U Srbiji od dijabetesa boluje najmanje 500.000 ljudi, što je 6,7 odsto stanovništva, a statistički podaci pokazuju da godišnje umre oko 2.500 osoba, ističu stručnjaci uoči 14. novembra - Dana borbe protiv dijabetesa.

Zbog toga je Republički zavod za zdravstveno osiguranje, uz veliku pomoć kompanije "Novo Nordisk", u maju ove godine pokrenuo nacionalnu kampanju “Menjamo dijabetes”, namenjenu podizanju svesti o prevenciji i kontroli dijabetesa, bolesti koja može biti sprečena, a ima razorne posledice ukoliko nije kontrolisana.

Porast obolelih od dijabetesa stručnjaci tumače neodgovarajućim načinom života karakterističnim za tranziciju, a sledi nepravilna ishrana i niz stresnih faktora koji opterećuju stanovništvo, kao i naklonost svake osobe ka dijabetesu koja blagovremeno mora biti otkrivena i lečena.

Statistike pokazuju da je 2,5 do tri odsto populacije u svetu obuhvaćeno dijabetom, dok je u Srbiji zastupljenost ovog oboljenja duplo veća nego u Evropi i svetu.

Dijabetes "tip jedan" se najčešće javlja kod mlađih od 30 godina, ali i kod starijih negojaznih osoba. Za nastanak dijabetesa "tipa dva" potrebna je genetska predispozicija, ali je pojava oboljenja usko povezana s gojaznošću, nepravilnom ishranom i smanjenom fizičkom aktivnošću.

Taj tip dijabetesa leči se odgovarajućom ishranom i lekovima, a u zavisnosti od potreba vremenom se pacijentima kao terapija uvodi insulin.

 

Izvor: MTS-Mondo

opet kazem vitamin D je neophodan i jedini nacin borbe protiv diabetesa , raka i mnogih drugih imunih i krvnih bolesti zato morate gutati vitamin D dodatke


http://www.google.com/search?sourceid=navclient&ie=UTF-8&rlz=1T4GGLL_enCA326CA326&q=vitamin+d+diabetes

dijabetes tip 2 se cesto, tj u velikom broju slucajeva javlja kao posledica metabolickog sindroma, koji se sve cesce dijagnostikuje kod nase populacije. postoji pet faktora koji najcesce pokazuju da osoba boluje od metabolickog sindroma, ali naravno nisu uvek pravilo za nastanak ove bolesti.

to su:
1) centralna gojaznost (salo u najvecoj meri oko stomaka, tip gradje ˝jabuka˝)
2) povisen nivo triglicerida u krvi
3) povisen holesterol
4) povisen krvni pritisak ( preko 130/85 mm Hg)
5) povisen nivo glukoze u krvi

za ovu bolest je od nemedikamentozne terapije najbitnija fizicka aktivnost i pravilna ishtana . strucnjaci kazu da smanjenjem telesne mase za samo 5 kg se drasticno poboljsavaju rezultati

i naravno nemojte piti tabletice i svakakvim kvazipreparatima pokusati da smrsate 100kg za 3 dana, vec se umereno bavite nekom vrstom sporta (preporucuje se setnja 30min dnevno) i mnoge stvari ce se popraviti

najgore je to sto gojazni ljudi misle da su zdravi, pogotovo mladi ljudi .. misle da nemaju dijabetes i ne manjaju navike .. i onda na rutinskom pregledu krvi utvrdi im se dijabetes tip 2, a oni nemaju (jos) nikakve zdravstvene probleme (vidne) 

gojaznost je stvarno jedan od osnovnih preduslova za dobijanje dijabetesa tip2, izuzetno kod ljudi kojima se salo nagomilava u gornjoj polovini tela, jer oni nemaju samo to potkozno salo vec cesto imaju i takozvano visceralno salo, koje doslovno moze funkcionisati kao hormonski organ, luci brojne supstance i masne kiseline koje idu direktno u krvne sudove i nagomilavaju se u jerti...
tako da, mislite na vreme, ne dopustite da se zapustite, jer bolje je spreciti nego leciti

Teska i naporna bolest... moja mila mati se bori sa njom... vremenom izaziva i druge vrste bolesti... kad je vidim da sama sebi daje insulin, srce mi se kida, a o gomili lekova da i ne govorim. Lekari su misljenja da se u nasoj familiji radi o naslednom faktoru, s nanine strane, odnosno majke moje majke, s obzirom da su i tetki i ujaku ustanovili simptome, ali u blazoj formi u odnosu na moju majku. Moja sestra je malo nemarna po tom pitanju, retko kontrolise, mozda ne bih ni ja, ali sam primorana da to cinim cesto zbog anemije sa kojom se borim vec dve godine.

stvarno nije lako bolesnima od dijabetesa, samo psihicki coveku moze da bude veliko opterecenje sto uzima silne lekove i velika obaveza, pa jos smetnje koje moze sama bolest da donese sa sobom... trebalo bi mozda da dva puta godisnje kontrolisete krv za svaki slucaj... a sto si anemicna tako dugo?

Ono sto je mene uvek nerviralo sto ljudi sa ovim problemom jako malo znaju...cast izuzecima.Masovna zabluda je da dijabeticari treba da jedu dijetetske proizvode (keks i ostale trice koje prave kobojagi specijalno za njih). Proizvodi bez secera ili takozvani sugar free proizvodi i proizvodi sa niskom energetskom vrednoscu zaista nemaju ili skoro nemaju S.E.C.E.R.A ali imaju nesto mnogo, mnogo gore-vestacke zasladjivace. Zasladjivaci pripadaju aditivima,a aditivom se smatra svaka supastanca koja se hrani svesno doda, a nije sastavni deo te namernice. Njacesi cu saharain, aspartam, acesulfanKa, ponegde i taumatin, zatim polihidroksilni alkoholi koji se dodaju gumama za zvakanje(zvaka je nepravilan naziv) kao sto su sorbitol i manitol. Veliki znak pitanja je uticaj ovih supstanci na zdravlje, posto su mnoge zemlje drasticno ogranicile primenu. Inace, u Australiji postoji bolnica , koja ispituje desjtvo aditiva na ponasanju male dece i u mnogim slucajevima je utvrdjena hiperaktivnost.

Jedna od vecih zabluda je da dijabeticari ne smeju jesti med.Iako je med sladji od obicnog secera, sastoji se uglavnom od invertnog secera ,koji ne podize nivo secera u krvi...naravno, ni sa cim ne treba preterivati

pogresna terapija dve godine nakon transfuzije... ali bice bolje.

Dijabetes – Smrtonosna Prevara

Pohlepna i nepoštena nauka promoviše unosnu epidemiju dijabetesa svjetskih razmjera koju poštenje i istinska nauka mogu brzo zaustaviti uspostavljanjem prirodnog mehanizma za kontrolu nivoa šećera u krvi.

Izvod iz magazina Nexus, Volume 11, Number 4 (Jun-Juli 2004)

Uvod

Ukoliko ste dijabetičar i živite u Americi, sve su prilike da vam vaš doktor nikada neće reći da je većina slučajeva dijabetesa izlječiva. U stvari, ako u njegovoj blizini samo pomenete riječ “izlječenje”, sve su prilike da će se on naljutiti ili će postati iracionalan. Njegovo obrazovanje, koje je stekao na nekom medicinskom fakultetu, dozvoljava mu samo da upotrebljava riječ "tretman". Za njega, riječ “izlječenje” ne postoji. Dijabetes, u ovom svom sadašnjem epidemičnom obliku, je izlječiva bolest i bio je izlječiv tokom nekih 40 godina. Prema poslednjim podacima iz SAD, u 2001.g., od simptoma ove bolesti umrlo je 934550 Amerikanaca.(1)
Vaš doktor vam takoñe neće reći da su se moždani udar, oba oblika, ishemični i hemoragični, srčane smetnje usljed neuropatije, kao i smetnje u cirkulaciji kod krvnih sudova srca, gojaznost, arterioskleroza, povišen krvni pritisak, povišen holesterol, povišeni trigliceridi, impotencija, oštećenja mrežnjaće oka, otkazivanje bubrega,
poremećaji u radu jetre, ciste na jajnicima, povišen šećer u krvi, kandidijaza, poremećaj metabolizma karbo-hidrata, sporo iscjelenje rana, poremećaji u metabolizmu masti, periferalna neuropatija, kao i mnogi drugi današnji zdravstveni poremećaji epidemijskih razmjera, nekada svrstavali u kategoriju simptoma dijabetesa.
Ukoliko obolite od dijabetesa i zavisite od tretmana tzv. ortodoksne ili klasične medicine, prije ili kasnije doći će do rapidnog pogoršanja jednog ili više simptoma ove bolesti. Danas je postala uobičajena praksa da se ovi simptomi tretiraju kao posebne, nezavisne bolesti, te se oni zasebno i tretiraju od strane doktora specijalista.
Tačno je to da neki od ovih simptoma mogu ponekad da potiću od drugih uzroka; meñutim, takoñe je tačno da je ova činjenica korištena kako bi se zamaskirala izvorna uloga dijabetesa i da bi se opravdale nedjelotvorne terapije tih simptoma.
Epidemični oblik dijabetesa, tipa II, je izlječiv. Dok stignete do kraja ovog članka, vi ćete to saznati. Saznaćete i zašto se dijabetes rutinski ne liječi, kao i to kako se on može izlječiti. Možda ćete se i naljutiti kad vidite šta šačica pohlepnih ljudi neprestano čini cjelokupnoj medicinskoj zajednici i pacijentima koji su im ukazali
svoje povjerenje.

Dijabetes Industrija

Današnja industrija dijabetesa je jedna masivna zajednica koja je neprestano rasla, korak po korak, sve od svog dubioznog nastanka početkom XX vijeka. U poslednjih 80 godina ona je ostvarila ogroman uspjeh u zataškavanju glasova onih koji pokušavaju da ukažu na ovu veliku prevaru u modernoj terapiji dijabetesa. Ona se već pretvorila u religiju a kao i svaka religija, ona uveliko zavisi od vijernikove vjere.
Ona je toliko postala uspješna da se graniči sa blasfemijom ukoliko se kaže da je, u većini slučajeva, ljubazni svećenik sa stetoskopom koji prominentno visi s njegovog vrata, ništa drugo do jedan šarlatan i prevarant. U većini slučajeva, on nikada nije izlječio ni jedan jedini slučaj dijabetesa u cijeloj svojoj medicinskoj karijeri.
Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice je skoro potpuno potčinio sebi orginalnu namjenu naših regulatornih agencija. Oni rutinski odobravaju smrtonosne i neefikasne lijekove koji su nedovoljno testirani. Bivši načelnik FDA (Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja, prim. prev.), Dr Herbert Ley, u svom svjedočenju pred Senatom
SAD, je rekao: "Ljudi misle da ih FDA štiti. To nije tačno. Ono što FDA radi i ono što ljudi misle da FDA radi, različito je kao dan i noć."(2)
Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice dominira našom cijelom industrijom zdravstvenog osiguranja. Iako se to počinje da mijenja, u Americi je još uvijek teško naći zdravstveno osiguranje za poslodavce, koje pokriva alternativne medicinske tretmane. Ortodoksna medicina je standardna u svim američkim državama.

Alternativna medicina nije. Na primjer, u 11 država postoji samo 1400 registrovanih naturopata u odnosu na 3.4 miliona registrovanih praktikanata klasične medicine u 50 država.(3) Generalno rečeno, samo dozvoljeni tretmani od strane registrovanih, kredibilnih praktikanata mogu da podliježu osiguranju. Kao posljedica toga, stvara se jedna posebna vrsta novca koja cirkuliše samo u okviru klasične medicinske i farmaceutske industrije. Ni jedna druga industrija u svijetu nije u stanju da utiče da obezbjedi takvu politiku ubjeñivanja ljudi da oni prihvate da plaćaju toliki
dio svoje plate u obliku koji im ne dozvoljava da troše te pare na onaj način koji oni smatraju odgovarajućim.

Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice potpuno kontroliše bukvano svaku publikaciju na temu dijabetesa u ovoj državi. Mnoge publikacije na temu dijabetesa su finansijski potpomognute reklamama za sredstva za lječenje dijabetesa. Ni jedan editor neće dozvoliti da se u njegovom magazinu objavi istina.
To je i razlog zašto dijabetičari plaćaju samo jednu trećinu ili jednu četvrtinu cijene štampanja magazina na kojeg se oslanjaju za dobijanje tačnih informacija. Ostatak je nadomješten od strane ‘proizvoñaća dijabetesa’ koji imaju veliki komercijalni interes da sprijeće dijabetičare u izlječenju svoje bolesti. Ukoliko tražite magazin koji
govori istinu o dijabetesu, prvo pogledajte da li je pun reklama za promociju sredstava za terapiju dijabetesa.
Takoñe, postoje i razna društva koja skupljaju donacije za istraživanje lijekova protiv raznih bolesti. Svake godine oni nas uvjeravaju kako se odreñeni lijek nalazi odmah tu, iza ugla - samo nam pošaljite još para! Neke od tih organizacija su jasno implicirane u tome da svojim savjetima upravo promovišu razvoj i napredak dijabetesa kod svojih vijernih pobornika. Na primjer, oni su žestoko zagovarali vrste ishrane,(4) koje su se potvrdile kao bezvrijedne,—kao što je to mogao da vidi svako ko ih se pridržavao. Oni su ismijavali korištenje glikemičnih tableta koje mogu prilično pomoći dijabetičarima. Oni su promovisali margarin kao zdrav za srce, dugo nakon što se saznalo da margarin uzrokuje dijabetes i doprinosi slabosti srca.(5)
Ukoliko se ljudi ikada probude i prihvate tretman za dijabetes koji se skriva već 40 godina, ova društva će se ubrzo nakon toga raspasti. Meñutim, sve do tada oni će uveliko da zavise od naše podrške.
Već 40 godina medicinska istraživanja nam sve jasnije pokazuju da je dijabetes jedno degenerativno oboljenje koje je direktno prouzrokovano od strane prehrambenih prerañevina koje su orjentisane ka stvaranju profita umjesto zdravlja.
Iako se ove informacije mogu prilično lako naći u gomilama literature na temu medicinskih istraživanja, one nam u praksi ne stoje na raspolaganju. U svakom slučaju, te informacije nisu dostupne ni na medicinskim fakultetima gdje se obučavaju naši doktori-prodavaći. Od sredstava koja uzrokuju našu današnju
epidemiju dijabetesa veoma su prominentni - prerañene masti i ulja - koji se danas prodaju u supermarketima.

Prvi korak u liječenju dijabetesa je prestanak vjerovanja u laž da je dijabetes neizlječiv. Istorija Dijabetesa

U 1922.g. tri kanadska nobelovca, Banting, Best i Macleod, spasili su život jednoj četrnaestogodisnjoj djevojčici u Glavnoj Bolnici u Torontu, uz pomoć injekcije insulina.(6) Kompanija Eli Lilly je dobila dozvolu za proizvodnju novog čudesnog lijeka dok se medicinska zajednica kupala u slavi dobro obavljenog posla.
Negdje oko 1933.g. pojavile su se glasine o jednoj novoj i opakoj vrsti dijabetesa. Ta vijest je bila prezentirana od strane Joslyna, Dublina i Marksa, i objavljena u Američkom Žurnalu Medicinskih Nauka. U tom radu pod nazivom, "Proučavanja Diabetesa Mellitusa",(7) diskutovalo se o pojavi epidemije jedne nove bolesti koja je bila veoma slična dijabetesu iz ranih 20-tih godina, s tim što ova bolest nije reagovala na onaj čudesni insulin. Što je još gore, neki pacijenti su umirali nakon terapije insulinom.

Ta nova bolest postala je poznata kao "insulin-rezistentni dijabetes" jer se odlikovala povećanim nivoom šećera u krvi, kao kod dijabetesa, ali nije bilo pozitivne reakcije na terapiju insulinom. Mnogi doktori su imali prilično mnogo uspjeha u liječenju ove bolesti uz pomoć regulisanja ishrane. Izmeñu 1930 i 1940.g. mnogo toga je već bilo otkriveno o vezi izmeñu hrane i dijabetesa.
Dijabetes, koji je medu američkim stanovništvom bio zastupljen sa 0.0028% po glavi, početkom tog vijeka, do 1933.g. je skočio za 1000% i postao bolest s kojom su se mnogi doktori počeli da susreću.( Ta bolest je pod raznim imenima do 1990. godine zahvatila više od polovine američke populacije i onesposobila skoro 20%
stanovništva.(9)
U 1950.g. medicinska zajednica se osposobila za odreñivanje nivoa insulina u krvi. Te analize su ubrzo pokazale da ova bolest nije bila klasični dijabetes; za nju je bio karakterističan normalan ili povišen nivo insulina u krvi. Problem je bio u tome što je insulin bio nedjelotvoran; on nije snižavao nivo šećera u krvi. Meñutim, s obzirom da
je ova bilest bila poznata tokom prošlih 20 godina kao dijabetes, ona je sada nazvana dijabetes tip-2. To je bilo iz razloga da bi se ona razlikovala od ranijeg tipa dijabetesa (tip 1), izazvanog usljed poremećene proizvodnje insulina od strane
pankreasa.
Da su otkrića na polju ljudske ishrane zadržana i bila javno dostupna bar do nekih 60-tih godina, dijabetes bi sigurno bio smatran jednom izljećivom bolešću, a ne samo podložna terapiji. Umjesto toga, u 1950.g. otpočela je potraga za drugim čudesnim preparatom kojim će se tretirati problem dijabetesa tipa 2.