ti da zapneš za paralelu nebi zano šta je    a pogotovo za beorad   

ko je podjelio bosnjake u srbiji???

a ko su bošnjaci ??? 

Ne postoje bosnjaci... nego bosanski muslimani... poturceni srbi... jel ti sada jasno...

onda je ovaj zaxtjev iz zareba potpuno opravdan i leitiman...ne postoje ni srbi u xrvatskoj, postoje samo pravoslavni xrvati...

Glup si...

Druze Srbi su na prostorima danasnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine odavno nastanjeni... samo si ti glup ko konj pa ne mozes da razumes proste stvari...



Pazi aj da iskljucimo to sto sam te uvredio... ali stvarno samo glup covek moze da kaze to sto si ti rekao... pa Tesla je rodjen u Gosicu tj. Krajini u kojoj su pretezno ziveli ljudi srpske nacionalnosti... otac svestenik majka srpkinja... i sada ti oces da kazes dok nije ni postojala hrvatska da su to hrvatski srbi!!!! ti si ili poremecen ili namerno to radis... hrvatski narod je postojao to niko ne spori... ali kasnije je Katolicka crkva odradila svoje i konacno su posle 500 godina dobili svoju drzavu proteravsi srbe.. a svi znamo sta su radili u 2 Svetskom ratu i da su pokatolicili veliki broj ljudi...

Ako tebi nije jasno da je Hrvatska nastala masakriranjem, proterivanjem i pokatolicavanjem ljudi onda ne vredi dalje pricati...sto se tice bosne tu je malo drugacije stanje...

Bosnaski muslimani nisu bili na prostoru BiH pre bosanski srba... to je cinjenica... kasnije kada su osmanlije dolazile poturcili su veliki broj stanovnika i onda si se rodio ti bosanski musliman... koji je pre  10 godina postao bosnjak... znaci logicno, prosto jedino ako si teletabis pa da ne razumes...

TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE

ZAŠTO BEOGRAD SKRIVA

TAJNI DNEVNIK

NIKOLE TESLE?

_______________________________

Piše: DRAŽEN STJEPANDIĆ

"Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski ple-mići u 16. Stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak.

 

tesla

 

Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“ Ovo su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle. Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u Beogradu u strogoj tajnosti skriva od javnosti zajedno s mnogim tajnama u njemu zapisanim. Ove Tesline riječi, iz njegova nikad ne objavljenog dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. U središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb. Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni potvrdne ni oprečne. Na veliku tajnu iz tajnog nikad objavljenog dnevnika Nikole Tesle u svojoj najnovijoj knizi Govor Hrvatima o ispravnom putu nedavno ponovno je podsjetio dr. Petar Vučić , autor brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja politologije i gospodarstva te ustavnoga, financijskoga i autorskoga prava. U svojoj posljednjoj knjizi uz mnoge zanimljivosti posdjetio nas je i na priču o dnevniku Nikole Tesle koji spletom okolnosti nikad nije ugledao svijetlo dana.

-Senzacionalno je kako hrvatska javnost ne zna za podatke iz Teslina dnevnika premda se profesorica Ljubica Stefan, autorica brojnih knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podatcidospiju u Hrvatsku. Ona je, pak, dok je živjela u Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne – rekao nam je dr. Petar Vučić, poznati hrvatski inetelektualac čija je specijalnost geopolitika. Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle, koji se krije u državnom arhivu u Beogradu, objavljen je na 55. stranici knige Govor Hrvatima o ispravnom putu.

Njegova obitelj nije iz Smiljana niti postoji u tom selu prezime Tesla

O genijalnom pronalazaču i znanstveniku iz Like napisane su brojne biografijske knjige i u većini njih navodi se kako je priča o podrijetlu obitelji Nikole Tesla dosta mutna i neistražena. Primjerice, u knjizi Nikola Tesla istraživač, izumitelj, genij potpisanoj od grupe autora: Brudež, Muljević, Petković, Paar, Androić (Školska Knjiga 2006) u predgovoru Vladimira Muljevića stoji:

„Kada se o Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U podatcima o svim obiteljima koje su prije više stotina godina živjele u svim dijelovima Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić, a bio je doseljenik vjerovatno iz Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je tako nastala lička obitelj Tesla.“

Prof.dr.Vladimir Njegovan jedan od Teslinih hrvatskih biografa stariej generacije, također se posvetio proučavanju povijesti Tesline obitelji te u knjizi Nikola Tesla 1956-1956 (Zagreb, 1956) također anvodi prezime Draganić. Prema predaji, u obitelji Tesla jedan od predaka te obitelji imao je istaknute prednje zube slične tesli, alatu za obradu drveta po čemu je ta grana Draganića dobila nadimak, a poslije i prezime Tesla. Draganići su u Liku na područje Divosela došli vjerovatno u 17. Stoljeću iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije. Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. Sedam muškaraca nosilo ime Nikola . Djed Nikole Tesle, otac njegova oca Milutina, također se zvao Nikola i služio je kao seržan u Napoleonovoj vojsci – tvrdi prof.dr. Vladimir Njegovan.

Priča o tome da bi veliki znanstvenik mogao biti genetski i etnički Hrvat mogla se nazrijeti u nekolicini njegovih biografija, ali uglavnom onih pisanih od hrvatskih autora. O Nikoli Tesli do sada je napisano dvijestotinjak knjiga, postoje američki, ruski, njemački i naravno srpski i hrvatski biografi.

Hrvatski biografi najpreciznij su kada je u pitanju podrijetlo obitelji Tesla i svi do jednoga se slažu da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu pravoslavnu vjeroispovjed Teslinog oca i djeda potječe iz Hrvatske i svi do jednoga negiraju tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije. Koliko su se hrvatski biografi trudili podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz granice današnje avnojevske Hrvatske, toliko su srpski biografi priču što više posrbiti.

Na koju zemlju je mislio kad je govorio o prebacivanju ostavštine

Po nekim pitanjima Teslini biografi, domaći i strani, gotovo su jedinstveni. Nakon smrti velikog izumitelja u New Yorku 1943. U njegov su apartman upali agent FBI-a i dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. U knjizi Tesla čovjek izvan vremena, jednoj od najpoznatijih Teslinih biografija objavljenoj u SAD-u, Margaret Cheney, stoji da je veliki dio Teslinih rukopisa i prijavljenih i neprijavljenih patenata pod velom državne tajne smješten u Washingtonu. Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine, koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov život i podrijetlo, kraljevski i Titov diplomat, Teslin rođak,Savo Kosanović prebacio je u Beograd. Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po Teslinim prijavljenim i neprijavljenim patentima, udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj i umjesto u Beogradu, njegovi su rukopisi trebali završiti u Hrvatskoj.

Nigdje nije precizirano što je veliki pronalazač točno mislio kada je želio da njegovi rukopisi završe u zemlji gdje je rođen, ali iz današnje perspektive gledano to bi trebala biti Hrvatska.

Veliki znanstvenik u Beogradu je boravio samo jednom, bio je srdačno dočekan i premda je poznato da se nije rukovao s ljudima, svom omiljenom pjesniku Jovi Jovanoviću Zmaju, koji je u čast Teslina dolaska napisao i prigodnu pjesmu, poljubio je ruku. Međutim po svjedočenju Ivana Meštrovića, u knjizi Prisjećanja na ljude i događaje za boravka u Beogradu Tesla je doživio još nešto, zbog čega više nikad nije otišao u Beograd, a velikom hrvatskom kiparu, koji se u Americi u više navrata sasajao s Teslom, rekao je kako ne bi želio da Meštrovićevo kiparsko portretiranje Nikole Tesle završi u Beogradu. Stoga je originalni odljevak slavnoga Meštrovićeva portreta velikoga znanstvenika izložen u foajeu Instituta Ruđer Meštrović, a kopija se nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Ivan Meštrović je, pozivajući se na newyorška druženja s Teslom, inzistirao da Teslin portret ne završi u Beogradu.

Tesla nije autor izjave „Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom“

Svi se danas pozivamo na Teslinu izjavu: „Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom“. Međutim malo se zna kako ta rečenica ne pripada svjetski poznatom izumitelju. Izreka sa statusom parole, za Hrvate idealnoga stava za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je povodom Teslina 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik HSS-a. U čestitki je dr. Vlatko Maček napisao: „Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine“, na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim i to se kasnije pogrješno uzelo kao glavni dokaz osobnoga nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijega znanstvenika s ovih područja. Sam Tesla Hrvate i Srbe podjednako je volio, često je recitiraonarodne pjesme. Listajući brojne Tesline biografije, može se konstatirati da je bio rojalistički Jugoslaven naklonjen kralju Petru II Karađorđeviću, s kojim se 1942. u hotelu New Yorker, gdje je proveo zadnjih 10 godina života, i sastao.

Kad je 1930. Otvoren, New Yorker je bio najveći hotel na svijetu, raspolagao je s 2500 soba na 40 katova. Kad je stanoviti Joe Kinney u izlogu hotela napravio „Hall of the Fame“, jedna pored druge našle su se fotografije Nikole Tesle, snimljene 1942. Upravo u vrijeme posjeta tadašnjega jugoslavenskog kralja Petra Karađorđevića. S velikim znanstvenikom i kraljem na fotografiji je i Teslin rođak Savo Kosanović, tada još kraljevski diplomat. Odmah do te fotografije bila je izložena fotografija Muhameda Alija snimljena u sobi New Yorkera nskon Klejova poraza u meču protiv Joea Freisera u ožujku 1973.       U svojim dnevnicima objavljenim pod nazivom „Kraljevo naslijeđe“ pod datumom 8. Srpnja 1942 mladi Petar II. Je napisao: „Posjetio sam dr. Nikolu Teslu slavnoga američko-jugoslavenskog znanstvenika. Kad sam ga pozdravio, stari znanstvenik mi je rekao: „Izuzetno sam počašćen. Drago mi je što ste još tako mladi i  radujem se što ćete jednom postati veliki vladar. Vjerujem da ću poživjeti do Vašeg povratka u oslobođenu Jugoslaviju. Od svoga oca ste naslijedili njegove posljednje riječi Čuvajte mi Jugoslaviju. Ponosan sam što sam Srbin i Jugoslaven. Naš narod ne može izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena – Srba, Hrvata i Slovenaca“. Posljednji monarh iz srpske dinastije Karađorđevića uz to je opisao koliko su ga ganule starčeve riječi i da su nakon toga obojica zaplakali.

Nije zgoreg ni spomenuti da su Amerikanci i Englezi te 1942. Kralja Petra još smatrali saveznikom i on je u SAD došao od Franklina Delana Roosevelta tražiti avione za četnike. Dakle, premda su se kralj i veliki znanstvenik pozivali na jugoslavenstvo i pozdravljali ga, pri tom nisu mislili na isto. Dok je Tesla bio iskren Jugoslaven zaista začuđen kako se to Hrvati i Srbi ne mogu dogovoriti, kralj je bio šovinist kojem je jugoslavenstvo bilo samo najbolji način za provedbu velikosrpskih pretenzija. Profesor Bogdan Radiša, tadašnji voditelj informativne službe, u kraljevskom veleposlanstvu u Washingtonu, često se susretao s genijem iz Like i svjedočio da su Tesla i njegov rođak Sava Kosanović predvodili bitku za razvijanje bratstva među Srbima i Hrvatima u Americi. Bogdan Radiša tvrdi da, premda je bio veliki znanstvenik, jedan od najvećih umova sovih područja zapravo uopće nije bio svjestan velikoga sukoba između Srba i Hrvata.

U vrijeme najveće klaonice čak se u New Yorku uglavnom družio s Hrvatima kao što su Zlatko Baloković,violinist svjetskog glasa, pa tada vrlo popularni boksači braća, te u ovom tekstu već spomenuti Ivan Meštrović.

Kada je zbog jasnih antisrpskih stavova Teslin rođak Savo Kosanović 1943. Dobio otkaz iz kraljevske diplomatske službe, slavni pronalazač tome se nije mogao načuditi i po riječima njegova rođaka Kosanovića, to je dosta doprinijelo skoroj Teslinoj smrti.

Hrvati i Tesla

voljeli su se javno

U knjizi Tesla čovjek izvan vremena Margaret Chaney, poznaat američka Teslina biografkinja, profesora Bogdana Radišu citira na još nekoliko mjesta. Tako navodi i slijedeću konstataciju:“Nema sumnje da je cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. Do 1943. Morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio utučen. On bi me često znao upitati mogu li mu objasniti što se događa među nama i zbog čega se ne možemo složiti...“

Zapisala je da je Teslu 8.siječnja 1942 zanemarujući poruku na vratima „Ne smetaj“ pronašla spremačica Alice Monghan. Mrtvozornik je kao vrijeme smrti upisao 7. Siječnja u 22:30, a kao uzrok smrti je naveo srčanu trombozu. Luis Adamić napisao je ganutljivi posmrtni govor koji je 10. Siječnja na radijskoj postaji pročitao ta    dašnji gradonačelnik New Yorka Fiorelo H. LaGuardia. Velikoga znanstvenika na posljednjem ispraćaju uoči kremiranja ispratilo je samo 12 osoba, od kojih je bilo nekoliko novinara. Zbog velikih napetosti između Hrvata i Srba, Amerikanci su ga procijenili da je tako najbolje. Ipak, kad se 12. Siječnja u katedrali svetog Ivana održalo pravoslavno opijelo, u nju je nagrnulo oko 2000 ljudi, podjednako Hrvata i Srba. Smjestili su se na suprotne strane katedrale, a biskup William T. Manning prije službe tražio je obećanje da ne će biti političkih govorancija i međusobnih provokacija. Biskup je počeo misu na engleskom, a na srpskom ju je okončao prota Dušan Šukletović. Od balkanskih političara uz Teslinog rođaka Savu Kosanovića bili su nazočni veleposlanik Fotić i hrvatski ban Ivan Subašić, bivši premijer Kraljevine Jugoslavije, te ministar poljoprivrede i obnove. Spomenute biografske činjenice pokazuju koliko su se Hrvati i Tesla voljeli javno.

Nema mnogo poznatih Srba koji su prema Hrvatima iskazivali toliko ljubavi i obratno. Teslini životni postupci pokazuju kako bi rečenice iz navodnog Teslinog tajnog dnevnika mogle doista biti napisane rukom velikog znanstvenika.

Nesumnjivo da je njegov otac Milutin Tesla bio pravoslavni svećenik, djed Nikola također je bio pravoslavac, ali što je bilo prije toga? Začuđuje kako nitko od brojnih hrvatskih biografa i brojnih drugih hrvatskih znanstvenih i kulturnih radnika nije službeno upitao za postojanje Teslina dnevnika. Bio Srbin ili Hrvat, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan, ali nije li sramotno od javnosti kriti nečiji dnevnik zato što tamo piše da su preci najvećega srpskoga uma bili Hrvati.

prije toga je bio Bogumil, to je bar jasno.

a ovo ti je da se nadovezem na onu pricu o bosnjacima u srbiji...


Ko drugom jamu kopa…
dec 30th, 2009



Srbijanska štampa ovih dana punu je pažnju posvjetila ideji, koja se od skora pojavila kod Srba koji žive u Hrvatskoj, o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. Kako je ova vijest dočekana u Srbiji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi najbolje govore naslovi u srbijanskoj štampi poput “Hrvatski pravoslavci: Nismo Srbi”, “Hrvatski pravoslavci sećaju na NDH”, “Pravoslavci po receptu NDH”, “Ustaša osniva “pravoslavnu crkvu”, “Novo pokrštavanje Srba”….

I srbijanskim intelektualcima ovih dana usta su puna priče o pogubnosti ove ideje i negativnim posljedicama koje mogu proizaći iz nje, ukoliko se ona pretoči u stvarnost. A kako sada stvari stoje od toga dana i nismo daleko.

Prema pisanju hrvatskog “Jutarnjeg lista” u Hrvatskoj živi veliki broj pravoslavaca koji ne žele da ih poistovjećuju sa Srbima. Deklarišu se kao Hrvati, ima ih i drugih nacionalnosti, i traže da se nešto preduzme da budu odvojeni od Srba pravoslavne vjeroispovjesti. Njihova djeca u školama ne pohađaju nastavu vjeronauke za učenike pravoslavne vjeroispovesti, jer ih u školi automatski smatraju Srbima – riječi su grupe ljudi iz Ogulina, odakle je i krenula inicijativa za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice, prenosi hrvatski “Jutarnji list”. Da sve ovo nije prazna priča svjedoči činjenica da su oni napravili veb stranicu www.hrvatskipravoslavci.com, što je službena stranica Hrvatske pravoslavne zajednice, koja je u osnivanju.

Srbijanski historičar Veljko Đurić za “Press” kaže da su Miraš Dedaić, jedan od glavnih zagovornika ideje o osnivanju HPZ, kao i oni koji su ušestvovali u osnivanju Crnogorske i Makedonske pravoslavne crkve, učenici onih koji su u vrijeme Pavelića po njegovom naređenju osnovali Hrvatsku pravoslavnu crkvu u NDH.
Kao i tadašnjeg drugog partrijarha HPC Mifku i Miraša Dedaića srbijanski intelekt optužuje za nečasne seksualne radnje.

Đurić ovu ideju upoređuje sa “sjemenom zla” koja se javlja u vremenu kada “broj Srba, njihovo otrežnjenje, grupisanje u Hrvatskoj, jačanje u svakom pogledu” predstavlja “opasnost za hrvatsku priču o onome što su uradili 1995″.

Sociolog religije Mirko Đorđević u izjavi za “Vesti online” ističe da “da najava osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve Srbe podseća na ono što imaju u kolektivnom pamćenju – na ustaški teror u NDH i progon i ubistva Srba, Jevreja, ali i Hrvata”.

On također ocjenjuje da “najava formiranja Hrvatske pravoslavne crkve dolazi u nezgodnom trenutku kada Srbi i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imaju regulisan status, postoji mitropolija zagrebačko-ljubljanska i episkopije u Dalmaciji i Slavoniji”.

I nevladine organizacije Srba u Hrvatskoj i Srbiji dale su svoju riječ o ideji osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, koja i ne odskače puno od onoga što se može pročitati u srpskoj štampi, ili se čuti od srpskih intelektualaca.
Koalicija udruženja izbjeglica u Srbiji, koju čini 48 izbjegličkih udruženja, podsjeća “da ideja o “Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi” nije nova i da je nastala u krilu frankovačke ideologije koju je kasnije preuzela Pavelićeva nacistička NDH kao dio genocidnog uništavanja Srba u Hrvatskoj i BiH.”
“Danas, kad su države i narodi bivše SFR Jugoslavije na pragu integracije u EU i kad je zahtjev vremena da normalizuju odnose i uspostave saradnju, inicijativa o pravljenju Hrvatske pravoslavne crkve nije ništa drugo nego opstrukcija tog neminovnog procesa”, dodaje se u saopštenju.

Zaista teške optužbe od strane srpskog intelekta, štampe i nevladinih organizacija, koje su, ma koliko žestoke bile, moramo priznati, produkt osjećanja koja se javljaju u insanu kada mu neko dirne u otadžbinu, djedovinu, vjeru i sve ono što se prenosilo generacijama kao obilježje jednog naroda.

Već viđeno


Ono kroz šta ovih dana prolaze Srbi u Hrvatskoj, srpski intelektualci, a prije svih Srpska pravoslavna crkva, mi Bošnjaci Sandžaka i Mešihat islamske zajednice u Srbiji, kao naša legalna vjerska organizacija, prošli smo prije samo nekoliko godina.

Sada već prekaljeni, mi Bošnjaci Sandžaka možemo razumjeti naše komšije, jer kod nas je sve to već viđeno.

I naša štampa, nije ogromna kao srpska, ali je imamo i naša je, bila je puna sličnih naslova i tekstova, koja je isto kao i srbijanska ovih dana, upozoravala na pogubnost ideja duhovnog razdvajanja jednog naroda od njegove matice.
I naša ulema i naši intelektualci, nema ih koliko ih ima SANU, ali ih ima, postoje, upozoravala je na “sjeme mržnje”, koje se tada nije sijalo u Hrvatskoj, već u Srbiji.

Ali tada su govor naše uleme i pisanje naše štampe bili, po vama, gospodo srpski intelektualci, puni ekstremizma, koji je punio u Sandžaku “bure baruta” koje je moglo eksplodirati i izazvati “krvavi epilog” među Bošnjacima. Da li se sjećate svojih rječi, gospodo srpski intelektualci?

Gospodo srpskii intelektualci, nemojte gledati ka Hrvatskoj, jer bojim se nećete je vidjeti od gomile nepravde koja je nikla iz “sjemena mržnje” koje ste vi, i niko drugi, sijali po Sandžaku.

Da ovo što se sada dešava vama u Hrvatskoj, možda nije Božija opomena za ono što ste vi činili drugima van Hrvatske?!

Otvorite oči, nemojte žmirkati na jedno oko, gospodo srpski intelektualci, i gledati samo na jednu stranu.

Da li se tvoja izjava g-dine Đuriću, kada govoriš o ideji stvaranja HPC kao “sjemenu zla” koja se javlja u vremenu kada “broj Srba, njihovo otrežnjenje, grupisanje u Hrvatskoj, jačanje u svakom pogledu” predstavlja “opasnost za hrvatsku priču o onome što su uradili 1995.” može formulisati ovako:

“Stvaranje ideje o IZ Srbije, na čelu sa Ademom Zilkićem, je sjeme zla koja se javlja u vremenu kada “broj Bošnjaka, njihovo otrežnjenje, grupisanje u Srbiji, jačanje u svakom pogledu” predstavlja “opasnost za srpsku priču o onome što su uradili 1992-’95.”?
Da li se istinitost tvoje izjave promijenila nakon što su “uloge” zamjenjene?

Tačno je to g-dine Mirko Đorđeviću, sociologu religije, da je Ante Pavelić 1942. godine osnovao Hrvatsku pravoslavnu crkvu, u svojoj fašističkoj NDH, odvojivši tako duhovno Srbe iz Hrvatske od SPC i Beograda. I tačno je da je tada lično Pavelić birao episkope i partrijarha te crkve.

A da li znaš da je tačno da je desetak godina prije toga, tačnije 1930. godine, nešto slično uradio kralj Aleksandar Karađorđević, Srbin, sa IZ Bošnjaka. Tada je reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević bio primoran da se povuče sa funkcije resu-l-uleme, jer nije pristao da se centar IZ premjesti iz Sarajeva u Beograd, što je kralj, protivno volji Bošnjaka, i učinio? I da li znaš da je kralj tada svojim ukazom lično birao reisu-l-ulemu, sve muftije i članove medžlisa, kao što je Pavelić kasnije birao episkope u NDH?

I da li nakon ovog kratkog podsjećanja tvoja izjava, g-dine Đorđeviću da “najava osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve Srbe podsjeća na ono što imaju u kolektivnom pamćenju – na ustaški teror u NDH i progon i ubistva Srba, Jevreja, ali i Hrvata., i da “najava formiranja Hrvatske pravoslavne crkve dolazi u nezgodnom trenutku kada Srbi i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imaju regulisan status, postoji mitropolija zagrebačko-ljubljanska i episkopije u Dalmaciji i Slavoniji.”, može da bude i ovakva:
“Osnivanje IZ Sbije, sa centrom u Beogradu, Bošnjake podsjeća na ono što imaju u kolektivnom pamćenju – na negiranje nacionalnog identiteta, oduzimanje imovine, progon i ubistva Bošnjaka i drugih u Kraljevini Jugoslaviji, ili malo prije Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.”, i da “formiranje tzv. Islamske zajednice Srbije dolazi u nezgodnom trenutku kada Bošnjaci i Islamska Zajednica u Srbiji imaju regulisan status, postoji Mešihat IZ u Srbiji kao sastavni dio IZ Bosne i Hercegovine.”?

I mi Bošnjaci iz Sandžaka imamo nevladinih organizacija. I naše su nevladine organizacije, među kojima i Zajednica sandžačke dijaspore i Matica Bošnjaka, kao i vaše, gospodo srpski intelektualci, apelovale na vlasti i izlazile u javnost sa saopštenjima povodom registracije paratvorevine u Srbiji koja za sebe tvrdi da zastupa interese muslimana u toj državi. Saopćenja naših nevladinih organizacija ni malo se ne razlikuju od saopćenja vaših. Vaše nevladine organizacije kažu “da ideja o “Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi” nije nova i da je nastala u krilu frankovačke ideologije koju je kasnije preuzela Pavelićeva nacistička NDH kao dio genocidnog uništavanja Srba u Hrvatskoj i BiH.”
“Danas, kad su države i narodi bivše SFR Jugoslavije na pragu integracije u EU i kad je zahtjev vremena da normalizuju odnose i uspostave saradnju, inicijativa o pravljenju Hrvatske pravoslavne crkve nije ništa drugo nego opstrukcija tog neminovnog procesa”.
I naše nevladine organizacije su govorile da “ideja o registraciji tzv. “Islamske zajednice Srbije” nije nova i da je nastala u krilu “velikosrpske ideologije” koju su kasnije preuzeli Kraljevina SHS i tzv. RS kao dio genocidnog uništavanja Bošnjaka u Srbiji i BiH. Danas, kad su države i narodi bivše SFR Jugoslavije na pragu integracije u EU i kad je zahtjev vremena da normalizuju odnose i uspostave saradnju, inicijativa o pravljenju tzv. “Islamske zajednice Srbije” nije ništa drugo nego opstrukcija tog neminovnog procesa”.




Pisma predsjednicima




Srpska pravoslavna crkva u povodu najava o osnivanju Hrvatske pravoslavne zajednice (HPZ) namjerava poslati pismo hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću i predsjednici hrvatske vlade Jadranki Kosor.
U pismu će, prema riječima episkopa dalmatinskog Fotija, biti zatraženo da takva organizacija ne bude registrovana.

“Ne možemo još otkrivati detalje pisma, ali će ono biti veoma jasno i sa snažnom argumentacijom.” – riječi su episkopa dalmatinskog.

Ako ćemo prema ličnom iskustvu, onda su i SPC-u za džabu ta pisma. I IZ u Srbiji, kao i njeni najviši funkcioneri slali su pisma predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i predstavnicima srbijanske vlade, u kojima se tražilo poništavanje protivzakonite registracije Zilkićeve paratvorevine. Ali su predsjednik i vlada, iako su ta pisma, kako reče Fotije, “bila veoma jasna i sa snažnom argumentacijom”, odbili sve zahtjeve IZ u Srbiji pravdajući se kako se “ne žele miješati u unutrašnje” vjerske probleme Bošnjaka u Sandžaku.

Kako to da registracija Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj bude “nedemokratski potez” i “protiv kanonski” kako to tvrdi SPC, a da u isto vrijeme čin registracije Zilkićeve paratvorevine u Srbiji za Srbijanske vlasti bude “demokratski potez” i “u skladu sa aktuelnom političkom situacijom u kojoj svaka nezavisna država može da ima svoju nezavisnu crkvu.” – kako to reče sociolog Đorđević.

Čini mi se da SPC, prije nego objasni hrvatskom predsjedniku Mesiću i hrvatskoj vladi šta je to “nedemokratski” kada su u pitanju prava vjerskih zajednica manjina u jednoj državi, trebala bi prvo objasniti predsjedniku i vladi Srbije istu stvar, jer su oni po svemu sudeći prekršili “kanon” i demokratsko pravo vjerskih zajednica manjina u svojoj državi.

Ne zaboravite, gospodo srpski intelektualci, i vi predstavnici SPC, a i vi iz vlasti da je historija učiteljica života i da se nerijetko ponavlja. Ne zaboravite šta se desilo SPC-u 1942. u Hrvatskoj, a nakon onoga što je kralj Aleksandar 1930.uradio IZ svih Bošnjaka sa sjedištem u Sarajevu.

I u vašim narodnim izrekama postoji ona stara: “Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada”. Nadamo se da zamku koju ste pripremali IZ u Srbiji niste do kraja iskopali. Inače, da se ne ponavljamo “ko drugome jamu….

Autor: Adnan Nišić

Jedini razlog za ovaj pederluk je prisvajanje Tesle kao Hrvata.