Bermudska misterija

Što kriju tajne arhive?
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i vidjenjima cudnih letecih i plovecih objekata...
             
U novoislandskom znanstvenom casopisu “Pogled u svemir”, zabiljezeno je interesantno svjedocanstvo pilota Stjuarta Bareta. On je 2. veljace 1965. godine letio zrakoplovom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistocno od Helensvila. Iznenada, na morskoj povrsini, Baret je ugledao tamne konture nekog neobicno dugog ploveceg objekta. Vjerujuci da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti vidao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pucine. Ali, nije se radilo o golemom morskom sisavcu. Naprotiv!

Zagonetno plovilo

“Neobicni objekat bio je savrseno simetricnog oblika“ - zabiljezio je u svoj izvjestaj novozelandski pilot. „Bio je od nekakvog svijetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo je bilo dugo oko 30, a siroko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!...“
Zasto podmornice?!… Zar se radilo o podmornici?
- Vjerojatno! – smatra Baret. – Jer, upravo kada sam se nasao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u zrakoplovu ludo zaigrale. Pokusao sam mu se pribliziti, ali je misteriozno plovilom netragom nestalo u morskim dubinama.
Mocnici bivseg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizirano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetificiranim plovecim i letecim objektima, a izvjestaji su obuhvatali podrucja od Baltika do Pacifika. Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolirao mocni KGB, a vodeni su pod razlicitim imenima: „Mreza“, zatim „Galaktika“, a potom „Horizont“.
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i videnjima cudnih letecih i plovecih objekata. U golemu mrezu specijalnih izvjestaca bili su ukljuceni vojnici, pomorci, policajci, piloti, cak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.
Na celu istrazivackog tima KGB je postavio covjeka od velikog povjerenja, obavjestajnog pukovnika Borisa Sokolova, koga „Aganjokov“ publicista Alexsandar Nikonov posljednjih godina javno optuzuje da je preko 400 najznacajnijih dosijea, ukljucujuci i najvrednija dokumenta i video snimke o pojavama letecih tanjira i neidentificiranih plovecih objekata na nebu i u vodama bivseg SSSR-a predao Zapadu, najvise Amerikancima.
- Tisucu drugih nista manje znacajnih izvjestaja o problemu letecich tanjira - tvrdi javno Nikolov - Sokolov je drzao u putnom kovcegu, na tavanu svoje dace... O njima se vec dugo nista ne zna. Mozda su vec odavno nestali iz Rusije...

Proklete činjenice!

Da bi dokazao svoju hipotezu da je rusku nuklearnu podmornicu „Kursk“ potopilo zagonetno plovilo „koje ne pripada nijednoj zemlji sa naseg planeta“, Alexsandar Nikonov je razgovbarao i sa Borisom surikovim, mozda i najvecim ruskim autoritetom za letece i plovece neidentificirane objekte. surikov se proslavio time sto je uspio da raskrinka brojne fotografije i autore video-snimaka letecih tanjira, dokazavsi da se radi o prefinjenim falsifikatima, a ne o istinitim foto-dokumentima!
surinovu je neshvatljivo, cak i smijesno sto zvanicne drzavne strukture u Rusiji sluzbeno poricu pojavu neidentificiranih letecih i plovecih objekata u vrijeme kada neke zemlje, poput Francuske i Cilea „sluzbeno priznaju postojanje tehnickih objekata izvanzemaljskog podrijetla u atmosferi oko Zemlje“!
- Istina je - kaze Boris surikov - da su mnoge epizode o kojima govore storije iz zapadnjackih izvora izmisljene, ali neidentificirani ploveci i leteci objekti su - gruba istina. Oni postoje i dio su nase svakodnevnosti!
To bi moglo biti tacno. Uostalom, postoje i vjerodostojni izvjestaji i dokumenti. Postoje epizode koje nisu izmisljene i koje je tesko demantirati. Uostalom, evo sta je dozivio japanski pilot Jokomo Shiu...

Tog dana Shiu je iz Baze poletio u 20,18 sati. Vec nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nesto nevjerovatno - poput kakva prividenja - otvorilo se more! Fantasticni prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nesto sto je bilo nalik izduzenom srebrnom disku. Jokomo je mehanicki ukljucio radio i obavijestio Bazu:
- Nalazim se iznad Oshime… Ispod mene leti nesto nalik letecem disku... Izronio je iz mora... sta da radim? Prijem...
- Prati ga! – dobio je odgovor.
Jokomo je okrenuo aparat udesno i nasao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je “u repu” i pratio ju je prema otvorenoj pucini. Istodobno je obavjestavao Bazu o svemu sto se desavalo ispred njega.
- Letjelica mijenja boju. Postaje purpurnocrvena… Sada je narandzasta… Povecava brzinu… Nisam u stanju vise da je pratim… BjezI mi… Nestaje… sta da radim?!…

Otvoriti tajne dosijee

Letejlica je uistinu nestala, a Baza je pozvala Jokoma da se vrati. Okrenuo je aparata, ali te noci za njega nisu prestala uzbudenja. Kada se ponovo nasao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nesto je gorjelo!
Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pruzao se fantastican prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandzaste boje! Nesto slicno Jokomo Shio nikada u zivotu nije imao priliku da vidi.
Nevjerovatni dogadajim registrirani su posljednjih godina na razlicitim pomorskim meridijanima, a saradnik moskovskog tjednika “Aganjok” Alexsandar Nikonov s pravom smatra “da je, konacno, krajnje vrijeme da otvorimo tajne dosijee i da priznamo da postoje misterije koje nismo u stanju racionalno da rjesimo” i dodaje da ruska nuklearna podmornica “Kursk” nije jedina zrtva neidentifikovanih podvodnih plovila, podsjecajuci citaoce da je na jednako misteriozan nacin nestala i americka atomska podmornica "Tresche ("Lisica")…
Posljednja poruka sa nekadasnjeg ponosa americke ratne mornarice bila je krajnje uznemirujuca:
"...Nalazimo se na planiranoj dubini... Svuda unaokolo vlada besprijekoran mir. Plovimo naprijed... Uskoro cemo biti na... Ali, kakva je ovo buka?!... Primijecujemo svjetla... Ali, zar je to moguce?!... Na ovim dubinama... Auuu, gotovi smo!... Togo..."
I to je bilo sve!
Kakva je to svjetla primijetio zapovjednik podmornice na dubinama kojima je plovila "Tresche"? Otkud toliko cudenje u njegovom glasu i zasto do kraja nije izgovorio posljednju recenicu?!
Odgovor na ova pitanja odnio je sa sobom - u smrt i nistavilo!

Ukleta podmornica

Desilo se to 9. travnja 1963 godine u vodama Atlantika, sasvim blizu zlokobnog Bermudskog trougla. I jos nesto: americka atomska podmornica, koja je ime dobila zbog uvjerenja njenih konstruktora i graditelja da je neunistiva i da se moze izvuci iz najneugodnijih situacija, u trenutku nestanka bila je u pratnji dva americka vojna broda. No, to joj nije pomoglo. Jednostavno je nestala!
Ali, time se ne zavrsava prica o lukavoj "Lisici". Nekoliko dana nakon katastrofe, utvrdeno je da se njeni ostaci, navodno, nalaze na 3000 metara dubine, a cetiri godine kasnije, u ljeto 1967. godine, dogodilo se nesto sto je do kraja zbunilo americke pomorske eksperte.
Za vrijeme krstarenja luksuznom jahtom iznad podrucja gdje je nestala "Lisica", jedna americka porodica, na povrsini uzburkanog mora, najednom je ugledala potonulu americku atomsku podmornicu. sta vise, poceli su da pozivaju, ali kada im nitko nije odgovorio, priblizili su se jos blize. Tek tada su na boku podmornice procitali ime "Tresche"!
I ne samo to: primijetili su duz vodene linije i jednu dugu pukotinu, koja uopce nije smetala podmornici da se odrzava na povrsini i - plovi!
Dvije godine kasnije Amerikanci su pretrpili jos jedan gubitak. U vodama oko Azorskih otoka netragom je nestala nuklearna podmornica "skorpion"!
sta se dogodilo?
Nakon jednomjesecnih pomorskih vojnih vjezbi u sastavu seste flote u Mediteranu, tog 21. svibnja 1969. godine, americka je podmornica uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, komandant "skorpiona", iskusni pomorac Fresis A. Slajteri, raportirao je da plovidba tece u najboljem redu, da je posada u odlicnoj formi i da svi jedva cekaju da se vrate, kako bi se sreli sa svojim obiteljima. I to je bilo sve!
"skorpion" se nikada vise nije oglasio, a opsezna potraga za njim bila je uzaludna. Tek. pet mjeseci kasnije, 29. listopada 1969. godine, njeno nepomicno "tijelo" otkriveno je na dnu Atlantika, ali nikada nije ustanovljeno sta je bio istinski uzrok njenog zagonetnog potonuca!

Iza polarne kape

Mnogi istrazivaci i iskusni pomorci s pravom smatraju da je Bermudski trougao nesumnjivo slozena i viseslojna misterija. Ona u sebi krije brojne dvojbe, sumnje i pretpostavke, koje su podjednako zanimljive, zbunjujuce i zagonetne - od vjerovanja da se u morskim dubinama kriju ostaci legendarne civilizacije Atlantide do pretpostavke da su upravo na tom mjestu, na morskom dnu izmedu Floride, Bahama i Puerto Ricoa, svoju tajnu podmorsku bazu smjestili neznani gosti iz kosmosa, koji otimajuci zrakoplove i brodove i kidnapirajuci pilote i pomorce za svoje tajanstvene eksperimente kontroliraju znanstvene domete Zemljana.
Svjedocanstva o nepoznatim plovecim objektima i neidetifikovanim letjelicama koje vrsljaju morskim dubinama nerjetko su tema i ozbiljnih znanstvenih skupova. U svojoj knjizi "Tajanstveno more" svojevremeno sam detaljno opisao vise zagonetnih epizoda i svjedocanstava, koje navode autori kojima se moze vjerovati, najcesce iskusni pomorci, oceanografi, piloti, ribari, pa cak i pomorski eksperti.
No, kako je vrijeme prolazilo, u mojoj su se bogatoj arhivi sve vise umnozavali slucajevi na koje suvremena znanost nije znala odgovore i koje je zbog svoje enigmaticnosti smjestala u otvoreni Dosje X. U knjigu koja je u Vasim rukama.
Za ovu priliku, opisat cu nekoliko slucajeva u kojima su ocevici strogo pouzdane osobe, nerjetko znanstvenici, kojima se moze vjerovati. Zagonetne pojave registrirane su na razlicitim mjestima naseg planeta, ali im je svima zajednicko da do danas nisu racionalno objasnjene.


Izvor: Misterije

Један мали одломак из књиге "Да ли постоје ствари које не постоје" од Воје Антонића (која се бави разним тврдњама) који се тиче Бермудског Троугла. Књигу можете бесплатно прочитати на ауторовом сајту.

Da li je bermudski trougao ukleto mesto?

- Na podruåju koje se zove “bermudski trougao” dogaðaju se neobjašnjivi
nestanci velikog broja aviona i brodova.

Morska oblast izmeðu Majamija, Bermuda i Puerto Rika, poznata kao
bermudski trougao, ušla je u legendu po brojnim opasnostima koja u njoj vrebaju.
Ima i ljudi koji misle da je ovo podruåje ukleto i da niko ko u njega zaðe
ne moæe da izvuåe æivu glavu.
Istina je, zapravo, da se tamo ne dogaða ništa više nesreña nego što bi se
normalno oåekivalo. Saobrañaj je gušñi nego u mnogim drugim delovima
sveta, a broj nesreña srazmeran je broju plovila i letilica. Kako je onda nastao
mit o tome da smrt vreba svakoga ko zaviri u bermudski trougao?
U decembru 1945. godine pet aviona ameriåke mornarice (bombardera
tipa Avenger) krenulo je na rutinski trenaæni let. Za nevolju, u avionu kod
glavnog pilota - instruktora, poruånika Åarlsa Tejlora (Charles Taylor) pokvario
se kompas. Ostala åetiri pilota bili su uåenici bez velikog iskustva i samo
su pratili avion u kome je bio instruktor. Mada je Tejlor primetio kvar na
kompasu i prijavio ga bazi, odluåio je da nastavi let prema vizuelnim znacima
na zemlji. To nije bila neuobiåajena odluka jer je on dobro poznavao ostrva
preko kojih je grupa letela, ali se vreme naglo pokvarilo i Tejlor je u jednom
trenutku izgubio orijentaciju. Avioni su se udaljavali ka puåini umesto
da se vrate na matiåni aerodrom i jednostavno ostali bez goriva zbog åega su
se srušili u more. Na zvuånom zapisu radio - komunikacije ostala je primedba
jednog od uåenika da je Florida na suprotnoj strani od smera njihovog kretanja,
ali je Tejlor bio uveren da se oni nalaze iznad Meksiåkog zaliva i da su
na dobrom kursu.
Nekoliko åinjenica doprinelo je tome da se od ove tragedije naåini misterija.
Pre tragiånog kraja, izgubljen je radio - kontakt sa avionima, verovatno
zbog velike daljine. Na mestu do koga su (sudeñi po maksimalnom dometu)
stigli, dubina mora je nekoliko hiljada metara i to je razlog što avioni nikad
nisu pronaðeni. Kao kruna svega, jedan od aviona (tipa Mariner) koji su kasnije
krenuli u potragu eksplodirao je 23 sekunde posle poletanja što se, zbog
loših rezervoara za gorivo, Marinerima inaåe åesto dogaðalo.
Ipak, najvaæniji razlog za nastanak ovog mita jeste taj što je pisac nauåne
fantastike Vinsent Gedis (Vincent Gaddis) 1964. godine objavio nauåno fantastiånu
priåu o sudbini ovih aviona. Deset godina posle toga, pojavio se i
bestseler Åarlsa Berlica (Charles Berlitz) pod naslovom Bermudski trougao, u
kome je priåa o nestanku Avengera mistifikovana i dodato još mnogo priåa o
nesreñama koje su zadesile putnike u toj oblasti. Za dalji prodor ovog mita
pobrinuli su se mediji; svaka sledeña katastrofa koja se dogodila izmeðu
Majamija, Bermuda i Puerto Rika dobila je veliki publicitet i posluæila kao nesumnjivi
dokaz da tu nisu åista posla.

Извор: Паралакса

Pa nije tako lose, moze tim da se resi problem otpada 

Interesantno je da je mogao videti svetla na toj dibini. Obicno se periskop izvlaci na "periskopskim dubinama", tj, par metara ispod povrsine. Na vecim dubinama se periskop uvlaci iz jednostavnog razloga - nema sta da se vidi jer nema svetla zbog absorbcije svetla velikim slojem vode. A iako su culi buku, opet ne bi izvlacili periskop vec pokusali akusticno da analiziraju. Podmornici pod vodom je jedino culo - culo sluha, nema sta da se vidi, radar ne radi, radio veza isto tako.
Inace, tu pocinje Karibik i stvarno jedno od najopasnijih mesta na svetu. Ko zeli da "nestane" moze tu lako da nestane (ili bude opljackan ili promeni identitet). Raskrsnica sverca droge, oruzja, ljudi i avanturista kao i ajkula

Sve je to lepo. Objasnjenja, i skinuti neku nedoumicu, misteriju, ... sa dnevnog reda. A sta kada se pojavi ovako nesto ??




Sta onda ??

Mozda ima neke veze sa onom u Visokom 

sta reci....cudi me samo da se o tome vise nezna eventualno da su ispitali tu piramidu od stakla malo bolje i dali vise snimaka...

Pa i ovaj snimak je kompjuterska animacija, ima svega al u stampi 

Лајт, без увреде, али ово су глупости. Говоре како је пронађена, а не приказују никакве снимке или слике исте, само једну компјутерску анимацију. Даље, не помиње се ко ју је нашао него се само каже "истраживачи". Све нешто штуро.

Sacekaj da uploadujem.

Zbog same velcine i uploada secnuo sam segmenat.

Ајде док чекамо да поставим нешто за читање.

Bermuda (or "Devil's") Triangle

The Bermuda Triangle (a.k.a. the Devil's Triangle) is a triangular area inthe Atlantic Ocean bounded roughly at its points by Miami, Bermuda, and Puerto Rico. Legend has it that many people, ships and planes have mysteriously vanished in this area. How many have mysteriously disappeared depends on who is doing the locating and the counting. The size of the triangle varies from 500,000 square miles to three times that size, depending on the imagination of the author. (Some include the Azores, the Gulf of Mexico, and the West Indies in the "triangle.") Some trace the mystery back to the time of Columbus. Even so, estimates range from about 200 to no more than 1,000 incidents in the past 500 years. Howard Rosenberg claims that in 1973 the U.S. Coast Guard answered more than 8,000 distress calls in the area and that  more than 50 ships and 20 planes have gone down in the Bermuda Triangle within the last century.

Many theories have been given to explain the extraordinary mystery of these missing ships and planes. Evil extraterrestrials, residue crystals from Atlantis, evil humans with anti-gravity devices or other weird technologies, and vile vortices from the fourth dimension are favorites among fantasy writers. Strange magnetic fields and oceanic flatulence (methane gas from the bottom of the ocean) are favorites among the technically-minded. Weather (thunderstorms, hurricanes, tsunamis, earthquakes, high waves, currents, etc.) bad luck, pirates, explosive cargoes, incompetent navigators, and other natural and human causes are favorites among skeptical investigators.

There are some skeptics who argue that the facts do not support the legend, that there is no mystery to be solved, and nothing that needs explaining. The number of wrecks in this area is not extraordinary, given its size, location and the amount of traffic it receives. Many of the ships and planes that have been identified as having disappeared mysteriously in the Bermuda Triangle were not in the Bermuda Triangle at all. Investigations to date have not produced scientific evidence of any unusual phenomena involved in the disappearances. Thus, any explanation, including so-called scientific ones in terms of methane gas being released from the ocean floor, magnetic disturbances, etc., are not needed. The real mystery is how the Bermuda Triangle became a mystery at all.

The modern legend of the Bermuda Triangle began soon after five Navy planes [Flight 19] vanished on a training mission during a severe storm in 1945. The most logical theory as to why they vanished is that lead pilot Lt. Charles Taylor’s compass failed. The trainees' planes were not equipped with working navigational instruments. The group was disoriented and simply, though tragically, ran out of fuel. No mysterious forces were likely to have been involved other than the mysterious force of gravity on  planes with no fuel. It is true that one of the rescue planes blew up shortly after take-off, but this was likely due to a faulty gas tank rather than to any mysterious forces.

Over the years there have been dozens of articles, books, and television programs promoting the mystery of the Bermuda Triangle. In his study of this material, Larry Kusche found that few did any investigation into the mystery. Rather, they passed on the speculations of their predecessors as if they were passing on the mantle of truth. Of the many uncritical accounts of the mystery of the Bermuda Triangle, perhaps no one has done more to create this myth than Charles Berlitz, who had a bestseller on the subject in 1974. After examining the 400+ page official report of the Navy Board of Investigation of the disappearance of the Navy planes in 1945, Kusche found that the Board wasn't baffled at all by the incident and did not mention alleged radio transmissions cited by Berlitz in his book. According to Kusche, what isn't misinterpreted by Berlitz is fabricated. Kusche writes: "If Berlitz were to report that a boat were red, the chance of it being some other color is almost a certainty." (Berlitz, by the way, did not invent the name; that was done by Vincent Gaddis in "The Deadly Bermuda Triangle," which appeared in the February, 1964, issue of Argosy, a magazine devoted to fiction.)

In short, the mystery of the Bermuda Triangle became a mystery by a kind of communal reinforcement among uncritical authors and a willing mass media to uncritically pass on the speculation that something mysterious is going on in the Atlantic.

Извор: The Skeptic's Dictionary