Zatvor - dijagnoza i liječenje



Glavni cilj dijagnostičke specijalističke obrade je isključiti organski supstrat kao uzrok opstipaciji. Primarna bolest probavnog sustava je prema učestalosti među rjeđima, pogotovo novonastale koja se javi u mlađoj ili srednjoj životnoj dobi.

Važnost individualnog pristupa

Naglašavamo važnost individualnog pristupa svakom slučaju klinički značajne opstipacije, što je primarno anamnestička (dob, spol, komorbiditet, terapije, profesija, i privatne aktivnosti, navike ili drugo) dijagnostička i terapijska zadaća primarno od strane nadležnog liječnika obiteljske medicine. Kada konzultirati svojeg liječnika: ako inicijalno empirijsko djelovanje (promjena funkcija i navika) ne poluči zadovoljavajuće rezultate, te nakon reevaluacije obiteljskog liječnika bez otkrivanja novih spoznaja (period od 3 mjeseca), osobu koja ima i dalje izraženu opstipaciju preporuča se uputiti na dodatnu specijalističku obradu gastroenterologu.

Kada je potrebno konzultirati liječnika

    * simptomi su novonastali i predstavljaju značajnu promjenu prema uobičajenom
    * traju dulje od 3 tjedna
    * značajan intenzitet tegoba
    * simptomi povezani sa značajnim općim tegobama (gubitak tjelesne mase, pojava krvi u stolici/toaletnom papiru, vrućica, kronični umor)

Probir (screening)

Preporuke Svjetskog gastroenterološkog društva uključuju redovite preventivne kontrolne preglede u svrhu ranog otkrivanja raka i dobroćudnih polipa debelog crijeva, što upućuje na prevenciju zloćudne preobrazbe dobroćudnog polipa u rak. Prema tim preporukama, svaka osoba, bez obzira na simptome, trebala bi sa 50 godina starosti obaviti pregled debelog crijeva u cijelosti, tj. kolonoskopiju, a osobe kod kojih je netko u bližoj obitelji imao rak debelog crijeva, prvu kolonoskopiju trebale bi učiniti i 10 godina prije, znači najkasnije sa 40 godina starosti. Ako osoba ima simptome krvarenja iz debelog crijeva, česte izmjene proljevaste stolice i zatvora, pregled i pretrage preporučuju se i prije.

Probirnu metodu okultnog krvarenja u stolici što je već i inicijalno prepoznato i započeto od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 2007. godine.

Terapijski pristup

Terapijski pristup generalno možemo podijeliti u dvije sfere:

   1. modifikacija funkcija i navika
   2. medicinska terapija (od farmakoterapije, klizmi, poluinvanzivnih metoda ili kiruškog liječenja)

Osnova je "liječenja" tegoba tipa konstipacije modifikacija prehrane dodatkom hrane bogate ostatnim vlaknima - žitarice, voće i povrće uz minimalno 2 litre tekućine na dan. Osobito su korisne namirnice koje bubre (pšenične mekinje, laneno sjeme).

Prehrana bi trebala biti raznovrsna, uravnotežena (omjer nutrijenata iz glavnih skupina). Ritam prehrane morao bi biti raspodijeljen na više manjih obroka ravnomjerno raspoređenih tijekom dana - barem 5. Svakako se mora izbjegavati gazirana pića i alkohol. Gotovo jednako važno je uključiti i tjelesnu aktivnost, kretati se što više te po mogućnosti rekreativno se baviti sportom, u uredu izbjegavati pasivizaciju, tj. prakticirati aktivno sjedenje, hodanje, razgibavanje, prekidanje pozicijske aktivnosti koje umiruju rad crijeva.

Što u slučaju neuspjeha?

Ako se smetnje od strane crijeva ne poprave treba primijeniti pripravke koji ubrzavaju prolazak stolice - mineralne vode obogaćene magnezijem, prokinetike, preparate laktuloze, iritanse sluznice crijeva, propulzive, čepiće glicerina, klizme, manualnu evakuaciju, te u obzir u krajnjem slučaju dolaze drastične kirurške metode, odnosno kirurška resekcija većeg dijela crijeva što skraćuje prolaz crijevnog sadržaja i omogućava odgovarajuće pražnjenje.

Od novijih pripravaka možemo izdvojiti parcijalni agonist receptora 5-HT4 tegaserod - odobren od FDA-a 2002 godine za liječenje opstipacije kod sindroma iritabilnog crijeva, posebno u ženskoj populaciji.

Zaključak

Zaključno možemo reći da je opstipacija postala civilizacijski problem posebno izražen u urbanoj sferi života koji se češće javlja u starijoj populaciji. Problem je izražen do nivoa da onemogućuje svakodnevno normalno funkcioniranje, odnosno smanjuje dodatno intelektualne kapacitete pojedinca svodeći ih na svakodnevno "bavljenje" stolicom.

Izvor: Pliva Zdravlje