde se dvojica ljudi mogu medjusobno makljati na nekoliko lokacija, (naravno u dve dobijene runde). Najvece unapredjenje u igri je nelinearnost, pa je tako igru moguce zavrshiti na 2 nachina, shto se jako retko srece u igrama ovog zhanra. Za pohvalu je i vishe nego solidna duzhina igre, relativno razvijena pricha i interesantni nivoi. Ipak, neke velike razlike u odnosu na konkurenciju nema a po opshtim ocenama ovaj treci deo Streets Of Ragea je neshto loshiji od drugog mada je generalno i dalje znatno iznad proseka.
Japanski BKIII se donekle razlikovao od eropske i američe verzije. Igra je dosta bolje urađena. Gameplay je tečniji, zvuk kvalitetniji, a ponegdje su primjetna i ljepša grafička rješenja. Pored toga neke protivnike ćete naći samo u ovoj verziji igre (Ash). Toplo je preporučujem. Jedina mana ovog naslova jeste što je prelagan. Čak i na najviše nivou težine (Very Hard) igra je lakša od SoR-a 3 na Easy nivou.
Rage of the Streets je prva SoR fan made igra. I po tome je ostala upamćena. Rađena u OpenBor engine-u, komptabilna je sa PC i DreamCast platformama. Sadrži osam nivoa. Na kraju svakog nivoa vas čeka po jedan boss. Likovi i protivnici preuzeti su iz SoR naslova.
Sledeći openBor mod. Čuven po svojoj glomaznosti. Sadrži deset kampanja (A,B,C,D,E,F,G,H,I,J) sa tim da engine odjednom može podržati maksimalno pet. Kada njih pređete trebate ručno editovati skriptu. Tj. obrisati postojeće kampanje i prekopirati nove. Svaka kampanja sadrži dva do tri nivoa. Samo što to nisu standardni nivoi već kilometarski.
Autor ovog moda Allan.Cylakes, imao je problema sa Bombergamesom. Naime napali su ga da je neovlašćeno koristio SORR sprajtove. Na kraju je Allan.Cylakes banovan sa Lavalit foruma,a SORXXX tema zaključana. Međutim zanimljivo je da kasnije i sama SEGA zabarnila SORR. I pored svih problema SORXXX ostaće upamćen kao zanimljiva fan made igra, u kojoj su likovi po prvi put mogli da trče izvode specijalne poteze i zahvate sa prekrasnim magijama kao krunom svega. Najjače strane su mu dizajn i grafička rješenja.