POCETAK BUNE PROTIV DAHIJA

Mili Boze, cuda velikoga!
Kad se scase po zemlji Srbiji,
po Srbiji sistem da prevrne
i da drugi postane sudija.
Tu partije nisu rade kavzi,
nit' su rade NATO izjelice,
al' je rada sirotinja raja,
koja globa placati ne moze,
ni trpeti Zlobina zuluma.
I rada je pravoslavna crkva,
Zlobizmu se kraj videt ne moze,
zeman doso, valja vojevati,
za krst casni krvcu proljevati,
svaki svoje da pokaje stare.
Tu je raja sa Kosova stigla
pred kapije grada Biograda.
Trazi raja u Biograd uci,
da pokaze cemer i jauka
da to ceo Srpski narod vidi
kako Zloba prodade Kosovo.
Al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Tu je vojska sa Kosova stigla
pred kapije grada Biograda.
Trazi vojska u Biograd uci
da pokaze krvca i nevolje
umrlice kao pahuljice.
Crni sneg se po Srbiji prostro
da to ceo Srpski narod vidi
kako Zloba prodade Kosovo.
Al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Tu je srpska sirotinja raja
sto prezive sedamdeset cuda
sirotija sad biti ne moze.
Pita raja Zlobu gospodara:
"Gospodaru Milosevic Zlobo,
kako ces nam harac uzimati
kad za harac mi zlata nemamo?"
Zeli raja pomoci Srbiji,
kroz poslove, njive i imanja
al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Pita raja Zlobu gospodara
"Gospodaru Milosevic Zlobo,
sto potpisa belu knjigu mira
posle svijeh muka i nevolja,
kad si mogo bolju knjigu pisat
u Francuskoj, zemlji pregovora?"
Raja pita, al niko ne cuje
jer ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Gleda Zlobo a gledi i Mirjana
u Belome dedinjskome Dvoru
ogrnuli skerletne binjise,
suze rone, a prilike glede:
"Ala kardas, cudnijeh prilika!
Ono, joldas, po nas dobro nije".
Pa od jada cela srpska Vlada
i svih trinest Zlobinih dahija
nacinise od stakla tepsiju,
zagrabise vode iz Dunava,
i na "Usce" kulu iznesose,
navrh kule vrgose tepsiju,
u tepsiju zvjezde povatase,
da gledaju nebeske prilike,
sto ce njima biti do posljetka.
Oko nje se sastase dahije,
nad tepsijom lice ogledase;
kad dahije lice ogledase,
sve dahije ocima vidjese
ni na jednom glave ne bijase.
Potom Mira nevesela posta
od crnih joj smrti predskazanja,
avet Tita stane prizivati
da joj Tile dusu umiruje
i lepsu joj sudbu obezbedi.
Al' ne dode duh Tita u dvore
vec tu granu avet Apisova.
Skoci Mira na noge lagane,
krv se ledi, zile nategnute
niti place a niti se smeje,
neg' promatra strasnoga akrepa.
Progovara avet Apisova:
"Oj Mirjano, zeno Zlobodana
cas je doso, valja da se proba
les tvoj nece naci svoga groba!
Ja predvodim mlade oficire
sto ubise kralja i kraljicu
cerez kavge i lose uprave.
Predvodio nisam radi slave
vec zbog Srblja, zarad Otadzbine
pa dovedoh Petra iz tudine
da Srbijom caruje posteno
da obnovi stetom osteceno
od uprave lose poruseno.
Veruj Miro, zeno Zlobodana,
da za ovog najcudnijeg vjeka
videh trista srpskijeh vladara
svakojakih cuda i nezgoda,
al' ne videh ista poganije,
i ne videh ista pohotnije,
niti videh ista grozotnije,
od zuluma Mirjane i Zlobe.
Jer zbog vlasti probudiste strasti
nateraste mrznju i ratove
svaki svoga da ubije bliznjeg.
Prosjakom ste raju nacinili,
Armiju ste 'davno rasturili,
od pandura sluge napravili,
od Srbije rdavo imanje.
Vise nema srpskih oficira
niti ima dahija, pandura,
koji mogu vas zulum skinuti.
Al' kad skoci sirotinja raja
kad ustane kuka i motika,
bice vama po mediji muka.
Zato Miro, zeno Zlobodana,
cas je dos'o, valja da se proba
les tvoj nece naci svoga groba!"
Nebom sveci stase vojevati
i prilike razlicne metati
vis' Srbije, po nebu vedrome.
'Vaku prvu priliku vrgose:
od Ðurdeva do Vidova dana
svakog dana kisni grad padase,
okruglice k'o male loptice,
da se Srblji na oruzje dizu,
al' se Srblji dignut ne smjedose.
Drugu sveci vrgose priliku:
kroz Vidovdan do Svetog Nikole
zle oluje po nebu idose
da se Srblji na oruzje dizu,
al' se Srblji dignut ne smjedose.
Trecu sveci vrgose priliku:
grom zagrme na svetoga Savu
u sred zime, kad mu vreme nije,
sinu munja na Casne verige,
potrese se zemlja od istoka,
da se Srblji na oruzje dizu.
Raja tada poce ustajati,
za oruzje poce se 'vatati
zeman doso, valja vojevati,
za krst casni krvcu proljevati,
svaki svoje da pokaje stare.
Zbori raja Zlobi i Mirjani:
"Gospodaru Milosevic Zlobo
i Mirjano, prokleta Jerino,
Nece biti sinu Bambilenda,
niti kcerci radio Kosave,
niti tebi egejskih brodova,
nit' Jerini svajcarskih racuna.
Kada raja na presto postavi
raja presto moze da rastavi!
Tebi nije tribunal u Hagu
vec je tebi tribunal na pragu
tu kod kuce, na Terazijama!"
Mira stane gorke suze liti,
spanicena zove Zlobodana,
"Zlobo, odma Mendelu da zoves
sa kraj sveta iz Juzne Afrike
azil trazi dok azila ima!
Nemoj mislit na blago i kase
pa bandere tela da nam krase,
azil trazi dok azila ima!"
Zove Zloba Mendelu Nelsona
Zove Zloba al' niko ne cuje.
Ondak zvase kiparskog konzula
da u Kipru casni azil nade.
Zove Zloba al' niko ne cuje.
Ondak zvase Gadafija i Kastra
obojici da u goste dode,
ali oba zauzeta behu
il' bar tako Zlobi besedise.
Ondak zvase cara Lukasenka,
da u Minsku bar starost provede
Belorus se Zlobi odaziva
zove Zlobu da mu se pridruzi.
Raja tada poce ustajati
krece hitro gradu Biogradu,
ka Bastilji tvrdavi necasnoj
da Bastilju od lazi ocisti
ruznih snova da Srbiju resi.
Kada raja Bastilju pocisti,
onda krene ka zgradi uprave
preko Save u Novi Biograd
te upravnu zgradu razvaljuje
u pecinu ispod zgrade ude
da pronade crnu guju ljutu
ali guji ni traga ni glasa.
Mira stane gorke suze liti,
spanicena zove Zlobodana:
"Zlobo, spremi moje bele vrance
pa na Surcin sad nam je hitati"
Zloba sprema svoje konje bele
i pakuje blaga i odore.
Raja tada ka Dedinju krece
spremna jeste motika i kuka
da nestane po Srbiji bruka.
I tu tezak nastane okrsaj
bitku bije svijetlo oruzje
bitku bije terazijsko uze.
Dal' je Zlobo uspeo uteci
il' je pravdu na trgu docek'o
to vam pesnik ne bi znao reci.
Ono ipak sto je zasigurno
trgovi ce zazeljet Zlobe
ali Zlobe nigde biti nece.
I jos ovo valja besediti:
Kad Azdahu skroz isteramo
milost, veru i ljubav vratimo
tad ce Srblji posteno postati
cestit narod slavne sutrasnjice.