Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 22:29:56
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Rim – istorija i kultura  (Pročitano 6055 puta)
22. Feb 2010, 07:32:34
Veteran foruma
Legenda foruma


Moje ime je Ozymandias.

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 38906
Zastava Kragujevac
OS
Windows 7
Browser
Opera 9.80
Antika, srednji vek, barok, renesansa, neoklasicizam... fontane, preko 200 crkava i 900 bazilika, obelisci, kipovi koji govore, arheološke iskopine, predivni parkovi, sedam brežuljaka, galerije, muzeji, vile... Odličan su poligon za učenje istorije rimskog carstva, istorije umetnosti, kao i religije.



Legende zovu u razotkrivanje, a okamenjeni lavovi, konji, delfini, ribe, kornjače, vodenjaci i slonovi na igru otkrivanja. Naravno, tu je i nezaobilazna kapitolska vučica sa Romulom i Remom, simbol ovog grada.

Pedesete godine prošlog veka: Odri Hepbern i Gregori Pek se voze na vespi kroz ulice Rima. Sve je nekako lagano i lepršavo. Kao na filmu! A skoro šest decenija kasnije, scena druga: Rim, ja i ogromna gužva. Realnost!

Moj prvi susret sa ovim gradom nije bio nimalo nalik toj sceni iz romantične komedije "Praznik u Rimu". Vozni park, kojim dominiraju fiati i smartovi, ličio je na jednu dugu kolonu koja se ne pomiče, dok između njih "vespe–akrobate" voze mali i veliki slalom. A vozači tog slaloma su, ne samo ragazze i ragazzi, već i poslovni ljudi, sa obaveznom kacigom na glavi i torbom sa lap topom. Ali, sva sreća, većina onoga što sam planirala i želela videti nalazi se u zona pedonale (pešačkoj zoni).

Iako Rim ima dve metro linije (crvenu i plavu), kao i mnogobrojne autobuse, odlučila sam se da grad pređem pešice. Kupila sam i kartu za prevoz (za tri dana: 11 evra), samo iz razloga jer sam bila smeštena dalje od centra. Takođe sam nabavila plan grada, obeležila svoje potencijalne junake i junakinje, i krenula u avanturu. Iako je Rim grad visoke mode, visoke potpetice – ne, nikako! Udobna obuća na noge. I, put pod noge. Za mene je to najbolja empirijska metoda da se grad vidi, oslušne, udahne, upozna i saživi.



Glavni grad Italije s ponosom nosi nadimak "caput mondi" (prestonica sveta), ali i s punim pravom "la città eterna" (večni grad). Antika, srednji vek, barok, renesansa, neoklasicizam... Fontane, preko 200 crkava i 900 bazilika, obelisci, kipovi koji govore (statue parlanti), arheološke iskopine, predivni parkovi, sedam brežuljaka, galerije, muzeji, vile... Odličan su poligon za učenje istorije rimskog carstva, istorije umetnosti, kao i religije. Legende zovu u razotkrivanje, a okamenjeni lavovi, konji, delfini, ribe, kornjače, vodenjaci i slonovi na igru otkrivanja. Naravno, tu je i nezaobilazna kapitolska vučica sa Romulom i Remom, simbol ovog grada. Sve vrvi od skladnosti i lepote. I carski, i hrišćanski, i umetnički grad... Toliko istorije i kulture na jednom mestu za mene je bio izazov i želela sam da budem efektna, ali me je zbunjivala činjenica odakle početi.

Nekako mi se sam od sebe nametnuo Oltar otadžbine (Altare della Patria) i Pjaca Venecia (Piazza Venezia). Svaki državnik, koji službeno poseti italijansku vladu, dođe ovde da položi venac i oda počast. Tu je grob neznanom junaku, gori večita vatra i dva vojnika neprestano drže stražu. Ovaj neoklasični spomenik Viktoru Emanuelu II, sam za sebe deluje lepo i grandiozno, i kao da skriva sve što se oko njega nalazi.

Desno se nalazi Santa Marija di Aračeli (S. Maria D` Aracoeli), crkva podignuta na najvišoj litici Kapitola i to na mestu gde je prema predaji, Sibila Tiburtina prorokovala Avgustu dolazak Isusa Hrista. Kapitol je najmanji, ali i najslavniji brežuljak. Krasi ga skladan i monumentalan renesansni trg, delo Mikelanđela – Pjaca del Kampidoljo (Piazza del Campidoglio). Tu je sedište gradske vlade, Kapitolski muzej i Pinacoteca. U sredini je statua Marka Aurelija, jedini "konjanik" koji se sačuvao iz rimskog doba, a na njemu su se inspirisali gotovo svi umetnici prilikom izrade sličnih spomenika kasnije.

Teatro di Marčelo (Teatro di Marcello) je jedini stari teatar koji je ostao u Rimu, a poslužio je kao model za izgradnju Koloseuma. Dole, niz ulicu se nalazi Vestin hram, a sa leve strane Santa Marija in Kosmedin (S. Maria in Cosmedin). Ova crkva je dobila naziv po grčkoj reči cosmedin (ukras, kozmetika), jer je uređena u raznim stilovima. Ali nije čuvena po tome, već po "ustima istine" (bocca della verità). Svako ko gurne svoju ruku u "usta" Tritonove maske, a laže, ostaje bez nje. Obično su ovde žene ispitivale vernost svojih muževa. Naravno, nikome ruka nije nestala - svi su bili verni!



Iza crkve se dolazi do doline Ćirko Masimo (Circo Massimo) i do Aventina i Palatina, još dva brežuljka Rima. Tuda se stiže i do nekadašnjih kupališta Terme di Karakala (Terme di Caracalla). To je pravi dokaz da su stari Rimljani voleli (i znali) uživati. Lep je osećaj hodati po tim mozaicima i razmišljati o wellnessu, kupkama, masaži...

A, iza Altare dela Partia (Altare della Patria) se sakrio Rimski forum (Foro Romano) i ostaci antičkih hramova i slavoluka. Tu i je grob Romula, koji je prema legendi osnovao grad 753. p. n. e., ujedno postavši prvim njegovim kraljem. Ova arheološka zona, nekada je bila centar političkog, verskog i trgovačkog života, dok je danas stecište mnogobrojnih turista, ali i mačaka.

Uz Rimski forum, nikli su i Fori Imperiali (carski trgovi). Tako sam, idući prema Koloseumu, pamtila imena rimskih careva po njihovim trgovima: Trajan, Avgust, Cezar, Vespazijan... I eto ga, najgrandiozniji spomenik staroga Rima – Koloseum (Colosseo) - poznat i kao Flavijev amfiteatar. Ovde je baš živopisno. Oko Konstantinovog slavoluka su ulični umetnici, obučeni kao stari rimski vojnici i gladijatori. Podsetili su me na scene iz "Ben Hura". Zato i jesu tu; da bi dočarali atmosferu, ali i da bi fotografišući se sa turistima zaradili. Sva sreća da nema i krvoločnih zveri, jedino ako se one mace koje se muvaju ovde ne pretvore u tigrove. "Hleba i igara!" – govoraše stari Rimljani.

Preko puta je još jedan brežuljak, Eskvilin. I Domus Aurea, koju je Neron podigao nakon što je zapalio Rim. A da nije iz hira i svoje ludosti to uradio, koliko bismo još kamenja - svedoka istorije imali?!

San Pietro in Vincoli (Sveti Petar u okovima) je crkva poznata ne samo po tome da se tu čuvaju lanci kojima su bili vezani sv. Petar i Pavle dok su bili zarobljeni, već i po remek delu (jednom od brojnih) Mikelanđela – skulptura Mojsija. Na mene je ostavila snažan utisak. Ta čvornovata brada, taj pokret leve noge, taj bes u očima - prava je sinteza ljudskog i božanskog. Ni ne čudi me anegdota da je i sam Mikelanđelo bio toliko opčinjen njime, da ga je jednom prilikom čekićem udario po nozi i rekao mu:"Pričaj!"

Nedaleko odavde je crkva San Klement (S. Clemente), u kojoj se nalaze grobovi sv. Ćirila i Metodija.

San Đovani in Laterano (San Giovanni in Laterano) je katedrala grada Rima i nekada je tu bila rezidencija papa.

Preko puta nje je crkva Skala Santa (Scala Santa) u koju su ugrađene stepenice po kojima je Isus išao na suđenje kod Poncija Pilata. Dojmljiv je prizor, jer se vernici klečeci i moleći penju uz njih. Činjenica je da je Rim (i Vatikan) centar hrišćanstva, te u svakoj crkvi postoji nešto na šta se stavlja akcenat. Tako se u crkvi San Kroće in Đeruzaleme (S. Croce in Gerusalemme) nalazi replika Torinskog platna koja ostavlja snažan utisak.

Lateranska bazilika i Santa Marija Mađore ( Santa Maria Maggiore) - koju krase najviši toranj i najharmoničnija zvona - su povezane via Merulanom, a obe su arhibazilike tj. one u kojima se nalaze tzv. Sveta vrata, koja lično otvara i zatvara papa i to samo u godini jubileja.

Mnoge piazze (trgovi) su ukrsnice i raskrsnice, pa je time olakšano snalaženje. Piazza Venezia mi je bila središnje mesto jer odatle na sve strane sveta (u ovom slučaju pet) vode široke ulice.



Tako via Nazionale vodi do trga Pjaca dela Republika (Piazza della Republica) koji se nalazi u blizini železničke stanice Termini. Ovde su Dioklecijanova kupališta (Terme di Diocleziano) i crkva Santa Marija delji Anđeli (S. Maria degli Angeli), čija fasada je ustvari polukružni ostatak bivšeg kupatila, još jedno delo Mikelanđela. Tu je i Rimski nacionalni muzej.

Postoje i panoramski turistički autobusi koji nude dve opcije za razgledavanje grada i koji prolaze i ovuda. U jednom "giru" po ceni od 8 evra i 13 evra. Ni to nisu loše opcije, jer su u ponudi i objašnjenja turističkih vodiča.

Trapezasta Pjaca Barberini (Piazza Barberini), u čijoj sredini je Tritonova fontana (Fontana del Tritone), s jedne strane vodi u najskupoceniju ulicu u Rimu – Via Veneto. Ova ulica se proslavila u filmu Federika Felinija "Dolce vita". Sve sami hoteli, luksuzni restorani, kafići i radnje. To je ukus slatkog života. Ovo jeste zona za šoping, ali samo za one koji imaju mnogo nula na svojim bankovnim računima.

Na drugu stranu, ide se prema Kvirinalu. Tu je sedište predsednika Italije. Crkva San Karlo ale kvatre fontane (S. Carlo alle Quattro Fontane) me je oduševila sa malim fontanama koje se nalaze na njenim ćoškovima. Ona je delo Borominija. Inače, Rim za svoju baroknu lepotu ima da zahvali i Berniniju i Borominiju (i njihovoj taštini!), jer su se stalno takmičili ko će lepšu fontanu ili crkvu za sobom ostaviti.

Oko Venecijanskog trga nalaze se muzeji i galerije. U palati Venezija je muzej. U prelepoj palati jedne od najvažnijih rimskih porodica, palati Doria, je Galleria Doria Pamphilj i mogu se videti dela Karavađa, Tiziana, Rubensa, Tintoreta, Rafaela i drugih.

U pravcu prema Vatikanu, dolazi se do crkve Il Đezu (Il Gesù). Njena unutrašnjost mi se veoma svidela. Skladna je i elegantna, možda i zbog toga jer je u pitanju rani barok i nema preterivanja sa ukrasima.

Idući dalje, po Corso Vittorio Emanuele II, nailazi se na crkvu San Andrea della Valle. Preko puta je Corso del Rinascimento i brojne palate (Sapienza, Madama, Cancelleria).

Pjaca Kampo dei Fiori (Piazza Campo dei Fiori) ili Cvetni trg, je nekada bilo mesto gde su se izvršavale smrtne kazne. Tako je ovde živ na lomači spaljen naučnik Đordano Bruno. Preko dana je ovo pijaca i sve vrvi od ljudi. Italijani su glasni, veseli i užurbani.

Ima ona izreka: "Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin!". Ja sam je bila bukvalno shvatila. Spakovala sam plan grada u džep i cunjala po uličicama. U principu se ne može puno zalutati, jer se vrlo brzo zateknete pred nekom od čuvenih fontana. A, ako se i zaluta, Italijani su susretljivi i hoće da pomognu. Ili sam ja imala sreću jer govorim italijanski?!

Pjaca Navona (Piazza Navona) - još jedan predivan trg - je opet kulisa za razmišljanje ko je bolji: Bernini ili Boromini? Krase je tri fontane: Fontana del Moro, Fontana del Nettuno i u sredini Fontana dei Fiumi. Fontana četiri reke je delo Berninija, koji je te najveće reke na svetu personifikovao. Kako se nalazi tačno ispred ulaza u crkvu San Anjeze in Agone (S. Agnese in Agone), koja je delo Borominija; Bernini je da bi mu se narugao (jer je navodno desni toranj nakrivljen) prikazao reke kao uplašene ljude koji se brane od eventualnog pada na njih.

Jedna od najsačuvanijih i najveličanstvenijih građevina iz perioda rimskih careva se nalazi na Pjaca dela Rotonda (Piazza della Rotonda). To je Panteon (Pantheon), hram posvećen svim bogovima, najsvetije mesto starih Rimljana. Na trgu su fontana i obelisk, vrlo česta "pratnja" crkvi u Rimu. Dao ga je sagraditi vojskovođa Agripa. Kroz 9 m širok otvor na vrhu ulazi sasvim dovoljno svetla, a kada kiša pada, u podu su specijalni odvodni kanali kojima ona otiče. Tu se nalaze grobovi V. Emanuela II i Rafaela Santija.

Iza Panteona, s leve strane je gotska crkva Santa Maria Sopra Minerva. Ono što ovde najviše privlači pažnju jeste mali egipatski obelisk koji stoji na leđima slonića. Od svih obeliska koji krase ovaj večni grad, meni se ovo"Minervino pile" (kako mu narod tepa) najviše svidelo.

Ovaj deo grada je veoma živ i politički aktivan. Palazo di Montećitorio (Palazzo di Montecitorio) je parlament, a u Palazo Kiđi (Palazzo Chigi) su smeštena ministarstva. Ispred njih, trg Kolona (Colonna) krasi jedan stub, sličanTrajanovom. To je stub Marka Aurelija. Od mramora je i sav je uvijen reljefnom spiralom. Kako je ovo politički centar, tu se redovno kreću veoma doterani Italijani. Užurbani su i sa obaveznim mobilnim telefonom na uvu, ali deluju veselo. Ono što sam od njih naučila jeste kako oni prave svoje male kratke predahe. Samo uđu u neku od caffetteria ili braseria, nalakte se za šank i naruče un caffè ristretto (kratak espresso). Trgnu ga, kao da je to čašica rakije i plate 1 evro. A ne kao ja, koja sam sela za sto i za isti ristretto platila 2 evra.

Što se tiče hrane, onako s nogu, parče pizze se može kupiti za 2 - 6 evra, zavisno od vrste i lokala. Ako se hoće probati prava rimska kuhinja onda je tu puno restorana, trattoria i hostaria. Tipična la cucina romana se sastoji iz: primo piatto (prvi tanjir), koje je uvek neka testenina i secondo piatto (drugi tanjir) koji je teletina, govedina ili jagnjetina. Obavezan je desert i neko vino uz to.

Ono, na čemu se sigurno može "uštedeti" je voda. Većina rimskih fontana je il nasone (nosonja), a voda koja ističe iz njih može se piti. Ali, ako piše acqua non potabile, tada ne treba eksperimentisati.

Najviše sam se napila vode iz fontane-barčice na Pjaca di Spanja (Piazza di Spagna). Fontana dela Barkaća (Fontana della Barcaccia) je delo Berninija (ali, starijeg); postavljena je u plićak i ispušta vodu na provi i krmi, da bi se što bolje iskoristio pritisak vode, jer su fontane povezane jednim posebnim sistemom.

Ovde se oseća pravi kosmopolitski duh. U glavnom gradu Italije, sa Španskog trga vode stepenice do francuske nacionalne crkve Trinità dei Monti. Ove scale su oduvek bile stecište boema, skitnica, umetnika i turista, ali su ih najviše proslavile manekenke, jer se u julu mesecu pretvore u modnu pistu na kojoj se održavaju revije visoke mode.

Stepenice su napravljene tako kao da u njima postoje kamene klupice, pa je ovo idealno mesto da se predahne i odmori. A prava poslastica za to je gelato (sladoled). U blizini se nalaze gelaterije (sladoledarnice) sa izborom u kojem se čovek pogubi. Za 1.5–2.5 evra može se osvežiti nepce. Kod njih nema klasičnih kugli, već se sladoled vadi lopaticama, te su količine veće nego naše.

Via dei Condotti je nazvana tako po vodovodima koji su tuda prolazili. Danas je to jedna od najskupljih ulica Rima. Valentino, Armani, Bvlgari... No, nisam morala puno gledati po izlozima jer su Rimljanke jako doterane žene, bez obzira na godine i prave su žene od stila.

Vila Borgeze (Villa Borghese) je park, smešten u samom srcu Rima, na brdu Pinču. To je jedna oaza, mali zeleni gradić, sa šumicama, fontanama, starim rimskim vilama, jezercima, baštama, ali i muzejima i galerijama. Postoji i mogućnost iznajmljivanja bicikle i barkice za jezero. Odavde puca jedan od najlepših pogleda i to u pravcu Vatikana.

Narodni trg (Piazza del Popolo) je neoklasični trg. Na početku se nalaze crkve blizanke, S. Maria di Montesanto i S. Maria di Miracoli. U sredini je Flaminijev obelisk. Tu je i crkva S. Maria del Popolo, čiju unutrašnjost krase dela Karavađa.

Piazza Venezia i piazza del Popolo su povezane ulicom Via del Corso. Tu se nalaze palate u raznim stilovima, od rokokoa, renesanse do nuove arte, kao i razne prodavnice, ali i klandestini koji prodaju lažnjake. Zapravo, taj prizor je isti u svakoj evropskoj metropoli. Klandestini vole da "poklanjaju" crvene ruže, da vas časte komplimentima i jako su naporni. Najviše ih je kod najčuvenije rimske fontane, Fontane di Trevi.

Fontana di Trevi, kao i sve ostalo u prestonici sveta, ima svoju priču. Na ovom mestu je jedna devojka pomogla žednim rimskim vojnicima pokazavši im izvor. Zbog toga je Agripa napravio 20 km dug kanal i ovde doveo tzv. devičansku vodu. Mnogo vekova kasnije, papa Urban VIII, udario je takse na vino i od tih para dao sagraditi fontanu, koja je remek delo Nikole Salvija. To je zapravo fasada zgrade u koju je ugrađen slavoluk i kip Okeana kojeg, na kočiji od školjke, vuku dva konja i tritoni. To nisu samo kamen i voda; to je cela jedna priča. Uz galamu koju stvaraju turisti, kao i snažan zvuk slapova vode, toj sceni mi je nedostajao vetar - toliko je sve živopisno.

I sa druge strane Tibra ima dosta "materijala". Poseta Vatikanu: obavezan odlazak na Mikelanđelovu kupolu, kao i poseta Vatikanskim muzejima. Predivan most i tvrđava Kastelo San Anđelo (Castelo S. Angelo), Janikulum i botanički vrt... Tu je i Trastevere, koji je naročito poznat po noćnom životu.

Stari su Rimljani, da bi sačuvali svoj grad, obzidali ga čvrstim zidovima unutar kojih se našlo sedam brežuljaka, a ostaci se mogu videti kao vrata. Jedna od njih su i Ostijska vrata, a kraj njih je piramida.

S. Paolo fuori le Mura (Sv. Pavle van zidina) je još jedna arhibazilika, meni najlepša od sve četiri. Sagrađena je na mestu gde je pokopan sv. Pavle. Unutrašnjost je zanimljiva po tome jer se na zidovima nalaze portreti svih papa, a portret sadašnjeg je osvetljen. Dok spoljašnjost krase prekrasno predvorje i vrt.

Odavde se lako može doći do EUR- a, modernog dela grada koji je sagrađen za svetsku izložbu u Rimu, koja se nije održala zbog II svetskog rata, ali je građevina iskorištena u poslovne svrhe.

Apia Antika (Appia Antica) je prabaka svih autoputeva. Borovi i čempresi obrubljuju njene ivice, a zrikavci zriču. Tu je i crkva "Domine, quo vadis?", gde se prema verovanju Isus ukazao sv. Petru. Tu su i katakombe, groblja prvih hrišćana. Šetati kroz mračne hodnike i nije najprijatniji ugođaj, ali je i to deo istorije ovoga grada i civilizacije.

Nedaleko od Rima je Tivoli, grad 1000 fontana. Villa Adriana i Villa d` Este će mi ostati u sećanju po ogledalima u vodi.

Kako Tirensko more nije daleko, vredi otići i do obale. Tu se nalazi Ostia, nekadašnja vrlo bitna luka, a danas antički muzej na otvorenom.

Činjenica da je sedište hrišćanstva, te lepota njegovih spomenika, značaj njegove prošlosti i blagost klime, su razlozi zbog kojih mnogobrojni turisti tokom cele godine posećuju ovaj grad, kao i tome da je glavna privredna grana Rima upravo turizam.

Iako bi bilo logično da sam kao himnu mog praznika u Rimu odabrala neku od italijanskih canzona, ipak je to bila Morčiba i "Rome wasn`t built in a day". Jer, vekovi i vekovi su bili svedoci i tvorci ovog večnog grada i toliko toga ima za videti.

Zato sam se na kraju vratila do Fontane di Trevi. Volela bih da sam ja na mestu Anite Edberg i da se kupam u fontani, ali kako život nije film (ali jeste sladak!), kao odjavnu špicu, u Felinijevom stilu puštam... okrenuta leđima, u desnoj šaci novčić, desna ruka preko levog ramena, u mislima želja za povratkom u ovaj večni grad i hop... Arrivederci Roma!!!

Izvor: B92
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil WWW Twitter
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 22:29:56
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.082 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.