Bibracta je bio glavni grad Heduanaca (nedaleko od današnjeg grada Autuna u Francuskoj – po Athumanunhu) kod kojeg je tijekom galskih ratova godine 58. p. K. došlo do bitke između Helvećana (Bojani i Tulinžani) i Rimskih legija kojima je zapovijedao Cezar. Cezar je svoje četiri stare legije postavio u prvu crtu posložene u kohorte pod zaštitom konjaništva, a dvije nove tek ustrojene ostavio je da čuvaju tabor koji se nalazio na vrhu brda. Rimljani su brojili negdje od 36 – 40 tisuća vojnika, a Helvećani, po Cezarovim zapisima, brojili su oko 70-tak tisuća ljudi (Athumanunh vjeruje da je Cezar možda malo pretjerao u brojčanosti protivnika) Helvećani su krenuli u napad uzbrdo prema rimskim legijama točno u podne u složaju kompaktne falange. Rimske legije kohorti krenule su im u susret nizbrdo i odbacile ih na suprotno brdo. Sada su rimske legije kohorti nastupale uzbrdo prema odbačenoj i načetoj falangi Helvećana. Helvećani iz utvrđenog kolskog tabora iznenada udaraju u bok rimskim legijama. U tom trenutku, Cezar još u bitku nije uveo svoje dvije tek ustrojene legije, pa je sada njih poslao na Helvećane koji su provalili iz tabora. Razvila se bitka koja je potrajala sve do pada mraka kada su rimske kohorte potpuno razbile falangu Helvećana i zauzele njihov utvrđeni kolski tabor. Bila je to prva Cezarova pobjeda koja je Rimljanima omogućila nadzor nad cijelom južnom Galijom.










Rimski vojskovođa Scipion Afrikanac Stariji, navukao je Hanibala i njegovu vojsku u ravnicu, mjesto gdje je rimsko, ali i lako numidijsko konjaništvo moglo doći do punog izražaja. Neposredno pred početak bitke ( Athumanunhova sličica označena brojkom 1) Scipion ima 34 000 pješaka i 6000 konjanika, na strani Rimljana bori se i numidijski kralj Masinisa s oko 6000 pješaka i 4000 konjanika. Na drugoj strani Hanibal ima oko 48 000 pješaka, 3000 konjanika i 20 bojnih slonova. Scipion u prvu crtu postrojava manipule hastata (najmlađi rimski legionari), drugu crtu drže na nešto većem odstojanju manipule principa (srednji, najbolji legionari), a treću crtu drže manipule triaria (najstarija godišta legionara). Manipule su zauzele složaj jedna iza druge, a ostavljen je prolaz za protivničke bojne slonove. Lako pješaštvo rimskih manipula (veliti) zauzeli su složaj između manipula hastata. Rimskom konjaništvom zapovijeda Gaius Laeilus Maior koji se s rimskim konjaništvom nalazi na lijevom krilu složaja manipula pješaštva, dok se lako numidijsko konjaništvo nalazi na desnom krilu složaja Rimske vojske. Hanibal svoj bojni poredak slaže također u tri crte. U prvu crtu postrojava najamnike (po Athumanunhu – Kelti, Ligurijanci, Balerici i Mauritanci), drugu ustrojava kartažansko pješaštvo, makedonsko pješaštvo i afričko pješaštvo (Numidijci), a treću grade Hanibalovi ratnici veterani iz bitaka u Italiji. Kartažansko konjaništvo nalazi se na krilima, a bojni slonovi nalaze se ispred bojnog složaja. Bitka se vodila u četiri faze. U prvoj fazi napad započinju bojni slonovi (Athumanunhova sličica broj 2). Rimski legionari vikom i bukom, mačeva po štitovima, uplašili su bojne slonove koji se, našavši se u međuprostorima rimskih manipula još i napadnuti strijelama rimskog lakog pješaštva (velita), okrenu i naprave pomutnju u redovima vlastitog pješaštva. U drugoj fazi bitke sukobila su se konjaništva (Athumanunhova sličica broj 3) i u tom sudaru rimsko konjaništvo potuklo je kartažansko. U trećoj fazi bitke došlo je do sudara falangi (Athumanunhova sličica broj 4) pješaštva. Hanibal pokušava nešto što je već bilo viđeno u bitki kod Kane, pa na bokove rimskog bojnog složaja šalje svoje veterane iz Italije. Isto čini i Scipion, te i on šalje manipule principa i triara na bokove protivnika, pa tako dolazi do frontalnog sudara falangi. U tom strašnom sudaru falangi kartažansko pješaštvo postiglo je uspjeh, ali sada se, u četvrtoj fazi bitke (4), rimsko konjaništvo vraća iz progona kartažanskog konjaništva i silovito udara u leđa kartažanskom pješaštvu. Navala rimskog konjaništva slomila je kartažansko pješaštvo i bitku dobiva Rimska vojska. Bitkom kod Zame Kartaga je izgubila svoju samostalnost i morala je platiti veliku ratnu odštetu Rimu, a izgubila je zauvijek i sve afričke posjede koji prelaze u vlast Rima.

 

2.bojni slonovi započinju bitku. 3.rimsko konjanistvo napada kartazansko konjanistvo


4.rimsko konjaništvo udara s leđa


http://www.vumidet.net/

Za pocetak 

Pidna, drevni grad u Egejskoj Makoedoniji u Solunskom zaljevu, oko 40 km jugozapadno od grada Soluna, u trećem rimsko-makedonskom ratu bio je poprište velike bitke nadnevka 22. lipnja 168. godine p. K. Rimskom vojskom zapovijedao je konzul Lucije Emilije Paul (Lucius Aemilius Paullus Macedonicus), a makedonskom kralj Persej. Rimski konzul nije želio ništa riskirati, pa je svoje legije posložio u bojni složaj na brdovitoj lijevoj obali rječice Mauroneri (Eson) na oko 20 km južno od grada Pidne. Rimski složaj bio je u potpunosti defanzivan. Bitka je započela sudarom rimske predstražne i makedonske falange u prethodnici, na samom lijevom krilu gdje su bili Tračani. U početku bitke makedonske falange postigle su početne uspjehe, ali samo do trenutka kada nisu zagazile na ispresijecano zemljište. Na tom zemljištu makedonska glomazna falanga izgubila je svoj bojni složaj i potrgala se na nekoliko zasebnih falangi. Time je makedonska falanga izgubila svoje glavne značajke, a to su kompaktnost i silinu udara – po Athumanunhu. U nastale pukotine (praznine) hitro su uletjeli rimski veliti (laki pomoćni pješaci) i napali falangu bočno i u pozadini. Sudarom legija kohorti i manipula s makedonskim falangama razvila se strašna bitka koja je završila pobjedom Rimljana. Kralj Persej podlom izdajom je pao u rimsko zarobljeništvo. Pobjeda Rimljana kod Pidne označila je i kraj antičke Makedonije kao i njezinu hegemoniju u Grčkoj, a rimska se imperija tako proširila i učvrstila u Grčkoj.



http://www.vumidet.net/