"Ljekovito bilje u vinu i rakiji", autor Emil Keršek


Ljekovite biljne tvari i njihovo djelovanje

Ljekovite tvari u biljkama su takve tvari koje nastaju izmjenom tvari u razvoju i životu biljke te se pohranjuju
u njezinim različitim dijelovima. Ipak, nisu sve tvari koje nastaju na taj način i ljekovite. Osim ljekovitih ima i drugih koje zovemo balastne tvari. Međutim, i takve tvari nerijetko utječu na ljekovit svojstva neke biljke, a mnoge od njih reguliraju djelovanje biljnih lijekova i imaju utjecaja na brži ili dulji tijek resorpcije lijekova u organizam. Prisutnost tih prirodnih regulatora je jedna od prednosti ljekovitih biljaka u odnosu na sintetizirane lijekove.
Posebna je značajka ljekovitih biljaka i u tome što one najčešće sadrže više različitih ljekovitih tvari gdje je jedna od njih glavna te u velikoj mjeri određuje ljekovita svojstva te biljke i mogućnosti njezine primjene. Koliko je značenje tih popratnih tvari možemo ustanoviti usporedbom djelovanja cjelokupnog ekstrakta neke biljke s djelovanjem njezine glavne ljekovite tvari u čistom (izoliranom) stanju.
U takvim se slučajevima često primjećivalo i potpuno drukčije djelovanje same »glavne« tvari pa su mnogi uvjereni da su ljekovita svojstva ljekovitih biljaka rezultat skupnog djelovanja svih njihovih ljekovitih tvari. Ljekovite tvari obično nisu ravnomjerno raspoređene po cijeloj biljci. Katkada ih je više u cvjetovima, a kod drugih vrsta u listovima, korijenu ili drugim organima. Osobitost ljekovitih biljaka je i u tome da se kod različitih biljaka iste vrste ljekovite tvari mogu naći u različitim količinama.
To prije svega ovisi o staništu gdje biljke rastu, o vremenu sabiranja kao i o daljnjem postupku obrade
sabranih dijelova. Ta raznolikost sadržaja ljekovitih tvari je naravno nedostatak, a sami ga možemo samo djelomično ublažiti sabiranjem zdravih biljaka u pravo vrijeme te ispravnim postupkom sušenja i pohranjivanja.
Zanimljivo je da se ljekoviti učinak obično uočava tek nakon poduljeg uzimanja (primjerice, nakon 4 ili 6 tjedana). U farmakologiji se za ispravno konzervirane (posušene) biljne dijelove koriste stručni izrazi, koji točno označavaju o kojem se dijelu biljke radi, a službeni naziv za sve njih je »droga«.
No smatram da taj naziv nije pogodan za korištenje u ovoj knjizi. Budući da se pod tim imenom u običnom životu gotovo isključivo misli na opojne droge (koje su također biljnog podrijetla), u ovoj je knjizi termin droga, kako bi se izbjegla bilo kakva zabuna, zamijenjen imenom biljnih dijelova ljekovitih biljaka, koji se koriste u ljekovite svrhe. Sakupljač ili korisnik ljekovitih biljaka mora poznavati sve najznačajnije ljekovite tvari u njima da bi mogao razumjeti njihovo djelovanje. Ovdje ćemo ukratko predočiti neke najčešće i najznačajnije ljekovite tvari naših ljekovitih biljaka i njihove ljekovite mogućnosti za olakšavanje različitih oboljenja. Navedene su samo opće značajke najčešćih skupina ljekovitih tvari.