Ubodi i ugrizi



Ubodi i ugrizi životinja dosta su česti u proljeće, ljeto i ranu jesen, te ih je uglavnom teško predvidjeti. U našim krajevima najčešće su izazvani zmijama, insektima, crnom udovicom, škorpionom, ribama i žarnjacima.

Zmije

U našim krajevima obitavaju sljedeće zmije otrovnice: pepeljasti poskok, riđovka, talijanska ljutica i žutokrug. Poskok je najotrovnija i najveća europska otrovnica. Čest je u krškim krajevima, gdje obitava do visine od 2000 m. Za razliku od neotrovnih zmija, naše otrovnice imaju kratak i zdepast rep.

Otrovni aparat sastoji se od dva dijela: jednog para žlijezda koje proizvode otrov, kojim zmija imobilizira i usmrti ugrizenu životinju što joj služi za hranu, i para cjevastih zuba otrovnjaka kojima zmija ugrize i uštrca otrov u tijelo žrtve. Jednim ugrizom zmija može žrtvi uštrcati svu raspoloživu količinu otrova, osobito ako je želi brzo usmrtiti. Međutim, zmija često ugrizom samo zastraši neprijatelja, a potom ispušta malo ili nimalo otrova. Na sreću, čovjeka obično ugrize na ovaj drugi način.

Otrov dovodi do cirkulacijskog šoka, koji je glavni uzrok smrti kod ugriza zmija. Opasnost od ugriza zmija je najveća u njihovom prirodnom prebivalištu . U nas u nizinskim krajevima riđovka, a u krškim krajevima poskok. Najviše ugriza je zabilježeno u području ruku i nogu. Opasno je dirati "ubijene zmije", jer su zabilježeni ugrizi zmija čije su glave odsječene pola sata i više prije toga.

Tri su glavna simptoma: lokalno oštećenje tkiva, probavne smetnje i promjene u sustavnoj cirkulaciji. Uz to se još razvijaju i psihološka reakcija:

    * strah i tjeskoba, simptomi sa strane središnjeg živčanog sustava
    * vrtoglavica, omaglica i pospanost, promjene u funkciji bubrega
    * pojava krvi i proteina u mokraći, dišnog sustava
    * suženje dišnih puteva koje uzrokuje gušenje, krvarenje i nakupljanje tekućine u plućima, te promjene vezane uz zgrušavanje krvi
    * otrov zmije remeti normalne procese zgrušavanja krvi, pa dolazi do krvarenja u organima, posebice u plućima

Dvije krvareće ranice na mjestu ugriza, bol i otok tkiva tipični su lokalni simptomi. U području oko ugriza i šire pojavljuju se sitna točkasta krvarenja, a prisutna su i u regionalnim limfnim čvorovima, te limfnim žilama. Nekoliko minuta do dva sata nakon ugriza javljaju se simptomi probavnog sustava: bol u trbuhu, povraćanje i proljev. Promjene u cirkulaciji su pad krvnog tlaka, šok i ubrzan rad srca. Ako šest sati nakon ugriza nema lokalnog edema niti sustavnog poremećaja, smatra se da nije došlo do ubrizgavanja otrova.

Prva pomoć. Treba smanjiti lokalno oštećenje tkiva, usporiti širenje otrova s mjesta ugriza, zaštititi ugrizenu osobu od iscrpljenosti i osiguravati vitalne funkcije (disanje i rad srca). U skladu s tim osoba mora mirno ležati, ugrizenu nogu ili ruku treba imobilizirati pomoću udlage ili ih staviti u povišen položaj, a ukoliko je ruka mjesto ugriza, treba skinuti sav nakit s nje. Mjesto ugriza zmije ne smije se s ničim liječiti - znači NE isisavati ranu, grijati je, hladiti, niti podvezivati. Treba održavati vitalne funkcije ugrizene osobe - rad srca i disanje, te mu se na usta ne smije ništa davati, pogotovo ne alkohol ili sedative.

Liječenje. Primjena seruma protiv zmijskog otrova. Učinak seruma je bolji što je kraći vremenski period između ugriza i primjene seruma. Najbolji učinak je unutar prva 4 sata, a učinkovitost davanja seruma je dokazana do 18 sati nakon ugriza. Kasnija primjena seruma je djelotvorna samo u zaustavljanju krvarenja. Primjenom seruma postoji opasnost od anafilaktične ili alergijske reakcije, pa to treba imati na umu. Svaku ugrizenu osobu treba cijepiti i protiv tetanusa.

Mjesto ugriza zmije ne smije se ni sa čim liječiti - znači NE isisavati ranu, grijati je, hladiti, niti podvezivati.

Insekti

U SAD-u i Europi ubod insekata je uzrok najvećeg broja umrlih od životinjskih otrova. U Europi su to pčele i ose. A tu još ubrajamo i bumbara i stršljena. Otrovni aparat insekata sastoji se od žalca, otrovne žlijezde i otrovnog mjehura u kojem se nakuplja otrov. Pčele mogu ubosti samo jednom jer im se prilikom uboda iščupa otrovni aparat i one ugibaju.

Za razliku od pčela, ose i stršljeni svaki put kad upotrijebe žalac, nastoje njime ubosti nekoliko puta. Od spomenutih insekata najopasniji je ubod stršljena. Oni grade svoja gnijezda u drvetu i na zapuštenim tavanima. Ubod pčela i osa je najčešći u toplim mjesecima, osobito u sezoni sazrijevanja voća.

Najopasnija posljedica uboda insekta je alergična i anafilaktična reakcija. Najviše smrtnih slučajeva je zabilježeno nakon jednog uboda i to u područje glave i vrata. Nakon jednoga uboda ose ili pčele reakcija je u pravilu lokalna. To je bolna crvenkasta oteklina, promjera do 10 cm, a traje u pravilu do 24 sata.

Opća ili sustavna reakcija nakon jednog uboda može biti toksična ili alergijska. Reakcija je opća nakon uboda u vrat, glavu ili u jako prokrvljeno područje. Prvi simptomi se pojave nakon nekoliko minuta i traju od 4-24 sata.

Najčešći simptomi su generalizirana urtikarija, svrbež, slabost i nemir. U težim slučajevima tim simptomima se pridružuju oteklina u području usne šupljine i vrata koja dovodi do gušenja, stezanje u prsima, mučnina, povraćanje, proljev, bol u trbuhu, vrtoglavica, teško disanje, promuklost, a u najtežim slučajevima sniženje krvnog tlaka, gubitak svijesti i nemogućnost zadržavanja stolice i mokraće.

Prva pomoć i liječenje Nakon uboda pčele, u koži ostaje žalac zajedno s mjehurom iz kojeg dalje ulazi otrov u ranu. Zato treba žalac odmah odstraniti i to najlakše noktom. Jedan ubod kod osoba koje nisu alergične u pravilu ne zahtjeva liječenje. Antihistaminik pritom ublažava svrbež i razvoj lokalnog edema. Kod jake lokalne reakcije ili generalizirane urtikarije treba primijeniti antihistaminik tako dugo dok postoji otok i svrbež, a kod jake opće reakcije treba još primijeniti adrenalin i kortikosteroide.

Ako je ubod u području usne šupljine, vrata ili je osoba ubodena više puta, trebalo bi je hitno odvesti i zadržati u bolnici. Naime, ubod u području glave i vrata dovodi do otekline u usnoj šupljini i u vratu, koja uzrokuje gušenje.

Crna udovica

Crna udovica je pauk kojeg prepoznajemo po crvenim pjegama (uglavnom ih je 13) na crnom kuglastom trbuhu. Otrovna je samo ženka. Otrovni aparat čine štipaljke, kroz koje vode izvodni kanali i otrovne žlijezde.

Pauk ugrize samo u samoobrani, najčešće u toplijim mjesecima. Aktivan je noću, pa može ugristi ako se spava na otvorenom. Uglavnom se nalazi na žitnim poljima, pa su najčešći ugrizi kod žetalaca. Zato je i najčešće mjesto ugriza unutarnja strana donjeg dijela podlaktice. Ugriz je površan i gotovo bezbolan, pa ga 50% ugrizenih osoba ne primijeti.

Prvi znakovi otrovanja javljaju se 10-60 minuta nakon ugriza. Prvi znak je bol u regionalnim limfnim čvorovima i crvene trake koje vode od mjesta ugriza do tih limfnih čvorova. Mjesto ugriza se primijeti tek nakon nekoliko sati kad se na njemu pojavi modro-ljubičasti "tipični kolobar" veličine novčića od 50 lipa oko bijelog područja.

Opće stanje se ubrzo pogorša. Od regionalnih limfnih čvorova širi se nepodnošljiva bol praćena grčevima prema križima, a prsni koš i trbuh se grče i savijaju. Trbuh je tvrd i napet kao daska, a bolesnik se drži ukočeno kao da ima križobolju, cvokoće zubima, koža mu je osjetljiva na dodir i jako se znoji. Otrovani je prestrašen i boji se smrti. Karakterističan je izgled lica bolesnika koje je crveno, zajapureno, prisutan je grč žvačnih mišića, lice je znojno, natečenih i crvenih kapaka, zjenice mogu biti i sužene i proširene.

Ostali simptomi su ubrzan rad srca, mučnina i povraćanje, jaka glavobolja. Ako se ne provede liječenje, noć nakon ugriza bolesnik provede u mukama. Drugo jutro bol iz područja prsnog koša i trbuha nestane, ali se spusti u noge, koje žare i trnu.

Prva pomoć i liječenje Mjesto ugriza ne smije se liječiti incizijom, isisavanjem ili podvezivanjem. Hlađenje ledom mjesta ugriza može u početku ublažiti bol. Liječi se primjenom specifičnog seruma protiv otrova crne udovice koji daje vrlo dobre rezultate. Treba imati na umu pojavu anfilaktične reakcije na serum, no srećom jako je rijetka.

Škorpioni

Na prostorima središnje i jugoistočne Europe žive tri vrste škorpiona. Otrovni aparat se sastoji od šuplje bodlje na vrhu repa i dviju žlijezda na zatku. Na mjestu uboda razvije se kvržica koja svrbi, a okolina se zacrveni. U pravilu ubod nije teži od uboda komarca. Ali kod posebno osjetljivi osoba može se poremetiti opće stanje uz znojenje, grčeve i povraćanje.

Prva pomoć i liječenje Protiv otrova nekih vrsta škorpiona daje se antitoksični serum. Nakon uboda naših škorpiona, liječenje, u pravilu, nije potrebno. Mjesto uboda može se hladiti ledom.

Ribe

Ražolike Te ribe vole tople vode s pješčanim dnom, u koje se ukopavaju. Njihov otrovni aparat sastoji se od bodlji i otrovnih žlijezda smještenih na leđima ribe. Lokalni znaci uboda ovih riba su: jaka bol s razderotinom, crvenilo i oteklina, te utrnulost u okolini rane. Od općih znakova prevladavaju mučnina, povraćanje, proljev, grčevi, poremećaji disanja u vidu gušenja i šok.

Paukovke. To su najotrovnije ribe Jadranskoga mora. Otrovne bodlje pauk nosi u peraji i na škrgama. Glavni simptom je bol na mjestu i oko mjesta uboda, koja nakon 10 minuta postaje nepodnošljiva i širi se u ruke. Rana krvari, pa nakon toga pobijeli i pomodri.

Škrpinke. Škrpinke imaju više otrovnih bodlji koje su povezane žlijebovima s otrovnim žlijezdama. Nakon uboda javlja se bol, otok i crvenilo.

Prva pomoć i liječenje. Liječenje je jednako za sve vrste. Najprije treba iz rane izvaditi sve ostatke otrovnih bodlji. Otrov je osjetljiv na vrućinu, pa treba ranu uronit u vruću vodu (50-60 stupnjeva) tijekom 30-90 minuta.

Žarnjaci

To su morske životinje koje imaju građu poput mješinice koja prema gore završava usnim otvorom, okruženim lovkama kojima hvata plijen. U žarnjake ubrajamo meduze, vlasulje i morske klobuke. Otrovni aparat čine žarnjaci. Žarnjaci su opasnost u toplo godišnje doba, u sezoni kupanja. Simptomi se mijenjaju od najlakšeg, lokalnog do najtežeg, smrti.

Ubodeni osjeća najprije jaku bol "kao da ga je udarila struja". Nakon boli javlja se svrbež koji traje i do 7 dana, te slijede znaci akutne upale, kao otok i crvenilo. Od općih simptoma javlja se urtikarija, suženje, malaksalost, glavobolja, pospanost, vrtoglavica, proljev, povraćanje, a može završiti prestankom disanja ili rada srca.

Prva pomoć i liječenje Mjesto uboda treba isprati hladnom morskom vodom, a zatim alkoholom i 2-10% octom. Olakšanje se osjeća ako se na to mjesto pritisne predmet od kovine. Slatka voda se ne smije upotrijebiti,a trljanje pijeskom ili uljem može pogoršati stanje. Na kraju se na ožareni dio stavlja antihistaminska mast i mast protiv bolova. U slučaju općih simptoma daje se antihistaminik i kortikosteroid, te sredstvo protiv bolova.

Izvor: Pliva Zdravlje