ULOGA ZVUKA U PROCESIMA ISCJELJIVANJA

Preuzeto sa: http://www.tomislavbudak.com/zvuk.htm

 

U svijetu iscjeljivanja, odnosno sustava duhovnog razvoja, pojavila se nova paradigma. Ona i nije toliko nova jer izgleda da je bila poznata drevnim civilizacijama kao što su Sumer i Egipat, a navodno i Atlantida i Lemurija. Međutim, ova je paradigma danas „ponovo otkrivena“, ne samo od strane takozvane „alternativne medicine“, nego i od strane „službene znanosti“ te je postavila nove kriterije liječenju fizičkog tijela. Riječ je o utjecaju zvuka na ljudsko biće, na njegovo energetsko i fizičko tijelo. Doduše, i o utjecaju zvuka na energetsko tijelo (psihu) već ponešto znamo – muzika kao umjetnost snažno utječe na ljudsku percepciju, na čovjekova unutarnja stanja, a time posredno i na njegovo ponašanje. Zvuk organiziran u glazbeno djelo očigledno djeluje na čovjekovu svijest jer glazba ponekad može izazvati emocije koje do malo prije nisu postojale, odnosno transformirati emocije koje jesu do malo prije postojale. Muzika je tako u stanju emocionalno otvoriti čovjeka, ispuniti ga, omogućiti mu da se izrazi, iživi, odnosno da doživi unutarnja iskustva koja bi mu bez glazbe kao sredstva možda bila nedostupna. Suvremena je medicina otišla i korak dalje pa kroz takozvanu „muziko-terapiju“ otkriva i dodatne dimenzije glazbe – njen blagotvoran, čak iscjeljujući utjecaj na čovjeka, na njegovu psihu i tijelo. A najnovija otkrića o stanici, DNK i njenoj strukturi, odnosno svrsi, stavljaju zvuk u prvi plan kad je riječ o utjecaju na stanične procese - prvenstveno na DNK i karakter njenog funkcioniranja.

Prisutnost zvuka kao sredstva promjene unutarnjih stanja, liječenja ili kreiranja željene realnosti na određen je način, uglavnom indirektan, i do sada bila vidljiva u najrazličitijim oblicima ljudske djelatnosti. Na primjer, zanimljivo je da se većina svjetskih religija služi upravo zvukom u svrhu čovjekovog produhovljenja, ostvarenja kontakta s duhovnim svijetom, ali i u svrhu realizacije ciljeva korištenjem molitve, mantre ili ritualnih napjeva. Ovakve zvučne formule u nekim religijama jedini su postojeći oblici konkretne duhovne prakse, a u drugima spadaju u značajnije. Stoga korištenje zvuka uobličenog u riječ gotovo da predstavlja standard za kvalitetnu duhovnu praksu. Mnogi ljudi, bilo da je riječ o svjetovno orijentiranim osobama ili duhovnim praktičarima, skloni su molitvu ili mantru smatrati pukom formalnošću zaostalom iz arhaičnih religijskih obreda pa stoga, u današnje vrijeme, nadvladanim i suvišnim oblikom duhovnog rada, ali najnovija znanstvena dostignuća govore suprotno. Molitva se pokazala daleko najefikasnijim sredstvom liječenja. Prema istraživanjima obavljenim tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Americi na dvije grupe ispitanika koji su bolovali od terminalnih bolesti, osobe koje su prakticirale kreativnu vizualizaciju u kombinaciji s molitvom imale su 70% veći uspjeh u liječenju, odnosno iscjeljenju[1]. Ovakav postotak nije zanemariv, dapače on je senzacionalan.

No, što je uopće molitva i kako, odnosno zašto, ona djeluje? Vjernici će reći da djeluje zbog Božje pomoći, odnosno pomoći duhovnoga bića kojem je molitva upućena. Ovo svakako može biti istina, ali u molitvi ima još nešto što većina vjernika obično ne zamjećuje. Riječ je o – riječi. Onoj o kojoj govori Biblija i koja „bijaše u početku“, kad je Bog stvarao svijet. Takva riječ zatim postade djelom. I hinduizam o stvaranju svijeta govori na sličan način – prema ovoj religiji svemir je stvoren riječju OM ili AUM, koja je kasnije postala i temeljnom hinduističkom mantrom. Iz ovoga se dade zaključiti da zvuk uobličen u riječ jest sredstvo stvaranja – materijalne ili bilo koje druge realnosti - pa je ovakav model prihvaćen kao sredstvo kreiranja željene realnosti i od strane sustava osobnog razvoja novijeg datuma. Metode kao što su Avatar ili Excalibur direktno se koriste riječju kao sredstvom kreiranja, a sustavi kao što je Silva metoda ili Autogeni trening indirektno jer upotrebljavaju afirmacije – verbalno oblikovane sugestije - kao sredstvo programiranja nesvjesnog uma. Postoji, naime, određena razlika između programiranja nesvjesnog uma i kreiranja željene realnosti – nesvjesni um programira se ponavljanjem u svrhu memoriranja određenog programa, a poželjna realnost kreira se intencijom, vizualizacijom i verbalnim izražavanjem.

Stoga svaka intencija, upotpunjena kreativnom vizualizacijom i izražena verbalno može biti sredstvom ostvarenja željenog cilja, odnosno kreiranja određene realnosti – primarno energetske, a zatim i materijalne. Upravo zato molitva djeluje – pored svoje duhovne dimenzije ona je upravo intencija uobličena u riječ. Čak i poznate katoličke molitve jesu daleko više intencije, odnosno naredbe, a ne molbe. „Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja... Kruh naš svagdašnji daj nam danas i otpusti nam grijehe naše... Ne uvedi nas u napast nego nas izbavi od zla...“ – ovdje je riječ prije o naredbama ili verbalno izraženoj intenciji nego zamolbama ili moljakanju. A svaka namjera, uobličena verbalno, predstavlja svojevrsnu kreaciju koja ili ima ili nema dovoljno energije da se ostvari u materijalnoj realnosti. Ako ima, tada je zbivanje u materijalnoj realnosti direktna posljedica verbalno izražene intencije. Ako nema, treba je očistiti i ojačati – tehnologija kojom je moguće tako nešto postići može se naučiti na mojim tečajevima transformacije karmičkih obrazaca.

S jedne strane gledano, verbalno izražena intencija ponaša se kao svojevrsni magnet – ona stvara energetsko polje koje privlači sredstva i okolnosti pomoću kojih se naša intencija ostvaruje u materijalnoj realnosti. Riječ je o poznatom „zakonu atrakcije“ ili privlačenja, danas populariziranom (ali i poprilično banaliziranom) kroz razne „self help“ priručnike, odnosno filmove poput „The Secret“, u kojem se na bombastičan način govori o „najvećoj i najstrože čuvanoj tajni svih vremena“. Tajna glasi - čovjek sam stvara svoju realnost i primjenom jednog univerzalnog principa – zakona atrakcije – može ostvariti ono što se poželi. Međutim, pored zakona atrakcije postoje i neke druge zakonitosti koje bivaju aktivirane verbalno oblikovanom intencijom. S obzirom da znanost danas otkriva da je sva materija u stvari energija, a energiju stvara i oblikuje svijest, odnosno svjesno biće, tada čovjek kao svjesno biće (nadam se da ne očekujem previše!?!) može utjecati i na materiju. Uglavnom posredno, ali povijest bilježi postojanje ljudi koji su na materiju mogli utjecati i direktno. Tema ovog članka je zvuk i fizičko zdravlje, a na tom je polju, upotrebom zvučnih frekvencija uobličenim u riječi, moguće učiniti puno. Zvuk je, naime, u stanju transformirati materiju – anorgansku i organsku. Stoga je upotrebom zvučnih formula upotpunjenim odgovarajućom intencijom te oblikovanim verbalno moguće i direktno utjecati na materiju.

Dobar pokazatelj ovog efekta vidljiv je kroz rad poznatog japanskog znanstvenika Masaru Emoto-a koji nam otkriva da zvučne vibracije mogu djelovati na kristale u vodi, mijenjajući njihovu strukturu. Serijom izvanrednih fotografija Emoto dokazuje da zvuk djeluje na same temelje materijalnog svijeta – kod takozvane „nežive“, anorganske materije na njenu kristalnu strukturu. Emoto je, naime, vodi slao najrazličitije zvučne informacije, odnosno verbalne poruke. Struktura vodenih kristala dramatično bi se mijenjala ukoliko je poruka bila povezana s nekom od manifestacija ljubavi, odnosno s nekom od manifestacija mržnje ili destruktivnosti. U prvom slučaju kristali bi imali briljantnu geometrijsku strukturu i zračili svjetlost, a u drugom bi izgledali kao prljava, zagađena močvara. Za bilo koga tko bi vodu doživio na ovakva dva načina, ne bi bilo nikakve dileme koju bi od njih želio piti. Ono što je od značaja za temu ovoga članka jest da je utjecaj na vodu izvršen određenom vrstom zvučnih vibracija - verbalnim putem, odnosno raznim vrstama glazbe. Tako je zvuk bio primarno sredstvo eksperimenta koje je Emoto izveo s vodom i objavio u svojim popularnim knjigama[2].

 

                           

Voda kojoj je izgovorena riječ „ljubav“.     


Voda kojoj je rečeno „zlo mi je od tebe“.

 

Međutim, utjecaj zvuka na materiju ne završava s anorganskom, već se na izuzetno zanimljiv način nastavlja i s organskom materijom. Sedamdeset posto ljudskog tijela čini voda, a ako zvuk djeluje na kristale u vodi, jednako će tako djelovati i na vodu u ljudskome tijelu. No, izgleda da zvuk ne djeluje samo na staničnu tekućinu – djeluje i na jezgru stanice u kojoj se nalaze kromosomi ispunjeni deoksiribonukleinskom kiselinom, popularno zvanom DNK. Ruski znanstvenici okupljeni oko dvojice moskovskih akademika – Pjotra Garjajeva, molekularnog biologa i biofizičara, i Vladimira Poponina, kvantnog fizičara - otkrivaju funkciju donedavno nepoznatih aspekata ljudske DNK koju je „službena“ znanost proglasila ni manje ni više nego – smećem. Njihova su otkrića revolucionarna, premda se čini da su bila poznata drevnim civilizacijama i starim alkemičarima. Naime, ne vjerujući da je priroda glupa te u namjeri da prouče koja je stvarna funkcija više od 90% takozvane „junk DNA“, proglašene tako zato što ne sudjeluje u sintezi proteina, Garjajev i Poponin okupili su oko sebe tim genetičara, fizičara i lingvista te, između ostalog, otkrili slijedeće[3]. DNK nije odgovorna samo za izgradnju fizičkog tijela, nego služi i za pohranjivanje informacija. Ona je biočip u našem tijelu, organski supervodič koji može raditi i na normalnoj tjelesnoj temperaturi (za razliku od umjetnih koji zahtijevaju izrazito niske temperature za rad). Svaki supervodič u stanju je pohranjivati svjetlost i informaciju. Informacije se pohranjuju direktno i indirektno, ovisno o stupnju svijesti te poznavanju tehnologije programiranja. 

                           

Kromosomi i DNK                           


 Dvostruka DNK zavojnica

Ako je DNK biočip u našem tijelu, tada je tijelo organski kompjutor. Tko i kako programira ovakav kompjutor? Mi sami, ali i naša okolina. Naime, svako emocionalno stanje u kojem boravimo dovoljno dugo i koje ima odgovarajući intenzitet pohranjuje se u stanicu i pretvara u stanični program. Pohranjuju se također i vjerovanja – svjesna i nesvjesna. Kako životna uvjerenja, bilo svjesna ili nesvjesna, čine temelj ljudskome karakteru, odnosno samu strukturu čovjekove osobnosti, tako će ona nesvjesna, duboko ukorijenjena i još dublje potisnuta uvjerenja oblikovati njegovu temeljnu percepciju realnosti, odnosno svjetonazor. Međutim, utjecaj misli i emocija ovdje ne završava - nastavlja se i dalje te ima svoje efekte i na fizičko tijelo. Čovjekov nesvjesni um ponaša se upravo kao kompjutorski software te zahtijeva naredbe, odnosno programiranje. Ukoliko nije uposlen naredbama koje odašilje svjesni um,  nesvjesni se um tada bavi bilo čime – prerađuje stare impresije, sortira iskustva, vrti „filmove“ prošlih događaja, odnosno reciklira razne sadržaje samo zato što je programiran da neprekidno radi. Nesvjesni um se ponaša kao software koji je (gotovo) nemoguće isključiti – takva aktivnost s jedne je strane izuzetno korisna jer nesvjesni um radi na našim ciljevima i onda kada svjesni um spava ili se bavi drugim stvarima. S druge strane, neprekidna aktivnost nesvjesnog uma može biti i opterećujuća, pogotovo ukoliko je ispunjen neugodnim sadržajima. Stoga je „iskopčati um“ cilj mnogih ljudi koje progone negativna duševna stanja, ali je kontrola uma također cilj i mnogih duhovnih škola. Biti u mogućnosti svjesno ukinuti mentalne procese, „zaustaviti unutarnji dijalog“, jedan je od vrhunskih ciljeva duhovnog treninga.

No, ono što većina ljudi ne zna jest da nesvjesni um ima i svoju materijalnu manifestaciju, odnosno „hardware“. Smješten je upravo u – fizičkom tijelu, odnosno stanicama tijela. Stoga sve što se događa u nesvjesnom umu, istovremeno se događa i u tijelu. Ljudi misle da negativni sadržaji uma koje potiskuju mogu nestati, ali nije tako – oni se pohranjuju u stanicama tijela, odnosno tjelesnim organima. Kineska tradicionalna medicina, ali i neki novi sustavi liječenja kao što je Psihokibernetika Esena (sustav koji je „inspirirao“ i poznatu newagericu Louise Hay i njenu čuvenu tablicu mentalnih i emocionalnih uzroka pojedinih zdravstvenih poremećaja), uočili su u koje se organe tipično pohranjuju koje emocije, odnosno negativna vjerovanja. Tako se, na primjer, u jetru pohranjuje ljutnja, u bubrege i mjehur strah ili stres, nervoza u želudac, tuga u pluća, iritacija u sinuse, strah od promjene u koljena, okrutnost u srce, krivnja u koštanu srž i tako dalje. Stoga je čovjekovo zdravstveno stanje odraz njegovih unutarnjih procesa, mentalnih i emocionalnih stanja pohranjenih u stanice tijela. Sve što cirkulira nesvjesnim umom utječe na čovjekovu realnost, na njegova unutarnja, subjektivna stanja, a odmah zatim i na njegovo fizičko tijelo. A prema zakonu atrakcije, slično privlači slično pa će sadržaji našeg uma automatski utjecati i na vanjski svijet i privlačiti odgovarajuće životne okolnosti.

U svojoj knjizi „The Biology Of Belief“[4] američki biolog i genetičar Bruce Lipton, Ph.D., također govori o utjecaju misli i emocija na stanične procese i tvrdi da stanica može egzistirati unutar dva temeljna stanja – kao otvoreni ili zatvoreni sustav. Stanica ispunjena ljubavlju ponašat će se kao otvoreni sustav i funkcionirati optimalno, odnosno razvijati se prema još savršenijem sustavu. Stanica ispunjena negativnim emocijama kao što su strah, tuga, ljutnja ili krivnja, ponašat će se kao zatvoreni sustav koji zamrzava sve svoje funkcije (kompjutorskim jezikom rečeno ulazi u tzv. „hibernation mode“), osim onih najnužnijih za preživljavanje. Razvoj osobe opterećene negativnim emocijama i mislima bit će, stoga, usporen ili čak ugrožen. Mnoga djeca odgajana bez ljubavi, odnosno zlostavljana, ne uspijevaju se razviti niti fizički, a niti emocionalno, odnosno psihički. Ovo, naravno, ne mora biti pravilo, ali jest vrlo česta pojava. S obzirom da su opterećena konstantnom ugroženošću, ona se uglavnom bore za opstanak, za goli život, a sve ostalo za njih spada u domenu luksuza. Ista je stvar i s odraslim osobama koje sebe, život ili osobe iz okoline doživljavaju kao ugrožavajuće – takve se osobe prije ili kasnije razbole jer stanica nije u stanju dugoročno se zaštititi od otrova koje kao zatvoreni sustav ne može izbaciti iz sebe. 

Tako stanica upija informacije iz naše podsvijesti te ih također odašilje u našu okolinu. No, pored informacija iz individualnog nesvjesnog, stanica upija i informacije iz takozvanog kolektivnog nesvjesnog, dakle sve ono što trenutno cirkulira eterom, pogotovo ako je riječ o frekvencijama bliskim titrajnoj razini stanice. Naime, ruski znanstvenici otkrili su još nekolicinu zanimljivih stvari – prema članku dvoje berlinskih fizičara, Grazyne Fosar i Franza Bludorfa - “DNK komunicira u svemiru“, svojim karakterističnim oblikom - dvostrukom isprepletenom zavojnicom - molekula DNK predstavlja idealnu elektromagnetsku antenu. A takva elektromagnetska energija koju prima DNK jednostavno se skladišti u stanici. Zanimljivi su i dodatni tehnički podaci o DNK kao oscilatorskoj anteni. Kada bismo je razvukli, tada bi ovakva antena bila dugačka otprilike dva metra i imala vlastitu frekvenciju od 150 megahertza. Ova se vrijednost nalazi upravo u frekvencijskom području radarske, telekomunikacijske i mikrovalne tehnike. Tako radio valovi, televizijski valovi, ali i valovi bežične telefonije mogu utjecati na ljudsku DNK i automatski pohranjivati informaciju u stanicu. Sada postaje puno jasnije zašto je televizija toliko važna svjetskim vlastodršcima i zašto emitira određeni program – ako stanica automatski upija elektromagnetsku energiju i informaciju koja odašilje televizija, tada je sve što iz televizora dolazi sredstvo indoktrinacije, odnosno programiranja svijesti. Kako je jedno od temeljnih sredstava kojima se svjetska elita služi u svrhu kontrole upravo zastrašivanje, tako nije niti čudno da je crna kronika postala glavni aspekt vijesti, a „crnokronične“ serije gotovo jedini TV program.

Ovime činjenica da je čovjek sam odgovoran za vlastiti život dobiva još jednom svoju praktičnu potvrdu. Čovjek sam kreira vlastitu realnost – primarno unutarnju, a zatim i vanjsku i sam je odgovoran za svoje zdravlje. Zato on sam može promijeniti svoje zdravstveno i svako drugo stanje. Svakako da postoje i brojni vanjski utjecaji i zagađivači koji mogu odlučujuće utjecati na naše zdravlje pa je stoga čovjek dužan obrazovati se i informirati o svijetu u kojem živi, ne samo služeći se korporativnim medijima ili vladinim obrazovnim institucijama, već i alternativnim medijima i izvorima znanja. Ljudsko biće danas je svedeno na broj, odnosno stroj za bjesomučnu proizvodnju čovjeku (i planeti) uglavnom nepotrebnih stvari. Stoga čovjek mora prepoznati situaciju u kojoj se nalazi i sam pronaći izlaz jer društvo mu to neće omogućiti. Upravo naprotiv, društvo će ga nastojati učiniti još većim robom. Stoga svako ljudsko biće posjeduje takozvanu „minimalnu šansu“ da se izvuče iz mreže iluzija poznate pod imenom Matrix, ali mora to učiniti samo i samo pronaći sredstva izlaza. Sredstva, naime, postoje, ali ona nisu na naslovnicama novina, o njima se ne govori na televiziji, o njima se čak niti ne uči na fakultetu. Također, sredstva su individualna pa je i to razlog zašto svatko tko se želi osloboditi mora sam pronaći i svoja sredstva oslobađanja.

Znanje o stanici, o DNK i njenom funkcioniranju jedno je od takvih sredstava. Riječ je o „zabranjenom znanju“ – oduvijek, ali vjerovali ili ne, i dan danas. Biblija govori o tome kako su „bogovi“ (ne Bog, nego bogovi) zabranili Adamu i Evi da jedu s „drveta spoznaje dobra i zla“. No, što je to „drvo spoznaje“ i što bi ono moglo predstavljati? Evo mogućeg odgovora - zanimljivo kako je engleski magazin TIME, jedno od tipičnih sredstava korporacijske indoktrinacije, vizualno oblikovao naslovnicu broja posvećenog novim otkrićima na polju genetike. Naime, danas je jasno da sve što TIME objavljuje, a posebno ono što stavlja na omot, spada u propagandnu mašineriju. Što nam govori navedena slika? Znaju li urednici TIME-a nešto što običan čovjek ne zna? Da li je biblijsko „drvo spoznaje“, ono s kojeg je zabranjeno jesti, u stvari dvostruka DNK zavojnica, odnosno znanje o DNK? Da li bi takvo znanje omogućilo Adamu i Evi da im se, kao što kaže zmija, „otvore oči“ te da postanu „kao i oni“, kao „bogovi“? Svakako da bi – već i današnje znanje o DNK i njenom funkcioniranju stavlja čovjeka u pomalo božansku poziciju. Evo i zašto.



 Naslovnica broja objavljenog 17. rujna 2003.

 

Pored već navedenih otkrića o tome da je DNK biočip u našem tijelu, odnosno antena za primanje i odašiljanje informacija, Garjajev i ekipa otkrili su i revolucionarne načine programiranja DNK. Umjesto da mijenjaju genetske programe invazivnim metodama objedinjenima pod frankenštajnskim nazivom „genetski inžinjering“, oni otkrivaju da genetski kodovi, posebno u onih 90 posto (prema nekima čak 97%) „nepotrebne“ DNK slijedi ista pravila kao i ljudski jezici. U već spomenutom članku David Icke o tome kaže slijedeće - „...do tog su otkrića došli tako što su usporedili pravila sintakse (način na koji se redaju riječi u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična jezičnima. To znači da se ljudski jezici nisu pojavili slučajno, nego su izraz naše urođene DNK... Garjajev i njegovi kolege istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK. Otkrili su, ukratko, sljedeće - živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničko-holografičkih računala, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK. (Solitoni su poseban tip svjetlosnog vala koji ne mijenja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi, na primjer, uspjeli modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskoj zraci i iskoristiti je da utječe na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK i one jezika iste strukture, tako nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovjek se jednostavno posluži riječima i rečenicama ljudskog jezika!

Živa tvar DNK uvijek će reagirati na laserske zrake koje su modulirane jezikom pa čak i na radijske valove, ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i znanstveno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažan učinak na ljude i njihova tijela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reagira na jezik. (Ona je kompjutorski program koji se može preinačiti unosom podataka.) Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravama kojima se može utjecati na stanični metabolizam putem primjereno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija da bi tako uspjeli popraviti genetske defekte. Garjajevljeva istraživačka grupa tom je metodom uspjela dokazati da se kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu popraviti. Čak su uspjeli uhvatiti i informacijske uzorke pojedine DNK i prenijeti ih na drugu DNK, reprogramirajući tako stanice prema drugom genomu. Tako su, na primjer, uspješno transformirali žablje embrije u salamanderske embrije jednostavnim prijenosom informacijskog uzorka DNK! Čitava je informacija prenijeta bez ikakvih popratnih posljedica ili nesklada do kojeg inače dolazi kad se pojedinačni geni iz DNK izrezuju i uvode negdje drugdje. Ovo predstavlja nevjerojatnu revoluciju koja bi mogla promijeniti svijet! A sve to jednostavnom primjenom vibracije i jezika umjesto zastarjele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć valne genetike koja na formiranje organizama očito ima više utjecaja nego biokemijski procesi baznih sekvenci (u stvari,  jedno je izraz drugoga).“

Što reći na ovo -  genetski kodovi zapisani su jezikom identičnim ljudskome, a može ih se mijenjati upotrebom verbalnih formula! Nema potrebe za izrezivanjem gena i ubacivanjem u tuđu DNK – korištenjem intencije i riječi moguće je reparirati ili čak transformirati genetski kod! Pa naravno da je prvo znanje koje je autoritativni, lažni Bog ljudima zabranio, tabuizirao ga i marginalizirao, upravo ovo znanje. Jer takvo znanje, možda kao niti jedno drugo, stavlja čovjeka u poziciju moći. Naravno, i u poziciju zloupotrebe takve moći – vjerojatno zato kršćani i smatraju da je moć bolje ne imati. Ja bih se ipak odlučio za moć, odnosno znanje, ali i za njegovu ispravnu upotrebu. Čovjek je izvorno stvoren da bude slobodno, moćno biće koje samo kreira vlastiti život prirodnim sredstvima koja su mu uglavnom na dohvat ruke. Čovjek je također stvoren da bude sretan i ispunjen, da uživa i da se raduje, a ne da pati. Ovi drugi, ograničavajući programi usađeni su kasnije, i izvana, ali i iznutra. Vanzemaljske rase koje su čovjeka genetski dorađivale kako bi ga pretvorile u roba proglasile su znanje o DNK i njenom funkcioniranju zabranjenim. Jer, kad bi imao takvo znanje, tada bi i čovjek bio – „kao i oni“!

Jednako kao iz individualnog ili kolektivnog nesvjesnog, stanica može biti programirana i od strane takozvane „više svijesti“, nadsvijesti (Duše), ali i od strane univerzalne više svijesti ili sveopćeg Duha. Naime, prema ruskim znanstvenicima stanica je također sposobna i za takozvanu „hiperkomunikaciju“. Oni su uzorke DNK ozračili laserskim svjetlom i na ekranu dobili tipični valni obrazac. Nakon što su odstranili uzorak DNK, valni obrazac time nije nestao, već je ostao na ekranu. Takav efekt nazvali su „fantomskom DNK[5]“ koja nastavlja postojati čak i bez materijalnog uzorka. Stoga pored komunikacije slične verbalnoj, koju karakterizira određen proces, izgleda da stanica može komunicirati i neverbalno, direktno i bez procesa, odnosno telepatski. Valni obrasci koje emitira pojedini DNK uzorak mogu biti „uhvaćeni“ i dekodirani od strane drugog DNK uzorka. Malo ranije spomenut direktan utjecaj zračenja koje u eter odašilju elektromagnetske naprave i time utječu na stanicu ovdje biva i znanstveno dokazan. Izgleda da stanica lako dekodira bilo koju vrstu poruke – „verbalnu“ ili neverbalnu, odnosno valnu. Ovime je moguće objasniti čitav niz pojava koje spadaju u  domenu parapsihologije – telepatiju, kanaliziranje poruka, vidovitost ili telekinezu.

Nadalje, Rusi otkrivaju da DNK može izazvati poremećaje uzorka u vakuumu te proizvoditi magnetizirane crvotočine koje predstavljaju mikroskopski ekvivalent takozvanih Einstein-Rosen mostova koji nastaju u blizini crnih rupa – ostataka izgorjelih zvijezda. Teorijska fizika crvotočine smatra hipotetičkim mostovima, odnosno tunelima koji premošćuju udaljene točke unutar jednog svemira ili spajaju dva potpuno različita svemira. To konkretno znači da je DNK u stanju premostiti razlike između svjetova ili raznih dimenzija postojanja (paralelnih svjetova) te komunicirati s bilo kojom točkom u vremenu i prostoru! Ukoliko je svijest osobe odgovarajuća, DNK može primati informacije, odnosno suptilna nevibrantna zračenja koja dolaze iz razina sveopćeg Duha, danas poznatima i pod nazivom „tamna materija-energija“. Ukratko, to znači da DNK može biti, kako je to izrazio Dr. Leonard Horowitz, antena za „razgovor s Bogom“, naravno ukoliko je želimo na taj način koristiti.

Paralelno s ruskim znanstvenicima i onima koji spadaju u domenu „službene“, korporacijskim novcem financirane znanosti, funkciju DNK proučavali su na razne načine – znanstvenim ispitivanjima, ali i intuitivno - i mnogi drugi istraživači, od kojih su neki znanstvenici i liječnici (Bruce Lipton, Leonard Horowitz, Joseph Puleo i drugi), a neki spadaju u domenu alternativnih istraživača. Neki od njih s vremenom su izgradili sustave osobnog razvoja utemeljene na znanstvenim otkrićima o funkciji DNK povezanim s intuitivnim uvidima ili „kanaliziranim porukama“ koji su se pokazali prilično učinkovitima. Jedan od poznatijih takvih sustava je Theta Healing američke iscjeliteljice Vianne Stibal, čije je informacije upotrijebio i Robert V. Gerard kreiravši vlastiti sustav pod imenom DNA Activation Techniques. Oba sustava koriste se idejom o postojanju takozvane „pra-stanice“, prve koja nastaje začećem, kao svojevrsnog komandnog centra unutar kojeg se vrše određene intervencije. Riječ je prvenstveno o aktivacijama stanične DNK takozvanim „virtualnim“ ili latentnim DNK nizovima, a pra-stanica zatim šalje nove informacije u sve ostale stanice tijela. Elemente ovih sustava ja sam unio u svoje tečajeve pod imenom Stanično reprogramiranje i Stanično potenciranje, namijenjene aktivaciji skrivenih potencijala ljudske DNK te čišćenju emocionalnih i mentalnih programa utisnutih u stanicu. Ovakav se tip rada u određenom trenutku nametnuo kao nužan dodatak sustavima iscjeljivanja tijela, odnosno sustavima karmičkog čišćenja. Naime, premda se stanični programi mogu rastvoriti ili promijeniti indirektno, temeljitim radom na uzrocima zdravstvenih problema, ponekad ovakav rad nije dovoljan ukoliko želimo postići odgovarajući efekt i na samo fizičko tijelo.

Tako moj sustav donosi i nekolicinu novina, na primjer čišćenje neusklađenih elemenata u stanici jer elementi – vatra, voda, zemlja, zrak i eter - čine gradivno tkivo organske materije, a reflektiraju se kroz misli i emocije, pozitivne ili negativne. Onečišćen ili neizbalansiran element stvara specifične negativne programe koji mogu teško opteretiti stanicu i njeno funkcioniranje te predstavljati direktan put u bolest. Tu je nadalje i rad na rastvaranju uzroka staničnih programa te inicijacijski proces zvan reprogramiranje začeća, koji svim osobama koje su začete kroz nepotpun ili loš odnos roditelja (seksualan, emotivan, mentalan ili duhovan) omogućuje optimalno začeće. Kako je prema Kineskoj tradicionalnoj medicini trenutak začeća najbitniji za kvalitetu zdravlja i ostvarenosti osobe, tako je mogućnost da se začeće reprogramira unikatna mogućnost koju donedavno nismo imali. Posljedice reprogramiranog začeća na ljudsko zdravlje i životnu energiju mogu biti enormne jer osoba sada ima na raspolaganju snažne unutarnje potencijale koji su joj do tada bili nedostupni. Otkriće ovakve mogućnosti za nekoga tko se profesionalno bavi uzročnom terapijom nije neobična stvar jer traumatsko iskustvo kao jedinstveni uzrok svih ljudskih problema te njegove posljedice – psihološke, duhovne i tjelesne – mogu nastati u bilo koje doba, od začeća pa nadalje. Stoga je otkriće da i začeće može biti na određen način traumatično predstavljalo samo stvar vremena jer ukoliko postoji nešto što se zove „pra-stanica“ koja nastaje u trenutku začeća, tada je lako uočiti da je ona nosioc i određenih suptilnih programa upisanih u trenutku začeća. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini većina ljudske psihofizičke uvjetovanosti odnosi se na prenatalno razdoblje, a od toga oko 60% ovisi o kvaliteti začeća. Stoga se i začeće ponaša kao svojevrsni program, a kako je svaki program moguće mijenjati, tako je moguće promijeniti i ono primarno ograničavajuće programiranje koje se dogodilo tijekom začeća kao suptilnog međuodnosa triju osoba – dvije fizičke te Duše koja se u tom trenutku inkarnira.

Novi element koji sam nedavno pridodao svome sustavu Staničnog potenciranja temelji se na otkrićima Dr. Josepha Puleo-a, koji ih je, zajedno s već spomenutim Dr. Leonardom Horowitzem, objavio u knjizi „Healing Codes For The Biological Apocalypse“[6]. Revolucionarne informacije iznesene u ovome radu s vremenom su utjecale na razvoj brojnih sustava iscjeljivanja zvučnim frekvencijama. Riječ je o informacijama koje spadaju u domenu „otkrivenja“, odnosno takozvane „objave“ - direktne Božje poruke, jednake biblijskima ili bilo kojim drugima opisanim u religijskim tekstovima. U vrijeme koje je prethodilo objavama koje je primio od anđeoskih bića, a zatim i od samog Jeshue (Krista), Dr Puleo nije se pretjerano bavio „duhovnim stvarima“ i bio je izrazito skeptična osoba. Međutim, htio ne htio, izgleda da je bio odabran da prenese poruku izuzetne važnosti, naročito bitnu za vrijeme u kojem živimo. Puleo je kroz niz vizija, ali i konkretnih posjeta anđeoskih glasnika primio nove kodove za iscjeljenje, odnosno spas od „biološke apokalipse“.

Naime, prema Dr. Horowitzu u današnje doba svjedoci smo nastojanja „svjetske vlade u sjeni“ da ljudsku populaciju smanji na pola. U tom se cilju koriste najrazličitija sredstva – od ratova i „terorizma“, sponzoriranog od strane svjetske vlade, pa sve do trovanja najrazličitijim vrstama otrova, maskiranim u „lijekove“. Tu je zatim i fluor u zubnoj pasti, klor u vodi, aspartam u žvakaćim gumama i napicima „bez šećera“ (tijekom hladnog rata aspartam je korišten kao bojni otrov, a zatim zbog slatkoće pretvoren u umjetni zaslađivač). Što se sve nalazi u vakcinama, bolje da ne spominjem – za informacije o ovoj temi preporučujem ostale knjige Dr Horowitza[7]. Tu je nadalje i zaprašivanje otrovima bačenim iz aviona poznatim pod nazivom „chemtrails“, zračenje elektromagnetskim valovima, projekt HAARP na Aljasci kojim se (između ostalog) zagrijava zemljina atmosfera, i tako dalje – lista suptilnih, ali ništa manje nasilnih sredstava smanjenja populacije nastavlja se u nedogled. Ovo, naravno, nije sve – u budućnosti nam se sprema još pokoja inventivna metoda uništenja, međutim ovaj puta otvorena i nimalo suptilna. Riječ je o mogućem globalnom ratu, namjerno iskonstruiranom kako bi se na ruševinama današnje civilizacije stvorio takozvani „novi svjetski poredak“. 

Život u takvim uvjetima nije lak, a čovjekov biološki opstanak, odnosno njegovo zdravlje, ugroženo je sa svih strana. Međutim, ima i Boga, rekao bi narod. Preko osoba dovoljno otvorenih, svjesnih i etičnih, duhovni svijet šalje svoje poruke i time se direktno uključuje u bitku za opstanak čovječanstva. Joseph Puleo dobio je čitav niz informacija, ali najznačajnija je ona o zvučnim frekvencijama koje mogu poslužiti kao sredstvo za kreiranje ili, bolje rečeno, re-kreiranja života i zdravlja, tamo gdje je ugrožen. Proces razotkrivanja opisan je u navedenoj knjizi koju najtoplije preporučujem čitateljima, a ukratko bi izgledao ovako. Puleo je bio vođen da preko numeričkih vrijednosti određenih stihova u verziji Biblije poznatoj pod nazivom „King James Bible“, razotkrije određene zvučne frekvencije, temeljene na brojevima 3, 6 i 9. Kralj James VI za Škote, ili James I za Engleze, bio je vitez Templar i član Slobodnih Zidara (masona) te je za potrebe svojeg bratstva naručio pisanje posebne verzije Biblije koja će biti ispunjena skrivenim numerološkim kodovima. Riječ je o kodovima koji su univerzalni i sve ovisi o tome tko ih i kako upotrebljava. Iz tog je razloga upravo ovakva, masonska Biblija korištena za otkrivanje skrivenog znanja. Brojevi na koje je Puleo savjetovan da obrati posebnu pozornost bili su brojevi 3, 6 i 9. Zanimljivo da je na značaj ovih brojki ukazivao i Nikola Tesla rekavši: „Kada biste samo bili svjesni značaja trojki, šestica i devetki, posjedovali biste ključeve univerzuma.“[8]

Naime, neke zvučne frekvencije, numerološki gledano, mogu imati zbroj svojih numeričkih vrijednosti 3, neke 6, a neke 9. Frekvencije zvuka koji spada u domenu čujnosti uglavnom su izražene troznamenkastim brojkama pa zbrajanjem dolazimo do njihovih numeroloških vrijednosti. Prema tumačenjima zapadne, pitagorejske numerologije, brojevi 3, 6 i 9 simboliziraju kreativni proces. Tako, na primjer, tajni vlastodršci („Iluminati“) često umeću poznati broj 666 u logotipove svojih tvrtki ili proizvoda. Većina ljudi misli da je 666 „broj Sotone“, ali ne mora biti tako – ovisi tko ga i u koju svrhu upotrebljava. Ovaj broj jednostavno simbolizira zemaljsku moć, no zemaljska moć može biti najrazličitije kvalitete. Ukoliko takvu moć, vlast i utjecaj sebi prigrabe zlikovci, tada broj 666 postaje simbolom zla, odnosno destruktivnog djelovanja, ali, ponavljam, ne mora biti tako. Broj 3 simbol je kreativne ideje, ali u nekim magijskim tradicijama broj 333 predstavlja „demone uništenja“. I opet ne mora biti tako jer broj 3 simbolizira duhovnu pozadinu kreativne ideje – ona može biti božanska, ali može biti i demonska, sve ovisi o tome na koji je izvor netko priključen. Broj 9, kao zadnji u nizu, simbolizira ostvarenje ili dovršenost – ukoliko ga koristimo na destruktivan način, on je simbol poraza ili propasti. Korištene na konstruktivan način, ove brojke, dakle, predstavljaju kreativan proces prema slijedećem modelu:  ideja + moć = kreacija.

Prije negoli je u Bibliji kralja Jamesa otkrio numeričke vrijednosti navedenih zvučnih frekvencija, doktor Puleo je od strane „Jeshue“ bio obaviješten da i originalna solfeggio ljestvica u sebi krije tajni kod. Rana solmizacija nastala je na temeljima srednjevjekovne himne Svetom Ivanu Krstitelju, a njen je izumitelj Guido d'Arezzo (997 – 1050). U namjeri da olakša nastavu pjevanja, on je za svaki stupanj tadašnjih ljestvica koje su imale oblik heksakorda (niza od šest tonova) upotrebljavao određen slog i to prema početnim stihovima navedene himne koju je najvjerojatnije sam komponirao. Naime, svaki je stih himne bio pjevan za određenu visinu više od prethodnog pa početni tonovi stihova čine potpun heksakord. Tekst himne glasi:

Ut queant laxis,

Resonare fibris,

Mira gestorum,

Famuli tuorum,

Solve polluti,

Labii reatum,

(Sancte Iohannes).[9]

Stoga tonovi solfeggio ljestvice glase - Ut (kasnije promijenjen u Do), Re, Mi, Fa, Sol, La i naknadno dodan SI (prema Sancte Iohannes), kasnije promijenjen u Ti. Guido d'Arezzo je navedene tonove navodno upotrebljavao kao relativne i primjenjivao ih na sve tri tadašnje vrste heksakorda (hexacordum naturale, hexacordum durum i hexacordum molle), no Puleo je dobio informaciju da su navedeni tonovi imali i svoje apsolutne visine, dakle precizno fiksirane frekvencije koje imaju specifična svojstva te omogućuju, ni manje ni više, nego transformaciju Duha u materiju ili materije u Duh. Ove su visine kasnije izgubljene, najvjerojatnije namjerno, kako bi ih se sakrilo od ljudi i na taj način mase učinile nemoćnima. Sada je trebalo ponovo pronaći koje su to visine i čemu svaka od njih služi. Članovi katoličke crkve koji su o tome nešto trebali znati, ignorirali su njegova nastojanja da sazna o kojim je vrijednostima riječ pa se Puleo opet morao obratiti svome „vodstvu“ – duhovnome entitetu zvanom Jeshua, koji je navodno nekada bio Isus Krist, a Joseph Puleo, u tadašnjoj inkarnaciji, Josip od Arimatreje - Isusov rođak i vlasnik zemljišta na kojem je obavljeno raspeće. Nastavljajući jedan specijalan odnos i suradnju koju su dvojica rođaka navodno započeli prije nekoliko tisuća godina, Jeshua je obavijestio Puleo-a da se brojčane vrijednosti navedenih frekvencija nalaze skrivene u Bibliji kralja Jamesa i to u „Četvrtoj knjizi Mojsijevoj“, zvanoj „Brojevi“[10].

            U sedmom poglavlju ove knjige, počevši od dvanaestog pa sve do osamdesetrećeg stiha, nalaze se skrivene brojčane vrijednosti navedenih tonova. Puleo je, prema Jeshuinim uputama, otvorio ovo poglavlje i pročitavši ga našao da se određeni stihovi ponavljaju određen broj puta. Tako se stih broj 12 doslovno ponavlja još 11 puta, a na isti se način ponavljaju i stihovi broj 14, 15, 16, 17, i 18. Svaki se od navedenih šest stihova pojavljuje sveukupno dvanaest puta u sedmom poglavlju „Brojeva“. Poznavajući otprije pravilo da kad se u kodiranim knjigama neka fraza ili stih ponavlja više puta, da je tada sigurno riječ o skrivenom kodu, Puleo je obratio pozornost na brojčane vrijednosti šest stihova koji su se ponavljali svaki po dvanaest puta i njihovim zbrajanjem dobio je slijedeće brojeve – 396, 417, 528, 639, 741 i 852.  Navedene zvučne frekvencije, prema Jeshuinim riječima, predstavljaju apsolutne visine tajne solfeggio ljestvice i odgovaraju izgubljenim zvučnim frekvencijama kojima je moguće transformirati „duh u materiju“ i obratno. Stoga bi izvorna solfeggio ljestvica izgledala ovako.

 

 

Ime
   

Frekvencija
   

Numerološka vrijednost

 UT (ut quent laxis)
   

396
   

3+9+6=18, 1+8= 9

 RE (resonare fibris)
   

417
   

4+1+7=12, 1+2= 3

 MI (mira gestorum)
   

528
   

5+2+8=15, 1+5= 6

 FA (famuli tuorum)
   

639
   

6+3+9=18, 1+8= 9

 SO (solve polluti)
   

741
   

7+4+1=12, 1+2= 3

 LA (labii reatum)
   

852
   

8+5+2=15, 1+5= 6

          Puleo-a je nadalje interesirala primjena ovih frekvencija u konkretnoj praksi, odnosno odgovor na pitanje - koji ton čemu služi? Jeshua je i na ovo imao spreman odgovor, pomalo iznenađujuć, ali ništa manje koristan. Puleo je upućen da prouči kako je svaki stih himne Svetom Ivanu protumačen u – Websterovom riječniku, knjizi koju u zemljama engleskog jezika posjeduje svaka kućanica. Zanimljivo da je Webster, najvjerojatnije i sam član Slobodnih Zidara, u svoj rječnik uključio najrazličitija tumačenja pojedinih pojmova, pa i takozvana „skrivena značenja” (hidden entries). Tako je na zanimljiv i, u najmanju ruku neobičan, način protumačio i stihove navedene himne. Evo kako su Puleo i Horowitz interpretirali ovo tumačenje – u dodatku ovome članku možete pronaći i potpun Websterov tekst.

UT-queant laxis[11]

“Cijela serija muzičkih tonova” koji prenose “magnetsko polje snage jednake 144000 puta 10 na petu (100000) gaussa;

RE-sonare fibris

Rezonancija “relativno malog periodičnog podražaja prema prirodnoj vibraciji” kako bi se proizvela “vibracija široke amplitude...uvećanog značaja, stupnja i utjecaja”, djelovanje “poništenjem” na čovjekovo udaljavanje od Boga i povratak u “izvorno stanje stvari”;

 

 

MI-ra gestorum

“Proizvesti neobične pojave koje nadilaze sve poznate ljudske moći ili prirodne sile, ono što se pripisuje božanskom ili nadnaravnom uzroku, posebno Bogu”... “Opažanje” ove mogućnosti i “s namjerom da se drži prema svjetlu“, komunicirajući „željeni…efekt; čuda će se dogoditi“;

FA-muli tuorum

144000 Božjih slugu s ovim znanjem – „učenjaka ili maga – koji bi bili prisutni i obavili [ovaj] posao ili izveli…[izvanrednu] aktivnost onako kako je opisana pod „SOL“ ili LA“; Naime, u kršćanskim terminima „FA“ implicira „Isusovu zaručnicu“, „tijelo Kristovo“ ili, za Hebreje, Božji „izabrani narod“.

SOL-ve polluti

Rješenje (lat. „solve“, ili eng. „to solve problem“, op. prev.) „misterije ili zagonetke“ ili rad na „odgovoru ili rješenju matematičkog problema“; nadilaženje spiritualnog „onečišćenja“ (lat. „polluti“ ili eng. „pollution“) koje zahtijeva „pročišćenje“ ili „religijski ritual čišćenja“;

LA-bii reatum

Artikulacija zvuka pomoću usana koja je potrebna da bi se „preokrenuo smjer“ i …“vratilo prema ranijem sustavu ili redu“.   

Iako ova tumačenja još uvijek zvuče prilično nejasno, mnoga su bitna značenja već vidljiva. Na njihovim temeljima napravio sam i vlastita istraživanja pa će informacije koje slijede biti kombinacija dva izvora – knjige „Healing Codes…“ i mojih intuitivnih spoznaja (bolje rečeno – direktnih iskustava) o prirodi i namjeni ovih tonova. Prva frekvencija koja je precizno protumačena bila je ona tona Mi od 528 Herza. Horowitzev prijatelj Dr Lee Lorenzen, Ph.D., svjetski poznat i priznat biokemičar, potvrdio je da genetičari već neko vrijeme koriste navedenu frekvenciju kako bi popravili DNK, odnosno neutralizirali moguće defekte nasljednog genetskog koda[12]. Stoga postaje jasno čemu služi ton Mi – za vraćanje ljudske DNK u izvorno, savršeno stanje. Ton Mi ima izvanredno djelovanje kada ga se upotrijebi paralelno s DNK aktivacijama. Ukoliko ga koristimo na način opisan u Websterovom rječniku – uz komunikaciju željenog efekta te energetsku podršku „svjetla“ - „čuda će se dogoditi“ („Miraculi gestorum“)! Proces reparacije DNK prate mnogi povoljni efekti – povećana količina životne energije, jasnoća uma, budnost, probuđena ili aktivirana kreativnost, ekstatična stanja kao što je duboki unutarnji mir i ispunjenje ili ekstaza radosti, plesa i slavlja. Ton Mi također otvara osobu za duboko duhovno iskustvo, ukoliko ga ona želi, te može biti korišten kao jedno od sredstava duhovnog prosvjetljenja. 

Ton So slijedeći je od direktnog značaja za iscjeljenje stanice jer omogućuje njeno čišćenje („Solve polluti“) od toksina. Dok ton Mi reparira strukturalne poremećaje kristalne strukture molekule vode u staničnoj tekućini te vraća DNK njenu izvornu strukturu, ton So čisti stanicu - staničnu tekućinu, membranu i jezgru (DNK i genetski materijal), od toksičnih tvari. Riječ je o svemu onome što unašamo u svoje tijelo, namjerno ili nenamjerno, što opterećuje stanicu prilikom njenog prirodnog funkcioniranja ili je čak direktno uništava. Češća primjena ove frekvencije navodi praktikanta na zdraviji i jednostavniji život, na promjenu prehrane prema takvoj koja će u tijelo unositi energiju što je moguće više frekvencije te nezatrovanu genetskim modifikacijama ili najrazličitijim vrstama otrova – pesticidima i ostalim vrstama štetnih kemikalija. Ton So također doprinosi čišćenju stanice od najrazličitijih vrsta elektromagnetskog zračenja, kao i svih ostalih oblika radijacije. Ova frekvencija od pomoći je i prilikom čišćenja stanice od infekcija – virusnih, bakterijskih, gljivičnih – te se može koristiti samostalno ili paralelno s drugim vrstama tretmana, odnosno prevencije radi. U konačnici, češća upotreba tona So navodi osobu na takozvani „satvički“[13] život - čist, stabilan, umjeren i ispravan, takav koji omogućuje čovjeku otvorenost, protočnost i bliskost duhovnome svijetu.

Ton Fa slijedeći je ton za čije efekte Websterov rječnik daje prilično jasne naznake. „Famuli tuorum“ – može predstavljati 144000 ljudi koji bi, prema proročanstvima iz biblijske Knjige Otkrivenja, združenim pjevanjem jedne „posebne pjesme“ mogli proizvesti promjene u kolektivnoj svijesti te pročistiti planetu i omogućiti da ponovo zaživi takozvano „Zlatno doba“. Kako se ovdje spominje „združeno djelovanje“, tako ova frekvencija omogućuje i kreiranje skladne zajednice, odnosno skladnih međuljudskih odnosa. Stoga je ton Fa moguće primijeniti unutar procesa sređivanja problema koje proizvode neusklađeni odnosi – obiteljski, partnerski, prijateljski ili društveni. Kad je o staničnim procesima riječ, ton Fa može se koristiti za poticanje stanice na komunikaciju s okolinom. Poznato je, naime, da se tumorske stanice ne dijele i ne komuniciraju s okolinom. Tumor nestaje kada takve stanice budu uništene ili na neki način navedene da komuniciraju te sruše barijere koje ih zatvaraju i izoliraju. Tako ton Fa može pomoći prilikom liječenja zdravstvenih problema koji imaju temelj u neusklađenim međuljudskim odnosima, a takav uzrok ima većina bolesti. Ukoliko je pak riječ o tumoru, ova frekvencija može biti upotrijebljena paralelno s medicinskim tretmanom. Nadalje, pored kreiranja skladnih odnosa te u svrhu ostvarenja komunikacije – razumijevanja, tolerancije ili ljubavi - s našom okolinom ton Fa može se koristiti i u ponešto apstraktnije svrhe. Kako je stanica sposobna i za takozvanu „hiperkomunikaciju“, tako se ovaj ton može upotrijebiti i za razvoj ekstrasenzorne percepcije, odnosno za komunikaciju s paralelnim svjetovima ili duhovnim sferama jer je omogućuje premošćivanje udaljenosti te nadvladavanje različitosti ili sukoba.

Ton Re povezan je s procesima rezonancije („Resonare fibris“), odnosno amplifikacije. U Websterovom rječniku također se navodi da ovaj ton omogućuje funkciju koja je u kompjutorskom jeziku poznata pod terminom „undo“, odnosno da može djelovati „poništenjem“ na „čovjekovo udaljavanje od Boga“ i omogućiti povratak „izvornom stanju stvari“. Ton Re svakako ima ovakvu funkciju jer može doprinijeti saniranju štete koja je nastala neosviještenim življenjem, odnosno „udaljavanjem od Boga“. Posljedice negativnih djela nije moguće izbjeći, ali je moguće prekinuti jedan destruktivan smjer kretanja i vratiti se „na pravi put“. Tako ovaj ton može biti upotrijebljen prilikom čišćenja traumatskih iskustava, odnosno čišćenja destruktivnih utjecaja prošlih događaja te re-kreiranja prošlosti kako nas ne bi opterećivala svojim neugodnim impresijama. Ton Re se stoga može koristiti  prilikom čišćenja bilo koje „samskare“ ili ograničavajućeg utiska koji onemogućuje osobu prilikom ostvarenja svojih životnih ciljeva. Kad je o staničnim procesima riječ, ton Re potiče stanicu i njenu DNK da funkcionira optimalno, odnosno da maksimalno iskoristi svoje potencijale. Ovdje do izražaja dolazi rezonancijska, odnosno amplifikacijska karakteritika tona Re koji može djelovati kao svojevrsno pojačalo koje potencira stanicu, energizira je i navodi osobu da iskoristi svoje kreativne potencijale. Tako ovaj ton može poslužiti prilikom rastvaranja kreativnih blokada, odnosno buđenja uspavanih, latentnih potencijala koji su iz nekog razloga do tada bili neiskorišteni.

Ton Ut može se koristiti kao sredstvo materijalizacije ciljeva. Naravno da ciljevi trebaju biti etični i što je moguće preciznije oblikovani. Naime, u Websterovom rječniku navedeno je da ton Ut može predstavljati izuzetno snažno magnetsko polje. Upotrijebljeno kao sredstvo ostvarenja cilja, takvo polje postaje ključnim elementom njegove ostvarivosti. Poznato je da se u materijalnoj realnosti može ostvariti samo onaj cilj koji ima dovoljno energije – tako ovaj ton daje cilju potrebnu snagu, odnosno služi kao sredstvo rastvaranja prepreka koje bi inače onemogućile konkretnu realizaciju cilja. Psihološki gledano, ova frekvencija ima naročito povoljan učinak na osjećaj krivnje, a krivnja je emocija direktno povezana s elementom zemlje koji je pak u najdirektnijoj vezi sa samom materijalizacijom, prizemljenjem ili uzemljenjem. Čišćenje osjećaja krivnje, koji spada u temeljnu prepreku čovjekovoj realiziranosti, omogućit će ostvarenje cilja na najdirektniji mogući način. Svakako da bilo koje duševno stanje, pa i ono negativno, ima određenu vrstu opravdanosti i smisao – zato obično nije moguće zaobići rad na uzrocima negativnih duševnih stanja kao što je osjećaj krivnje, ali upotreba tona Ut ubrzat će i olakšati ovaj proces podizanjem obrambenih mehanizama u svjesnu domenu, dakle njihovim osvješćenjem. Pored rada na ciljevima, ova frekvencija može poslužiti kao sredstvo prizemljenja, buđenja i povratka u konkretnu realnost.

Ton La ima utjecaj sličan tonu Ut, ali nešto drugačijeg predznaka. Ova frekvencija može poslužiti kao sredstvo otvaranja osobe za komunikaciju sa sveopćim Duhom, odnosno kao sredstvo spuštanja Duha u materiju. Dok ton Ut služi materijalizaciji ciljeva, ton La služi produhovljenju materije, njenom ispunjenošću Duhom. Stoga ovaj ton može služiti kao sredstvo povratka neke pojave u takozvano „ranije stanje“, svome izvoru, odnosno spoznaje izvorne suštine bilo koje pojave – materijalne ili nematerijalne. Ton La podiže svijest i otvara osobu za duhovno iskustvo te omogućuje pronalazak životnih modela kojima je moguće najdirektnije živjeti iz Duha, odnosno kreirati tzv. „Raj na Zemlji“, „Zlatno doba“ ili sklad između Duha i materije. Kad je riječ o staničnim procesima, ova frekvencija utječe na proces prijelaza stanice na sustav višeg tipa – od onoga koji se hrani ili čak ovisi o niskim vibracijama, prema direktnoj apsorpciji Svjetla i životu utemeljenom na principu Svjetla. Ukratko, ton La omogućuje neku vrst „staničnog prosvjetljenja“ i transformaciju stanice prema sustavu višeg tipa koji je neposredno povezan i usklađen s energijom/sviješću sveopćeg Duha.

Kao što je vidljivo iz ovog teksta, iznešene informacije predstavljaju svojevrsnu revoluciju kad je riječ o čovjekovoj slobodi da vlastiti život – duhovni i materijalni - kreira prema vlastitoj volji, istovremeno usklađenoj s voljom Duha. Za osobu koja zna kako ih upotrijebiti, ove frekvencije čine dodatni životni potencijal velike snage. Kolika ta snaga jest, dovoljno govori činjenica da je ovakvo znanje stotinama godina bilo skrivano od javnosti, a Dr. Puleo je, kad ga je konačno razotkrio i obznanio svijetu, zbog svojeg otkrića navodno bio metom nekolicine atentata, na sreću neuspjelih. Zato o Puleovim današnjim aktivnostima nećete pronaći puno informacija na Internetu – sve dok mu je život u neposrednoj opasnosti on se odlučio povući iz javnosti. Navedene zvučne frekvencije navodno predstavljaju tonove pomoću kojih je kreiran svemir – Bog je šest dana stvarao svijet, a sedmi se odmarao. Stoga su one nekada bile korištene u religijskim obredima kako bi omogućile ponovno uspostavljanje zdravlja, sklada, svjesnosti i povezanosti sa sveopćim Duhom ili Bogom. Izgubljene su, ili bolje rečeno cenzurirane, negdje sredinom srednjega vijeka, upravo u doba Guida Aretinskog koji je vjerojatno napisao svoju himnu kao sustav skrivenih kodova kojima će se koliko toliko zaštititi „sveto znanje o kreiranju i rastvaranju“. Izgleda, dakle, da su ove zvučne frekvencije nekada korištene tijekom mise, a možda su na njih bila ugođena i crkvena zvona. Mnogi ljudi nisu se nikada zapitali zašto se liturgija dobrim dijelom pjeva i koja je svrha takvog pjevanja. Kada posjedujemo znanje o zvučnim frekvencijama koje služe čovjekovom povratku svome izvoru, odnosno Bogu, tada postaje jasno čemu je pjevanje moglo služiti. Naravno, danas je takvo pjevanje daleki odjek nekadašnje svrhe mise kao precizno oblikovanog duhovnog obreda.

Na kraju ovoga članka želio bih se vratiti na tezu iznešenu na početku, a riječ je o novoj paradigmi kad je riječ o iscjeljivanju tijela. Jonathan Goldman, poznati duhovni pjevač i glazbenik koji se zvukom koristi i u svrhu iscjeljivanja, ovako je oblikovao ovu paradigmu – Svjetlo + Zvuk = Kreacija. Ovaj je model preuzeo i dorađivao Sol Luckman, tvorac sustava iscjeljivanja pod nazivom Regenetics, i jedan od kvalitetnijih novih istraživača utjecaja zvuka na procese iscjeljenja, a ja sam mu pridodao objašnjenja u zagradama pa bi navedena paradigma glasila ovako:

 

SVJETLO (energija + intencija) + ZVUK (ton + riječ) = KREACIJA (iscjeljenje)

 

Za optimalne rezultate pri liječenju tijela u proces iscjeljivanja neophodno je unijeti zvuk, u ovom ili onom obliku. Ponajbolje je koristiti se riječima koje najuže izražavaju našu intenciju. Stanica, naime, prima naredbe – jednako kao i kompjutor. Ona ih prima izražene u prezentu, bez negacija i u prvom licu jednine. Ukoliko je takva naredba još k tome otpjevana ili poduprta određenom zvučnom frekvencijom, njena će učinkovitost biti još veća. Kako praktično primjenjivati ove modele moguće je naučiti na mojim tečajevima Transformacije karmičkih obrazaca te Staničnog reprogramiranja i potenciranja, ali i na tečajevima koje su kreirale već spomenute osobe – od Theta Healinga Vianne Stibal i DNA Activation Techniques Roberta V. Gerarda (ovi sustavi, doduše, ne koriste solfeggio tonove), veterana na području DNK iscjeljivanja, pa sve do Regenetics metode Sola Luckmana koja spada u možda najzanimljivije nove sustave i koja jest direktno utemeljena na upotrebi tonova solfeggio ljestvice.

            Zvučne frekvencije izvorne solfeggio ljestvice mogu se nabaviti u obliku glazbenih viljuški preko Interneta[14]. Međutim, kako je znanost o iscjeljivanju upotrebom zvučnih frekvencija u međuvremenu napredovala, tako je danas moguće nabaviti viljuške najrazličitijih frekvencija i namjene – od tri dodatna tona koji nadopunjavaju solfeggio ljestvicu, a dobiveni su preostalim permutacijama brojeva koji čine šest temeljnih frekvencija, pa sve do tonova za iscjeljivanje pojedinih organa, čakri ili meridijana, odnosno tonova namijenjenih ostvarenju kontakta sa specifičnim duhovnim sferama i bićima. No, šest tonova izvorne solfeggio ljestvice za mene ipak predstavljaju temelj koji može biti nadograđivan i novim informacijama, ali treba biti pažljiv i ne upotrebljavati previše tonova istovremeno jer je učinak pojedine frekvencije toliko snažan da se njezini efekti osjećaju i razvijaju tjednima i mjesecima nakon upotrebe. Na koji ih god način koristili, pred nama je jedna izvanredna mogućnost koja je stoljećima skrivana od nas – no, sada se i zvuk direktno uključuje u bitku za konstruktivnu globalnu transformaciju. Da bi takva transformacija uspjela, prema biblijskom proročanstvu potreban je broj od najmanje 144000 ljudi koji će zajednički pjevati jednu „posebnu pjesmu“. Odaberite biti jedna od tih osoba, jer situacija neće biti nimalo blistava uspije li svjetskoj eliti kreirati globalno orwellovsko društvo.

 

 

 

 

 

 

 
Ljudska DNK je biološki Internet,
tvrde ruski znanstvenici
Autor teksta David Icke
Tekst prevela Mirjana Gračan

Ljudska DNK je biološki Internet i superiornija u mnogim aspektima umjetnom Internetu. Najnovija ruska znanstvena istraživanja direktno ili indirektno objašnjavaju fenomene kao što su vidovitost, intuicija, slučajevi spontanog iscjeljenja ili iscjeljivanja na daljinu, samoiscjeljenje, afirmacijske tehnike, neobične svjetlosne aure oko ljudi (to se odnosi na duhovne majstore), utjecaj uma na vremenske promjene i još mnogo toga. Osim toga, sve više je dokaza koji ukazuju na novi tip medicine u kojoj se na DNK može utjecati i reprogramirati je riječima i frekvencijama bez izrezivanja ili zamjene pojedinih gena.

Svega deset posto naše DNK koristi se za izgradnju proteina (mnogi kažu samo 3 do 5%). I to je taj raspon koji je zanimljiv zapadnim istraživačima koji oni proučavaju i kategoriziraju. Preostalih 90% smatraju „otpadnom DNK“ (junk DNA). Za razliku od zapadnih, ruski istraživači, koji su uvjereni da priroda nije bila glupa kad je stvarala DNK, pridružili su se lingvistima i genetičarima na pothvatu istraživanja tih 90% „junk DNA“. Njihovi rezultati, otkrića i zaključci jednostavno su revolucionarni! Prema njima, naša DNK ne samo da je odgovorna za izgradnju našeg tijela, nego istodobno služi i kao datoteka podataka i u komunikaciji. DNK je organski superprovodnik koji može raditi pri normalnoj tjelesnoj temperaturi za razliku od umjetnih superprovodnika koji zahtijevaju ekstremno niske temperature za rad. Povrh toga, svi superprovodnici su u stanju pohranjivati svjetlost i informaciju. To dodatno objašnjava kako DNK može pohraniti informaciju.

Ruski lingvisti su otkrili da genetski kod, posebno u naizgled nepotrebnih 90% DNK, slijedi ista pravila kao i naš ljudski jezik. Do tog su otkrića došli tako što su usporedili pravila sintakse (način na koji se redaju riječi u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična onima u jeziku. To znači da se ljudski jezici nisu slučajno pojavili nego su izraz naše urođene DNK (program). Ruski biofizičar i molekularni biolog, Pjotr Garjajev, i njegovi kolege, istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK.Otkrili su, ukratko, sljedeće: „Živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničko-holografičkih računala, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK“. (Solitoni su poseban tip svjetlosnog vala koji ne mijenja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi uspjeli, na primjer, modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskoj zraci i iskoristiti je da utječe na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom“.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK, i one jezika, iste strukture, nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovjek se jednostavno posluži riječima i rečenicama ljudskog jezika! I to je, također, već eksperimentalno dokazano! (Tu je pojavu uhvatio Masaru Emoto na svojim slikama vodenih kristala kad je istraživao vezu između djelovanja riječi i frekvencija.)

Živa tvar DNK uvijek će reagirati na laserske zrake koje su modulirane jezikom pa čak i na radijske valove ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i znanstveno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažni učinak na ljude i njihova tijela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reagira na jezik. (Ona je kompjutorski program koji se može preinačiti unosom podataka.) Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravama kojima se može utjecati na stanični metabolizam putem primjereno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija da bi tako uspjeli popraviti genetske defekte. Garjajeva istraživačka grupa uspjela je dokazati tom metodom da se kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu popraviti. Čak su uspjeli i uhvatiti informacijske uzorke pojedine DNK i prenijeti ih na drugu DNK, tako reprogramirajući stanice prema drugom genomu. Uspješno su transformirali, na primjer, žablje embrije u salamanderske embrije jednostavnim prijenosom informacijskog uzorka DNK! (Drugim riječima, preinačili su program i promijenili – prenijeli oblik! – svjetlosnu formu/hologram.) Tako je čitava informacija prenijeta bez ikakvih popratnih posljedica ili nesklada do kojih inače dolazi kad se izrezuju i uvode negdje drugdje pojedinačni geni iz DNK. Ovo predstavlja nevjerojatnu revoluciju koja bi mogla promijeniti svijet! A sve to jednostavnom primjenom vibracije i jezika umjesto zastarjele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć valne genetike koja očito ima više utjecaja na formiranje organizama nego biokemijski procesi baznih sekvenci (u stvari, jedno je izraz drugoga).

Ezoterijski i duhovni učitelji znaju već stoljećima da se naše tijelo može programirati jezikom, riječima i mislima. A to je danas znanstveno dokazano i objašnjeno. Naravno, frekvencija mora biti ispravna i zbog toga svatko ne može djelovati uspješno ili jednako učinkovito. Pojedinac mora raditi na unutarnjim procesima i svojoj zrelosti kako bi uspostavio svjesnu komunikaciju s DNK (svijest može nanovo napisati program). Ruski istraživači rade na metodi koja je neovisna o tim faktorima a uvijek će biti učinkovita, pod uvjetom da osoba koristi odgovarajuće frekvencije. No što čovjek ima više razvijenu svijest, manje je potrebe da se služi pomoćnim sredstvima! Osoba i sama može postići rezultate, a znanost će se konačno morati prestati posprdno smijati na takve ideje i potvrdit će i objasniti rezultate. Suvremeni čovjek poznaje tu pojavu samo na tananijoj razini, kao „intuiciju“ (znanje). Ali i mi, također, možemo potpuno ovladati procesom. Jedan primjer iz prirode: kad se mravlju maticu /kraljicu mrava/ prostorno odvoji od njezine kolonije, gradnja kolonije se i dalje mahnito nastavlja i prema planu. Ako se maticu ubije, međutim, sva gradnja u koloniji prestaje. Nijedan mrav ne zna što dalje treba raditi. Očito je da matica šalje „građevinske nacrte“ putem grupne svijesti članovima svoje kolonije čak i kad je daleko od nje. Može biti daleko koliko god želi i odašiljati informacije jer je samo važno da je živa. (Matica je poput „mozga“ Matrixa ili hrvatski „matrice“.)

Kod čovjeka se „hiperkomunikacija“ (komunikacija na razinama izvan pet osjetila) najčešće sreće kad se netko iznenada probije do informacija koje su izvan njegove baze podataka ( naučenog znanja). Takva „hiperkomunikacija“ se tada doživljava kao nadahnuće ili intuicija (znanje). Talijanski skladatelj, Giuseppe Tartini sanjao je jedne noći da mu uz uzglavlje sjedi đavo i svira violinu. Sljedećeg jutra Tartini je bio u stanju zabilježiti svaku notu iz sna prema sjećanju. Nastala je sonata kojoj je dao ime „đavolja sonata“. Godinama je 42-godišnji bolničar sanjao situaciju u kojoj je na neki način mogao crpiti znanje s nekog C